"Ja sam veliki optimista, pa kada pogledaš sastav po imenima, to je super ekipa i stvarno ne bi trebalo biti problema"

Završen je prvi dio prvenstva u Drugoj hrvatskoj rukometnoj ligi zapad za žene i klubovi su na zasluženom odmoru. Seniorke Rukometnog kluba Škola rukometa Karlovac ostvarile su u jedanaest utakmica tri pobjede i osam poraza te su desete sa šest bodova. U odnosu na prošlo prvenstvo karlovačke rukometašice bile su lošije u prvom dijelu sezone, jer su osvojile šest bodova, a prošle sezone u jesen osvojile su deset bodova. U prošloj sezoni nije igrala Kristina Vuković, no sredinom ove jeseni vratila se kako bi pomogla ekipi. U sastav se vratila i Petra Bačić. Glavni teret u jesenskom dijelu prvenstva podnijele su igračice koje su odigrale većinu utakmica, to su Marija Kusanić, Mia Nose, Lucija Stepić, Tihana Razumić, Petra Medved, Lucija Krznarić i Iva Jurišić te vratarka Patricija Keča. Dobro je napredovala mlada Karla Goršić, koja je bila praktički standardna u sastavu. Trener Dražen Keča tijekom prvog dijela prvenstva dao je priliku i mladim igračicama, no pred njima je još puno rada. Sigurno da je povratak iskusne Kristine Vuković puno značio za mladu ekipu, a i povratak pouzdane Petre Bačić. Trener Dražen Keča od nedavno vozi na dva kolosijeka, jer je preuzeo i ulogu trenera vratara u Hrvatskom rukometnom klubu "Karlovac". Razgovarali smo s trenerom Draženom Kečom o prvom dijelu sezone karlovačkih rukometašica, pripremama za drugi dio sezone i niz drugih aktualnosti.

Dražene, od nedavno si i trener vratara u Hrvatskom rukometnom klubu "Karlovac", kako je došlo do toga?

-Pa da, nekako splet okolnosti doveo je do te situacije i jednostavno sam prihvatio ovaj put tu funkciju. To je veliki izazov i velika odgovornost, teško je nastaviti put nakon Muse, ali pokušavamo nešto promijeniti.

Rukometni klub Škola rukometa Karlovac sa šest bodova i tri pobjede na desetom je mjestu u prvenstvu, jesi li zadovoljan?

-Ma ne nikako, malo razočaravajuće ove godine, ali bilo je tako nekih čudnih sklopova okolnosti i jednostavno izišli smo iz nekog ritma normalnih treninga i to je dovelo do ove situacije gdje smo sada završili. Nisam nikako zadovoljan prvim dijelom sezone, jer mislim da možemo puno bolje.

Svake godine očekuje se jedan iskorak, jer se vidi da ekipa ima potencijala, doduše do sada nema tog iskoraka, zašto je tako?

-Pa da, to je problem, nikako da napravimo taj iskorak, vratile su se Kristina Vuković i Petra Bačić, imamo jednu solidnu ekipu koja bi trebala biti jednostavno s lakoćom u nekakvoj sredini tablice i napadati gornji dio, a mi smo ove godine otišli nekako u krivom smjeru, da ne kažem. Izišli smo iz nekakvog ritma, par poraza zaredom i ekipa je jednostavno izgubila samopouzdanje.

Bilo je problema i s ozljedama i s radnim obavezama igračica, a u sredini tog jesenskog dijela prvenstva vratila se Kristina Vuković da pomogne, tada je došla i Petra Bačić, koliko je sada lakše?

-Pa lakše je u tome što smo nekako proširili taj igrački kadar i doveli to nekakvo iskustvo, ali s obzirom da te cure već nisu jedno vrijeme trenirale, treba ih vratiti u nekakav ritam i trebaju se uigrati s ekipom. Ja se nadam da će u drugom dijelu prvenstva to izgledati puno bolje i puno efikasnije, pogotovo smo ove godine loši nekako u napadačkom dijelu i poslije toga nas svi kažnjavaju s brzim kontrama. Nadam da ćemo to složiti za proljetni dio prvenstva i da ćemo izgledati puno bolje.

