"Počeo sam trenirati stolni tenis negdje s deset godina, moj tata i brat su prije trenirali, pa sam htio probati i ja"

Mladi član Stolnoteniskog kluba "Aquaestil" Zvonimir Kramarić postigao je u posljednje dvije godine zapažene rezultate. Ponikao je u klubu pod vodstvom trenera Nikice Vukelje, a trenira pretežno sa stolnotenisačicama. U prošloj sezoni osvojio je naslov kadetskog prvaka Hrvatske s Leeloo Vukelja u konkurenciji mješovitih parova. Osvojio je Zvonimir Kramarić i brončanu medalju u konkurenciji parova s Markom Marčacom iz Stolnoteniskog kluba "Visia" iz Trnovca Bartolovečkog. Zvonimir Kramarić ima šesnaest godina i u ovoj sezoni nastupa u konkurenciji mlađih juniora. Ove godine na juniorskom Prvenstvu Hrvatske izborio je brončanu medalju s Leeloo Vukelja u konkurenciji mješovitih parova kod mlađih juniora. U pojedinačnoj konkurenciji poražen je u četvrtfinalu. Članovi "Aquaestila" nedavno su se vratili iz Kanade, gdje su trenirali, ali i nastupili u Mississaugi na turniru "Nova Open 2024". Kramarić je osvojio treće mjesto u konkurenciji igrača ispod sedamnaest godina, a nastupio je i u seniorskoj konkurenciji. Pošto "Aquaestil" nema mušku ekipu Zvonimir Kramarić u ligaškom natjecanju nastupa na dvojnu registraciju za "Dugo Selo", koje je član Prve hrvatske muške lige zapad. No, postoje planovi da "Aquaestil" formira mušku ekipu u kojoj bi igrao Kramarić. Razgovarali smo sa Zvonimirom Kramarićem o ostvarenim rezultatima, o dosadašnjem tijeku karijere i planovima za budućnost.

Kako si se odlučio za stolni tenis?

-Pa, ja sam trenirao nogomet i taekwondo dugo godina i na kraju želja mi se javila s negdje deset godine i upisao sam se na stolni tenis, isto čisto rekreativno. Moj tata i brat su prije trenirali, pa sam htio probati i ja.

To je bio početak, no onda je postalo ozbiljnije, kako je išlo?

-Da, malo je to onda krenulo ozbiljnije, počeo sam više i ozbiljnije trenirati, zaljubio sam se u stolni tenis i potpuno sam mu se posvetio. Uskoro sam počeo ići i na turnire, a zatim su krenuli i prvi rezultati.

Koji su ti do sada najvažniji rezultati?

-Bio sam prvak Hrvatske 2023. godine sa svojom kolegicom Leeloo Vukelja u mješovitim parovima u kadetskoj konkurenciji. Te sam godine osvojio i brončanu medalju u konkurenciji parova s Markom Marčacom iz Stolnoteniskog kluba "Visia" iz Trnovca Bartolovečkog.

Ove godine si prešao u mlađe juniore, kakvi su sada rezultati?

-Trenutno sam treći na rang listi najboljih mlađih juniora Hrvatske. Ove godine na juniorskom Prvenstvu Hrvatske izborio sam brončanu medalju s Leeloo Vukelja u konkurenciji mješovitih parova kod mlađih juniora. U pojedinačnoj konkurenciji poražen sam u četvrtfinalu. Mislim da su to lijepi rezultati.

"Aquaestil" nije nikada bio ono striktno ženski klub, ali evo sada je takva situacija, pa treniraš s djevojkama, kako to ide?

-Pa neki put zna biti zahtjevno, jer nije isti princip igre muški i ženski, ali eto kako je tako je. Bitan je sparing, a to je u klubu jako kvalitetno. Trener Nikica Vukelja radi s nama i zaista se jako dobro trenira.

Nedavno ste se vratili iz Kanade, kako je tamo bilo?

-Dosta dobro je bilo, trenirali smo s najbolji kanadskim igračima, imao sam muški sparing, koji je bio jako kvalitetan, razlika je osjetljiva. Turnir sam odradio jako dobro, bio sam na kraju treći do sedamnaest godina, za ulazak u finale bila je vrlo mala razlika između mene i protivnika. Na žalost treći sam, ali zadovoljan sam, to je odličan rezultat.

Dosta ste trenirali u Kanadi, čak neke dane i dva put na dan, koliko ti to znači?

-Dosta je bitno, osjetljiva je razlika između igrača, jer svatko ima neki drugačiji način igranja i te percepcije igre. Netko je lovac, netko napadač, dosta je bitna ta osjetljivost u igri. Važno je imati sparing s različitim igračima.

Kakav je stolni tenis u Kanadi?

-Rekao bi da je znatno slabiji nego u Europi, jer sve se naplaćuje i dosta je skuplji sport, ne mogu se svi baviti s njim. Kineska zajednica je vrlo jaka u Kanadi i Kinezi promoviraju stolni tenis, pretežno su to kineski treneri.

