"Streljana je lijepo obnovljena, kupljeno nam je deset kompleta elektronskih meta, koje su vrhunske, uvjeti su odlični"

Streljaštvo ima dugu tradiciju u Karlovcu i to je jedan od prioritetnih sportova. U prošlosti u Karlovcu je bilo niz streljačkih klubova, a trenutno su u karlovačkom streljaštvu aktivna dva kluba "Karlovac" i "Policajac", dok "Karlovac" vodi brigu o gotovo svim disciplinama, "Policajac" je više okrenut pištolju. Streljački klub "Karlovac" ima sve dobne uzrastu, a posljednjih godina posebno kvalitetne rezultate postižu mladi strijelci. Na ekipnom Prvenstvu Hrvatske za mlađe seniore u disciplini zračna puška osvojen je naslov prvaka Hrvatske i to je najveći uspeh u ovom dijelu sezone. Nedavno su strijelci Streljačkog kluba "Karlovac" nastupili na Prvenstvu Hrvatske za juniore i juniorke i mlađe juniore i mlađe juniorke u Dubravi u gađanju serijskom zračnom puškom. Franko Kraljik osvojio je drugo mjesto od 33 natjecatelja u konkurenciji mlađih juniora s ostvarena 363 kruga. S tim rezultatom ušao je u finale među 8 najboljih juniora te nakon uzbudljivog finala osvojio još jednu medalju, bio je treći od 41 natjecatelja. Nikola Grčić bavi se streljaštvom trideset godina, a trenutno je profesionalni trener u klubu, na plaći Karlovačke sportske zajednice. Iako ima dosta posla kao trener, jer trenira sve selekcije kluba, još uvijek nastupa i kao natjecatelj, kada treba pomoći seniorskoj ekipi. Razgovarali smo s trenerom Nikolom Grčićem o stanju u klubu, ostvarenim rezultatima, o uvjetima rada i planovima.

Iako u streljaštvu sezona traje cijelu godinu, čini mi se da su sada brojna natjecanja, kakva je situacija?

-Jesu da, glavnina tih državnih prvenstava su u ovom razdoblju. Znači zračna sezona je završila, sezona natjecanja zračnim oružjem je gotova, sada nastavljamo s malim kalibrom znači discipline 50 metara i 25 metara, to je sada sljedeće.

Tijekom cijele godine su natjecanja, kada je odmor?

-U rujnu krene taj zrak, nakon toga mali kalibar, pa je veliki kalibarski program opet u devetom mjesecu, tako da je to popunjeno zbilja cijelu godinu i imamo jednu stanku recimo mjesec dana. To je tipa od 20. srpnja do 15. kolovoza, to je kada je većina natjecanja završena i to je jedino malo mirniji dio, da to su godišnji odmori, djeca su ili na moru ili na praznicima pa su i oni negdje. Tako da eventualno ostane nešto seniora koji se pripremaju za neka veća, ozbiljnija natjecanja, koja opet dođu početkom sezone.

Zračni kalibar puca se u zatvorenim prostorima, je li to sada dvoranski sport?

-Da, zračna puška puca se u zatvorenom prostoru, u dvoranama. Mora biti zatvoreni prostor zbog utjecaja vjetra, dakle, puca se zračni program u dvoranama. Tako da je to vezano uz dvorane, mali kalibar i veliki kalibar vezani su uz otvorene streljane, dakle puca se na otvorenom.

Koji su rezultati ostvareni u ovoj sezoni, je li bilo uspješno?