Marija Kusanić oprostila se iz privatnih razloga od ekipe, koliko je to poremetilo planove za drugi dio sezone?

-Nismo baš računali na to, ali što sada, što je tu je, kažem, čestitke na trudnoći i neka se čuva. Sigurno da će nam nedostajati, vidjet ćemo što će biti poslije, moguće je da se Marija i vrati u ekipu.

Završen je prvi dio prvenstva, bili ste neko vrijeme u trenažnom procesu, a sada su igračice na odmoru, kakav je plan do početka drugog dijela prvenstva?

-Da, cure su bile u trenažnom procesu do 20. prosinca, a onda sam im dao slobodno preko blagdana, krenut ćemo s pripremama za drugi dio prvenstva 7. siječnja, jer nastavak prvenstva počinje 8. veljače, a mi u dvanaestom kolu gostujemo kod "Poreča" i nadam se da ćemo biti spremni za tu utakmicu.

Kakva je situacija u ovoj sezoni, koliko ekipa ispada iz lige, jeste li sigurni od ispadanja ili još postoji strah?

-Ne znam što bih rekao, jer u Prvoj ligi je trenutno zadnje "Dugo Selo", a ta ekipa ispada kod nas u ligu, tako da bi se moglo dogoditi da ove godine tri ekipe ispadaju iz naše lige i tu moramo biti oprezni i obavezno se nekako vratiti u sredinu tablice i očekivati sigurnost do kraja sezone.

U prošloj sezoni druga ekipa kluba igrala je u Trećoj hrvatskoj ligi, ove godine nema te ekipe, kako je došlo do toga?

-Tako je, ove godine nema te ekipe, te cure su nekako nestale iz rukometa i onda smo povukli te mlađe i složili smo ekipu do 15 godina, koja trenutno igra svoje natjecanje i neke su igračice kod nas u sastavu u Drugoj hrvatskoj ligi. Cure idu u školu, jednostavno nismo mogli skupiti dovoljno igračica da bi mogli funkcionirati.

Dražene, treba istaknuti da u ekipi imaš nekoliko djevojaka, koje su završile fakultete i već rade, znači da se može igrati rukomet i studirati, što ti misliš?

-Pa ja u principu nemam ni jednu igračicu trenutno u ekipi, koja nije završila fakultet, možemo reći da smo nekakva akademska ekipa, mada to govore za neke klubove iz Zagreba, ali sada smo i mi tu. Evo sve cure su završile fakultete, Patricija Keča, Lucija Stepić, Iva Jurišić, Mia Nose i Marija Kusanić, Petra Medved i Petra Bačić završavaju, Tihana Razumić i Lucija Krznarić studiraju. Jednostavno u tijeku razgovora potičemo cure, one se međusobno potiču, idemo završiti školovanje, bez fakulteta nema ništa, idemo se zaposliti, a onda ćemo dalje razgovarati o rukometu. To je velika stvar i djevojke iz našeg kluba su primjer da se može baviti sportom i studirati.

Rukometna škola Karlovac radi s djevojčicama, ima li tu talenata, nekim igračicama već si dao priliku, kakva je tu situacija?

-Da, uključujem mlade igračice, Karla Goršić je to najbolje iskoristila, ona je takoreći preko noći upala u taj prvi sastav i trenutno s obzirom da je 2009. godište stvarno određuje jedan veliki posao za ekipu i obrambeno i napadački. Tu su i Vita Tarabić i Nika Papić, evo sada i Eva Mlinarević isto se nameće lagano. Ima tu stvarno mladih cura koje jednostavno su tu negdje blizu te priče, ali još fizički ne mogu odraditi svoj maksimum. To su djevojke od četrnaest, petnaest godina. S njima treba puno raditi na snazi i individualno, treba imati strpljenja, tu treba puno priče, puno objašnjenja, starije cure stvarno mi pomažu i navode ih što treba raditi i stvarno imamo dobru komunikaciju na treningu i jednostavno vidi se da te cure napreduju u smjeru koji bi mi svi htjeli.

Znači, ipak Rukometna škola odrađuje svoj dio posla ima, li još uvijek interesa za ženski rukomet u Karlovcu?

