Igor Marić, predsjednik Sportskog društva "Miljokaz"

"Ima sve više biciklista u Karlovcu, biciklizam je izuzetno popularan kao rekreacija i sve više Karlovčana vozi bicikl"

VIŠE IZ RUBRIKE

Biciklizam

Osnivačka skupština Sportskog društva "Miljokaz" održana je u siječnju 2010. godine u Karlovcu, cilj rada društva je bavljenje rekreativnim sportom, s glavnim usmjerenjem na biciklistički sport

Sportsko društvo "Miljokaz" djeluje u Karlovcu već više od petnaest godina i okuplja zaljubljenike u biciklizam. Radi se o rekreativnom biciklizmu, koji je sve popularniji u Hrvatskoj, a i u Karlovcu. "Miljokaz" ima 45 članova, a redovne rekreativne vožnje su utorkom, četvrtkom i vikendom. Društvo organizira svake godine rekreativni biciklistički maraton "Tour de Lujzijana" na povijesnim cestama Lujzijani i Karolini, koji nema natjecateljski karakter. Ove godine događaj je održan 24. kolovoza pod nazivom "Lujzijanom do Karoline", a staza je bila duga 98,83. kilometra. Sportsko društvo "Miljokaz" radi na promociji biciklizma na području Karlovca i Karlovačke županije. Članovi društva svake godine pomažu u organizaciji utrke "Cro Race". O radu Sportskog društva "Miljokaz" razgovarali smo s predsjednikom društva Igorom Marićem.

Igore, je li biciklizam još živi u Karlovcu?

-Biciklizam itekako još živi u Karlovcu, pogotovo sada nakon korone i svega. Ima sve više biciklista u Karlovcu, više nego što je bilo prije, biciklizam je izuzetno popularan kao rekreacija i sve više se Karlovčana bavi biciklizmom.

Imali smo nedavno u Karlovcu start pete etape međunarodne biciklističke utrke "Cro Race", koliko ta utrka znači za biciklizam u našem gradu?

-Meni je veliko zadovoljstvo kao zaljubljeniku u biciklizam da je Karlovac već godinama  domaćin ove velike međunarodne biciklističke utrke. Mislim da je stvarno jako lijepo za vidjeti sve te profesionalne bicikliste koji dolaze u Karlovac, jer to dolaze world tour ekipe u rangu "Real" Madrida i "Barcelone" u nogometu, to je vrhunski biciklizam. Zaljubljenicima biciklizma kao što sam ja, to je veoma lijepa za vidjeti i možeš kontaktirati s njima i popričati. Mi kao Sportsko društvo "Miljokaz" svake godine kada je događaj u Karlovcu pokušavamo se odazvati organizatorima kao pomoć u redarskoj službi ili nešto drugo, jer znamo kako je teško organizirati tako nešto, a to je jako lijepo za grad Karlovac.

Bili ste i ove godine aktivni na utrci, kako je bilo?

-Ove godine smo mislim imali oko dvadeset redara pokrili smo pola Banije i tu oko Kauflanda i Švarču, to smo sve pokrivali, tako da smo imali pogled, ajmo reći, unutar organizacije i iz prvog lica kada su svi prolazili. Zaista je bilo zanimljivo i nama svima iz društva drago je što smo bili dio tog događaja.

"Cro Race" su ove godine vozili vrhunski svjetski biciklisti i velika je stvar gledati ih uživo, kakvo je tvoje mišljenje?

-Pa da, biciklizam je specifičan sport gdje se ne plaćaju ulaznice da idete gledati nekoga ili nešto, to sve pokriju sponzori. Možete stajati uz cestu, gledati ih sve na cilju, na startu, komunicirati s njima, svi su više manje otvoreni za slikanje i za porazgovarati koju riječ o svemu. Uglavnom najbolje je gledati utrku na nekim brdima, što strmije, to bolje, tada biciklisti idu sporije i može se puno toga vidjeti.

Igore, kada je osnovano Sportsko društvo "Miljokaz"?

