"Sezona je bila izuzetno uspješna, ali ja znam da postoji potencijal, da smo mogli napraviti više"

Veslačka sezona je gotovo završena, ostala je još samo u studenom Daljinska regata, pa se polako rezimiraju ostvareni rezultati. Veslački klub "Korana", usprkos zdravstvenih problema najbolje veslačice Eme Hodak i najboljeg veslača Luke Hajdina, ostvario je u ovoj godini zapažene rezultate, na razini prošle sezone, koja je bila jedna od najboljih u povijesti kluba. Zahvaljujući dobrom vremenu i pogodnom vodostaju Kupe produžen je rad na vodi. Uskoro počinje rad na ergometrima i pripreme za iduću sezonu. Veslački klub "Korana" utemeljen je 1935. godine i iduće godine obilježit će 90 godina postojanja. O rezultatima ostvarenim u ovoj godini, o nastupima na državnim prvenstvima, stanju u klubu, planovima za iduću godinu, o pripremi obilježavanja devedeset godina djelovanja i svemu ostalom razgovarali smo s trenerom Veslačkog kluba "Korana" Zlatkom Katušinom.

Jesi li zadovoljan ovom sezonom?

-U stvari da mi je netko ovo nudio na početku sezone odmah bi pristao, opet s jedne strane mi ostaje jedna stvar ovako koja je nedorečena. U pola sezone ostali smo bez naše najbolje veslačice Eme Hodak i najboljeg veslača Luke Hajdina, usprkos tome rezultati su gotovo na istoj razini kao prošle godine, a prošla godina bila je jedna od najtrofejnijih i najboljih u povijesti kluba.

O čemu se radilo?

-Pa, Luka Hajdin je dobio dakle na Jumbovoj regati, koja je nekakav filter za dalje što se tiče reprezentativnog programa, neku alergiju i do sada smo se hrvali na neki način s time i mislim da smo uspjeli to sada razriješiti. Ema Hodak je zapravo nakon Bledske regate bila podvrgnuta nekakvoj hormonalnoj terapiji zbog određenih zdravstvenih problema i tu je došlo do drastičnog pada sportske forme i zapravo dok je pod tom terapijom zapravo je kontra induciran fizički napor.

Kakva je sada situacija s njihovim problemima?

-S Lukom Hajdinom je situacija riješena, a Emom Hodak će se srediti, jer radi se o iznimnom talentu i biseru. Imala je do šestog mjeseca sjajnu sezonu, bila je nepobjediva na svim natjecanjima u Hrvatskoj, Croatia Open drugo mjesto, u Münchenu drugo mjesto, München je najveća juniorska regata u svijetu i Bled drugo mjesto. S velikim ambicijama smo ušli dalje, ja sam se kao trener preispitivao, na prvenstvu države došla je druga, zapravo u domaćem natjecanju nikad nije izgubila utrku, onda smo zapravo došli do toga da je dva tjedna prije toga podvrgnuta liječenju hormonalnom terapijom i tu se se javio problema, no to je kako je. Usprkos tome rezultat je isti kao i prošle godine, s time da imamo dvije seniorske medalje, prošle godine nismo imali nijednu.

Sezona je praktički gotova, počinju pripreme za ergometre i za iduću sezonu, a to je prilika da se Ema Hodak i Luka Hajdin oporave, kakvo je tvoje mišljenje?

-Pa, mislim s Lukom je situacija jasna, on će se sasvim sigurno oporaviti, on je već sada u dobrom stanju. Nažalost, ja sam kao trener bio stavljen pred takvu situaciju da sam morao u petak pred samo natjecanje, a natjecanje je bilo u subotu, morao sam mijenjati posadu, koju smo uveslavali mjesec dana ranije. Luka nam je otpao i morao sam formirati potpuno novu posadu koja nije bila uveslana. Josip Jakšić i Šime Ravnjak su na seniorskom državnom prvenstvu izborili četvrto mjesto, što smatram da je jako dobar uspeh jer se radi o jednom junioru B i jednom veslaču koji je prvu godinu junior A. Tu je konkurencija bila zaista paklena veslali su Valent Sinković i Ivan Talaja, dakle Valent Sinković olimpijski pobjednik ove godine, Ivan Talaja drugi na Europskom prvenstvu. Ispred njih je bila još jedna posada "Trešnjevke" u kojoj je veslao Poljančić, koji je bio drugi na Europskom prvenstvu i posada "Mornara" u kojoj je bio Bošković, koji je bio isto tako drugi na Europskom prvenstvu, tako da su bili jako dobri i mislim da možemo biti ponosni.

