"Mladima je "in" ići u crkvu, zato vjerujem da je budućnost u rukama dobrih ljudi koji se nadahnjuju na vjeri"

Slavimo najradosniji blagdan – Božić, što je bio i povod za razgovor s rektorom Nacionalnog svetišta svetog Josip, župnikom župe Majke Božje Snježne Dubovac, mons. Antunom Senteom ml., ujedno i dekanom Karlovačkog dekanata.

Prošlo je malo više od godinu dana kako ste na čelu Karlovačkog dekanata, ali može se primijetiti da su unatrag nekoliko godina, od Vašeg dolaska, Nacionalno svetište i dubovačka župa, postali recimo to „gravitacijski centar“ za vjernike u Karlovcu.

- Ne znam koliko sam ja tu važan. Jesam li već ispričao, ima jedna dosta zanimljiva zgoda kad sam došao prije 12 godina na Dubovac. Želeći se dodvoriti malo Karlovčanima, svoju prvu propovijed sam počeo sa „Dragi moji Karlovčani“, misleći da ću time dobiti neke simpatije. Uistinu, te prve nedjelje dočekale su neke osobe na kraju mise i rekle: „Velečasni mi nismo Karlovčani, mi smo Dubovčaki“. Tako moj plan nije uspio. No, dobro, sada znam da je zapravo Dubovac puno stariji od Carlstadta i da je Carlstadt nastao podno Starog grada Dubovca. Onda je možda i razumljivo da i Dubovac bude i izvorište duhovnosti. To je odlukom hrvatskog biskupa, kada je crkvu Svetog Josipa imenovao Nacionalnim svetištem, samo potvrđeno. Zapravo ja ništa drugo ne radim, nego slijedim smjernice monsinjora Marijana Radanovića i hrvatskih biskupa da ovo uistinu bude i jedno duhovno središte, kako Karlovca, Karlovačke županije, tako i cijele Hrvatske. Velike doprinose imaju te lijepe pobožnosti prema Svetom Josipu koje su sve posjećenije. Dakle, mi više nemamo devet ili devetnaest srijeda, nego imamo 52 srijede pobožnosti svetom Josipu.

Vrlo aktivno izvještavate o svemu što se događa u župi i Nacionalnom svetištu pa se može vidjeti da dolazi veliki broj hodočasnika. Koliko ih je bilo ove godine?

-Mogu vam reći da smo u ovoj, jubilejskoj godini primili više od sto tisuća hodočasnika. Vjerujem da će još jedan dodatni zamah dati, i u zadnje vrijeme intenzivno molimo, da Nacionalno središte svetog Josipa bude proglašeno i manjim bazilikom ili bazilika minor. Da pojasnim, dakle, postoji velika bazilika ili bazilika major, to su one četiri papinske bazilike u Rimu, još su tri koji imaju taj status, a sve druge bazilike diljem svijeta su zapravo manje bazilike. Ja se nadam da ćemo uskoro i mi biti bazilika i da će sljedeće godine biti i službeno proglašeno da smo i mi bazilika minor. Time ćemo imati pravo, uz izradu vlastitog grba, koristiti i Papin grb na istaknutom mjestu bazilike, što brojni hodočasnici koji putuju diljem svijeta itekako znaju vrednovati.

Zašto je to važno hodočasnicima?

-Nije dobra usporedba, ali usudit ću se reći, svaki restoran je restoran, ali ako dobije Michelin-ovu zvijezdu, onda to nešto znači na svjetskoj razini. Ponavljam, nije dobra usporedba, ali slično je i s crkvama. Svaka crkva je crkva, katedrala je prva crkva u svakoj biskupiji, ali ako neka crkva dobije status manje bazilike, znači da je ona prezentirana na svjetskoj razini.

Kad govorimo o hodočasnicima koji dolaze u Josipovo svetište, to više nisu samo hodočasnici iz Hrvatske, Hrvati iz dijaspore, to su sada i stranci.

-Upravo tako. U ovoj godini smo imali hodočasnike iz Hongkonga, Singapura i imali smo nekoliko skupina iz Sjedinjenih Američkih Država, ali ne nužno samo Amerikanci, nego to su bili Portugalci iz Amerike, Filipinci iz Amerike i još neke druge skupine. Mi smo se zapravo pozicionirali kao jako pogodna i dobra destinacija tim svjetskim hodočasnicima. Međugorje je svakako jedna od njihovih odrednica, ali čak nužno i ne. Svjetski hodočasnici iz različitih krajeva svijeta, „đirajući“  po Europi, žele doći ovdje i slaviti Svetu Misu. Između ostalog, pored brojnih pogodnosti koje imamo, mi imamo jednu lijepu stvar, a to je da skupljam ili pribavljam misale na više jezika. Dakle, misal je knjiga koje svećenik čita Svetu Misu. I mogu reći da su svi korišteni. Imamo misale naravno na hrvatskom, na mađarskom, njemačkom, talijanskom, španjolskom jeziku, a čekam da stigne misal na portugalskom. Evo imamo misal na kineskom jeziku. I svi su korišteni.