-Pa bilo je dosta uspješno, makar sada nama kreće glavnina natjecanja, možda će biti još više tih rezultata kod malog kalibra. Znači, završile su te lige u zračnom oružju, bili smo drugi u Drugoj hrvatskoj ligi, dakle, ekipno seniori su bili drugi. Nakon toga održano je ekipno Prvenstvo Hrvatske za mlađe seniore u disciplini zračna puška, tu smo znači bili prvaci Hrvatske i to je možda recimo najveći uspeh u tom dijelu. Također, Enzo Jarnjak početkom godine dobio je poziv za nacionalnu selekciju, bio je na natjecanju u Smederevu, to je najveći turnir u Europi, ustvari u gađanju zračnom puškom i tu je osvojio šesto mjesto. To je bilo odlično, to je bio znači prvi njegov nastup za nacionalnu selekciju i recimo da je to možda jedan od većih rezultata sezone. Nakon toga smo još osvojili drugo i treće mjesto pojedinačno, to je osvojio Franko Kraljik. Znači, on je na Prvenstvu Hrvatske u gađanju serijskom zračnom puškom za juniore osvojio drugo mjesto u konkurenciji mlađih juniora i treće mjesto pojedinačno u konkurenciji juniora i to su recimo sve medalje koje su bile do sada. Nastupili smo u Zagreba na Prvenstvu Hrvatske za kadete i kadetkinje te mlađe kadetkinje i mlađe kadete, a tu smo ostvarili dva pojedinačna četvrta mjesta, malo je nedostajalo za medalju. Mia Šegina bila je četvrta kod mlađih kadetkinja, a Patrik Arki četvrti kod mlađih kadeta. Kod kadeta Patrik Arki ušao je u finale među prvih osam i na kraju je osvojio sedmo mjesto, iako je u finale ušao kao peti, izgleda da je malo neka trema presudila, to mu je bilo prvo finale na prvenstvu države pa je možda to malo presudilo.

Kakav je interes kod mladih u Karlovcu za streljaštvo?

-Da, interesa ima, uvijek bi htjeli da ima i više, trenutno imamo znači pokrivene kadete i kadetkinje, juniore i juniorke, seniore i seniorke. Uvijek bi bilo dobro da ih ima i više, novi članovi primaju se tijekom cijele godine, ne mora to biti početak sezone ili imamo neke projekte, pa dolaze novi članovi i tijekom sezone. Sada će biti opet organizirano Sportsko ljeto, pa će se i tu netko priključiti, za sada je dobro.

Ideš li po školama promovirati streljaštvo i prikupljati nove članove?

-Pa, zavisi kako koje godine, idemo mi znači po školama ili odnesemo promotivne letke, neke škole su dolazile kod nas na treninge, koje su tu bliže. Tako da svakakve su kombinacije i svašta probamo, ali uglavnom djeca dođu, kada jedni dođu iz razreda, pa se drugi neki prijatelji njima priključe i onda se tako se nekako povežu. Teško je reći, ali djeca znaju povući svoje prijatelje, uglavnom svima su vrata kluba otvorena.

Je li nakon Olimpijskih igara u Parizu, kada je Miran Maričić osvojio brončanu medalju porastao interes za streljaštvo?

-Da, to je uvijek tako, djeca nađu nekog svog idola ili što im se svidi, dopadne im se i žele to probati. Dosta često objavljujemo na tim našim stranicama informacije, eto i naši mediji nas redovito prate, tako da djeca uvijek tako zovu i interesiraju se, pitaju, vidjeli smo da ima to nešto, pa možemo doći probati. Tako da zbilja svatko može doći probati, znači iznad devet godina, što je neki zakonski minimum za bavljenje streljaštvom, tako da uvijek se primaju novi članovi i slobodno dođu svi.

Zna se da je streljaštvo skup sport, kako stojite s oružjem i opremom, uspijete li se pokriti koliko treba?

-Skupo je, ali probamo uvijek taj budžet usmjeriti prema onome što je najpotrebnije tijekom te sezone. Kada se netko iskaže da je malo bolji u nekoj disciplini, onda se uvijek baziramo u tom smjeru da pokušamo kupiti novu opremu, novu pušku ili novo odijelo, kaput, hlače. Uvijek bi trebalo više, ali nekako balansiramo da pokrijemo sve skupa. Sada ćemo kupiti malokalibarske puške, dobili smo jedan projekt od Ministarstva turizma i sporta, pa ćemo se preko toga pokušati izbalansirati i nekako se pokriti.

Nikola, ti si i trener i natjecatelj, uspiješ li pored tih trenerskih obaveza i sam trenirati, pripremiti se za neka natjecanja?

-Pa da, još uvijek se natječem u nekim disciplinama ponekad, trenirati baš i ne stignem u toj nekoj mjeri, ali zato se još uvijek natječem u nekim disciplinama. Mislim da još uvijek nakon trideset godina bavljenja tim sportom mogu postići neke rezultate bez tolikog treniranja, znači, ako se stigne nešto malo isprobati, ali treninzi nikako u toj mjeri da je to nešto kao prije tih nekih dvadeset ili petnaest godina, dok su bili ti nekakvi najbolji rezultati. Uvijek mi je to streljaštvo drago i volim se natjecati, volim opet otići na natjecanja i pomoći ako mogu nekako svojoj ekipi, tako da mi je to još uvijek veliki izazov, znači, otići na neko natjecanje i pokušati biti što bolji.

