"Za ovu godinu mogu reći da je jedna od najuspješnijih do sada i jako sam zadovoljan, osvojili smo 74 medalje"

Veslački klub "Karlovac" osnovan je krajem svibnja 2021. godine i u petoj je godini djelovanja. Svojim marljivim i ozbiljnim radom klub je našao svoje mjesto u karlovačkom sportu. Klub djeluje na Rakovcu, uz rijeku Koranu, u blizini Foginovog kupališta, treninzi se provode na rijeci Korani i na rijeci Kupi u Kamenskom. Klub su osnovali bivši veslači, zaljubljenici u veslanje, ali i osvajači različitih odličja u veslanju. Predsjednik i trener kluba je bivši veslač olimpijac Tihomir Jarnjević, sudionik Olimpijskih igara u Sydneyu. Do sada je jako puno učinjeno, a želja je vodstva kluba da se osigura vanjski hangar. Cilj kluba je izgraditi veslački centar na rijeci Kupi u Kamenskom, ali tu još ima puno toga za dogovoriti i riješiti. Ova godina bila je vrlo uspješna za klub, osvojene su 74 medalje na petnaest regata. Razgovarali smo s predsjednikom i trenerom kluba Tihomirom Jarnjevićem o četiri i pol godine djelovanja, o rezultatima ostvarenim u ovoj godini, o trenutnoj situaciji i planovima za budućnost.

Evo, kraj je godine je li polako sumiraš što je sve klub učinio u ovoj godini?

-Pa, evo lagano idemo prema kraju godine i radimo inventuru svega što smo učinili u ovoj godini, ali razmišljamo o idućoj i pravimo planove. Za ovu godinu mogu reći da je jedna od najuspješnijih do sada i jako sam zadovoljan, osvojili smo 74 medalje.

U klubu ima djece koja su od početka rada, od osnivanja u klubu, je li se vidi njihov napredak?

-Svakako da se vidi napredak, imamo jako puno djece u školi veslanja i svakim danom ih je sve više, a to je dokaz jednog dobrog i predanog rada, kontinuiranog s tom djecom. Djeca koja su počela, znači, kada smo mi osnovani, danas su mlađi juniori ili juniori i njihov napredak iz godine u godinu je sve bolji i vidi se. To je ono što mi i želimo postići da svake godine ta djeca napredaju i da oni to vide i da ih to motivira za daljnji rad.

Koliko su djeci važna natjecanja, koliko ih ona motiviraju da ozbiljno treniraju?

-Da naravno, bitno je imati cilj, postaviti nekakav realan cilj za ovu godinu ili za nadolazeću godinu. Bitno je gdje smo sada i gdje želimo biti i kada djeca vide da svojim radom, a obzirom da je veslanje vrlo zahtjevan i težak sport da ne kažem i monoton, kada vide da ima sve smisla što odrade, pogotovo preko zime, kada smo na suhom, onda ih naravno to više motivira i još više grizu.

Jeste li u klubu prešli na treninge na suhom?

-Nismo još prešli na treninge na suhom, vrijeme nas još služi na obje rijeke, znači rijeka Koranu, tu na Rakovcu i rijeke Kupa u Kamenskom, tako da koristimo priliku dokle god će biti ovako vrijeme da budemo vani na zraku u prirodi. Zima je duga i jednostavno kada se zatvorimo, kada vrijeme više ne bude dozvoljavalo, onda ćemo biti na tim ergometrima, na orbitrecima i na biciklima. Tako da evo ima vremena i za njih, ali dokle god budemo mogli izlazit ćemo na vodu.

Kakve su Korana i Kupa, jesu li mirne, može li se normalno trenirati?

-Korana je puno mirnija od Kupe, Kupa puno više oscilira zbog vodostaja i gore zbog Lešća, jedna kiša i ona ina ima promjene od tri do pet metara u danu. Korana je puno mirnija, ustvari, svaka ima svoje prednosti i mane. Korana je kraća i uža i ima više zavoja, a Kupa nam više odgovara, ali je manje dostupna sada u ovo doba godine, ali evo sada nam stvarno idu vremenski uvjeti na ruku tako da koristimo obje.

Razgovarali smo o tome da je nekakav plan da možda preselite klub tamo na Kupu u Kamenskom, kakva je trenutno situacija?