Hoće li svi veslači uskoro krenuti u pripreme za novu sezonu punom snagom?

-Pa, mislim mi u stvari već sada ulazimo u pripreme za novu sezonu, postoji još Daljinska regata u 11. mjesecu, koja označava početak sljedeće sezone. Mi smo imali jako dobru sezonu, kada pogledam sada unatrag, kada odvrtim film, u međunarodnom programu. Na regati u Münchenu Šime Ravnjak bio je je treći u A finalu, a Ema Hodak druga u A finalu. onda smo imali Bled gdje smo osvojili pet medalja na međunarodnoj regati. Nakon toga Prvenstvo Hrvatske za juniore, gdje su ostale nedorečene neke stvari, moram priznati, gdje smo imali nekakva veća očekivanja i onda ovo seniorsko prvenstvo, gdje je zapravo sve to nekako poravnato i kažem s 50 posto ovoga ljudstva i bez ovih najbitnijih veslača uspjeli smo to ostvariti. Nije nekakav izgovor, već znam da smo mogli puno bolje, s time da nam je recimo otpao četverac skul, jer nam je Jan Latković u četvrtak dobio upalu pluća, a trebali smo veslati u subotu, to bi bila nekakva hrpa bodova, jer tu u četvercu realno ispod četvrtog mjesta u seniorskom A finalu nismo mogli.

Tko je najveće iznenađenje sezone?

-Po meni osobno kao treneru, najveće iznenađenje sezone predstavlja Leon Opačić, veslač kojeg na početku sezone nismo imali nigdje, onda se pred pripreme nekako nametnuo tijekom zime i pokazao nam je da bi nešto moglo biti. Veslač koji je bio drugi u skifu u A finalu na Bledu, koji je bio drugi sa Šimom Ravnjakom u A finalu u disciplini dvojac na pariće za juniore na državnom prvenstvu i evo na Prvenstvu Hrvatske za seniore s Matijom Carom osvojio je u A finalu u dvojcu na pariće za lake seniore drugo mjesto. On mi je u onom nekakvom smislu nekako najveće iznenađenje i zapravo najpozitivnije iznenađenje u tijeku sezone. Šime Ravnjak je pokazao da je apsolutno stasao i sazrio kao veslač, dvije medalje na Balkanskom prvenstvu, u dvojicu na pariće treće mjesto i drugo mjesto u četvercu na pariće, dakle sigurno se radi o iznimnom talentu, mislim, to smo mi znali, tko i malo prati veslanje i tko je infiltriran u hrvatsko veslanje, znao je da se radi iznimnom kapacitetu i talentu. Tako da smo uz Luku Hajdina i Josipa Jakšića dobili Šimu Ravnjaka, koji je izuzetan kapacitet i potencijal za iduću godinu.

Jeste li se prebacili na ergometre ili ste još na vodi?  

-Pa, evo nekako nam sada vrijeme ide na ruku, ove su nas poplave na desetak dana malo izbacile od veslanja, ali nije bio nekakav problem, jer se baš poklopilo s Prvenstvom Hrvatske. Tako da smo imali malo relaksiraniji tjedan iza prvenstva, a sada smo još uvijek na vodi. Evo, voda je dobra, može se normalno veslati, tako da koristimo svaki dobar dan i topao dan da izađemo na vodu. Nema problema, vodostaj je sada u stagnaciji može se normalno trenirati i nama to ide na ruku u ovom trenutku.

Kad planiraš početi baš sa ergometrima i s tim zimskim pripremama?

-Obično je ta Daljinska regata kraj sezone, tu nekako i službeno završava sezona, zapravo dan počinje biti prekratak, pa se tehnički ne može izići na vodu. Veslači koji idu prijepodne u školu, morali bi već u tri sata poslijepodne biti na treningu, tako da smo tu onda malo ograničeni. Dakle, onda se prebacujemo potpuno na taj zimski režim rada, na ergometre i teretanu.

Osim ove ekipe koju si spomenuo, ima li tu još nekih mlađih članova kluba, koji bi mogli ući u te regatne veslače?