Jeste se sami poslužili ovim na kineskom?

-Naravno da sam ga listao, ali kako su dolazili iz Hongkonga, njima je to bilo jako zanimljivo vidjeti da imamo misal. To je, rekao bih, jedan jako dobar oblik dobrodošlice. Zamislite, dođete iz Kine u jedan relativno mali gradić i tu nađete misal na svojem jeziku. Mnogi ostanu iznenađeni, a ako dođe neka nova skupina hodočasnika, odmah molim svećenike da pošalju misal i uglavnom na taj način ih i prikupljamo.

Kad govorimo o strancima, aktualna su tema strani radnici u Hrvatskoj i njihova integracija. Moglo se čuti ovih dana da dio njih dolazi na mise. Ima li ih i u Vašoj župi?

-Dolaze na misu, ne mogu točno od kud su, s nekima sam razgovarao. Ima Filipinaca zato što je jedan Filipinac lazarist pa je onda povezan s Novigradom, gdje su naši lazaristi. Dakle, vidim ih na misi i vidim ih kad im dijelim pričest. Evo baš u dogovoru sa svojim mladima, kako mi izdajemo Župni list svaki tjedan, odlučili smo da će od Nove godine, dakle taj Župni list ima četiri stranice, jedna stranica bit će na engleskom jeziku, ne bi li se i oni osjećali prihvaćeni.

Spomenuli ste da se na zornicama okupi po 150 vjernika, na ostalim misama, osobito srijedom i više od 200, a sjećam ste da jedom rekli, kad ste došli na Dubovac na večernjoj misi znalo je bili nekoliko starijih žena. Primjećuje se trend da je sve više ljudi u crkvi.

-Možemo reći da je tako i to me kao svećenika veseli. Danas na zornici su bili srednjoškolci,  sedam dečki, ministranata, a barem toliko je bilo srednjoškolki, cura u prvom redu. Bilo mi je zanimljivo kako su se oni radovali jedni drugima, a ne bih htio da se nešto negativno shvati. Njih tridesetak svaku jutro dođu na zornicu, popiju kavu, čaj i nakon toga idu u školu. I to je ove godine  baš posebno izraženo. To su oni mladi koji pripremaju predstavu za Holywin, koji nose projekt „72 sata bez kompromisa“, koji organiziraju Oratorije… Kako sam tu 12 godina, jedna generacija, ako smijem to tako reći, mojih mladih s kojima sam ja zajedno nastojao oživjeti vjeru, su se sad već poženili, poudavali i sad se dogodila neka nova generacija, koja mi se čini da je još aktivnija, brojnija, prisutnija, zauzetija. Dakle, oni su znak, nagovještaj, ja bih rekao, boljih vremena. Što se tiče općenito broja vjernika, da, on se konstantno ovdje u Svetištu povećava. To mogu vidjeti iz podijeljenih hostija ili recimo mi imamo nedjeljom četiri mise, ujutro u 7, 9, 11, na večer 18.30 sati. U 7 je puna crkva, u 9 je još punija, a u 11 i navečer je zapravo dupkom puna. I svake nedjelje je tako. Sigurno da tu doprinose i naše profesionalne kamere i što redovito srijedom i nedjeljom prenosim  misu preko društvenih mreža i preko Laudato televizije. Dakle, ugradnjom kamere mi nismo smanjili, nego baš povećali broj vjernika. Zasigurno doprinosi tome i naš zbor mladih koji navečer pjeva, dječji zbor Josipove pahuljice koji animira misu u 11 sati. Naravno, i sama promocija štovanja svetog Josipa određuje Karlovac kao jednu duhovnu destinaciju gdje mnogi ljudi žele doći. Uistinu, mnogih žitelja Hrvatske, Bosne i Hercegovine, poglavito kroz ljetne praznike, susrećemo naše Hrvate iz svih krajeva svijeta koji svoje podrijetlo i korijene imaju upravo u Hrvatskoj.

Zašto ljudi iz drugih gradskih župa vole doći upravo na Dubovac na mise?

-Dakle, uz dužno poštovanje i uz poticanje da ljudi idu u svoje župe, Svetište je ipak nešto posebno. Mi smo jubilejska crkva i ovdje se svaki put dolaskom može izmoliti potporni oprost, tu je stalno svećenik na raspolaganju za ispovijed, trudimo se da liturgija bude svečanija i ljepša, onda je razumljivo da ljudi dolaze. Kao što je od vremena do vremena potrebno ići u malo bolji restoran, tako i upravo na tom duhovnom planu ljudi žele dobiti malo svečanije uz, naravno, važnost i one svakodnevnice i svoje redovitosti u svojoj župnoj crkvi.

