"Optimist sam, tako da me uopće nije strah proljeća, trenutno vidim realno opstanak u ovom rangu natjecanja"

Završen je jesenski dio prvenstva u Drugoj hrvatskoj rukometnoj ligi zapad za žene i klubovi su na zasluženom odmoru. Seniorke Rukometnog kluba Škola rukometa Karlovac osvojile su u jedanaest utakmica sedam bodova te su završile prvi dio prvenstva na jedanaestom mjestu. Tijekom jeseni u ekipi nije bilo Kristine Vuković zbog ozljede i operacije te je ona sada na rehabilitaciji. Od ekipe su se oprostile Petra Bačić, Petra Medved i Iva Jurišić. Glavni teret u jesenskom dijelu prvenstvu podnijele su igračice koje su odigrale većinu utakmica, to su Mia Nose, Lucija Stepić, Tihana Razumić, Lucija Krznarić i Karla Goršić te vratarka Patricija Keča. Mlade igračice dobile su priliku, no pred njima je još puno rada, treba očekivati da će neke ugodno iznenaditi u proljetnom dijelu sezone. Trener Dražen Keča ima i ulogu trenera vratara u Hrvatskom rukometnom klubu "Karlovac". Razgovarali smo s trenerom Draženom Kečom o jesenskom dijelu sezone karlovačkih rukometašica, pripremama za vrijeme zimske pauze, o planovima za drugi dio sezone i o niz drugih aktualnosti.

Dražene, jesenski dio je gotov, jesi si se odmorio?

-Pa dobro nisam se još odmorio, još uvijek traje to razmišljanje, vrćenje filma, je li moglo biti bolje. Trenutna situacija takva je, kakva je, ali još uvijek pokušavaš nešto okrenuti na bolje i nadati se da će biti bolje u proljetnom dijelu. Nakon završetka još smo malo lagano trenirali, a sada su igračice na odmoru najvjerojatnije do 8. siječnja. 

Jedanaest utakmica, jedanaesto mjesto, sedam bodova, to jedanaesto mjesto zvuči ružno, na kraju prošle jeseni bili ste deseti sa šest bodova, kako to komentiraš?

-Da, prošle godine smo nakon jeseni bili deseti sa šest bodova, ovo jedanaesto mjesto zvuči ružno, ali s druge strane kada malo okreneš tablicu, onda shvatiš da ti fale tri boda da budeš šesti. Pa, ove godine neke su se ekipe pojačale, neke su oslabljene, nekima su se igračice ozlijedile i poprilično je čudna sezona. No, ja sam optimista, imam plan prema kojem bi na kraju prvenstva mogli imati dvadesetak bodova i to bi trebalo biti dovoljno. Sigurno je da iz lige ispada jedna ekipa, ali sve ovisi o tome tko će spasti iz Prve hrvatske rukometne lige, vidjet ćemo kako će biti.

Dražene, imao si dosta problema tijekom jesenskog dijela, samo su igračice otpadale, opraštale se od rukometa, otišle su rukometašice koje su bile bitne, to su Petra Bačić, Iva Jurišić i Petra Medved, mogu li ih mlade igračice mogu zamijeniti?

-Da, to je neminovno, djevojke imaju obaveze, fakultet, posao, obitelj, ja sam zahvalan na svemu što su dale ekipi. Pa te mlade mogu. sada nije da ne mogu, ali trenutno fizički ne mogu još uvijek odigrati ono što bi trebalo. U ovom dijelu priče istaknula se Tena Prpić i stvarno je postala standardni član prve postave. Tu je još Eva Mlinarević, ima tih cura koje imaju šesnaest, sedamnaest godina. Kažem, još im fali malo iskustva, ali budu napredovale, treba ima malo vremena.

Da, moj dojam je da one recimo u duelu gube loptu, da su fizički još uvijek slabe, koliko se radi na tome?

-Da, fizički su slabe i u principu one su tek sada krenule u teretanu, nešto rade na sebi i to su sada puno ozbiljniji kontakti. Tu su puno ozbiljnije igračice nego u njihovim generacijama, ali evo pokazalo se iz kola u kolo da napreduju i da su postale važni dijelovi ekipe i da mogu dobro odigrati.