-Sportsko društvo "Miljokaz" napunilo je ove godine petnaest godina, još malo pa ćemo biti punoljetni. Sve je počelo 2009. godine kada je nekoliko zaljubljenika u biciklizam odlučilo organizirati prvu "Lujzijanu", znači, prva "Lujzijana" bila je od Opatije do Delnica i drugi dan od Delnica do Karlovca. Tada još "Miljokaz" nije postojao, sljedeću godinu kako bi privukli sponzore i olakšali organizaciju, osnovali su "Miljokaz" znači u siječnju 2010. godine. Od tada već petnaest godina uspješno organiziramo biciklijade, jedno vrijeme smo organizirali utrku na Svetu Geru, više manje smo u početku bili orijentirani samo na organizaciju "Lujzijane ", to je bilo znači tri godine 2009. i 2010 startalo se iz Opatije i  Rijeke, 2011. godine bilo je samo od Delnica do Karlovca, zbog logističkih problema. Zatim utrka Sveta Gora, to je bila MTB utrka sa startom iz Kostanjevca do vrha Svete Gere. To je bila logistička noćna mora pošto na Svetoj Geri, svi znamo, da nema ni struje, ni vode niti ničega. Sve smo morali sami gore organizirati za natjecatelje, to je trajalo nekih četiri godine. Nadalje, biciklijadu u Krašiću smo organizirali pošto smo tamo našli sponzore i ljude koji su bili voljni nešto raditi za "Dane Krašića", to smo organizirali sedam godina. Sada od 2020. godine organiziramo opet "Lujzijanu" u Karlovcu, prve tri godine to je bilo znači, samo dionica od Delnica do Karlovca. Prve dvije godine su bile malo zeznute, pošto je bila korona moralo se to suziti na 100 sudionika, to je bila noćna mora, svi su htjeli sudjelovati, jer nije bilo nikakvih događanja. Zadnje tri godine organiziramo kružnu etapu, koja spaja Karolinu i Lujzijanu, odaziv je velik, ljudi su zadovoljni. Nastavit ćemo s tim, sljedeće godine to bi trebala biti s one tri ranije, jubilarna deseta "Lujzijana", pa ćemo možda nešto i posebno organizirati za to, neki spektakl da sudionicama bude još malo zanimljivije.

Sportsko društvo "Miljokaz" je rekreativno društvo, bavite se rekreacijom, što ako netko od članova želi više?

-Da, rekreativno društvo, ali opet, ako neki član želi ići na utrke to pozdravljamo i pomažemo kao klub. Svake godine, unazad tri, četiri godine, sudjelujemo na utrci Istria Gran Fondo, to je najjača takva utrka u Hrvatskoj i trenutačno to natjecanje služi kao kvalifikacije za Svjetsko amatersko prvenstvo u biciklizmu. Imamo šest članova koji sudjeluju na mountain bike utrkama, zadnje dvije, tri godine bili su i na Braču. Tako da za svakoga se pronađe po nešto. U suštini mi smo rekreativni klub, ali nikoga ne kočimo tko se želi natjecati, ići na utrke, dapače, pomažemo, izlazimo u susret u vidu putnih troškova, kotizacija ili tako nešto.

Koliko imate vožnji tjedno i kada se one održavaju?

-U cilju nam je nekako da dva puta tjedno imamo neke rekreativne vožnje i jednu vožnju vikendom kao klupsku, gdje ćemo se svi voziti zajedno, popričati, družiti se, neki laganiji tempo. Međutim, to je zaživjelo pola-pola, ajmo reći, pošto neki hoće voziti jače, baš trenirati, drugi slabije. Tu se malo razilazimo u mišljenjima, ali više-manje svaki pojedinac, koji želi voziti može kod nas naći dvojicu trojicu ili više ljudi koji mogu voziti u tom tempu i tim stilom vožnje, da li je to cestovni biciklizam, gravel ili MTB, za svakoga se uvijek nađe nešto što mu odgovara.

Znam vidjeti da se prije vožnje okupljate kod rotora na Dubovcu, je li uvijek tako?

-Da, bio je plan i uvijek je još ostao, da se okupimo utorkom i četvrtkom u 16 ili 17 sati, zavisi kako tko završi s poslom, orijentiramo se tako da kada je duži dan oko 17 sati, većina ljudi radi do 15 sati, pa da uspiju bar možda nešto pojesti i doći u miru i tako. Vikendom je to u jutarnjim terminima, pošto ljudi tada ne rade, većina, imaju vremena.

Koliko Sportsko društvo "Miljokaz" ima članova?

-Društvo ima 114 pristupnica od prvog dana postojanja do danas, a trenutačno imamo nekih 45 aktivnih članova s plaćenim članarinama, koji se odazivaju na vožnje i na sve akcije i utrke koje organiziramo.

Kakvi su to bicikli koje vi vozite, jesu li to normalni bicikli redovni ili su neki posebni sportski bicikli?