-Teško je to sada u ovom u ovom trenutku reći kako bi to napravili, obzirom da koristimo privatnu zemlju gdje držimo čamce, a dio gdje želimo biti u vlasništvu je od Hrvatske vojske, odnosno MORH-a. Tu vrlo polako idu koraci, nadamo se da će se u narednim godinama to nekako iskristalizirati, mi bi voljeli, mi zaista imamo želju i volju, ali neke stvari ne možete na silu.

Je li ta ruta kod Kamenskog zaista pogodna za veslanje?

-Tu je Kupa izuzetno pogodna za veslanje, znači širina je tamo do 80 metara, skoro kao Jarun, ravne dionice su po kilometar i pol do dva. Tako da je to idealno, znači nema puno prometa, nije naseljeno tamo tako jako, tako da je to čisto uživanje u prirodi. Znači veslate, čujete ptice, čujete svašta nešto, što u gradu inače nemate priliku čuti, tako da je po meni to jedna lokacija koja bi bila pogodna za nekakav veslački kamp u budućnosti. Znači, gdje bi mogli svi dolaziti, jer znamo da Jarun ima svoje probleme s lopočima, da na moru ima problema s valovima i turistima, a ovo je kroz ljetno razdoblje stvarno vrhunska lokacija za takve treninge.

Radite s djecom koja stasaju u klubu, koliko to znači vama trenerima i ljudima iz vodstva kluba?

-Puno nam to znači, obzirom da mi volontiramo uz naše poslove koje imamo regularne, svako poslijepodne, svaki vikend mi smo s njima. Kada vidite da ta djeca rastu i napreduju, da se razvijaju iz djece u dječake, pa u muškarce, isto tako i cure u žene, jednostavno vas to hrani i motivira za dalje. Znači, vidi se da to ulaganje energije, znanja i iskustva u njih hrani i vas i motivira vas da idete dalje. Ta njihova želja i volja za radom naravno traže od nas da se dodatno educiramo, da tražimo nekakve nove primjere kako ih još više ubrzati i poboljšati to je ono što nas drži. Petu godinu smo mi tu, to zahtjeva dosta odricanja, nije lako svakako, ali idemo dalje i to je to. Ima smisla to što radimo, djeca i roditelji nam ukazuju povjerenje, koje smo opravdali.   

Ova lokacija na Rakovcu ima svoje mane ali ima i prednosti, tu ste u centru grada, praktički djeca lakše dođu na treninge, a i pred očima ste javnosti, što misliš o tome?

-Je apsolutno, stvarno je predivno vidjeti djecu i veslače na Korani tu pokraj Foginovog kupališta i gore kada se ide prema Turnju. Znam da našim prijateljima ribičima to smeta, da im plašimo ribu, ali nađemo mi tu zajednički jezik. Mislim generalno da je lijepa slika kada vidite u centru, bilo kojeg grada, veslače na vodi, tu sinergiju između sportaša i vode i prirode, da je to nešto posebno. Bilo rano jutro ili poslijepodne ili pred večer, uvijek je lijep prizor vidjeti veslača i zaveslaj po rijeci.

Kako je sa članstvom, dolaze li vam djeca iz svih dijelova grada?

-Pa dolaze djeca iz svih dijelova grada, tako da sada trenutno imamo na današnji dan skoro 60 članova, točnije 57, znači, prijavljenih veslača, od toga je 40 u školi veslanja. Dolaze nam djeca stvarno od Draganića i Hrnetića, pa tu sve do centra grada, stvarno raznoliko, dolaze usmenom predajom te djece u razredu. Mi ne idemo po školama, mi ne tražimo djecu, jednostavno nam dolaze i to nam je previše, imamo izazov kako to sve kvalitetno odraditi, tako da smo zadovoljni s tim dijelom.

Klub raste iz godine u godinu, jeste li ti i entuzijasti koji su s tobom osnivali klub planirali da ćete se razvijati u tom smjeru?

-U početku nismo planirali da ćemo se razvijati u tom smjeru, jednostavno smo zamislili da to bude klub za rekreativce, znači za sve one koji su nekada veslali da imaju priliku danas doći uzeti čamac, otići na vodu i kada imaju vremena, rekreativno si odveslati. Tu je jednostavno došlo prvo dijete, drugo dijete i jednostavno je ta škola veslanja iz godine u godinu rasla, interes te djece je rastao i mi smo se morali znači preorganizirati, posložiti organizaciju. Uprava je morala posložiti organizaciju da zadovoljimo sve te uvjete, koje su ta djeca tražila, obzirom na broj i vrijeme koje to zahtjeva. Tako da danas evo ima nas četiri trenera, imamo još dva dodatna na edukaciji.