-Ima, evo sada čak se ove godine upisalo nešto više djece u taj rukomet, nekako se djeca vraćaju sportu. Drago nam je svima da postoji interes i ja se nadam da će ta baza narasti veća, da iz te baze možemo izvući kvalitetu, jednostavno tko se god nametne dobit će šansu, a njihovo je da rade, da se trude i da slušaju.

Već godinama su u ekipi samo domaće igračice, razmišljaš li o pojačanjima ili da se vrati koja igračica koja je otišla iz kluba?

-Već godinama su to samo domaće snage, prije ćemo nekog nagovoriti da se vrati tko je otišao, ali sada mi baš ne pada na pamet tko, ali jednostavno nekako su to domaće snage. Razgovarali smo s nekim igračicama da dođu u Karlovac, ali nekako je to uvijek daleko, prije će doći u Veliku Goricu i Zaprešić, mada je relativno ista udaljenost, ali kao da smo na kraju svijeta, nismo dio Zagreba. Nekako s kim god razgovaramo važan je studentski dio priče i te cure koje dolaze iz drugih klubova u Zagreb teško ih je dovući u Karlovac i nagovoriti da ovdje malo odrade kod nas. Tako da se nadamo da će se to promijeniti, ja znam da je jedan dio priče i rezultat, ali kažem pokušavamo to promijeniti ali trenutno ostajemo u istom igračkom kadru za drugi dio sezone, tu neće biti sigurno nikakvih promjena.

Koja je trenutno pozicija kritična, gdje bi trebalo pojačanje?

-Pa dobro, evo sada smo vratili Petru Bačić na lijevo krilo, da pomogne Petri Goršić. Kristinu Vuković smo vratili na srednjeg da malo donese nekakav mir u tu ekipu. Možda pozicija desnog vanjskog, jedan klasični ljevak, mada Iva Jurišić to odrađuje čisto solidno i Lucija Krznarić, sada smo i nju vratili isto ove godine. Tako da smo malo proširili taj izbor igračica na tim pozicijama, ali možda jedan klasičan ljevak na desnom vanjskom, pa bi bile neke stvari puno jednostavnije.

Gledao sam malo statistiku, najbolji strijelac ekipe je Tihana Razumić, koja je stvarno potencijal, kakvo je tvoje mišljenje?

-Tihana Razumić je ove godine upisala fakultet i malo je neredovita na treninzima. Cura koja stvarno ima veliku perspektivu. Kažem, malo je sada stala s treninzima i to joj fali, ta cura može puno bolje.

Čini mi se da je ekipa povratkom Kristine Vuković dobila na sigurnosti, da su sada cure stabilnije, jesi li to htio?

-Da, to je ono što nam je falilo, zato smo Kiku vratili razgovorom u ekipu da nam pomogne, da neku sigurnost uvede u sastav, da donese stabilnost. Odmah se vidi, ta igra ima glavu i rep, puno je jednostavnije i da tako kažem dobio sam vođu u ekipi, koji dirigira ritam. Moramo se još uigrati, moramo se priviknuti jedni na druge. Pa, trenutno je dogovoreno s Kristinom Vuković samo ova sezona, pomoć do kraja sezone, za dalje ovisi o njezinim privatnim planovima. Tako je i s Marijom Kusanić, ostala je u drugom stanju, to je sada prioritet, pa ćemo dalje vidjeti.

Vidi se da se djevojke druže i izvan terena, dolaze zajedno na utakmice muških ekipa, dobra su klapa, koliko je to bitno?

-One uredno prate rukomet i posebno muški rukomet, skupe se i dođu na utakmice i daju podršku ekipama. Da, dobra su klapa i druže se i izvan treninga i utakmica. To je jako bitno, jer su složne i dobro se razumiju.

Osigurale su cure životni poziv, završile su škole, koje još nisu na fakultetu su, koliko je sada lakše, koliko su djevojke mirnije?