-Bicikala ima svakakvih, od bicikala najobičnijih, pa nadalje, sve više, manje ovisi o financijskoj situaciji svakog člana, tko si što može priuštiti. Biciklizam je težak, ali i vrlo skup sport, pogotovo sada kada su cijene svega rasle, a biciklima su cijene rasle još i više. Tako da može se naći stvarno svega, bicikala koji bi možda, ne možda, nego sigurno vozili i profesionalci, do bicikala koji se voze svaki dan po gradu do tržnice i tako dalje. Mislim da nije bitan bicikl, bitna je volja.

Može li se povoljno kupiti dobar polovni bicikl?

-Pa može se uvijek povoljno naći polovni bicikl na Njuškalu i na slovenskoj Bolhi, pošto su Slovenci puno bolji u biciklizmu od nas. Kod njih se uvijek nađe, ali to je kao i kod kupovine auta mačak u vreći, morate ići i vidjeti što je i u kakvom je bicikl stanju. Sve je drugačije kada kupujete od nekog poznatoga. pa je tako lakše i naći polovni bicikl, ali da, u sadašnje vrijeme polovni bicikl puno je isplativiji, nego da se kupuje novi.

Je li imate organizirano održavanje i servisiranje bicikala, imate li nekog u društvu tko je zadužen za to?

-Pa, imamo u društvu dvojicu ljudi koji su jako dobro upoznati s funkcioniranjem mehanike biciklizma, koji su dobro poznati karlovačkoj sceni biciklizma i ostalog, to su Borislav Cerovac Cero koji ima i ski servis te Krešimir Bonetić, koji je radio kod Štrausa dugi niz godina. Oni pokušavaju pomoći članovima društva oko svih mehaničkih problema, ali većina isto tako ide okolo po servisima, uglavnom snalazimo se.

Imate li svoje prostorije gdje se okupljate?

-Ne, nažalost nemamo svoje prostorije, pa možda bi nam trebale možda i ne, možda zbog sastanaka i svega, ali i ovako dobro funkcioniramo već petnaest godina. Sastanke održavamo na vožnjama, ajmo reći, dogovorimo se što ćemo, kako ćemo, gdje ćemo ili posle vožnje kad stanemo na kavu ili pivu i tako dalje, savršeno funkcioniramo. Mi smo amaterski klub, mislim da nam još nisu potrebne prostorije, nemamo bicikle koji bi stajali u prostoriji i koje bi davali članovima na korištenje.  

Igore, kakva je situacija tu na našim cestama kada imate te vožnje, dobro ako je neka utrka onda se zna red, treba prijaviti policiji i tako dalje, ali kada imate te vožnje je li imate kakvo osiguranje?

-Da, kada su biciklijade i utrke, to se naravno prijavljuje policiji. brojevi radara koji jesu i uvijek nam policija izlazi u susret s osiguranjem trase. Ove vožnje vikendom koje organiziramo, tu nažalost nemamo nikakvo osiguranje, jer ne možemo to tražiti od policije, ne znamo koliko će ljudi doći, koliko će sve stvarno biti, ali uvijek se držimo prometnih pravila, vožnja po desnoj strani, jedan iza drugoga da što manje ceste zauzimamo. Ako je veći broj biciklista pokušavamo voziti dvoje po dvoje, tako da nas auti brže mogu zaobići, ali da, ima svega i neodgovornih vozača automobila i neodgovornih vozača bicikala, tako da sve to nosi svoje. Na svim našim vožnjama obavezna je kaciga.

Koje su najpopularnije ceste za vožnju biciklima na našem području, to su obično one gdje ima puno uspona i spustova, kakva je situacija?

-Trenutačno Karlovac je razrovan, dosta je ulica zatvoreno, puno je semafora, pa treba paziti. Omiljena je ruta preko Ozlja, pa ruta do Pisarovine, mali maratonski krug preko Blatnice pa na Lemić Brdo i Popović Brdo. Atraktivna je ruta preko Netretića do Vukove Gorice i do Severina, pa tu je i ruta do Generalskog Stola. Karlovac i okolica su super za biciklizam, ako hoćete ravno, imate ravno, ako hoćete brda, možete naći brda, stvarno što se toga tiče to je pun pogodak. Idemo često i na Žumberak, imali smo nedavno klupsku vožnju, bilo nas je dvadesetak, do Kostanjevca, nazad smo išli preko Ozlja, pa je to bilo oko 65 kilometara. Bile su dvije, tri škakljive situacije s automobilima, ali sve je prošlo u savršenom redu, bez ikakvih problema. Kada imamo klupsku vožnju, kada imamo vožnju u grupi, vozači su pretežno u redu, stanu, propuste nas, makar oni imaju prednosti, za to im zahvaljujem, ali uvijek imate dvojicu, trojicu vozača koji su malo nervozni.

