"Na rijeci Kupi u Kamenskom želimo postaviti nekakve temelje za izgradnju jednog veslačkog kampa"

Već tri i pol godine u gradu na četiri rijeke postoji Veslački klub "Karlovac", koji djeluje na Rakovcu, uz rijeku Koranu, u blizini Foginovog kupališta. Klub su osnovali bivši veslači, zaljubljenici u veslanje, ali i osvajači različitih odličja u veslanju. Predsjednik i trener kluba je bivši veslač olimpijac Tihomir Jarnjević, sudionik Olimpijskih igara u Sydneyu. U tri i pol godine klub je napravio jako puno, osigurani su oni najvažniji uvjeti za rad, nabavljeni su čamci, vesla i sva druga potrebna oprema. Klub je krenuo s veteranskim veslanjem, a sada ima i školu veslanja i regatni pogon. Veslački klub "Karlovac" organizirao je u rujnu u "Nikola Tesla Experience Centru" obilježavanje treće obljetnice osnivanja kluba. U sklopu programa prikazan je film o radu kluba "Ponovno na vodi – Priča s Korane", koji je snimljen u suradnji sa Sretenom Spasojevićem iz "Movado films". Veslački klub "Karlovac" ukupno je u tri godine osvojio 80 odličja na raznim natjecanjima. Licencirani treneri u klubu su Tihomir Jarnjević i Branislav Romčević. Do sada je jako puno učinjeno, a želja je vodstva kluba da se osigura vanjski hangar te unutarnji prostor za treniranje. Cilj kluba je izgraditi veslački centar na rijeci Kupi u Kamenskom. Predstavljeni su najuspješniji veslači i veslačice predvođeni juniorskim državnim prvakom Tinom Jarnjevićem. Razgovarali smo s predsjednikom i trenerom kluba Tihomirom Jarnjevićem o tri i pol godine djelovanja, o trenutnoj situaciji i planovima za budućnost.

Kako je došlo do ideje da se napravi film i da se on prikaže na proslavi obilježavanja treće obljetnice kluba?

-Pa, evo, zanimljiva je bila ta cijela ideja oko tog filma, moja supruga Marina je pokrenula tu ideju, jer je htjela da obilježimo na nekakav način tu našu treću godišnjicu i da imamo nešto u spomen kada budemo stariji, da se možemo vratiti u današnja vremena, jer početak sigurno nije bio lak i htjeli smo zabilježiti ove početke i da imamo priliku pogledati jednog dana i nasmijati se nekim stvarima i prisjetiti se nekih rezultata.

Jesi li zadovoljan s onim što je do sada napravljeno?

-Ja sam izuzetno zadovoljan i mislim da je naša uprava izuzetno zadovoljna s ovim što smo ostvarili i napravili do sada, a radi se o iznimno skupom sportu koji zahtjeva puno preduvjeta da bi se uopće mogli baviti sportom i mogu reći da smo uspješno odradili taj prvi dio. Prošli smo tu prvu prepreku i naša škola veslanja je u biti počela 2022. godine i već sad možemo vidjeti vrlo zavidne rezultate na razini državnog prvenstva, a i na međunarodnom planu. Evo ove godine smo istupili na međunarodnu scenu s našim veslačima, tako da mislim da idemo u dobrom smjeru.

Tin Jarnjević, tvoj sin, najbolji je pojedinac u klubu, on je ustvari perjanica kluba, veliki je potencijal, ali on sigurno planira upisati fakultet, kakvi su planovi?

-Pa, Tin je sigurno potencijal i veliki radnik, koji je kroz cijelu godinu napravio jedan veliki iskorak u odnosu na svoju konkurenciju i na svoj prošlogodišnji rad, isključivo svojim radom i zalaganjem. Znači iz utrke u trku bio je sve brži i konstanta je bila znači kroz cijelu godinu da je bio ispred svih. Ono što naravno slijedi, on je treći razred srednje škole, imamo još ovu i sljedeću godinu, to jest drugu godinu juniora, kada bi on trebao pokazati ono najbolje što zna i da pokupi vrhnje svog rada. Što će biti nakon toga, to ćemo vidjeti, svakako misli upisati fakultet s obzirom da je veslanje akademski sport, ja vjerujem da će on ostati u ovom sportu makar preselio u Zagreb ili to bilo negdje vani. Smatram da će ga jednostavno ta ljubav prema veslanju zadržati u tom sportu.