Veslanje je kompleksan sport i tu treba veliki rad i velika volja veslača, a i godine rada da bi se došlo do seniorskog veslača, ti si prošao taj put pa znaš, koliko to godina ustvari treba po tebi do seniorskog veslača?

-Pa treba jako puno godina da se dođe do nekakvog seniorskog pogona, kreće se znači od dvanaeste godine, a senior se počinje biti nakon devetnaeste godine. Nažalost, postoji usko grlo, to je ovaj prijelaz iz mlađih kategorija u te juniorske i tu dolazi do najvećeg rasipanja veslača, tu je srednja škola matura, raznorazni drugi uvjeti, jednostavno se tu najviše njih rasipa, tako da ne znam, neka statistika je da od 300 veslača iz škole veslanje tri završe u seniorima. Baš i nije neka budućnost, mi niti nemamo seniorsko veslanje, naravno da nam je želja da jednog dana imamo, ali za to trebaju određeni preduvjeti, znači to je već čovjek koji je na fakultetu ili radi, treba osigurati nekakve preduvjete. Načelno, dug je to put, treba dobrih osam do deset godina izgurati ovih mlađih kategorija da dođete do seniora i onda tu uprijeti još više.

Vidim po onim izvješćima koje mi redovno šaljete iz kluba da i ti baciš veslo u vodu još uvijek, to je ta rekreacija, kakva je situacija?

-Evo uspio sam ove godine izaći jedanput na vodu i to na regati, bez jednog treninga, jednostavno ne uspijem više za sebe naći vremena da se bavim rekreativno veslanjem i nisam od 2023. godine nastupio ni na jednoj regati kao veteran. Ove godine sam odlučio sa svojim mlađim sinom sjesti u dubl, u kategoriji roditelj i dijete i odveslati tu utrku i bilo mi je čisto zadovoljstvo, jest da sam jedva preživio, ali evo uspio sam.

Bio si na Olimpijskim igrama u Sdneyu, koliko ti znači to iskustvo?

-Pa, to je veliko iskustvo svakako, koje je iza mene i potvrda jednog dugogodišnjeg rada, vjere u sebe i u ono što radiš i da je u biti sve moguće, bitno je da čovjek zna što želi i da to želi dovoljno jako, da stoji iza toga i kada bude najteže, a to je vrlo često. To je ulazna i silazna putanja i taj nekakav val koji vas prati kroz tu karijeru je vrlo trnovit i treba izdržati sve te muke da bi došli do toga. Evo, ja se nadam da će olimpijaca uskoro biti još, obzirom na veliki potencijal koji Karlovac ima u veslanju u oba dva kluba. Moram naglasiti da nikada nije bio tako veliki broj nadarenih veslača i nadam se da će neki od njih izboriti Olimpijske igre. Bilo je primjera da vrhunski veslači ne izbore status olimpijca, sestre Jurković su jedan od primjera, bilo je super veslača koji nisu to izborili. Treba vjerovati u sebe, u rad trenera i u klub tako da je sve moguće, to je ono što ja uvijek govorim djeci.

Dosta uređujete te svoje prostorije na Rakovcu, hoćete li ergometre tamo staviti, kako će biti s tim zimskim treninzima?

-Pa, mi smo evo zahvaljujući Karlovačkoj sportskoj zajednici dobili prostor na korištenje  kroz zimu u Sportskoj dvorani na Rakovcu, jednu malu dvoranu i tu imamo znači naše sprave desetak ergometara, 5 bicikala i dva orbitreka, koje koristimo tijekom zime. Naravno da je problem kad vi morate uvijek prije treninga postaviti sprave, to jest nakon treninga pospremiti, jer ima i drugih korisnika prostora iza nas. Davno smo prerasli ove prostorije koje imamo na Rakovcu, jer tu stanu dva ergometra, danas, velim, kroz dan mora proći 60 polaznika veslanja, šezdeset veslača kroz deset ergometara, pa to podijelite, koliko je to grupa, a naši su termini po dva, tri sata što je vrlo izazovno da napravite dobar raspored, da svi odrade svoj dio iz plana i da na kraju tjedna bude ono što smo planirali, ali uz dobru organizaciju i to smo uspjeli posložiti. Tako da smo posložili prioritete, koje grupe idu prve, a koje su druge. Tako da uspijemo sve posložiti, mučimo se, ali ide.

