U Josipovom svetištu okupilo se 1500 hodočasnika, misu slavio dubrovački biskup Roko Glasnović

Sedmu srijedu Velike pobožnosti svetom Josipu, 26. veljače, predvodio je mons. Roko Glasnović, dubrovački biskup. U pobožnosti svetom Josipu i na misnom slavlju u Nacionalnom svetištu svetog Josipa na Dubovcu sudjelovalo je više od 1500 Josipovih hodočasnika. Uz župljane Sveta tri kralja s Banije na misnom je slavlju sudjelovalo 200-tinjak župljana Svetog Ivana XXIII, Zagreb Dubrava, 50-ak župljana sv. Mateja iz Garčina, 100-tinjak župljana Pohoda BD Marije Vukovina, 100-injak župljana sv. Ivana Nepomuka Stupnik Lučko te 1000 hodočasnika iz različitih krajeva koji redovito srijedom sudjeluju na misnom slavlju i pobožnosti svetom Josipu. Koncelebrirali su preč. Kristo Brkić, župnik Svetog Ivana XXIII., vlč. Tomislav Karavidović, župnik Garčina, vlč. Siniša Hegdušić župnik i župni vikar Vukovine vlč. Hrvoje Bušić, mr. Dubravko Škrilin Hren, dekan i župnik, te vlč. Ivan Zovoko župni vikar Stupnik Lučko, vlč. Antun Kolić, župnik Banije i mons. Antun Sente, ml., rektor Josipova svetišta. Pjevanje su animirali članovi župnog zbora Banija vođeni orguljašem Darkom Foginom. 

Pozdravljajući dubrovačkog biskupa mons. Roka Glasnovića mons. Sente se prisjetio činjenice kako je Vlada Dubrovačke republike još 20. ožujka 1521. godine prihvatila prijedlog da se u Republici, svetkovina svetog Josipa slavi kao zapovijedani blagdan.

-To nam je najstariji poznati zapis o posebnom čašćenju svetog Josipa u Hrvatskom narodu a što je zasigurno imalo odjeka u donošenju odluke Hrvatskog sabora da izabere svetog Josipa za nebeskog zaštitnika hrvatskog kraljevstva, odnosno hrvatskog naroda. Stoga nam je drago i uvelike smo zahvalni što upravo sadašnji dubrovački biskup vodi svečano misno slavlje u Nacionalnom svetištu svetog Josipa s tolikim mnoštvom Josipovih štovatelja prisutnim u svetištu kao i tisućama onih koji ovo misno slavlje prate preko Laudato televizije i društvenih mreža kazao je u svom pozdravu mons. Sente. 

U prigodnoj homiliji biskup Roko je između ostalog kazao kako je dobro častiti svece jer od njih možemo puno naučiti za svoj konkretni život.

-Svakako da među svecima posebno mjesto ima sveti Josip. Sveto pismo o svetom Josipu daje malo podataka. On je zaručnik Marijin, kraljevskog roda, iako se time nije koristio. Bio je običan tesar, drvodjelac, jednostavan i skroman. Uz Mariju je kao ravnopravni nositelj ozračja čiste i poštene ljubavi, te je bio jedini od cijelog čovječanstva koji je sudjelovao direktno u Božjem planu utjelovljenja. Trenutak u kojem se najviše očituje njegova veličina i svetost jest onda kada spoznaje da je Marija u blagoslovljenom stanju. On se povlači u tišinu. Zato kažemo da Josip šuti. Šutnja nije uvijek negativna nego rađa i osluškuje Božju riječ. Bijaše pošten, pravedan i čist. Razmišlja i moli što učiniti i koju odluku donijeti. Htio je Josip Mariju otpustiti zbog istog onog razloga zbog kojega je Petar od sebe otklanjao Isusa. Gospodine idi od mene, Gospodine grešan sam čovjek. Zbog čega je i satnik odvraćao Isusa od svoje kuće, Nisam dostojan Gospodine da uđeš pod krov moj, dakle zbog osjećaja nedostojnosti pred Bogom. Za Josipa se pretpostavlja da je ranije umro jer se ne spominje za Isusove muke. Ali imao je on svoje muke, svoju Golgotu, strahove koje je proživljavao u vrijeme Marijine trudnoće. Traženje konačišta u Betlehemu, zatim bijeg u Egipat, pa riječi odnosno proročanstvo starca Šimuna. Sve je to Josip proživljavao ostajući vjeran i poslušan Bogu. Zanimljivo je primijetiti da u apostolskom pismu pape Franje o sto i pedesetoj obljetnici proglašenja svetog Josipa zaštitnikom sveopće Crkve 1870 "Patris corde" Očevim srcem, već samim nazivom apostolskog pisma Papa nam poručuje kako je Josip očevim srcem ljubio Isusa. Stoga ne može se slaviti svetog Josipa, a ne biti opredijeljen za vrijednosti života, ljubavi, mira, solidarnosti, strpljivosti, poniznosti, mudrosti. Istina mudrost nekada vodi i krivudavim putem. Te krivudave putove možemo uočiti i kod svetog Josipa, a tako i u našem životu. Nadalje Josip je volio Isusa i bio je voljeni otac, te se stavio u službu cjelokupnog spasenja. Vidite sveti Josip žrtvuje sebe radi nas, da nam donese Isusa, stoga i mi idimo k Josipu! 

Josipu koji je nježan otac, pun ljubavi, gleda Isusa kako raste u mudrosti, osluškuje anđelove naredbe i izvršava ih, tako i svakog od nas upućuje da osluškujemo Boga kroz savjete bližnjih, duhovnika i svećenika. Nadalje sveti je Josip otac koji nema cijelu sliku, ali ipak prihvaća Mariju i s njom u svoj život prima Boga. Mi bismo često htjeli imati sve odgovore, pri čemu se zatvaramo nadi i pouzdanju Gospodinovu. Sveti je Josip kreativno hrabar otac, što se na poseban načini vidi kada ne nalazi mjesto u kući pa uređuju štalicu. Poput svetog Josipa i mi smo pozvani napravi nešto od svog života kreativno, zagledani u sliku Josipa, oca koji radi. A sveti nas Pavao poučava kako bez rada ne trebamo ni jesti. Nadalje sveti je Josip zemaljska slika nebeskog oca. Promatrajući kako se djevičanski otac Josip odnosi prema svom djevičanskom sinu Isusu možemo spoznati kako se Bog Otac odnosi prama nama ljudima svojoj djeci. Sveti Josipe moli za nas!, zaključio je biskup Roko svoju homiliju. 

Preč. Kristo Brkić prisjetio se da je kao bogoslov služio vojsku ondašnje države upravo u Karlovcu te za vrijeme služenja vojnog roka često dolazio u ovo Josipovo svetište gdje mu je mons. Radanović ustupao civilno odijelo kako bi mogao sudjelovati na misnom slavlju, što je ondašnjim jugoslavenskim vojnicima bilo strogo zabranjeno.

-Dolaskom u ovo svetište želim izraziti svojevrsnu zahvalu svetom Josipu za cijeli svoj dosadašnji život te mu preporučiti dovršetak zvonika na mojoj župnoj crkvi Svetog Ivana XXIII, kazao je tom prigodom vlč. Brkić. 

Pri kraju misnog slavlja mons Sente zahvalio je biskup Glasnoviću na dolasku te mu uručio prigodnu repliku kipa svetog Josipa s malim Isusom.