-Da, to je jako važno, trenutno je reći ćemo sport broj dva, nažalost, mi bi svi htjeli da je sport broj jedan, ali trenutno se od sporta u Hrvatskoj, pogotovo u ovom rangu natjecanja ne može živjeti niti nešto osigurati i onda svi smo sretni i ja sam isto sretan kada cure završe fakultete. Svi smo zadovoljni i sada možemo dalje, traži si posao i traži nekakvu sigurnost u životu i radi planove u životu i ono što ti ostane posveti rukometu. Sve cure koje su završile fakultete rade, radi Patricija Keča, radi Mia Nose, Lucija Stepić, Marija Kusanić, Kristina Vuković radi. Djevojke rade i uz posao dolaze redovno na treninge, sada kada imaju posao puno su mirnije. Igračice su puno opuštenije kada imaju osiguranu egzistenciju, mogu se mirno posvetiti rukometu.

Sredinom jesenskog dijela sezone prihvatio si poziv Hrvatskog rukometnog kluba "Karlovac" da budeš trener vratara, ženski i muški rukomet nemaju razlike, pogotovo kod vratara, kako ti ide?

-Pa, nema nikakve razlike, pogotovo kod vratara, kod vratara je to specifična pozicija da ne kažem samostalna pozicija, ali vratar mora surađivati normalno s obranom i u principu znati što se događa. Da prihvatio sam ponudu i krenuo raditi s vratarima.

Dosta je bilo turbulentno s vratarima u Hrvatskom rukometnom klubu "Karlovac", došao je Marko Prpić iz "Sesveta" i ubrzo otišao u momčad "Rudara" i klub je ostao na Mateu Radočaju i Matiji Loparcu, kakva je s njima situacija, ima li nekakvih iskoraka?

-Pa trenutno nismo ništa mijenjali, tehniku branjenja, to što je trener Pavlaković radio, to smo ostavili, mijenjali smo nešto taktički i te neke stvari koje smo promijenili pokazalo se malo nešto bolje. Ja se nadam da će to otići u drugom smjeru, ali kažem neke stvari smo samo sitne promijenili, pokušavamo nekakvu mirnoću dovesti, jednostavno smanjiti pritisak na vratare, to je teško, ali evo idemo u tom smjeru, dobro mislim da je tu bitna i obrana, bez suradnje obrane i vratara nema uspjeha.

Rukometni stručnjaci tvrde, ne znam, da bez dvanaest, trinaest, petnaest obrana vratara, bez obzira na obranu, nema pobjede u susretu, kakvo je tvoje mišljenje?

-Danas se taj rukomet drastično promijenio i puno se brže igra i puno više je događanja u utakmici, puno više je golova i jednostavno treba puno više obrana vratara da bi ti došao nekako u pozitivu. Tu je važna suradnja obrane i vratara i točno se zna tko što radi, uigrani su i jednostavno ti dođeš u takvu utakmicu gdje ima 40 šutova na utakmici i jednostavno kažem puno je šutova i na kraju ispadne i puno obrana, ali čini mi se generalno, a to onda znači i više golova. Da, rukomet je puno brži nego što je bio, puno je brži i puno više je događanja u oba smjera i kontri i polukontri i čistih šutova i jednostavno igra se ubrzala i zato kažem vratari moraju biti na nekom nivou čak i 15 obrana da bi utakmica bila u egalu i da je ekipa može jednostavno pratiti.

Vratimo se ženskoj ekipi, sigurno si već napravio nekakav plan za drugi dio prvenstva, sada imaš šest bodova, koliko ti još treba da mirno spavaš?

-Da mirno spavam treba mi najmanje osam bodova po mojim nekim izračunima, ali bilo bi idealno 10 bodova. Utakmice koje jednostavno, kada smo trebali dobiti, nismo ih prelomili. onda se unese nekako nervoza u sastav i svi jednostavno iziđu iz ritma i svi žele riješiti utakmicu sami, prestaneš djelovati kao ekipa i to te dovede kuda ne želiš. Svi su se pojačali i stvarno liga je kvalitetna i jednostavno trebaš biti puno bolji od prošle godine da bi bio tamo gdje želiš. Ja sam veliki optimista, kažem, pa kada pogledaš sastav po imenima, to je super ekipa i stvarno ne bi trebalo biti problema, ako budemo kvalitetno odradili pripreme za proljetni dio sezone, stvarno ne bi trebalo biti nikakvih problema i nikakve strepnje od ispadanja.