Je li kod tebe ljubav prema biciklizmu nasljedna, jer se i otac bavio biciklizmom, tko te ustvari uvukao u taj sport?

-Moj otac se bavio biciklizmom i još uvijek se bavi, ali nije me on uvukao u biciklizam, on je u početku pratio na televiziji Tour de France i druge velike utrke, snimao je to na video kazete, pa je gledao, kada sam vidio da to gleda na televiziji, molio sam ga da prebaci na nešto drugo. Jedan kolega se bavio biciklizmom, pa drugi, zvali su me da probam. Vidio sam što to je, to je stvarno super sport za razbibrigu, u vožnji ne razmišljate o ničemu, samo vozite. Još ako nađete dobre prijatelje koji to vole, onda je to kec na desetku.

Je li uz vožnju na biciklu članovi kluba imaju i neke druge treninge, trčanje i slično?

-Ako mislite voziti rekreativno, samo onako da vozite, onda je u redu samo sjesti na bicikl i voziti, ali ako želite malo brže voziti ili sudjelovati u nečemu, uvijek bi trebalo ubaciti još neki trening. Mi preko zime vozimo trenažere, znači bicikl se stavi na biciklistički trenažer i virtualno vozite preko interneta. Kao za svaki sport, kada vani vremenski uvjeti ne dozvoljavaju vožnju na biciklu, nađete nešto drugo, nađete teretanu ili trčanje ili nešto drugo po izboru.

Organizirate svake godine rekreativni biciklistički maraton "Tour de Lujzijana", kako je bilo ove godine?

-Bilo je jako dobro, ove godine je bilo 120, 130 ljudi, nisam siguran u točan broj. Prošlo je super ove godine, jer smo promijenili rutu. Do sada smo uvijek išli Karolinom prema Lujzijani, ove smo godine odlučili to malo  promijeniti, pa smo išli kontra smjerom. Prvo su ih čekale Stative, da se zagriju, onda uspon na Netretić i sve do Severina gdje je bila prva stanka. To smo napravili iz razloga pošto smo se svake godine penjali na Netretić poslijepodne, oko 15 sati, kada je vrućina najveća, pa je već ljudima bilo svega dosta. Vrijeme nas svake godine posluži za "Tour de Lujzijana", pa se nadam da će tako biti i dalje. Penjanja je bilo nešto više ovom rutom, ali se nije toliko jako osjetilo kao kada se penjalo suprotnim smjerom. Mislim da su svi sudionici bili zadovoljni rutom. Moram spomenuti sponzore, bez kojih bi bilo nemoguće to organizirati. Znači, Intersport Hrvatska, Karlovačka pivovara, Turistička zajednica grada Karlovca i Karlovačka sportska zajednica, koji nam svake godine daju neka financijska sredstva i start pakete za sve sudionike. Tu je i Asani d.o.o. koji nam donira banane za sve sudionike, Studio M i Frizerski obrt Karlo, biciklistička trgovina Ciklo Centar u Zagrebu, koji su dali servise za sve bicikliste sudionike i nagrade pojedincima. Najviše bi se htio zahvaliti članovima kluba, koji su svoje vrijeme žrtvovali da bi pomogli u organizaciji ovog sportskog događaja.

Je li rekreativni biciklizam u Hrvatskoj u porastu, je li sve popularniji?

-U zadnjih nekoliko godina, pa i prije korone, veliki je porast utrka, tih Gran fonda i breveta, na kojima naš klub sudjeluje, to su utrke na 200, 300 kilometara. Biciklizam se u zadnjih sedam, osam godina u Hrvatskoj diže i to mi je drago.

Igore, kakvi su planovi Sportskog društva "Miljokaz"?

-Daljnji su nam planovi da svatko tko se želi učlaniti u društvo uvijek je dobrodošao, bio on amater, nikada nije sjeo na bicikl ili vozi već duže vrijeme, svi mogu doći u Sportsko društvo "Miljokaz" i naći će svoje mjesto. Planovi su nam da članovi i dalje posjećuju breveta, da idemo na utrke na koje želimo i naravno organizacija "Lujzijane" i možda još nešto organiziramo. Velika nam je želja oživjeti Kozjaču, da ljudi vide da je ona super za vožnju.