"Ozbiljan rezultat u gimnastici ne postiže se nakon godinu, dvije, nego nakon deset ili petnaest godina"

Gimnastički klub "Sokol" Karlovac ima 140 godina dugu tradiciju bavljenja gimnastičkim sportom i tjelovježbom u cjelini te je nositelj kvalitete gimnastičkog sporta u gradu, županiji i regiji. Klub je osnovan je 5. srpnja 1885. godine pod nazivom "Pokupski Sokol", a prvi predsjednik kluba bio je dr. Ljudevit Harazim. Tijekom Domovinskog rata, točnije 7. svibnja 1994. godine održana je izborna skupština kluba na kojoj je promijenjeno ime u Gimnastičku udrugu "Sokol" Karlovac, tada je započelo novo doba kluba. U ovoj godini sve je u znaku velikog jubileja, 140 godina gimnastike u Karlovcu i 140 godina djelovanja kluba. Gimnastika je bazični sport i okuplja veliki broj djece i mladih. Gimnastički klub "Sokol" i ove je godine ostvario zapažene rezultate, a vrlo uspješno je organiziran tradicionalni međunarodni gimnastički kamp u Selcu. O cijeloj ovoj godini, o postignutim rezultatima, o aktivnostima do kraja godine i o stanju u klubu razgovarali smo s predsjednikom Gimnastičkog kluba "Sokol" Juricom Suhinom.

Nedavno je obnovljen Sokolski dom u kojem trenirate, što je sve učinjeno, kakvi su sada uvjeti za rad?

-Bila je energetska obnova našeg Sokolskog doma, naše kuće, obnovljena je vanjska fasada nešto su malo i uređeni zidovi unutar same dvorane i dolje prostorije, svlačionice i ostale prostorije Uveden je novi sustav grijanja te sustav hlađenja. Sustav grijanja smo već isprobali i sada je izuzetno toplo u dvorani, jako se radujemo isprobati sustav hlađenja, jer nam je treniranje po ljeti bilo izazov, temperature su u dvorani bile jako visoke, bilo je baš teško za trenirati.

Jurice, ti si u klubu predsjednik, ali i trener i sudac, dakle imaš dosta aktivnosti, je li naporno sve to odraditi?

-Predsjednik sam kluba, sada već u drugom mandatu, prije dvije godine sam položio sve te ispite potrebne da budem trener, stekao i trenersku licencu, tako da radim s natjecateljima u muškoj sportskoj gimnastici. A sudac sam možda najduže od svega toga, mislim da već skoro dvadeset godina. Krenuo sam od nižih razina, došao do međunarodnog suca, sada u zadnjem ciklusu nisam obnavljao tu međunarodnu licencu, ali sam i dalje gimnastički sudac na nacionalnoj razini.

Na kraju smo godine, još ima nekoliko manjih natjecanja, jesi li zadovoljan s ovom godinom i postignutim rezultatima?

-Da, još sezona nije gotova, još je ostalo nekoliko natjecanja. Upravo smo nastupili u Rijeci na Višebojskom prvenstvu Hrvatske, organizator je bio Gimnastički klub "Rijeka". To je bilo nacionalno prvenstvo u sva tri programa, apsolutnom, slobodnom i obaveznom. Nastupili su naši natjecatelji koji su prošli kvalifikacije, četiri natjecatelja u muškoj sportskoj gimnastici i četiri u ženskoj sportskoj gimnastici. Kvalifikacije su bile vrlo naporne, gledala su se dva bolja kola na kojima smo nastupili ove jeseni i samo šesnaest najboljih u cijeloj državi išlo je na Prvenstvo Hrvatske. Naša Marija Krčel osvojila je drugo mjesto u kvalifikacijama i plasirala se na prvenstvo, ukupno je bilo 111 natjecateljica, a na prvenstvo je išlo najboljih šesnaest, tako da je već nastup na prvenstvu veliki uspjeh i zahtjeva puno truda. Moram istaknuti završnicu Kupa Hrvatske koja je održana u lipnju u Osijeku, Patrik Rajković je u kategoriji mlađih juniora osvojio prvo mjesto, to je jedna medalja koju smo dugo čekali, uvijek nam je malo falilo da dođemo do prvog mjesta. Jana Gabi Kasunić osvojila je treće mjesto kod mlađih seniorki, a Marija Krčel prvo mjesto u kategoriji mlađih kadetkinja, ona je naša mlada nada i od nje očekujemo jako puno u budućnosti. Osim pojedinačnih uspjeha imali smo i ekipne, tako su mlađe seniorke Jana Gabi Kasunić i Lara Đurić osvojile drugo mjesto, a ekipa mlađih kadetkinja osvojila je također drugo mjesto.