Od tih mladih igračica već se dokazala i potvrdila te je postala standardna Karla Goršić, bilo bi dobro kada bi se svake godine dokazala jedna mlada igračica, slažeš li se?

-Da to bi bilo super, ali nama malo gori pod petama, uvijek je tako. Na primjer, ove starije cure, puno im hvala na svemu normalno, jer bez njih ne bi ni došli u ovaj rang natjecanja u kojem jesmo, ali jednostavno cure dobiju posao odu i nama to nekako prebrzo dođe i fali nam uvijek ta neka godina dana da ove mlađe stasaju i da budu oslonac ekipe.

Jesenski dio sezone nije igrala Kristina Vuković zbog ozljede i zbog operacije, kakva je situacija s njom?

-Pa, Kristina je operirana i trenutno radi na oporavku, vidjet ćemo kada završi taj oporavak, sve ovisi o njoj. Ako ona odluči da će nastaviti igrati, ja bih bio najsretniji na svijetu, ako ona odluči da više neće igrati, ona je svoj obol ekipi dala. Znači odluka je na njoj i ja se nadam da će oporavak dobro proći.

Ona puno znači ekipi, nije isto s njom i bez nje, je li tako?

-Ma nije isto. Puno ti znači još jedna iskusna igračica u ovoj mladoj ekipi koja će pomoći tim curama da stasaju, koja će im pomoć savjetima i jednostavno da imaju neko poštovanje i drugačije onda to izgleda. Ona stvarno puno znači za ekipu.

O nekim pojačanjima sa strane ne razmišljaš, a niti ih nema, kakvo je tvoje mišljenje?

-Ma ni nema ih. Nešto smo razmišljali, ali većina tih cura igra po tim klubovima u Zagrebu i većinom su vezane za fakultet, kao i ove naše cure i stvarno je to veliko neko odricanje, kada poslije predavanja fakulteta putuješ za Karlovac na trening. No, još uvijek tražimo nešto i ako bude sreće budemo to riješili.

Je li Marija Kusanić definitivno završila sa rukometom?

-Pa trenutno da. Jedino ako se nešto ne promijeni. Ona je tu, ona prati rukomet, dolazi na sve rukometne utakmice, ona je tu u cijeloj priči. Ona je sada isto dobila posao, život si je organizirala, udala se. To je sada njezina odluka.

Tu su te mlade igračice ako budu ozbiljno pritisnule uz rukomet možda osim Prpić i Mlinarević još koja iskoči?

-Ma ima, kažem, ima tu mladih cura, što se nas trenutno tiče. Imamo odlične uvjete za rad, u dvorani smo Osnovne škole Grabrik, radimo zajedno, treniramo zajedno. Ima cura, evo osim Eve Mlinarević i Tene Prpić, tu je Ena Babić, koja je isto bila u ekipi, Ema Ulemek je bila u ekipi, Ana Fudurić je isto bila u ekipi i što je najbolje one su čak i izašle na teren i igrale i nije to izgledalo tako loše.

Ove su cure uključene u ekipu, je li u mlađim generacijama ima kakvih talenata?

-Ma ima, evo cure idu po turnirima i imaju dobre rezultate i reći ćemo da smo se nakon dugo godina ekipirali i da sada ekipe cura imaju po 20, 25 igračica i da je to sada stvarno lijepo. Mislim da ima perspektive i da je budućnost sigurna, bitno je da premostimo ovu trenutnu situaciju.

Dražene, uvijek ti na početku sezone poželim da sve prođe bez stresa, hoćeš li doživjeti takvu sezonu da se nećeš morati boriti za opstanak, da neće biti stresa?

-Pa, ne znam, evo trenutno kako se situacija mijenja, ne možemo dvije sezone igrati u istom sastavu i to je malo stresno. Kažem nije to sada tako drastično, mi bježimo zadnjem klubu osam bodova, tri boda nam fale do šestog mjesta i sada će puno toga ovisiti o proljetnom dijelu sezone.

Imali ste ove jeseni u gostima neke utakmice gdje ste dobro igrali, ali nije bilo sreće, što misliš o tome?

