"Imamo medalje ove godine u svim uzrasnim kategorijama i muškim i ženskim na državnim natjecanjima"

Streljaštvo ima dugu tradiciju u Karlovcu i to je jedan od prioritetnih sportova. Na kraju 1985. godine u Karlovcu su djelovala 23 streljačka društva, a sve do početka Domovinskog rata jedno od najkvalitetnijih i najaktivnijih bilo je Sportsko društvo "Jugoturbina". Karlovački strijelci nastupali su i tijekom Domovinskog rata. Krajem 1992. godine Streljačko društvo "Jugoturbina" promijenilo je ime u Streljačko društvo "Karlovac". U drugom dijelu devedesetih godina puno ime je Streljački klub "Karlovac". Iako je u prošlosti u Karlovcu bilo niz streljačkih klubova, trenutno su u karlovačkom streljaštvu aktivna dva kluba "Karlovac" i "Policajac", dok "Karlovac" vodi brigu o gotovo svim disciplinama, "Policajac" je više okrenut pištolju. Streljački klub "Karlovac" ima sve dobne uzrastu, a posljednjih godina posebno kvalitetne rezultate postižu mladi strijelci. Nikola Grčić bavi se streljaštvom više od trideset godina, a trenutno je profesionalni trener u klubu, na plaći Karlovačke sportske zajednice. Iako ima dosta posla kao trener, jer trenira sve selekcije kluba, još uvijek nastupa i kao natjecatelj, kada treba pomoći seniorskoj ekipi. Razgovarali smo s trenerom Nikolom Grčićem o stanju u klubu, o rezultatima ostvarenim u ovoj godini, o uvjetima rada i planovima.

Nikola, bliži se kraj još jedne godine, kod strijelaca sezona traje gotovo cijelu godinu, kakva je situacija?

-Pa, tako je da, sezona je dosta dugačka zato što pratimo zračni program i malokalibarski program koji se nadovezuju jedan na drugi, tako da sezona u zračnom oružju kreće u listopadu što se tiče natjecanja. Treninzi već počinju krajem osmog mjeseca i onda znači u trećem četvrtom mjesecu se nekako isprepliću zračno oružje i mali kalibar, zatim se nastavlja taj mali kalibar i opet dolazi, negdje u rujnu, veliki kalibar. Tako da smo mi ustvari od kraja osmog do negdje polovice sedmog mjeseca cijelo vrijeme u punom pogonu, znači u treninzima i natjecanjima, gotovo godinu dana bez prekida.

Imate li kakvu pauzu za odmor tijekom ljeta?

-Ostane tih nekakvih možda tri tjedna pauze u ljetnom razdoblju, to koristimo za odmor, strijelci idu na more i nakon pauze, nastavljamo s radom. Mislim da je tako možda u većini sportova nekim dijelom, ali da zbilja je duga ta sezona.

Koliko ja pratim, imate dosta mladih strijelaca, klub je pokriven u svim kategorijama, od kadeta do seniora, kakav je uopće interes za streljaštvo u Karlovcu?

-Pa, interes nekako ovisi od godine do godine, jedne godine možda je čak malo veći, neke možda malo manji, ali mi pokrivamo sve uzrasne kategorije, imamo znači od kadeta, juniora do seniora i u muškoj i u ženskoj konkurenciji, tako da smo uvijek imali na prvenstvima Hrvatske i kadete i kadetkinje, juniore i juniorke, seniore i seniorke. Sada se malo promijenio naš sustav natjecanja, pa su uvedene i kategorije za mlađe kadete i mlađe juniore i mlađe seniore. Tako da opet imamo znači još veći taj izbor, još veća je konkurencija i još više u stvari ima i natjecanja.

Kako dolaze mladi ljudi u klub, je li sami dolaze po preporuci, moraš li obilaziti škole i tražiti zainteresirane ili ti netko javi da ima neki talenat negdje?

-Pa ovisi, znači ili preko tih letaka koje ostavljamo po školama dolaze neki, dođu dva, tri pa dovedu svoje neke prijatelje, pa dođu i oni, probaju i kojima se svidi ostanu. Već godinama u saradnji s Karlovačkom sportskom zajednicom imamo Sportsko ljeto, gdje također dolazi dosta djece i onda pokazuju svoj interes, netko proba, nekom se svidi, pa dovede još nekoga sa sobom. Kroz zimsko razdoblje će opet biti taj jedan dio gdje će se moći doći slobodno i probati pucati, tako da uvijek ima djece. Odaziv je, velim, nekad i manji, nekad i veći, ali konstantno imamo znači sve kategorije pokrivene.