Nikola, što je najvažnije kod streljaštva mirna ruka, vid, smirenost, koncentracija ili nešto drugo?

-Pa je, svakako koncentracija, to je izrazito sport gdje nema tolikih kretanja, streljaštvo se znači većinom izvodi iz jednog položaja, nekakva stabilnost, ravnoteža, balans i također treba biti jak u glavi. Znači, smiriti se, moći kontrolirati taj svoj puls, kontrolirati disanje, kontrolirati neku tremu prije natjecanja, za vrijeme natjecanja, u tim nekim situacijama, da se nauči suočiti s tim stresom, jer to su veliki stresovi. Mete su jako male, centar je skroz sitan, tako da neki minimalni gubitak koncentracije već odnese taj pogodak negdje dalje, tako da je najviše potrebna ta stabilnost, ravnoteža, znači usmjerenost, to su neki glavni elementi kod streljaštva.

Osim klasičnog treninga pripremaš li natjecatelje i psihički, razgovarate li o mogućim situacijama na natjecanjima da budu spremni?

-Pa da, tako pokušavamo stvoriti što više tih situacija, da se nađu u situaciji kao na nekom natjecanju da se već mogu i na treningu suočiti s takvim izazovima, tako da je potrebno usmjeriti ih kada oni znaju dobro kako to izgleda na natjecanju. Kada ih se dobro usmjeri, kada im se kaže kako će to izgledati, kako će to biti, kada se oni tako ponašaju i kada rade sve isto kao na natjecanju i onda naravno kad dođu na neko natjecanje, onda bi trebalo biti izvedeno puno lakše. Tako da radimo i često finala, gdje su njima izraziti stresovi, kada oni moraju u tom finalu gađati najbolje, tako da onda svi probaju i manji i veći i njima je to onda super i nije to baš jednostavno. Sada evo smo dosta radili to finale prije ovog državnog prvenstva za kadete, možda nije prošlo najbolje to finale od Patrika, ali ja sam zadovoljan kako je on to odradio.

Ta finala su vrlo stresna, uđeš među osam, blizu si medalje, a još uvijek daleko, treba biti psihički jak na putu do medalje, kakvo je tvoje mišljenje?

-Da male su razlike, ustvari ima razlika kod tih disciplina, naš nacionalni program i međunarodni program opet imaju razlike u finalu, tako da se u nekom finalu zbraja znači to finale na osnovni rezultat koji si pogodio u meču. U drugim disciplinama se znači gađa finale kao zasebno, znači tu svi kreću od nule, tako da tu može i onaj koji je ušao u finale kao lošiji ostvariti dobre rezultate, male su razlike. Znači minimalne su razlike, oružje je usavršeno, oprema se razvija i svaki krug, svaki djelić kruga je jako bitan i onda su tu i razlike, zbilja treba biti spreman na to finale. Treba ga odraditi zbilja najbolje što se može, nekada je bolje, nekada je lošije, ali da neki se zato podignu za nekoliko mjesta više, jer uvijek se to dogodi ili nekakav loš hitac koji može zbilja unazaditi tu nekakvu poziciju,

Čini mi se da su u Karlovačkoj županiji centri streljaštva Karlovac i Duga Resa, kakva je ustvari situacija?

-Da, Karlovac i Duga Resa su centri streljaštva, postoje neki manji klubovi, koji su manje aktivni, odlaze na neke turnire ili manja natjecanja, nisu na državnoj razini. Imamo ta četiri kluba u Karlovcu i Dugoj Resi, koji postižu iznimne rezultate. U Karlovcu su "Policajac" i "Karlovac", a u Dugoj Resi "Duga Resa" i Mrežnica. "Mrežnica" je relativno noviji klub, imaju dosta mladih. Sada su na državnom prvenstvu njihove kadetkinje bile treće, što je za mladi klub veliki uspjeh. "Duga Resa" standardna, sada se polako vraćaju nakon tragične smrti trenera Marakovića, znači mi sa svima super surađujemo, tako da mi smo zbilja prijateljski klubovi i svi zajedno surađujemo. Radimo za razvitak streljačkog sporta i mislim da nam je to svima u interesu. Mi i "Policajac" treniramo na istoj streljani i odlično surađujemo, pogotovo Vlado Cindrić i ja dobro surađujemo, zbilja smo nas dvojica jako dobri.