-Pa, mi imamo jednu generaciju, koja sigurno u tom smislu obećava, da bi mogli napraviti nekakve rezultate, koji bi ostali dugo zabilježeni u povijesti, za pamćenje. No, imamo problem sa Školom veslanja, moram to reći, to nam je najveći problem, imamo problema s trenerskim kadrom. Ima djece u Školi veslanja, ali mislim da tu imamo jako puno prostora da to poboljšamo i unaprijedimo i na tome će se raditi jasno. To je glavni i primarni cilj za iduću sezonu.

Kakva je situacija, imate li dovoljno čamaca za sve veslače i za Školu veslanja i za regatne veslače? 

-Čamaca imamo, ali imamo i dobrih veslača, pa tako da je to u nekakvom balansu trenutno, ono što je bitno u školi veslanja zaista ima dovoljno čamaca da se taj rad odvija i kvalitetnije i ima dovoljno materijalnih sredstava da taj rad bude kvalitetni i bolji.

Uz sve te probleme koje si imao, možeš li na kraju reći da da si zadovoljan ostvarenim rezultatima u protekloj sezoni?

-Da. na kraju smo ispali dvanaesti od 26 klubova, tako smo završili i lani, kažem s 50 posto ovih najkvalitetnijih veslača, koji su bili upravo u onom piku sezone, kada smo najviše od njih očekivali, izvan stroja. Tako da mislim, sada kada sve pogledam, bio bi i na početku sezone s time zadovoljan iako ostaje jedan osjećaj da smo mogli više, da se sve poklopilo i da nam je sve išlo na ruku. To nije traženje nikakvih alibija, jer je sezona bila izuzetno uspješna, ali ja znam da postoji potencijal, da smo mogli napraviti više.

Kakav je plan, imaš i nekoliko reprezentativaca, kako će proći ova zima, hoće li biti nekih reprezentativnih, a i klupskih priprema izvan kluba?

-Pa, mi to očekujemo, u svakoj olimpijskoj godini mijenja se i rukovodstvo u svakom nacionalnom savezu, tako se sada promijenio Izvršni odbor i predsjednik u Hrvatskom veslačkom savezu. Nadam se da će ovi novi imati sluha i smisla, kao i ovo dosadašnje vodstvo, tako da očekujemo jedne pripreme u jedanaestom mjesecu. To se obično ide u Zaton i Skradin, tu očekujemo sigurno poziv za četiri veslača i mene kao trenera, možda i pet, tu je Leon Opačić, koji se nametnuo svojim rezultatima u protekloj sezoni. Onda imamo rad najteži i najbitniji, koji slijedi tijekom zime na ergometrima i u teretani i onda prve neke provjere u jedanaestom mjesecu, provjera inicijalnog stanja, imamo obično na 6.000 metara na ergometru, onda u prvom mjesecu već vrlo ozbiljno natjecanje na 6.000 metara, to je finalno stanje. Polovicom drugog mjeseca je obično natjecanje Otvoreno prvenstvo Hrvatske i to je u FIS-inom kalendaru, Međunarodne veslačke organizacije. I ono što je bitno mi u idućoj godini slavimo 90. obljetnicu postojanja kluba, tu sada predstoje nekakva razmišljanja i dogovori na koji način to obilježiti. Mene kao trenera bi u svakom smislu najviše zadovoljilo, da to bude najboljim sportskim rezultatima, koje možemo ostvariti.

Minja, imaš sada i pravog seniora, to je Luka Hajdin, koliko on može napraviti u seniorskoj konkurenciji?