Gimnastički klub "Sokol" organizirao je i ove godine ljetni međunarodni kamp, interes je sve veći, jeste li bili prebukirani?

--Mislim da bi mogli naći mjesta što se tiče smještaja, ali upitno je koliko bi dobro mogli organizirati tamo treninge, tako da ovaj broj sudionika, koji je ograničen je jedan optimalan broj da nas ima u što većem broju, a opet da imamo tamo osigurane dobre uvjete, da svi mogu napraviti kvalitetne pripreme. Što se tiče ove godine, mi smo organizirali ljetni međunarodni kamp u Selcu, tradicionalno naših petnaest dana boravka dolje, podijeljeno u dva turnusa, prvi turnus od 24. srpnja do 1. kolovoza i drugi turnus od 1. do 8. kolovoza, nakon čega smo se vratili u našu skoro završenu dvoranu i nastavili s treninzima. Što se tiče Selca ukupno je ove godine bilo 217 sudionika iz devet klubova iz tri države, Slovenije, Poljske i Hrvatske. Bili su članovi klubova "Sokol" iz Slavonskog Broda, "Samobor", "Dišpet" iz Šibenika, "Salto" iz Solina, "Zelena Jama" iz Ljubljane, "Ragusa" iz Dubrovnika, "GIP Šoška" iz Ljubljane, "Radlin" iz Poljske i naš klub "Sokol" Karlovac.

Ljetni gimnastički kamp u Selcu zaista je poseban, atmosfera je odlična, naporno se trenira, ali tu su i druženje i kupanje, jesi li zadovoljan s kampom?

-Da, ja volim taj ljetni kamp, on stvarno spaja, kako znamo reći, ugodno s korisnim, znači, osim što je tamo postavljen šator i što je opremljen stvarno s velikim brojem sprava i trenažera te omogućava jako dobre uvjete za trening, ta jedna društvena komponenta, druženje, izmjena znanja između trenera, to je nešto vrlo vrijedno. Druženje gimnastičara i gimnastičarki to je stvarno jedan doživljaj, kada još u to upakiramo lijepo vrijeme i blizinu mora, povjetarac, onda je to stvarno lijepa priča u petnaest dana.

Je li još uvijek veliki interes za bavljenje gimnastikom, imate li još uvijek listu čekanja, je li možete primiti sve zainteresirane?

-Nažalost, još uvijek ne možemo, lista čekanja još uvijek postoji, znatno je smanjena i nije prisutna u svim uzrastima. Interes dječaka je nešto manji i tu nema liste čekanja. Najviše se čeka kod djevojčica školskog uzrasta, prvi razred i starije, tu imamo najviše grupa i najviše interesa. Ono što je nama bitno, da smo uspjeli smanjiti listu čekanja za djecu predškolskog uzrasta, jer je tada najbolje da djeca krenu s treningom, tada imaju najviše benefita, oni kao djeca. Mi imamo prilagođen trening za taj uzrast, a i nama to odgovara, jer nam djeca dođu ranije, možemo ranije raditi selekciju, možemo očekivati od njih ozbiljniji rezultat u budućnosti. Ozbiljan rezultat u gimnastici ne postiže se nakon godinu dvije, nego nakon deset ili petnaest godina.

Ti sigurno imaš nekakvu viziju i preporuku s koliko godina djeca mogu početi trenirati gimnastiku, koja je to dob?

-Pa, mi primamo djecu već od dvije i pol godine do tri godine, to dosta ovisi od djeteta do djeteta, da li dijete može samostalno izdržati 45 ili 60 minuta treninga, Ali ima stvarno djece koja mogu. Mislim da je četiri godine možda najoptimalnije da dođu da se upoznaju s gimnastikom, to nisu teški treninzi, to je više igra nego prava gimnastika. Ali kroz tu igru oni savladaju neke osnovne stvari, mi isprobamo i oni treniraju i napreduju, unapređuju funkcionalnosti koje njima trebaju, ne samo za gimnastiku, nego koje će im trebati za život. Znači fleksibilnost, snaga, koordinacija, to je sve ono što će im trebati jednog dana za snalaženje dok hodaju u gradu. Pogotovo u ovo doba kada djeca odrastaju uz ekrane, uz mobitele i kad zapravo te motoričke sposobnosti kod djece su slabije. Oni ako dođu na vrijeme kod nas, mi to uspijemo ispraviti, vratiti ih, napraviti put i ako zavole sport, znači ne moraju ostati u gimnastici, nije nikad to bio uvjet. Dođu, neki će ostati, neki će otići u neke druge sportove, nama je to u redu, mi to podržavamo i zato smo tu.