Možemo reći da je Tin Jarnjević u jednu ruku i predvodnik tih mladih veslača i veslačica u klubu sigurno to njima puno znači kad imaju jednog veslača koji vuče, koji je uspješan. Koliko je to važno?

-Svakako da je on taj koji vuče trenutno i sami ste rekli da je perjanica ovog kluba i klub živi na njegovim rezultatima, ali mi već sad možemo vidjeti naznake djece iz naše škole veslanja, koja su potekla iz ove škole veslanja, za koju sam već rekao, da je 2022. godine u drugom mjesecu počela s radom. To se već vidjelo ove godine n Prvenstvo Hrvatske gdje je Veslački klub "Karlovac" bio na drugom mjestu znači na razini Hrvatske sa zaostatkom 0,74 boda iza prvog. Znači na razini Republike Hrvatske Veslački klub "Karlovac" i njegova škola veslanja u najmlađim kategorijama bili su drugi. Ove godine Veslački klub "Karlovac" nastupio je sa šest posada i svih šest bilo je u finalu A, s tim da su ovi najmlađi, naš gig četverac u sastavu Niko Kolar, Šimun Hajsan, Mate Mikašinović, Jakov Jarnjević i David Karalić osvojili prvo mjesto. Jakov Jarnjević je također moj sin i on je u veslanju. Isto tako vrlo zanimljiva veslačica je Loriana Završki, koja je za sekundu izgubila prvo mjesto i plasirala se na drugo mjesto u samcu za kadetkinje B. Svakako moram pohvaliti i istaknuti veliki napredak i pristup radu i ostalih finalista državnog prvenstva, Zaru Cvitešić, Vitu Živčić, Maju Plavetić, Tanju Cindrić i Jakova Davida Vukovića, a od kojih se i u budućnosti mogu očekivati još bolji rezultati, ako nastave ovako marljivo raditi. Znači to su djeca koja već sada pokazuju nekakve određene kvalitete koje vjerujem da će pokazati u idućem razdoblju, a Tin im je pravi primjer na koji način se može doći do takvih rezultata, koje je on ostvario.

Koliko je značilo Tinu da mu je otac bio veslač, pa da se i on opredijelio za veslanje?

-Mi ga nismo nikada silili da se upiše u veslanje, on je probao i košarku. trenirao je i rukomet, a onda je uz jednog prijatelja, koji je krenuo na veslanje i on krenuo, znači nije bilo nikakvog siljenja, tako da je on sam izabrao taj sport. Više se našao u njemu s obzirom da je to individualni sport, nego u nekom timskom, jer je i sam veliki individualac. Pritiska nije bilo, ali sigurno pomoći je, u iskustvo i znači nekakvom pristupu i savjetima sigurno da da sam ja doprinio nekakvom njegovom razvoju.

Vidi se da uprava radi dobro, imate dva trenera licencirana osim tebe to je i Branislav Romčević, dosta ulažete u trenere, koliko je to bitno?

-Tako je, bez trenera ništa, evo nas dva trenera smo tu svaki dan poslije svojih poslova, dođemo odradimo treninge s tom djecom, naravno pomažu nam tu i veslački veterani, sjednu na kormilo i tako. Ne možete sve stići s dva trenera, ali evo uspijemo se posložiti i odraditi sve, što se naravno vidi na rezultatima, znači vrlo ozbiljno smo to shvatili, djeca su zainteresirana i što je najbolje odaziv je znači nekakvom usmenom predajom, djeca sama dolaze. Tako da naš klub danas evo broji više od 50 članova, sada u ovom razdoblju kada je škola počela, u devetom mjesecu došlo je još petnaestero djece, tako da mogu reći da između 50 i 60 djece nam prolazi kroz klub.

Je li vama u klubu škola veslanja prioritet?

-Pa, svakako, škola veslanja je, ajmo reći, bazen iz kojeg ćete vući svoje talente i iz kojeg ćete stvarati svoje veslače i bez toga nema napretka, znači možete imati svu opremu svijeta sve objekte svijeta i najbolje trenere na svijetu, ali ako nemate školu veslanja i bazu od kuda ćete vući tu djecu i koju ćete zadržati, što je još teže u tom sportu, onda nemate ništa. Tako da smo stvarno fokusirani da osiguramo što bolje uvjete toj djeci, kontinuirano ulažemo u opremu što se tiče znači zimskog razdoblja, ergometri i ostalo potrebno, a i naravno i u opremu što se tiče veslanja na vodi što je iznimno teško, s obzirom da se radi o vrlo skupoj opremi, ali evo trudimo se i na svakakve način pokušavamo osigurati djeci najbolje uvjete što možemo.

