"Mene boli što ja nemam Karlovčane u ekipi i zato pozivam sve zainteresirane nogometaše iz Karlovca da nam se priključe"

Malonogometni klub "Reduta Fusal" djelovao je u 2024. godini s muškom seniorskom ekipom, jer po odlasku nekih igračica izostalo je sudjelovanje seniorki u Prvoj malonogometnoj ligi HNS-a. Klub ima ambiciju uključivanja s muškom ekipom u natjecanje Druge hrvatske malonogometne lige. Želja je da se i ženska ekipa vrati u službena natjecanja. Tijekom srpnja 2024. godine održana je redovna izborna skupština, te se klub zahvalio dotadašnjem predsjedniku Arnoldu Blauhornu na dobro vođenih i uzbudljivih  prvih četiri godine od osnutka kluba, a kormilo kluba preuzeli su predsjednik kluba Marinko Alić te dopredsjednik i kapetan momčadi Filip Glavić, koji za obavezu ima prvenstveno brinuti o popunjavanju seniorske ekipe i planiranju nastupa. O dosadašnjim rezultatim, o radu kluba I planovima za budućnost razgovarali smo s predsjednikom Malonogometnog kluba "Reduta Futsal" Marinkom Alićem.

Klub je nekoliko godina bio orijentiran na ženski nogomet, a sada je fokus na muški nogomet, kako je došlo do toga?

-Ideja uopće nije bila da budu samo cure, od prvog dana, one su bile samo jedan trenutak, koji smo prepoznali još u Nogometnom klubu "Radnik". Silom natjecateljskih propozicija morali smo se izdvojiti iz nogometa i preći u futsal kao registrirani klub ako smo željeli pristupiti Prvenstvu Hrvatske za žene, jer su nas godinu dana prije nažalost odbili, stvari su se događale po nekim izvanrednim okolnostima. Mi kada smo ušli u sustav sa curama, tada je krenula korona, mi smo odradili svega dva turnira i temeljem toga što smo se prijavili za Prvenstvo Hrvatske i to Prvu ligu, imali smo tu mogućnost da igramo Prvenstvo Hrvatske, jer su samo registrirani klubovi mogli ući u dvorane. Mi čak nismo smjeli ući ni u dvorane za trening. Sjećam se, ta je godina bilo onako malo bolna, jer je tu bilo jako okrutnih rezultata, no futsal je takav, on je 20 minuta čiste igre i tu nema milosti, ako nisi spreman, onda nemaš baš što puno tražiti. Te godine su i promijenili sustav, prešli su baš na sustav dva put 20 čiste igre, tako da smo svi malo ostali zatečeni nakon turnirskog natjecanja, to je bilo vatreno krštenje, gdje nismo baš najbolje prošli. Druga godina je polako nosila napredak što se vidjelo kroz rezultate, zato što je odnos golova, koje smo primali i onih koje smo uspjeli zabiti bio je nekako na povoljnijoj strani, da bi treću sezonu završili na petom mjestu. Čak smo imali šansu ući među četiri ekipe, da smo tada pobijedili ekipu "Futsal Super chicks" iz Zadra, mi bi ušli u final four. Tada smo počeli gledati neki drugi kadar i neke igračice su počele gledati u nas, zato što smo bili postojani već tri godine u vrlo teškim okolnostima s vrlo solidnim uvjetima, nama je falilo samo još sredstava koje imaju drugi klubovi, a to je da financiraju igračice. Nakon toga došlo je do jednog zasićenja, očekivalo se ipak malo više od tih cura i onda su se počele hladiti, neke su čak pomislile da je trava zelenija tamo kod susjeda, pa su neke i otišle i bilo je jako teško modelirati. Cijela filozofija, zapravo, bila je koncipirana prema klubu, koji je meni bio veliki uzor, a to je "Alumnus". To je ekipa koja je sačinjena od igrača koji studiraju u Zagrebu i oni su imali mušku i žensku ekipu, to mi je bila baš jedna jako dobra priča i to sam želio realno za Karlovac. Zato što je to jedini klub koji se bavio futsalom, prije je bio "Futsal Karlovac", nažalost, oni su se ugasili. To mi je žao, zato što da je više klubova imali bi nešto na županijskoj razini, pa bi to sve drugačije išlo, išlo bi se prema nečemu, ali mi nismo u toj cijeloj priči odustali. Mi smo 2022. godine formirali mušku ekipu s dosta naših igrača, išli smo na turnire i onda se iskristaliziralo da je zapravo većina igrača iz Zagreba i turniri su svi u Zagrebu i onda su tu prevladali Zagrepčani. Igrali su dvije lige 2022./2023. i 2023./2024., tu su bili visokoplasirani. To su nažalost dvije jedine lige koje su se izvan sustava HNS-a igrale po futsal pravilima, znači mi imamo veliki problem turnira što igramo pet na jedan, pet s golmanom, a mi želimo igrati futsal, u tome je stvar.