Ima dosta tih sportaša koji su bili gimnastičari, poslije su otišli u druge sportove i bili su vrlo uspješni, kakvo je tvoje mišljenje o tome?

-Je, to je stvarno poznato. Čak i kada nisu članovi gimnastičkog kluba, redovito neki sportaši, pogotovo oni u sportovima u kojima je koordinacija jako bitna, zapravo imaju negdje u pozadini gimnastičke treninge. Osim što treniraju svoj sport, obično imaju neke kondicijske treninge, tako imaju jedan dan u tjednu treninge gimnastike.

Jurice, evo sada je Sokolski dom obnovljen, no je li on premalen, imate li dovoljno termina za treninge?

-Uh, ne i ne, znači samom veličinom dvorana ne odgovara, mi iako imamo sve sprave koje nam trebaju nisu sve napravljene, mi i to volimo reći, standard. Znači mi nemamo uvjete kakve bi imali na natjecanjima. Na primjer nemamo parter koji je inače dimenzija 14 puta 14 metara, sama ploha na kojoj se vježba je 12 puta 12 metara. Mi to nemamo, nego imamo dvije trake koje su ukupne širine 4 metra i duge jedno 15 metara. Treniramo parter takozvanom cik cak metodom, gdje idemo simo tamo i nemamo taj kvadrat, tu kocku, kako mi kažemo, na kojoj možemo normalno probati vježbu. Na natjecanju i pravilnik traži da se vježba radi kroz sve dijagonale i da moramo doći u sva četiri kuta. Mi to jednostavno nemamo i to nam otežava treniranje. Isto tako imamo i primjer preskoka, koji bi trebao imati zalet od 25 metara. Mi imamo zalet 17 metara. Trebali bi imati tvrdi doskok, koji mi opet nemamo, jer smo si iskopali gimnastičku jamu. Morali smo nešto žrtvovati, ovo smo žrtvovali tako da nemamo pravi doskok za preskok, na primjer. I to je nešto što što nam fali i to se vidi. Drugi gradovi grade dvorane, opremaju dvorane, dobivaju prave specijalizirane gimnastičke dvorane, ne improvizirane i vidi se stvarno unazad pet godina tamo gdje su te dvorane napravljene da su klubovi ostvarili znatan napredak i tu smo i mi također u jednom problemu jer jednostavno sve teže i teže je pratit korak. Recimo, pogotovo su tu zagrebački klubovi iskočili koji su dobili u Sportskom centru Lučko svoju dvoranu, koju koriste svi zagrebački klubovi za te programe natjecatelja i tu se stvarno vidi jedan skok u njihovoj kvaliteti. Dvorana je jako bitna, znači uvjeti u kojima treniraš su baza, jedna osnova koju moraš imati da bi mogao nešto postići.

Jurice, poznati ste kao klub koji brine o bivšim sportašima, lijepo je vidjeti kada imate akademiju i kada dođu sve generacije, što misliš o tome?

-Istina, nekako je to, pa rekao bih i samo od sebe se uhvatilo, jednostavno kada si u gimnastici dugi niz godina, ako stvarno ostaneš pet, osam ili petnaest, ja sam već više od 20 godina član kluba, nekako je prirodno da kada si dio toga, da ostaješ dio toga za cijeli život, ali neki odu ranije, ne ostanu svi. Veliki broj ljudi koji provedu određen dio života u klubu zapravo se vežu do kraja života. Tu naravno pomaže angažman od strane uprave baš u tom smislu uključivanja relativno mladih ljudi. Znači, praktički čim se mogu osim natjecateljske gimnastike i treninga, krenuti razvijati u tim nekim drugim granama, u smislu suđenja, u smislu trenera, u smislu članova tijela kluba kao što su izvršni odbor, upravni odbor, nadzorni odbor ili neke druge stvari dobiju priliku. Sada imamo Facebook i društvene mreže, pa je to jedna grana gdje se recimo mladi vole prvo uključiti, slikaju, objavljuju i to im je zapravo jedan ulaz u taj, ajmo reći, administrativni dio poslovanja kluba. To je isto jedan od načina na kojih ih zadržavamo u klubu da nam ostanu duže, a jednog dana neki stariji će otići, mladi će doći pa da ih imamo dovoljno da taj klub može dalje funkcionirati.

Posebno me raduje što je Petra Furač, koja je bila vrhunska natjecateljica sada trener u klubu, a ima što prenijeti mladima, očekuje li puno od nje kao trenerice?