Kakvo je stanje sa oružjem, je li ima dovoljno oružja za sve zainteresirane?

-Pa, oružja rekli bi da uvijek nešto fali, ali mislim da smo dovoljno oružja i opreme kupili. Možda ne dovoljno, ali dosta smo toga kupili, potrošili smo dosta novaca, mi bi uvijek htjeli još više. Znači, puške se kao i neka oprema, kao sva druga sportska kvari ili dolazi do nekakvog zastarijevanja, tako da se konstantno mora obnavljati, a mi također moramo pratiti taj trend, tako da moramo konstantno kupovati oružje. To je zbilja jedna velika stavka za klub i jako teško se osiguraju tolika financijska sredstva za neke puške.

Je li možemo staviti streljaštvo u skupe sportove?

-Mislim da možemo, a možda i među skuplje sportove, sada je to postalo dosta skupo. Pogotovo jer su se izmijenjala pravila i za opremu i za natjecanja. Puške se razvijaju, razvijaju se novi sistemi i naravno da to postaje sve skuplje i ništa tu nije jeftinije. Oprema također isto sve prati. Razvijaju se ti novi sustavi da oprema bude što bolja, što kvalitetnija i naravno da to opet podiže cijenu. Ove godine smo kupili dvije malokalibarske puške standard, to je sada bila jedna zbilja veća stavka, to su dvije puške koje koštaju ukupno 11.000 eura. Svaka je više od 5.500 eura, a to je osnovni model, bez ikakvih dodataka. Sada za tu pušku da se opremi treba barem 2.000 eura za svaku. Znači još nekakvih ukupno 5.000 eura će biti potrebno da se u stvari ta puška može koristiti u nekoj normalnoj mjeri za jednog recimo perspektivnog juniora ili seniora.

Uz opremu i oružje, treba imati i dovoljno metaka, koliki je to trošak?

-Da, naravno, to je uz opremu također jedna velika stavka i skupa stavka. Tih 500 metaka ili diabola zračnih, gdje dođemo do cijene otprilike 14 eura za 500 komada. Tih 500 komada na primjer našem junioru koji trenira barem tri puta tjedno uz neko natjecanje, njemu to više nije dovoljno niti za tjedan dana treninga. Znači to je samo tih tipa 20 eura samo za to. To je zračni program. Taj mali kalibar kada krene onda je to još puno skuplje. Neki su meci jeftiniji, a neki su skuplji i kvalitetniji. Naravno da morate imati jednih i drugih.

Jedna stvar je sigurna, a to je da imate dobre uvjete, streljana je obnovljena i sređena, čuo sam da mnogi hvale streljanu da je među boljima u Hrvatskoj, je li zaista tako?

-Imamo zbilja sada lijepu streljanu, deset mjesta za zračni program, a i za malokalibarsku streljanu također koristimo te iste mete, koje selimo sa zračne na malokalibarsku. Nama je još uvijek nekakav interes i želja da opskrbimo još i malo kalibarsku streljanu s posebnim svojim metama, tako da možemo koristiti neometanu i jednu i drugu u isto vrijeme. Sada trenutno koristimo samo dvije malokalibarske mete i deset zračnih. Hvale streljanu dosta drugi strijelci koji su bili na streljani. Evo ove godine smo imali na našoj streljani i olimpijskog osvajača medalje Mirana Maričića, a također su bili Petar Gorša i Andrija Mikuljan. Oni su dolazili kod nas na pripreme i bili su izuzetno oduševljeni s uvjetima, bili su jako zadovoljni kako streljana izgleda, kakvi su uvjeti i kako je to sve lijepo napravljeno.

Kada to kažu Maričić i Gorša, treba im vjerovati, je li tako?

-Da, naravno, znači da su uvjeti na streljani odlični kada oni dolaze iz Bjelovara, iz Zagreba i iz drugih regija, znači bilo im je lijepo, zbilja lijepo. Onda sigurno nešto to i vrijedi kada dođu iz drugih krajeva, a pogotovo kada dođu Miran Maričić koji je osvojio medalju na Olimpijskim igrama u Parizu i Petar Gorša, koji je pet puta bio na olimpijskim igrama, onda to nešto znači.