Uz sve to morate paziti na smjene učenika u školama da mogu svi trenirati, kakva je tu situacija?

-Sve to su zakomplicirali ovi radovi oko Gimnazije, gdje je ona uvijek bila u jednoj smjeni, a sada je u dvije smjene, pa su posade razdvojene tako da i tu imamo znači izazove, ali i to uspijevamo nekako posložiti.

Veslanje je jedan od skupljih sportova. kako klub stoji sa čamcima, veslima i tako dalje, ima li dovoljno čamaca za sve posade?

-Čamaca i vesala nikada dovoljno, to je standardna priča, ali uspijevamo nabaviti svake godine par tih čamaca, nažalost, nisu novi, kupujemo rabljenu opremu iz Njemačke, Italije Mađarske, po svuda, znači tražimo i snalazimo se jednostavno da zadovoljimo broj veslača koji trenutno vesla u klubu. Moram reći da smo ove godine kupili dva dubla i tri skifa, to je sve bilo za regatne veslače, da uspijemo svi skupa trenirati u isto vreme, da taj dio odradimo. Za sljedeću godinu planiramo nabaviti barem dva skifa. Novi skif je od deset do dvadeset tisuća eura Empacher, recimo, koji je najskuplji, ali i najkvalitetniji, Filippi su nešto jeftiniji od dvanaest do petnaest tisuća eura, ovisi kakvu opremu želite, to je samo za jednog veslača. Par vesala je 950 eura, a sada računajte da ih hoćete kupiti deset. Znači, snalazimo se isključivo od svojih financija, od članarina i donacija simpatizera kluba i to je to za sada.

Koliko ti u nabavci opreme pomažu veze iz veslačkih dana, veslački prijatelji?

-Oni uskaču s informacijama gdje je što dostupno, to isto pomaže obzirom da je tržište stvarno malo, klubovi čuvaju svoju opremu, jer je vrlo skupa i koriste je doslovno do zadnjeg atoma koji postoji i onda se ta kvalitetna oprema rijetko prodaje. Kada izađe u prodaju nešto kvalitetno i dobro, cijena nije baš neka, ajmo reći pristupačna, ali se isplati opet kupiti. Znači, primjer je skif Empacher, koji smo mi kupili u Njemačkoj koji je star 26, 27 i godina košta 5.000 eura polovni, on je tada koštao 10.000 maraka što je znači da je taj klub dobio više novaca nego šta ga je platio novog. Takav novi skif je 20.000 eura, znači opet se isplati kupiti polovni.

Tihomire, od te djece u klubu, tko je možda jako napredovao i tko je možda postigao vrhunske rezultate u ovoj godini?

-Pa svakako bih izdvojio naše najmlađe kadete, koji su i ove godine bili zlatni, prošle godine su to ostvarili u GIG četvercu ove godine smo ih malo podijelili. Tu bi izdvojio Šimuna Hajsana, Mateja Mikašinovića, Lorianu Završki i Miu Bačelić, oni su ove godine stvarno odradili vrhunsku sezonu, tek su prva godina u kadetima, mislim da je čak iznenađujuće koliko su to dobro odradili i od njih se očekuje puno u budućnosti. Tu imamo ove znači koji su od početka s nama i koji jednostavno napreduju, to ide malo težim putem, jer su tu ovi malo jači, ali oni traže svoje mjesto pod suncem. Tu su svakako za izdvojiti Vita Živčić, Maja Plavetić, David Mikašinović i Jakov David Vuković, koji je ozlijeđen, pao je s romobila, ali vratit će se on jači nego što je bio. Istaknuo bih da je klub u ovoj godini bio zaista uspješan, djeca su osvojila 74 medalje na nekih 15 regata na koje smo išli. Svake godine ih pokušavamo odvesti na neko novo mjesto, na neku novu regatu da iskuse i da vide kako se to radi u raznim državama i na koji način se pristupa, tako da njihova iskustva budu potpunija i da imaju i dalje volju i želju za trenirati.