-Naravno, ima što prenijeti mladim gimnastičarkama. Petra je stvarno kao natjecateljica bila izvanserijska i ima iskustva nastupa i na europskom prvenstvu i na svjetskom prvenstvu, što ne znam u povijesti da li smo prije imali u Karlovcu takvu sportašicu, sigurno u novijoj ne. Da, ona je zaposlena kod nas kao trenerica, sada radi, ja mislim, već jedno tri godine, polako uči, jer jedno je trenirati gimnastiku, a drugo je učiti druge. To je jedan sasvim drugi način rada i viđenja, ali tu je, ima to iskustvo, radi s natjecateljicama, radi s gotovo svim grupama. Očekujemo da će jednog dana i ona stasati u jednu vrhunsku trenericu.

Jurice, radiš u Zagrebu, imaš obitelj, predsjednik i trener si u klubu, imaš dosta obaveza, je li stigneš na sve?

-Pa, da budem iskren ne stignem, sve to zahtijeva jako puno planiranja i prije mi je bilo teško, sada mi je još i teže. Evo, pred nešto više od godinu dana sam i postao otac, imam doma jednu malu curicu od godinu dana, ona isto zahtjeva dio vremena i to dobar dio vremena, tako da mi je zapravo postalo sve teže i teže. Bio sam malo primoran sve to smanjiti, između ostalog, to je jedan od razloga zašto nisam išao više na međunarodni dio sudačkog ispita, nego sam ostao na nacionalnoj razini. Postoje još neke obaveze koje planiram od sljedeće godine malo maknuti na stranu da bi se mogao posvetiti i mjestu predsjednika. Volio bih kao trener dati još malo više nego što sada uspijevam. Tako da bit će potrebna mala reorganizacija vremena, da bi sve ovo odradili kako se spada. Vjerujem da ću vremenom moći opet neke od tih poslova vratiti, kada familiju stabiliziramo.

Ti imaš djevojčicu, Petra ima djevojčicu, ne treba brinuti za budućnost kluba, kakvo je tvoje mišljenje?

-Tako je, da, Petra ima također malu curicu, na putu je još i jedno dijete. Tako da ovaj ima pomlatka. Prošle godine smo imali dvije trenerice na porodiljnom, što nam je dosta utjecalo na rad. Morali smo smanjiti broj djece u grupama i smanjiti broj grupa da bi sve to mogli odraditi. Znači, problem stručnog kadra, pronalaska trenera je zapravo dosta veliki problem. Gimnastika je težak sport, dosta se tu rudari, dosta se tu nosi. Tu baš ima dosta fizičkog posla i zapravo je teško pronaći trenera, a kamoli kvalitetnog trenera. Eto, mi smo zahvaljujući tim lijepim vijestima, rođenjima djeteta, imali dva porodiljna. Nakon povratka se sve malo stabiliziralo, ali eto na putu su nova djeca, pa ćemo opet imati malo porodiljnih, morat ćemo opet malo preurediti naš rad u dvorani, ali sve je to kako da kažem život, treba se prilagoditi, sve će se to vratit na svoje mjesto.

Na kraju godine bit će gimnastička akademiju, je li se zna točan datum?

-Prije akademije bit će još nekoliko aktivnosti. Organiziramo 29. studenog u dvorani Osnovne škola Dubovac turnir "Žabica kup", mislim da je ovo osma godina da to organiziramo, a očekujemo oko 400 natjecatelja. To je natjecanje u popularnoj gimnastici prijateljskog karaktera. Nakon toga nam slijedi "Božićni turnir" u Samoboru, trenerice Gimnastičkog kluba "Samobor" i njihove natjecateljice su naši tradicionalni gosti u ljetnom gimnastičkom kampu Selce i mi rado odemo tamo. Naša gimnastička akademija bit će u subotu, 20. prosinca od 17 sati u Sokolskom domu. Ove godine će nam se u jednom danu predstaviti svi naši članovi. Prošle godine smo to organizirali u dva dijela, predškolci u jednom dijelu, natjecatelji u drugom dijelu, sada smo to ipak odlučili spojiti. A razlog zašto to radimo je taj što ove godine obilježavamo 140 godina gimnastike u Karlovcu. To je jedan veliki jubilej i zapravo htjeli smo odmah da stvarno cijeli klub bude, da svi naši članovi budu na jednom mjestu, da se vidi koliko smo jaki, koliko nas ima, da svatko vidi što netko drugi radi u tom klubu i da se kao takvi predstavimo javnosti.