Streljanu koriste dva kluba "Karlovac", koji nastupa u svim oružjima i "Policajac" koji ima samo pištolj, imate li dosta termina?

-Pa, imamo dovoljno termina, mi termine dijelimo, nekako se uvijek tako nekako uskladimo da ne smetamo jedni drugima. Ako se i nađemo u isto vrijeme znači mi to lako sebi organiziramo i dogovorimo se, nije neki problem, ili ako treba i pričeka se, ako baš nema slobodnih mjesta. Tako da zbilja smo sa Streljačkim klubom "Policajac" u dobrim odnosima i na kraju krajeva jedino mi koristimo tu streljanu i mislim da je to normalno da se moramo slagati i moramo nekako se dogovoriti da to sve funkcionira. Zbilja s njima imamo lijepi odnos i mislim da Vlado Cindrić i ja dosta dobro surađujemo, podijelili smo se, on većinom ima samo taj pištolj, mi imamo znači i pušku i nešto pištolja, tako da smo dosta dobro usklađeni u svemu, problema nema i neće ih niti biti.

Nikola, jesi li zadovoljan ovom godinom?

-Pa jesam, zadovoljan sam. Opet imamo znači medalje u svim uzrasnim kategorijama i muškim i ženskim, tako da je veći broj osvojenih medalja na državnim natjecanjima. Imali smo i nastup Enza Jarnjaka u sklopu reprezentacije na međunarodnom turniru. To je bilo lani u Smederevu, znači odmah na početku sezone gdje je osvojio šesto mjesto u svojoj konkurenciji što je zbilja lijep rezultat. "Walther Cup" se zove to natjecanje u Smederevu i to je jedan od najvećih i najjačih turnira za mlađe kategorije u Europi. Ove godine smo osvojili pet naslova državnih prvaka. Imamo znači pet državnih zlata, od toga je dva zlata osvojila Lara Đurić. Ona je u konkurenciji juniorki i seniorki osvojila prvo mjesto na Prvenstvu Hrvatske u disciplinama 40 hitaca ležeći. Drugo ime je Luka Kokalović, koji je bio tri puta državni prvak. Dva puta u juniorskoj konkurenciji i jednom u konkurenciji mlađih seniora. Tako da njih dvoje su donijeli ukupno pet pojedinačnih zlata s Prvenstva Hrvatske. Također je tu i Franko Kraljik koji je ostvario kvalitetne rezultate i vidjet ćemo hoće li se i on uskoro isto možda približiti reprezentaciji skupa s Enzom Jarnjakom, pa da obojica konkuriraju za Europsko prvenstvo za juniore koje će biti iduće godine. Sada je podijeljena ta kategorija, prije su juniori bili samo do 21 godinu, sada je to od šesnaest do osamnaest i od osamnaest do 21 godine.  

Mladi natjecatelji postižu odlične rezultate i osvajaju medalje, oni su perspektiva, je li to znači da je budućnost kluba sigurna?

-Da, klub osvaja medalje u kadetskoj i juniorskoj konkurenciji i to je zaista bitno. Na primjer, zadnje dvije godine imali smo uspjeha pogotovo kod tih kadetskih kategorija što je meni posebno drago. Kod djevojaka smo imali možda čak i mrvicu bolje uspjehe, gdje su bile znači prvakinje države u zračnoj pušci i u toj serijskoj zračnoj pušci i malokalibarskoj pušci. Znači trostav, to su zbilja tri discipline koje su baze, osnova ovog sporta u tim kategorijama. Znači, najmlađima, mislim da je to neki početak i najveći ustvari uspjeh i neka najveća budućnost u svemu tome, jer znači uvijek to veseli, kada ti mladi osvajaju medalje. Tu je dosta velika i konkurencija, tu je skoro dvadesetak ekipa uvijek u natjecanju i tako da posebno veseli tako neki dobar uspjeh.

Po onim izvješćima s natjecanja vidim da je kod mlađih uzrasta veliki broj sudionika, pa je s time uspjeh značajniji, kakva je ustvari brojnost?

-Da, ovisi kako u kojem programu, negdje ima manje sudionika, negdje više. Znači, neki programi imaju veći broj sudionika, najveća brojnost je uvijek u tom zračnom programu, to je nekako i najdostupnije svima. To je neka baza ustvari streljaštva, gdje se uvijek kreće s tom zračnom puškom i to je pogotovo u kadetskoj konkurenciji, kadeti su do šesnaest godina i tu bude redovito blizu 100 natjecatelja, tako se vrti oko 90 do 100 sudionika i velim, bilo je tipa dvadesetak ekipa što je ja mislim dosta veliki broj za taj sport.