U cijeloj toj priči sa ženskom ekipom izdvojila se Antonija Vranić, koja je postala reprezentativka, kakvo je tvoje mišljenje o tome?

-Mi moramo biti realni, mi imamo Antonija Vranić sigurno još, vjerujte mi, nije to takav omjer klase, mora se jednostavno poklopiti. Ona je u prvoj sezoni postigla sedam, osam golova, bila je peti strijelac lige, a klub je gubio, tako da ne možeš biti nevidljiv. Ona je bila inače radnik i ona je trenirala sama, odricala se puno toga u životu i tjerala i fakultet i sve ostalo i još je sama sebi zarađivala nekakav džeparac. Tako da takav profil osobe mora doći do nečega, to mora rezultirati dobrim stvarima. Sigurno da je doprinijelo tome što je puno igračica u tom trenutku imala problem, imali su klubovi filozofiju da im ne daju igrati futsal, znači puno igračica koje su došle iz velikog nogometa nisu smjele igrati futsal. Znači, jedini je razumijevanje imao "Agram", koji djeluje kroz "MC plus", a "Dinamo" ima svoj kadar i o tome sam odlučuje. Tako da ste imali vrlo složenu situaciju, nisi mogao dobiti igračice iz drugih klubova, i tu se otvorila situacija za Antoniju Vranić. To jedna zanimljiva priča, mislim, Antonija Vranić je sportašica koja je stvarno zaslužila da dođe tu gdje je. Meni je žao što je malo izgubila neku okosnicu sa klubom da bude i taj motor dalje, ali ona se strukturalno razvila sada u trenericu i mi smo stali iza nje i po programu futsala i po programu velikog nogometa i ona danas djeluje i dalje u nogometu s nekim klincima u Dugoj Resi i to je za pohvalu.

Čini mi se Marinko da nisi odustao od ženske ekipe, kakva je situacija?

-U trećem mjesecu 2024. godine Antonija Vranić i ja imali smo ozbiljan razgovor. Bilo je naznaka da bi se pet, šest igračica pojavilo iz Zagreba, a u Karlovcu sam ja već bio pregovarao s dvije, tri igračice i mi smo trebali doći do neke razine, ali se to iz nekog razloga nije izrealiziralo, sadu u čemu leži problem teško je reći. Činjenično, samo su dvije igračice povukle ispisnice, znači Antonija Vranić je prvenstveno povukla ispisnicu i otišla u "Alumnus" zbog toga da sačuva status reprezentativke, jer mora biti aktivna igračica, to je bilo dogovorno s klubom. Otišla je Iva Bačić u "Alumnus", ona je pucala isto tako na reprezentaciju i stvarno je bila pozvana u sastavu reprezentacije na kvalifikacije u Srbiju, ona je bila naša golmanica. Otišla je i Maja Ivković, druge igračice su ostale, ne mogu reći da su sve aktivne u nogometu, ali recimo ostala su neka interesantna imena, ne bih ih baš spominjao, neka ostanu tu gdje jesu.

Ženska liga se trenutno igra, u kojem obliku i koliko je klubova?

-Da, trenutno se igra, liga je ove godine žestoka, igra deset ekipa. Opet je onaj omjer onih koji imaju i onih koji nemaju, ajmo reći uvjetno oni koji imaju igračice i oni koji nemaju baš nekakav kadar i onda se opet isto ponavljaju rezultati kakvo smo mi imali vatreno krštenje. No, generalno sama činjenica raduje da je došlo do deset ekipa, kada bi tu sad došle još dvije ekipe, vi možete komotno razmišljati o ligi sa šest klubova za klasu, a u Drugoj ligi bilo bi šest ekipa koje bi igrale futsal, zahvalan je ženski futsal, jer nije toliko skup, muški je daleko skuplji.

Kada bi se ženska ekipa htjela uključiti u Prvenstvo Hrvatske, gdje bi igrala u Prvoj ligi ili u Drugoj ligi?