Tihomire bio si veslač, koliko ti iskustva i poznanstva koriste danas?

-Veslanje je takav sport da su poznanstva i prijateljstva doživotna, s ljudima s kojima sam se družio prije 30 godina možda sam izgubio kontakt, ali vrativši se danas u te vode, uspostavili smo znači opet nekakav kontakt i odnos kakav smo imali prije i pomažemo se. Znači veslačka zajednica je takva da si pomažemo uzajamno, što se tiče savjeta, što se tiče opreme, što se tiče bilo kakve stručne pomoći. Mislim, da je moje iskustvo kao veslača različito od uloge u kojoj sam danas, ulozi trenera i predsjednika kluba i mogu reći da mi je bilo puno lakše u ulozi veslača nego u ulozi trenera i predsjednika. Ali, mislim da se dobro snalazim i da naši rezultati i naša priča pokazuju da se sve može napraviti kad postoji volja za to i želja, što ova uprava upravo to i dokazuje.

Sigurno ti je bilo lakše kada si bio veslač, sada kao predsjednik i trener moraš misliti o svemu, kako se snalaziš?

-Tako je, kao veslač došao sam na trening i radio što mi je trener rekao i to je to, dođem na trening i odem s treninga, ovdje ipak imate stvari o kojima svaki dan morate razmišljati, gdje ćete trenirati i sve drugo. Mi smo klub koji realno nema sve uvjete, nemamo dovoljno čamaca, nemamo klupske prostorije, nemamo riješen znači dvoranski prostor, evo tu mogu zahvaliti Karlovačkoj sportskoj zajednici, koja nam izlazi u susret da bi uopće odradili zimu koja je ključ svega, inače bi naša djeca bila bez takvih uvjeta a bez takvih uvjeta ne mogu biti ni rezultati. Tako da stvarno evo pokušavamo stvoriti te uvjete i naravno da moje veze su važne, ali ja bih rekao, još možda i pristup sportu, kao i poslu, posao ne prestaje kada izađete iz kancelarije, u poslu razmišljate kako nešto unaprijediti, kako nešto iskopirati, implementirati u sami proces, tako da je i konstantno učenje ključ svega. Morate razgovarati s ljudima, dijeliti svoja iskustva, slušati druge koji su iskusniji, koji imaju više iskustva u nekim poljima, tako da puno vremena provodim s Nikolom Bralićem, našim najtrofejnijim trenerom, trenerom braće Sinković, u samoj vožnji po Jarunu puno toga možete od njega naučiti, a on je i spreman podijeliti puno toga, pa zašto onda ne i prihvatiti sve to znanje, recimo i tako dalje.

Klub djeluje uz rijeku Koranu, u atraktivnom i popularnom dijelu grada, ali čini mi se da je prostor skučen, imaš li rješenje?

-Svakako, to nije klupska parcela, radi se o 200 kvadrata sve skupa, jednostavno je to sve priručno, tražimo rešenje, ali jako teško je naći nekakav adekvatan prostor i unutarnji i vanjski, za spremanje čamaca treba hangar, za hangar treba parcela, a parcela treba biti blizu rijeke. Rijeka koja jedina zadovoljava, ajmo reći, nekakve ozbiljnije uvjete za treniranje je Kupa, po meni je Kamensko top lokacija, gdje imate sedam, osam kilometara u komadu, širine duplo šire nego što je kod Kvake, ali jednostavno je problem naći parcelu, izgraditi znači objekt tako da imamo svoje nekakve izazove. Vjerujem da ćemo i to riješiti, ali da je lako nije.

Nešto si mi već jedanput govorio, koliko ste ušli uopće u tu problematiku tog prostora, koliko ste već tamo nešto pregovarali, dogovarali, znamo da na Kamenskom je i Hrvatska vojska, kakve su perspektive, kakve su mogućnosti da se tamo dođe?