U Svetištu organizirate i bojne druge sadržaje, a nedavno ste osnovali i Udrugu biskup Martin Borković. Koja je zadaća udruge?

-Udruga se zove Udruga biskup Martin Borković, naravno time želimo odati priznanje biskupu koji je  dao prijedlog Hrvatskom saboru da  Sveti Josip bude zaštitnik Hrvatske. Ta udruga neće ništa drugo raditi nego ono što smo radili kroz deset godina. Dakle organizirati izložbe, pjesničke večeri, predstavljanje knjiga, neke druge kulturne kružoke, a sve pod sjenom zvonika Svetog Josipa, Nacionalnog svetišta. Plod toga je i prvo hodočašće umjetnika i možemo biti zahvalni pa i ponosni, prije svega predvodio ga je zagrebački nadbiskup, najviši čovjek crkve u Hrvata, mons. Dražen Kutleša. Drugo, okupilo se tu stotinjak umjetnika i to renomiranih umjetnika, dakle bardova umjetnosti, koji su se poglavito ostvarili nekim svojim umjetničkim dijelima sakralnog sadržaja, ali koji su itekako jaki u svojim drugim djelima. Da ne spominjem one koje stalno spominjem, Josipa Botterija Dinija, Branimira Dorotića, spomenut ću Petra Dolića, on je autor spomenika Oluja u Kninu. Upravo on izrađuje Sveta vrata koje ćemo do Josipova postaviti. Za tu prigodu, preko naše tiskare Pečarić-Radočaj smo sve kataloge dosadašnjih izložaba stavili u jednu knjigu i ta knjiga ima 500 stranica. Predali smo je nadbiskupu, državnoj tajnici Ministarstva kulture i Slavku Špoljariću, povjesničaru umjetnosti koja je zapravo duša tog našeg umjetničkog nastojanja. U želji za nekom boljom organizacijom pokrenuo sam udrugu sa nekoliko svojih mladih suradnika, kao što je Lorena Ninčević, njezin suprug Borna Ninčević i mlada studentica povijesti umjetnosti Margareta Stipković da ovo što već radimo stavimo u jedan okvir.

Može li se više znati kako će izgledati Sveta vrata?

-To će biti monumentalna brončana vrata koja će djelovati na apstraktan način i zapravo će prikazati križ, ali na način kao četiri karlovačke rijeke koji će biti utkane. Izrađuju se u ljevaonici Ujević, jednoj od najpoznatijih ljevaonica za sve umjetnike koje izrađuju brončane skulpture, kipove, a autor, Petar Dolić, jedan od trenutno najjačih kipara u Hrvatskoj.

Dakle Vaš posao što se tiče građevinskih radova i uređenja Svetišta ne završava?

-Ne. Sveta vrata su jedan projekt, treba ćemo za baziliku još neke male preinake napraviti. Ako neka crkva hoće biti bazilika mora posebno istaknuti sedez, dakle onu središnju stolicu, jer ona zapravo predstavlja prostor gdje bi, ako Papa dođe, a ipak je Papina bazilika, on mogao sjesti. Naravno želimo da to ima sakralnu ponajprije, a onda i umjetničku vrijednost. Osim što je Nacionalno svetište svetog Josipa jedno duhovno središte, želimo angažirati sve aktualne umjetnike da ostave svoj pečat umjetničkim dijelom da to bude i središte hrvatske sakralne umjetnosti, koliko je to naravno u ovim okvirima moguće. Druga stvar koju smo sada pokrenuli je zid zahvalnosti. S druge strane zida najvećeg mozaika u Hrvatskoj počeli smo stavljati jednu veliku ploču i onda se tu stavljaju male pločice jer ima jako puno ljudi koji su doživjeli neku milost zagovorom svetog Josipa i žele to ostaviti kao trajni spomen. Upravo prvih desetak pločica je već postavljeno i kako smo te postavili neprestano mi dolaze nove molbe i kada ljudi prijave svoju zahvalu mi ju zapišemo i korak po korak, kroz tjedan, dva, ugradimo nekoliko novih pločica u taj zid zahvalnosti. Vjerujem da će vrlo skoro cijela ta stijena Nacionalnog svetišta s druge strane glavnog oltara biti popunjena tim pločicama. Od planova spomenut ću da nam nedostaje prostor za javni sanitarni čvor, a svakako onda i velike ispovjedaonice koje nam trebaju kada dođe veliki broj hodočasnika.