-Pa, nije bilo sreće, nije bilo iskustva. Jednostavno neke utakmice nismo znali pametno privesti kraju. Imali smo praktički par utakmica gdje smo vodili do četrdesete, pedesete minute i da bi na kraju prosuli to sve šta smo radili veći dio utakmice.

Uz to što nije bilo sreće, je li se tu radilo i o neiskustvu?

-Ma da, kažem, manjak iskustva i jednostavno onda i pad snage, manjak rotacije u ekipi i sve jedno s drugim. Mada smo stvarno u nekim utakmicama bili jako blizu pobjedi, ali nismo znali to riješiti u svoju korist.

Imat ćete nakon te pauze za blagdane vremena za pripreme, skoro mjesec dana, kakvi su planovi?

-Da, sezona počinje 7. veljače, kompletne pripreme odradit ćemo u Karlovcu, trenutno smo vezani za grad. Cure su tu u školi, na fakultetu u Zagrebu i većinom rade, tako da smo vezani na grad.

Koliko su zbog tih svih obaveza, zbog škole, zbog fakulteta, zbog posla, cure redovne na treninzima?

-Pa redovne su, ja kažem da su one ono stvarno svaki put kada može bilo tko doći na trening, kada nisu zbog obaveza na fakultetu ili na poslu da su tu na treningu. Evo stvarno što se tog tiče odaziv je odličan. Ove mlađe cure koje su u srednjoj školi, one su stvarno redovne. Pet treninga tjedno odrađuju plus dva dana imamo teretanu i stvarno što se toga tiče očekujem napredak brže nego inače.

Od ovih ekipa koje su u ligu, ti si jedan od onih trenera koji daju priliku mladim igračicama, to je dobar put, ali težak, kakovo je tvoje mišljenje?

-Da, kažem baš zbog toga što ne možeš dovesti kvalitetnu igračicu sa strane, to je poprilično skupo, a trebaš joj osigurati i stan i hranu, ako hoćeš kvalitetu za rang više. Mi sva sreća imamo te mlade igračice koje guramo u vatru i one nam vraćaju na najbolji način. Većina ekipa u ligi već godinama ima stalnu postavu, a svake godine se i malo pojačaju, u biti sve ekipe poznamo.

Dražen, evo puno posla ove jeseni za tebe, zaslužio si odmor, kada nisi sa rukometašicama, radiš s rukometašima "Karlovca", trener si vratara. Momčad je prva na tablici, kakva je bila jesen?

-Pa dobro, mislim, odlično smo odigrali, ekipa se ekipirala. Evo, sada je još došao i Luka Prezelj, mislim da je to logičan razvoj događaja i sada to izgleda dobro, znači solidno je. Mateo Radočaj je dobro branio ovu jesen, ali falilo nam je to, još dvije tri obrane više i jednostavno tako se dogodilo i po meni vjerujem logično je da je Luka došao tu.

Rukometašice prvu utakmicu igraju protiv "Senije" iz Senja, u jesenskom dijelu prvenstva bila je zamjena domaćinstva, pa se igralo u Karlovcu, zbog obnove dvorane u Senju, kakva je sada situacija, gdje će se igrati u dvanaestom kolu?

-Za sada u principu igramo u Senju, idemo u goste, u rasporedu piše da smo mi domaćini, ali pošto smo ove jeseni igrali kod nas, onda mi idemo tamo u goste, pa ćemo reći ćemo da smo zamijenili domaćinstvo. No, sve ovisi o tome hoće li dvorana u Senju biti gotova do 7. veljače, mislim da to ne znaju još ni oni, a kamoli mi. Postoji uvijek mogućnost da se igra u Karlovcu, ali to ćemo znati u siječnju. Zatim u trinaestom kolu dolazi ekipa "Poreča". Tu bi trebalo upisati pobjedu.

Što se tiče domaćih utakmica u jesenskom dijelu prvenstva meni jedino fale ti bodovi iz susreta s "Umagom", što ti misliš?

-Pa dobro, fale nam bodovi iz susreta s "Umagom", možda čak i bodovi u gostujućem susretu s "Lokomotivom 2". Tamo smo bili u egalu, kažem, bilo je utakmica u kojima smo stvarno trebali uzeti bodove a na kraju nismo.

