"Sveti Josipe nauči nas sanjati život i živjeti naše snove"

Misu srijedom 18. prosinca 2024. godine u Nacionalnom svetištu svetog Josipa predvodio je o. Mate Kolak Osppe, župnik Svetog Petra u Šumi. Koncelebrirao je mons. Antun Sente ml., rektor Josipova svetište, a đakonsku je službu vršio vlč. Ivan Iviček. Pjevanje su animirali članovi dječjeg zbora "Josipove pahuljice" vođeni Monikom Svetic Radočaj uz orguljsku pratnju s. Blandine Rakarić. 

U prigodnoj homiliji. o. Mate je između ostalog je kazao kako danas na drugi dan devetnice uoči Božića Crkva pred nas stavlja lik svetoga Josipa. Čovjeka kojeg Sveto pismo najviše opisuje riječju prihvatio, uzeo. Znamo da Josip nije puno pričao nego je činio. Što je činio? Prihvaćao je, uzeo je. Ovo je početak evanđelja, a znamo da će evanđelje biti jedna velika priča, nešto novo, neopisivo, nešto veoma duboko. Sam Bog postaje čovjekom radi čovjeka, zbog čovjeka, jer mu se sviđa, ne jer mora. Prihvaća križ i patnju ne da bi okrivljavao i sudio, nego da bi blagoslovio, dao život i pokazao da vrijedi biti čovjek. Josipu kao i nama danas nije lako prihvatiti tu veliku priču, nije mu lako prihvatiti poziv biti dio velike priče. 

Koliki se mladi danas osjećaju nedostojni. Jer smo okruženi razno raznim modelima koji umjesto da nas potiču da budemo poput svetog Josipa zapravo nas prečesto osuđuju jer su ti modeli irealni, virtualni, nestvarni i jednostavno kada se suočavam s njima unatoč svoj želji i trudu kada vidim te ideale jednostavno moram priznati sebi da ne valjam, nisam dovoljno snažan, nisam dovoljno sposoban i umjesto da budem radosniji što imam dobar model i primjer padam u depresiju i razočaranje. Pred Josipom se nalazio takav izbor. 

Josipe tu je čudo, kaže Marija, ja sam trudna po Duhu Svetom. Možemo si zamisliti kako je to zvučalo?! Jesi li u stanju prihvatiti nešto tako veliko, nešto tako čudesno? Razumljivo je da je to izazvalo čuđenje, bilo mu je teško, rekli bismo proganjalo ga je i imao je noćne more. Međutim u te njegove noćne more i sumnje dolazi Božji glasnik i čini nešto fenomenalno: Josipe nemoj se brinuti, nemaš problema, gledaj to ti je čisto čudo, ja anđeo garantiram, ja ti jamčim to je sve po propisu, to je sve kako treba biti. A Josip u snu prihvaća, o baš dobro, super, fenomenalno, sada mi je jasno. Međutim, onda se događa nešto najteže i najljepše, Josip se morao probuditi. Treba se probuditi. 

Josip se probudio, ali nije prestao vjerovati. Ono što je čuo u snu nastavio je sanjati budan. Zzamislite cijelo evanđelje nije ništa drugo nego ostvarenje Josipova sna. I zato na početku evanđelja sveti Matej i Crkva nas podsjećaju i potiću: Slušaj! Idemo Isusu, želimo da se rodi, želimo ga doživjeti, sresti, želimo da nas oslobodi, ozdravi, blagoslovi. Kako doći do toga? Prvi korak ne zaboravi na svoje snove. Ne zaboravi na čežnju tvoga srca, nemoj se bojati vjerovati u san koji ti je Gospodin usadio. San mira i radosti. Neki će reći utopija. Neka ga zovu kako hoće. Istina možda ga nećemo ostvariti odmah, nije ni Josip. Po predaji je Josip umro prije nego je vidio i Uskrs i križ i sva ta čudesa, ali to ga nije spriječilo da učini svoj dio, da napravi svoj korak. 

Draga braćo i sestre, ni jedna kuća, ni jedna domovina, ni jedna država, ni jedna institucija se ne radi preko noći. Zašto nam izgleda strašno kada netko kaže da će stvara trajati. Gledao sam neki video o izgradnji treće trake autoputa od Zagreba do Karlovca. Radit će se tri godine. Joj! Pa dobro je. Ako se dobro radi, radi se sporo, radi se polako i radi se kvalitetno. Pa to je znak da dobro radiš. Uglavnom kada ide nešto na brzinu e onda se može pogriješiti.

Nas kao da je netko uvjerio samo ono što je na brzinu i odmah, e to valja. To je laki dobitak, to je ono brza hrana, to nikada ne prolazi. 

Braćo i sestre pazite Bog je tako šarmantno izabrao način da Josipu kaže da mu vjeruje tako što mu je pokazao da mu izgleda njegova žena nevjerna. Njemu je izgledalo kao da ga je žena prevarila, pa trudna je, nije bio s njom, a Bog kroz to govori ne da je vjerna ona nego je vjeran i Bog, vjeran si i ti. Božje slike su vrlo izazovne. 

Zato dragi brate, draga sestro nemoj se bojati, poput Josipa prihvatiti ovaj komadić evanđelja, ovaj komadić blagoslova i učiniti ga svojim snom, svojim rukama, svojim osmjehom, svojim trudom i u životu ga ostvariti kazao je o. Kolak zaključivši kratkom molitvom koju ga je naučio jedan njegov profesor: "Sveti Josipe nauči nas sanjati život i živjeti naše snove."

Prije samog misnog slavlja mnoštvo vjernika pristupilo je sakramenta pomirenja koji su udjeljivali svećenici Karlovačkog dekanata.

Zahvalivši o. Kolaku na kraju misnog slavlja mons. Sente pozvao je okupljene da se na prestanu duhovno izgrađivati a u tome im može pomoči i božićna predstava "Božić tad i sad" koju će u subotu 21. prosinca u 19.30 sati u Velikoj dvorani Nacionalnog svetište izvesti članovi ZAMAK-a, kao i duhovna obnova koju će u ponedjeljak 23. prosinca u Nacionalnom svetištu održati prof. dr. sc. Željko Tanjić, rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta. Odazovite se i neka ovi naši duhovni napori budu svima na dobro i na blagoslov zaključio je mons. Sente.