Spomenimo i obnovu župne crkve Majke Božje Snježne.

-Upravo je u tijeku konstrukcijska obnova Majke Božje Snježne. Zahvaljujući našem Konzervatorskom odjelu, Ministarstvu kulture i medija, odobreno je 2,5 milijuna eura za kompletnu konstrukcijsku obnovu naše župne crkve. Kroz dvije godine, sada već i malo manje, bit će napravljena konstrukcijska obnova, kompletna nova fasada izvana i bit će kompletno novi zvonik. Dakle, cijeli bakar će biti novi, a naravno i statika iznutra će biti bitno učvršćena. Kroz te dvije godine, uređujući, intenzivno promišljamo o Dubovačkoj kalvariji. Pregovaramo sa stručnim službama koji bi put bio najbolji, ali svakako prva postaja će biti negdje u sklopu ovog parkirnog prostora. Nećemo uskratiti parkiralište, ali oko dvorane ili oko središnjeg križa bi trebala biti prva postaja, da hodočasnici koji dođu u Nacionalno svetište, jednostavno vide stazu koja će ih odvesti do Majke Božje Snježne. Dakle, onaj križni put koji je oko Majke Božje Snježne želimo razvući da početak ima upravo u Nacionalnom svetištu. Kako ćemo to točno izraditi, trenutno je teško reći, ali na tome se intenzivno radi. Također, počeli smo obnovu stare župne kurije, za to je Ministarstvo odobrilo 50 tisuća eura. Iduće godine ćemo, vjerujem, uspjeti učvrstiti temelje i možda malo i poboljšati stari pristup starom župnom dvoru na način da ćemo ispred ulaza napraviti svojevrsni amfiteatar koji će biti nova ljetna pozornica za neke od kulturnog sadržaja koje mi često ovdje u Svetištu činimo.

Kakvi su planovi za unutrašnjost starog župnog dvora?

-Ideja je da će u donjim dijelu biti prostor za blagovanje, dakle svojevrsni restoran. Hoće li biti javno otvoren, to mi ćemo još vidjeti. Prvi kat je Dijecezanski muzej, odnosno to je Dijecezanski muzej u Zagrebu koji će imati svoju ispostavu ovdje u Karlovcu. Na drugom katu i potkvrovlju je predviđen smještaj s nekih 30 kreveta jer sve je više hodočasnika koji traže smještaj, gdje bi jednu ili dvije noći prespavali i bili u svetom Josipu.

Hoće li crkva Majke Božje Snježne nakon obnove biti otvorenija?

-Upravo ovo što sam govorio o križnom putu je u tom duhu. Želja nam je da hodočasnike „odvlačimo“ i gore. Vjerujem da kroz obnovu i kroz ovo trasiranje puta ćemo pristup do Majke Božje Snježne učiniti bitnom boljim, a sve u želji da ona bude više korištena i da bude otvorenija i da tamo budu neki sadržaji.

S obzirom da je povod ovog razgovora Božić, najveseliji kršćanski blagdanom. Razgovarali smo o broju vjernika, punim crkvama dakle imate u Karlovcu razloga za veselje?

-Organizirali smo, mi svećenici Karlovca, Pučke misije. Jako sam ponosan na to i Bogu zahvalan. Tjedan dana trajao je intenzivan duhovni program u kojem su nam u goste došli vrsni i poznati svećenici propovjednici. Pored intenzivne molitve, kroz tih tjedan dana posjetili smo više od 20 različitih institucija, uključujući staračke domove i domove za osobe s posebnim potrebama, što je bilo jedno posebno milosno vrijeme. Već sada vidimo plodove jer su ispovijedi brojnije i traju dulje nego prijašnjih godina, a crkve su pune. Spomenut ću još animatoricu u ovoj župi, Francu Rajčić, studenticu ekonomije u Zagrebu. U jednom je intervjuu izjavila kako je među mladima danas "in" biti vjernik i ići u crkvu. Brojni mladi koji se okupljaju daju razlog i osjećaj da je budućnost u rukama dobrih ljudi koji se nadahnjuju na vjeri, odnosno na Kristovoj poruci mira i ljubavi. Sve te pozitivne promjene vidljive su među sugrađanima, Karlovčanima, oko Svetišta i u svim drugim župama Dekanata. Upravo smo izdali novi broj Župnog lista koji izlazi već 60 godina i bogat je brojnim sadržajima koje je ostvarila „crkva Karlovačka“. Uz to, tu je i molitveni hod za rođendan grada koji okuplja nekoliko stotina ljudi. Ljudi kroz te momente žele ispovijedati svoju vjeru i, nadahnuti Kristovim evanđeljem, žele biti bolji sugrađani u suvremenom svijetu i gradu Karlovcu.