-Pa mi trenutno imamo ugovor s Hrvatskom vojskom o korištenju poligona, ali naravno radi se o cjeniku Hrvatske vojske koji jednostavno ne možemo pokriti u cijelosti, pa onda jedan dio smo smješteni na privatnoj parceli, gdje izlazimo na vodu. Ja bih volio naravno da se to riješi i da nam se dodijeli nekakav prostor, ali to ne ovisi o meni, ali definitivno radimo svaki dan na tome da to riješimo i da tamo postavimo nekakve, ajmo reći temelje za daljnji razvoj veslanja. Znamo da rijeka Kupa ima svojih problematika i s dubinom na određenim područjima i da bit će vrlo vrlo teško u budućnosti baviti se veslanjem, ako se ne riješe neke stvari. Znači prokopavanje, vađenje pijeska, proširivanje kanala, smatram da je dolje, znači u Kamenskom, potencijal za takvu lokaciju veći nego tu u gradu. Korana nam, nažalost, ne može poslužiti za nekakvo ozbiljnije bavljenje, ali nam je dobra za razvoj škole veslanja, znači bilo kakve discipline, gdje je kormilar ona je odlična i to je, sami ste rekli, u blizini grada, atraktivna lokacija, puno ljudi dođe gledati, bodriti i motivirati tu malu djecu znači da ostanu u tom sportu i naravno lijepo je za vidjeti veslače kako veslaju u gradu. Tako da sigurno će ostati jedan dio pogona na Korani, ali ovaj problematični dio bit će na Kupi, to jest u Kamensko, možda bude neka druga lokacija, ali opet gledamo da bude blizu grada, da roditeljima ne bude daleko što se tiče prijevoza djece.

Dobro poznam onaj teren recimo oko Kamenskog i čini mi se da je to dosta dobro rješenje, kakve su ustvari tamo mogućnosti?

-Mi idemo dolje znači skroz do Brežana, to je ravno jedno sedam kilometara u komadu, stvarno predivna priroda, uz to nas i žitna lađa pozdravlja, trube mašu, tako da je to jedno lijepo iskustvo. Svakako bih volio da da nam se ostvari ta želja i da dolje postavimo nekakve temelje za izgradnju jednog veslačkog kampa, bili su tu i trener Nikola Bralić i trener Srećko Šuk, koji je trener Damira Martina, upoznati su s lokacijom i svi kažu da je fenomenalna lokacija, da su uvjeti stvarno dobri. Bila bi šteta da sada kada imamo takav moment, jer trenutno u veslanju u gradu Karlovcu moment je dobar, nikada nismo imali toliko nadarenih veslača, govorim o oba kluba i smatram da trebamo iskoristiti situaciju i napraviti nešto što će ostati za sljedeće generacije.

Kada se osvrneš na ovu godinu, nešto si već govorio o rezultatima, jesi li zadovoljan?

-Pa, ja sam izuzetno zadovoljan ovom godinom, bila je izuzetno teška i naporna, bilo je tu svašta, naravno i lijepih i ružnih stvari, ali koncentrirat ćemo se na one lijepe stvari. Mogu reći da je Tin ušao u juniorsku izbornu vrstu, nastupio je na Europskom juniorskom prvenstvu zajedno s Josipom Jakšićem iz Veslačkog kluba "Korana", osvojili su deseto mjesto. Tin je postao državni prvak u kategoriji samac za juniore A, što nitko nije napravio od 1996. godine, kada sam ja zadnji put bio državni prvak u skifu, a prije toga je bio davne 1978. godine Davorin Katušin, naš doktor. Tako da je to jedan vrlo lijepi uspjeh, sljedeće godine je isto junior A, tako da očekujem da ponovi uspjeh. Evo osvojio je četvrto mjesto na Balkanijadi u samcu za juniore A, nažalost, desila se jedna nesreća da je lupio jedan stup, okrenuo se, slomio veslo, ali svejedno je našao snage vratiti se na start uzeti drugi čamac druga vesla i izveslati utrku i izgubio je za 0,5 sekundi tu brončanu medalju. Naša djeca iz škole veslanja, oni su ti koji dolaze sad i koji će pokazati u biti sav naš trud i rad koji smo radili zadnje dvije godine, a već na ovom prvenstvu države pokazali su potencijal. U odnosu na prošlu godinu kada smo osvojili 26 medalja, ove godine izborili smo 44 medalje na petnaest regata. Tako da imamo bazu veslača, koji će idućih godina ostvarivati lijepe rezultate.