-On može sigurno jako puno i na njega se jako puno računa. Dakle, četiri veslača od kada postoji neovisna Hrvatska uspjeli su na tim ergometrima ostvariti ovaj rezultat, koji je on čak u prvoj seniorskoj godini napravio u Rijeci. To su bili Valent Sinković, Martin Sinković i braća Lončarić, dakle, on je peti veslač ustvari koji je to uspio u prvoj seniorskoj godini. Ta nekakva granica snova, kao recimo granica od 10 sekundi u sprintu na 100 metara, na ergometru je šest minuta, on je u prvoj godini već išao 5:59, to je izuzetno, to je svjetski rezultat za veslača te dobi. Tako da je neosporno da se radi o izuzetnom kapacitetu. Kažem, ove godine je sezona nekako prošla da smo imali početak jako dobar, pa smo ušli u probleme u koje smo ušli. To je godina u kojoj su djeca imala maturu, pa se javila hrpa nekakvih drugih problema, Luka je sada u Zagrebu i mislim da ćemo ga dati po tjednu u jednu grupu njegovih vršnjaka, da u grupi trenira, takav je otprilike dogovor, da ne soliramo, pa onda da se vikendima vrati u klub. Mislim da sigurno iduće godine od njega možemo očekivati puno više nego što je dao ove godine. Moram tu spomenuti Maura Bauera, jednog izuzetnog dečka, koji tamo negdje možda u drugoj liniji od ovih koji su eksponirani radi, ali je uspio na Prvenstvu Hrvatske doći u samcu za lake seniore drugi, što smatram da je jako dobar rezultat. On je apsolutno u Hrvatskoj, među tim B seniorima najbolji, imao je jako dobar nastup već na međunarodnoj Bledskoj regati, tako da ako će se ovako razvijati kako se razvija sada, da možemo i na njega vrlo ozbiljno računati.

Svi ostali još uvijek su u tom juniorskom juniorskom uzrastu, kakva je tu situacija, što se od njih očekuje?

-Zapravo ostaju nam Jakšić i Latković, tu dolaze sada u juniore A Ema Hodak i Šime Ravnjak. Zapravo, imamo sigurno nekakav klupski dubl, koji se može formirati, to su Jakšić i Ravnjak, s kojim se može računati i što se tiče nekih reprezentativnih aktivnosti i nastupa na tim velikim međunarodnim natjecanjima. Možda sam malo nepravedno zapostavio Josipa Jakšića, on je ove godine nastupio na Europskom prvenstvu s Tinom Jarnjevićem, to je bila karlovačka kombinacija i osvojili su četrnaesto mjesto. Josip Jakšić isto ostaje iduće godine junior A, meni kao treneru ostaje jedna nedorečena stvar, radi se o izuzetnom veslaču, isto tako izuzetnom kapacitetu, možda u tim individualnim utrkama, u samcu, nije dao ono što se od njega očekivalo. Možda sam ja očekivao više, a i ljudi koji su uključeni u hrvatsko veslanje, mislim da je mogao dati više.

Je li izlaze iz Škole veslanja veslači u kadetski uzrast?

-Pa, izlaze, pokušavamo tu školu veslanja organizirati na najbolji mogući način, kažem, tu imamo određenih problema s trenerskim kadrom i to nam ostaje primarni i najvažniji zadatak do sljedeće godine. Tu Školu veslanja moramo unaprediti i ustrojiti da funkcionira i zapravo da bude rezervoar i bazen iz kojeg će se onda selekcionirati ovi regatni veslači.

Čamaca i opreme imate dosta, koji vam je glavni problem?

-Nama je najveći problem prostor, mi jednostavno radimo u skučenom prostoru, unutar smo nasipa, to je vodno nezaštićeno područje i nema nikakvih mogućnosti niti nadogradnje niti nekakvih mogućnosti da se nešto prenamjeni i promijeni, tako da radimo u tom smislu. Nama je optimalno raditi, kada u Školi veslanja imamo četrdeset polaznika i kada je regatni veslački pogon sveden na 20 veslača natjecatelja. Kadeti se tu pribrajaju, ali kadeti B se vode pod Školu veslanja. Ima zaista prostora da se Škola veslanja podigne na višu razinu, to nam je primarni cilj.

Bile su Olimpijske igre, Martin i Valent Sinković napravili su veliku stvar, hoće li porasti interes za veslanjem?

-Pa, da, ovo što su napravili Martin i Valent Sinković, to je najbolja popularizacija i propaganda za veslanje. Oni su upravo primjer kako se snagom volje i upornošću može puno napraviti. Oni su u ovoj finalnoj utrci iznenadili sve, oni čak i nisu bili najspremniji u tom trenutku, apsolutno su britanska posada i Švicarci bili spremniji. Sinkovići su pokazali kada je motiv velik i kada je glava čista da se može napraviti sve, oni su iznenadili sami sebe, zapravo napravili su hrvatskom sportu, a da ne kažem hrvatskom veslanju ogromnu stvar.