-Rađe bih krenuo iz nižeg ranga, to je psihološki, jako vam je teško dobiti ekipu u roku sedam dana, ako vi dobijete 20 komada, puno vam je lakše ako vi izgubite 3:2 ili 5:3, drugačije ljudi dolaze, razmišljaju o tome, gledljivo je, onda je to sasvim nešto drugačije i tako dalje. Ovako, kada ja sada isto pročitam rezultat 23:0 ili 15:1, to je igranje na jednu stranu, ali moramo shvatiti da i bez takvih nećemo dalje. Mi smo se posložili za sezonu kada smo bili peti, da je ostala Katarina Đukić koja je otišla igrati veliki nogomet u Španjolsku  i da su nam prešle još dvije igračice "Dinama" koje su trebale doći, jedna od tih igračica, mogao sam se hvaliti s time, ali stvarno je bio jedan ozbiljan razgovor, Ivana Stanić koja je bila proglašena igračicom "Kutije šibica" htjela je doći i odigrati jednu sezonu za nas. Znači to je jedan vrlo razuman pristup od strane "Dinama", gdje je dao na volju nekim igračima, ne svima, oni imaju svoj kadar koji imaju, ali neke su igračice imale želju promijeniti okolinu i tako dalje. Nisu stvarali probleme, znači postoji nekakva realna opcija da se ti razvijaš, ali nekada tu ne možete ništa učiniti, jer stvari idu uvijek u onaj segment financija, ne možete igračici nametnuti da će ona kao amater dolaziti kod vas igrati i trošiti svoj novac, pričamo o Prvoj ligi.

Kakav je ustvari ženski futsal u Hrvatskoj, ima li tu razvojnih momenata?

-Ženski futsal je sada napravio iskorak, ne mogu reći, dok je bio Luka Marinović izbornik imao sam osjećaj kao da imaju neku kočnicu u svemu tome, kao da ima neka kočnica i kao da je neki grč kod tih cura. Sada je došla Nemčićka i ona što je pozvala to je došlo, znači sve igračice koje je ona htjela, ona ih je dobila. U Srbiji im je izmaknuoo sada u kvalifikacijama plasman na Europsko prvenstvo, to je šteta, ali su počele neke pobjede, na "Futsal Week-u" u Poreču bilo je nešto, nekih dobrih rezultata, tako da ima naznaka. Imamo mi igračica, ali još uvijek gledate da visoko kotira Monika Lovrić, koja je klasa igračica, ali ima i godina, ima dijete, to govori da ima prostora za mlađe igračice, koje bi trebale zapravo stasati i napraviti nešto.

Marinko, sada je u klubu akcenat na mušku ekipu, koja je u 2024. godini imala dobre rezultate, kako je bilo?

-Dobro je, ovo je treća godina kako je ekipa zajedno, mislim da je čak više od 20 igrača prošlo kroz ekipu. Cijelu priču sada vodi dopredsjednik kluba Filip Glavić, on je nekako formirao tu ekipu, prvo se on priključio dečkima koji su bili iz Karlovca, ali onda je jednostavno uključen puno mlađi kadar. Otpali su igrači sa 40, 33 i 35 godina, iako moram reći podatak da je Svjetsko prvenstvo u futsalu osvojila reprezentacija Brazila, koja je bila najstarija. Mislim da igrač od 33 godine znači da je to stvarno nogomet nakon velikog nogometa, netko tko je klasa ostat će u tom sportu i tako treba gledati taj sport, ne treba postojati nekakav, neću reći animozitet, ali niti lagana odbojnost između velikog i malog nogometa. Dosta klubova velikog nogometa koči igrače da igraju futsal i obrnuto i tako dalje, ali pošto je veliki nogomet puno isplativiji igrači se okreću njemu, zato što danas nažalost igrači funkcioniraju na bazi financija. Recimo, govorim napamet, zato što netko tko ima 25 godina i keramičar je, ode i napravi neki fuš on će uzeti novac, tako i on gleda na sebe kao nekakav neeksponirani sportaš koji ulaže u sebe, on očekuje da ne troši novac za to, njemu to više ne znači hobi, može biti dodatni izvor prihoda. Tako da više ne možete gledati da ćete igrače vući od turnira do turnira, oni moraju imati i neku satisfakciju u svemu tome. Ja sada imam neko divno čudo što imam jednu ekipu koju je Filip Glavić pročistio, mi smo došli na nekih sedam, osam, deset igrača, koji su tu svaki turnir i to se sada vidi, vidi se u tome da smo bili u finalu svih turnira u futsalu koje smo igrali. Bili smo u finalu "Dinamo kupa" u Dugavama, finale turnira u Zaprešiću, isto tako futsal, na ljetnom turniru u Zaprešiću igrali smo za treće mjesto. Što se tiče futsala, tu se stvarno dobro snalazimo, malo je teže igrati pet plus jedan, zato što tu i malo lošija ekipa, ako se dobro postavi i ima neko iskustvo možda i više utakmica, onda je teško I utakmica ode u drugom smjeru.