Nikola, kada dođu ti mladi ljudi u klub i izraze želju da bi se bavili streljaštvom, je li imaš kakvu školu streljaštva ili moraju proći neku, recimo to, obuku?

-Da, prolaze obuku, organiziramo obično tijekom godine, sada je bila nedavno, ali u pravilu nije to organizirano baš kao škola, nego znači dolaze novi, dođu probaju, obuka se uvijek obavlja od početka, ipak je to oružje. Iako mi to zovemo sportski rekvizit, ali je to opet na kraju krajeva oružje. Znači mora proći nekakvo osnovno ponašanje na streljani, pravila rukovanja s tim oružjem, jer to je jedan malo specifičniji dio i ne može se to baš tako, rekli bi neozbiljno, tako da svi to prolaze, djeci se to većinom i sviđa. Kada oni moraju to slušati, biti na mjestu i pravilno paziti kako rukuju s puškom, onda je to njima zanimljivo. Pa onda oni se trude i svi polako to smireno odrade. Tako da je to taj dio, nakon toga većinom je to individualno ustvari sa svakim sportašem, znači sa svakim djetetom uz njega, uz neku kontrolu prvih treninga svakako, a i kasnije također znači mora biti uvijek nekakva kontrola i nadzor nad njim, jer ipak je to, kažem, na kraju krajeva oružje.

Trenutno je sezona zraka, to je ustvari i dvoranska disciplina, jesu li počele te lige, kakva je situacija?

-Da, počele su već lige, mi ove godine nastupamo u Drugoj ligi, nismo se lani uspjeli plasirati u Prvu seniorsku ligu. Malo je nedostajalo, ali sada je već krenula liga, već smo sada bili proteklog vikenda na drugom kolu lige, krenuli su već znači nekakvi turniri. Mi imamo jedan sustav gdje idu ti neki turniri olimpijskih nada, gdje su sve kategorije, od mlađih kadeta pa do juniorskih kategorija. Tako da je to već krenulo. Početkom 12. mjeseca je već jedan međunarodni turnir na kojem ćemo nastupiti u Zagrebu, jedan od jačih turnira u Hrvatskoj, možda i najjači uz "Salona Open". Tako da taj "Trofej Mladosti" koji je početkom prosinca, tu ćemo opet nastupiti u nekim određenim kategorijama od juniorskih, dakle od 16 godina do seniorskih uzrasta, nastupiti ćemo na tom turniru. Stalno nam idu znači lige i u serijskom programu i u tom međunarodnom ili standard pušci. Tako da sad kada smo krenuli neće opet biti odmora do ljeta.

Je li to znači da će do kraja godine biti radno?

-Da, da, bit će radno, tamo oko Božića će biti malo neka pauza, to je nekako taj dio, gdje opet postoji nekakav prekid sezone gdje će biti mala pauza. Ali velim, pošto će biti opet tu i nekakvih sigurno probnih treninga, pošto su djeca na školskim praznicima, onda će možda taj dio biti rezerviran za nekakvo isprobavanje, možda neki Dana otvorenih vrata na streljani, znači mogućnosti da dođu djeca i isprobaju se u streljaštvu, da se isprobaju u tom sportu, pa ćemo vidjeti kako će to izgledati.

Ti si na plaći Grada Karlovca preko Karlovačke sportske zajednice, koliko to znači za klub?

-Da, ja sam zaposlenik Karlovačke sportske zajednice, profesionalni trener sam u klubu, pa to je velika stavka, to puno znači za klub, jer mislim da nema  plaćenog trenera, teško da bi klub mogao opstati da mora isplaćivati plaću, cijelu plaću za nekog trenera.

Ti znaš nastupati za seniorsku ekipu, je li to uskočiš kada treba?

-Kada treba ja uskočim, još uvijek mogu, ja sam bio u toj disciplini malokalibarska puška trostav serijska godinama državni prvak i još uvijek to nekako mogu odgađati, recimo, koliko toliko dobro. Tako da onda i to meni nekad predstavlja neko zadovoljstvo. Ali u zadnje vrijeme ne trudim se baš previše nastupati za ekipu, jer velim ima sada ovih mlađih koji su više u treningu, ja niti ne treniram.