Duhovna obnova i božićno čestitanje u Josipovu svetištu

U Nacionalnom svetištu svetog Josipa u Karlovcu u ponedjeljak 23. prosinca božićnu duhovnu obnovu predvodio je prof. dr. Željko Tanjić, rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta. Slijedilo je misno slavlje te Božićno čestitanje koje već tradicionalno mons. Antun Sente ml., rektor Josipova svetište i dubovački župnik organizira za 150-ak poslužitelja Josipovih hodočasnika i župnih suradnika. 

U prigodnoj homiliji dr. Tanjić je između ostalog kazao kako je ovo misno slavlje središte večerašnjeg okupljana odnosno naše božićne duhovne obnove. Tumačeći Božju riječ rektor Tanjić je kazao kako nam prorok Malahija govori o jednoj bitnoj dimenziji Božjeg dolaska u naše živote. Ono je uvijek u svijesti naše čežnje, žudnje i težnje, ono što mi ne možemo do kraja očekivati. Zašto je to tako? Zato što je Bog uvijek veći. Semper major. Uvijek veći od svih naših iščekivanja, žudnji i čežnji, koga ne možemo nikada zarobiti u svoje misli, poglede i stvarnosti. Jer kada bi Bog bio onakav kakvog ga mi sebi do kraja predstavljamo, on ne bi bio Bog nego bi bio stvorenje našeg uma, naših osjećaja, naših misli. 

Mnoštvo je pitanja u našem životu: Što li će biti od nas? Što će biti od naše djece? I dobro je da postoje pitanja. U konačnici na početku naše kulture i civilizacije postoji jedno pitanje zašto nešto jest, a nešto nije? Čovjek koji pita pokušava razumjeti, traži odgovore. Što li će biti? To nas pitanje usmjerava prema budućnosti koja nam dolazi u susret, a koja je za nas nepoznata. Ta nas budućnost može slomiti, na nas doći sa svom svojom težinom, može nam se otkriti kao put propasti, ali može biti i put blagoslova. Kako je moguće da se otkrije kao put blagoslova? Tako da se predamo i povjerimo Gospodinu koji nam dolazi. To su učinili roditelji s Ivanom, to su učinili s Isusom. Dopuštali su im da rastu u različitosti. Nisu bili jedan drugome kopija, jer je svaki imao svoj poziv kao i svaki od nas, ali uvijek otvoren Božjoj prisutnosti. Ona ih je oblikovala. Na kraju naizgled se čini da nisu dobro završili ni jedan ni drugi. Ni Ivan ni Isus. Rekli bismo ljudskom logikom neuspjeli životi, ali su vjerovali Gospodinu, jer su svoj život stavili u njegovu službu i dopustili da ih on oblikuje, vodi, zapravo su bili oni koji su privlačili druge, koji su im pokazali put života i koji su bili spremni platiti ono što je bilo potrebno ne samo za svoje uvjerenje nego i za druge. To je put blagoslovljenog života, to je put i odgovora na pitanje što će biti od ovoga djeteta. To je odgovor možda i na mnoštvo naših pitanja koje imamo sada ovdje i u ovom trenutku. 

Okupljeni kod Gospodina u euharistiji dopustimo da nas on večeras i uvijek iznova i dok budemo slavili ovih dana Božić iznenadi. Čeznimo za njegovim dolaskom. Nemojmo biti zasićeni. Živimo u zasićenom svijetu, u kojem se s jedne strane svi toliko puno žalimo da nemamo, a kada malo bolje pogledamo imamo i više nego što nam treba. Unatoč toga stalno smo nezadovoljni i stalno nam nešto nedostaje, te mislimo da bi trebalo biti drugačije i tako često tražimo to nešto na krivom mjestu, tamo gdje nećemo naći. Iz te svoje zasićenosti onime čega nemamo, otvorimo svoje srce čežnji za Onim koji dolazi i ima sve i daje sve i ispunja sve. Čeznimo za Kristom, novorođenim Spasiteljem poručio je okupljenima dr. Tanjić. 

Nakon misnog slavlja uslijedilo je Božićno čestitanje u Velikoj dvorani Pastoralnog centra Nacionalnog svetišta svetog Josipa. Uvod u čestitanje izveli su mladih plesnom kreacijom iz ovogodišnje predstave Holywina nakon koje je Ivana Huljana prezentirala glavna duhovna, pastoralna ali i materijalna ostvarenja dubovačke župe Gospe Snježne i Nacionalnog svetišta svetog Josipa. Uručivši svojim svećenicima i časnim sestrama prigodni dar suradnici Josipova svetišta nastavili su se družiti uz prigodni domjenak.