Klubovi "Karlovac" i "Policajac" koriste istu streljanu za treninge, kako se dogovarate, kako surađujete?

-Mi skupa treniramo, do sada nam je bilo dovoljno mjesta za treniranje, imamo iste termine treninga na strelištu. Uvijek se dogovorimo, zbilja nema problema, pogotovo sada kada je već krenuo i mali kalibar. Treninzi se odvijaju na 50 metara i na 10 metara tako da se rasporedimo i nikada nije bilo problema oko treninga i svega ostalog.

Streljana je obnovljena, je li sve u redu, kakvi su sada uvjeti?

-Streljana je sada jako lijepa, dugo nije ulagano u nju, sada je lijepo obnovljena, kupljeno nam je deset kompleta elektronskih meta, koje su vrhunske i koje koristimo  za zračni program i za mali kalibar, zbilja se može lijepo trenirati. Imamo te mete na kojima se održavaju natjecanja državnog ranga, čak i međunarodna natjecanja. To su zbilja vrhunske mete, sve je lijepo opremljeno, također uređene su i druge prostorije, nova je stolarija, nova je boja po zidovima, stvarno su uvjeti odlični, sve je puno ljepše.

Jeste li u potpunosti izbacili papirnate mete?

-Malo smo se organizirali, pa smo napravili malu streljanu za papirnate mete, da nam ostanu, to je ustvari za početnike, za djecu kada dođu da probaju na tim papirnatim metama, ipak su malo drugačije, da se elektronske mete ne oštete. Imamo pet mjesta za papirnate mete, imamo deset elektronskih mjesta, na malom kalibru imamo 24 mjesta, ali samo je tih deset pokriveno s elektronskim metama. Tako da je to dovoljno za treninge, za nacionalno prvenstvo ne bi bilo dovoljno, jer pravila zahtijevaju da bude više elektronskim meta, trideset, četrdeset streljačkih mjesta. Taj dio sada ne bi mogli pokriti, vidjet ćemo, ako uspijemo prikupiti još neku ili bi se moglo nešto posuditi, da se može organizirati malokalibarsko prvenstvo kod nas. Mi zbilja imamo vrhunsku streljanu, koja ima lijepe uvjete i na dobrom je položaju. Nekada su se kod nas održavala ta prvenstva, do nedavno, dok nisu bile te elektronske mete i to često. Pošto nemamo dovoljno mjesta nismo ništa organizirali. Vlado Cindrić i ja dogovaramo da bi se mogli organizirati da to održimo kod nas, bilo bi lijepo da se neko natjecanje održi kod nas i zbog promocije i zbog troškova. Vjerujem da će nešto biti od toga, nadam se u skoroj budućnosti.

U streljaštvu se govori o nacionalnom i međunarodnom programu, o čemu se radi?

-Nacionalni program, kako i zvuči, to je znači serijska zračna puška ili serijska malokalibarska puška i serijski malokalibarski pištolj, to su puške i pištolji koji nemaju nikakve na sebi prilagodbe, to je znači puška, koja se od davnina koristi, na njoj ne smije biti nikakve preinake i to je takva znači kao serijska puška, mi kažemo nacionalni ili serijski program. Natjecanja se organiziraju na razini prvenstva županije i prvenstva države, tu nema znači ovih međunarodnih natjecanja, za razliku od tog međunarodnog programa. U međunarodnom programu puške su drugačije po kilaži, imaju svoje dodatke, koji se mogu postavljati, mogu se mijenjati dijelovi, mogu se nišani pomicati, kundak se pomiče, postoje sve te prilagodbe, utezi, postoji određena kilaža puške. Sve to se podešava i nekako radi individualno prema nekom strijelcu i tu su natjecanja na županijskoj razini, na državnoj razini i s tim puškama i pištoljima se gađa se i na međunarodnim natjecanjima, na europskim i svjetskim prvenstvima i na Olimpijskim igrama. Znači to je taj međunarodni program u ovom serijskom taj dio ne postoji. U našem sustavu imamo pravilnik, gdje se mogu osvojiti kategorije i u tom nacionalnom programu, ali najviše treća kategorija, dok u međunarodnom programu osvajaju se prva i druga kategorija, to je malo viša razina.