Kada gledamo ekipa je stvarno spoj iskustva i mladosti, tu je čini mi se pet iskusnih igračica, koje drže tu ekipu i povuku kada treba, je li to dovoljno?

-Ma povuku one kada treba, to je u redu, kažem, nama je sada problem ta smanjena rotacija. Ove mlađe stasaju i već se vidi da je to puno bolje kako smo išli prema kraju jesenskog dijela prvenstva. Već je to izgledalo puno kvalitetnije nego što je izgledalo na samom početku, napredak je očit.

Dobro, ove jeseni nije bilo puno tih ozljeda osim Kristine Vuković, koja je bila izvan stroja cijelu jesen, ali je bilo nekih izostanaka zbog posla i privatnih obaveza, no to je ustvari normalno, kako je ustvari bilo u prvom dijelu prvenstva?

-Da, zbog posla, cure su vezane poslom i jednostavno se tako se poklopi da ne može promijeniti smjenu i jednostavno onda odradimo takvu utakmicu bez nje. To se odmah osjeti, čim jedna iskusnija igračica fali to se odmah osjeti na kvaliteti igre, na pristupu i na svemu, no to se ne može izbjeći.

Tihana Razumić, koja je još uvijek mlada, već je postala jedna od nositeljica ekipe, kakva je s njom situacija?

-Pa da, u principu njoj je sad malo teže zbog fakulteta, malo joj fali tih treninga. Odrađuje ona treninge između tri i četiri puta tjedno, kako stigne, ali kada bi određivala pet treninga tjednom to bi bila drugačija priča.

Neko vreme Lucija Krznarić nije igrala pa se vratila. čini mi se da ona polako ulazi u tu pravu formu, koliko ona može pratiti ritam treninga?

-Da, kod Lucije je isto tako problem taj fakultet, ona ima većinom predavanje poslijepodne i jednostavno kada god nema predavanja dođe na trening i kažem ako se poklopi da nema predavanje ona stigne na trening, ali Lucija je odigrala, bez obzira na nedostatak treninga, stvarno jednu dobru sezonu.

Dražene, uz ove igračice koje su se već dokazale, hoće li i te mlade igračice dobivati sve više prilika?

-Pa, normalno, te mlade zavrijedili su da im damo priliku, nakon ovog jesenskog djela stvarno su zavrijedili priliku i ja vjerujem da će to one vratiti na terenu. Te bi cure trebale uskoro preuzeti vlast u ovoj ekipi.

Dražene, je li teško stvoriti kvalitetnu rukometašicu?

-Pa, ima tu napornog rada, ali najviše ovisi o pristupu cure, ako ima cilj u sebi, normalno da to nije nekakav problem. U svemu tome talent je jedan veliki plus, jer ako imaš talent onda to ide sve puno brže, ali bez rada je jako teško napredovati pogotovo u današnje vrijeme. Rukomet je sport koji je postao strahovito brz, strahovito agresivan i jednostavno ako ti ne očvrsneš i nemaš dobru kondicijsku podlogu ti ga ne možeš igrati.

Je li po tebi u Karlovcu još uvijek prisutan interes za taj ženski rukomet?

-Pa je, još uvijek je tu. Ako ćemo gledati po dolasku djece koja se upisuju na rukomet, još uvijek smo mi u toj priči. Malo smo zaredali, reći ćemo, rezultatski lošije, nego što bi mogli, ali ja se nadam da ako se složi generacija, evo na primjer ova generacija što dolazi, ako ostane na okupu, stvarno bi mogli imati u Karlovcu kvalitetan ženski rukomet. To je dugoročan rad, ali na kraju se isplati.

Optimist jesi, ali moram te pitati, je li se bojiš tog proljeća?

-Pa ne, evo iskreno ne, kažem, stvarno mi nije panika, jer ja vjerujem da mi možemo kvalitetno odraditi to proljeće i da možemo doći na 20 bodova sigurno. Možda čak i bolje, ali dvadeset sigurno. Tako da me uopće nije strah proljeća, trenutno vidim realno opstanak u ovom rangu natjecanja. Nadam se da neće biti ozljeda, da će sve biti zdrave i vjerujem da ćemo na kraju proljeća slaviti.