Ambicija kluba je ulazak u Drugu hrvatsku malonogometnu ligu, kada planirate ostvariti tu ambiciju?

-Da, to je ambicija već dvije godine, "Reduta Futsal" nije stvorena da bi skakutala po turnirima, znači turniri trebaju biti nekakva satisfakcija igračima, trebaju biti nekakvo okupljanje, nekakva vidljivost, jako je bitna vidljivost, znači jedan odnos da vidimo kako igrači dišu, koliko koliko puta ti se odazovu na tako nešto. Do dvorana je jako teško doći da bi napravio neke treninge, vrlo često je teško naći pravu dvoranu, mogu dobiti dvoranu manjih dimenzija, kakva je u Šumarskoj školi, a ne mogu dobiti za nekakav ozbiljan trening, recimo, dvoranu u Grabriku ili na Dubovcu. Što se tiče Druge lige da, Druga liga je ove godine sa šest ekipa, ubija to što je trokružna, što moraš osigurati osam puta dvoranu, moraš osigurati osam gostovanja. Problem vam je s financijama, što vi nikada ne znate na početku godine što imate, znači vi sada predate natječaj, ne znate što će vam biti odobreno, a liga počinje u desetom mjesecu, ti već sada moraš raditi neke projekcije, pitanje je do desetog mjeseca tko ćete prepoznati, što će i kako biti. Tako da tu imamo jedan tehnički problem i druga stvar kako ćete objasniti igračima koji su, recimo, studenti i došli su iz nekih drugih gradova da zimske praznike moraju provesti u dvorani igrajući nogomet. Oni žele sedam, petnaest dana biti s obitelji, a ti njemu sada staviš ligu, on mora putovati, teško, to je bio i kod cura problem, kada njima završi semester oni žele biti neko vrijeme kod kuće. Malo mi je čudno da nitko ne razmišlja o tome. Znači, po meni, Druga liga je nešto objektivno što bi mi mogli igrati, ali pitanje je samo strukturalno, koliko mi možemo to izorganizirati, što se tiče dvorane, što se tiče putovanja, što se tiče dovoljnog broja igrača da su dostupni, jer neki rade. Ne mogu ja njih siliti da oni ako rade, imaju obitelji, da sada moraju doći igrati, to je volonterizam, odnosno amaterizam.

Imate li u svemu tome podršku Nogometnog saveza Karlovačke županije?

-Nogometni savez Karlovačke županije dao nam je podršku, imali smo jedan sastanak i vrlo konkretno je predsjednik Neven Šprajcer rekao da stoji iza te cijele priče koliko god bude potrebno. Mi moramo konkretizirati što je to, ali je stvar da morate prvo pokazati kadar, znači ne možete vi sada samo reći daj, daj, ja sam rekao i to je imperativ i kod Filipa Glavića, petnaest igrača mora biti na rosteru, inače nećemo igrati, igrajte turnire dobit ćete malo novca i to će biti to. Mene više boli što ja nemam Karlovčane u ekipi i zato pozivam sve zainteresirane nogometaše iz Karlovca da nam se priključe. Vidim na karlovačkom turniru da ima dobrih igrača za ozbiljno igranje, samo ih treba dobro posložiti.

Kako si se odlučio da ekipa nastupi na turniru u Karlovcu?

-To je nama pogon, mi smo počeli prošle godine u siječnju s turnirom u Zaprešiću, zatim  Dugave, Travno, ponovo Zaprešić, pa Križevci, Kutija šibica, mi smo prisutni na turnirima cijelu godinu. Vidi se da postoji realna opcija da postanu dio natjecateljske sezone, problem je u tome što ja ne mogu stvoriti iperativ da oni igraju i u to ulažu, to je neobjektivno. Ako njega veliki nogomet plati po utakmici nekakav iznos, ja ne mogu to njemu izbiti, a treba mi po kvaliteti. Mi moramo razmišljati o tome da ti ljudi ne smiju imati trošak, ja to tako gledam. Klub sigurno neću dovesti u situaciju da krahira  s financijske strane, da ostane dužan sucima, da ostane dužan za nešto. Javno ću zahvaliti Karlovačkoj sportskoj zajednici, infrastruktura koja je u Karlovcu svima nama je na raspolaganju, kombi, dvorane i tako dalje, skidam kapu, to je dobro posložen sustav. Na nama je kako se snaći, vi morate znati da Druga liga košta, kotizacija je 1.000, 1.500 eura, sada smo nabavili dvije garniture dresova za 1.500 eura. To je već 3.000 eura, a nismo još ušli u dvoranu.