Je li bilo slobodnog vremena u Kanadi?

-Nije baš bilo pretjerano puno slobodnog vremena, ali uspjeli smo obići Niagarine slapove, bili smo u centru Toronta i koliko sam vidio dosta mi se sviđa Kanada. Imali smo i dosta kontakata s našim ljudima, koji žive tamo. Bili smo gosti Hrvatskog kluba Karlovac.

Počela je nova ligaška sezona, ti nastupaš za "Dugo Selo", kako je došlo do toga?

-Da, u rujnu je počela nova sezona, imamo dobru suradnju s "Dugim Selom", pa ja igram za taj klub. Nažalost, "Aquaestil" nema mušku ekipu, ali radimo na tome da bude u budućnosti. Imamo mladih igrača i dovest ćemo nekog sa strane.

Kako se slažeš s djevojkama na treningu, tu ste negdje istih godište, osim Han Xue, koja  je veteranka?

-Pa, u odličnim smo odnosima, tako trebamo i biti, svaki dan provodimo po tri, četiri sata skupa u dvorani, tako da smo u odličnim odnosima, pomažemo si. Zaista je sve odlično i nema nikakvih problema.

Kakvi su planovi za karijeru, je li planiraš ozbiljnije ostati u stolnom tenisu?

-To je sada trenutno dosta teško pitanje, idem u srednju školu, mislim da bih se i bavio time. Želja mi je malo poslije igrati u Bundes ligi, to je neki okvirni cilj. Još je rano za neke planove, vidjet ćemo kako se stvari razvijati.

Kakav je osjećaj igrati za reprezentaciju?

-Za mene su to vrlo osjećajni nastupi, jer predstavljam svoju državu negdje vani i ozbiljnost je odmah na prvom mjestu, tu treba biti odriješit i dati sve od sebe. Stvarno je velika čast igrati za reprezentaciju Hrvatske. Ja sam iz Duge Rese i moj uzor u stolnom tenisu je Antun Tova Stipančić.

Kakva je konkurencija u Hrvatskoj u tvom godištu, možeš li doći s trećeg na prvo mjesto rang liste?

-Pa, mislim da imam priliku skočiti na prvo mjesto, jako je mala razlika na rang listi, nekih tridesetak bodova, stvari se mogu promijeniti nakon jednog turnira. Moram nastaviti ozbiljno trenirati i mislim da će se to dogoditi.

Kakav je bio prelazak iz kadetskog u juniorski rang?

-Prijelaz iz kadetskog u juniorski rang dosta je bio zahtjevan, jer ima velikih razlika u godištu, po dvije, tri godine razlike, a to zna biti zahtjevno. Znači, ako niste pri tom vrhu, ako ste negdje tamo šesti, sedmi, osmi, to je za vas nemoguća misija tamo opstati. Bilo je problema u početku, sada je sve bolje.

Djevojke igraju Superligu za žene, a ti igraš s "Dugim Selom" rang niže, je li pratiš utakmice ženske ekipe?

-Pratio sam prije, nažalost sada ne dolazim, jer u isto vrijeme igram s "Dugim Selom". U prvom susretu u novoj sezoni izborili smo 4:0 pobjedu. Treniram u Dugoj Resi, a idem na utakmice "Dugog Sela".

Turnir u Kanadi bio je dosta čudan drugačiji nego turniri kod nas, o čemu se radi?

-Da, zajedno igraju žene i muškarci, igrali smo muški protiv žena. Malo je turnir drugačije posložen, nego turniri u Europi. Neki su se odmah kvalificirali u glavni ždrijeb, a neki su morali igrati kvalifikacije po skupinama.

Kakva je bila kvaliteta turnira u Mississaugi?

-Bio je jako dobar finalni susret između Amerikanca Sida i jednog Poljaka. Sid je pobijedio glatko s 3:0. Han Xue nije ima nikakve šanse protiv muških. Trener Nikica Vukelja savjetovao je ljude iz Kanadskog stolnoteniskog saveza da razdvoje muškarce od žena, jer ovako turnir gubi na ozbiljnosti, ako igraju zajedno žene i muškarci.

Kako ti se sviđa u Kanadi?

-Jako mi se sviđa, ali sve je daleko, sve je na najmanje tridesetak minuta autom, bez auta ne možete tamo ništa. Tako da nismo ni imali sve kontakte koje smo planirali i nismo vidjeli što smo htjeli, jer su nam ipak treninzi bili u prvom planu.

Imali ste u Kanadi prijem kod generalnog konzula Ante Jovića i večeru u Karlovac parku Hrvatskog kluba Karlovac, kakvi su dojmovi?

-Dojmilo me se dosta na prijemu kod generalnog konzula, bio je vrlo ljubazan, primio nas je ugodno, dugo smo bili kod njega i pričali. U Karlovac parku ugostio nas je Hrvatski klub Karlovac, bio je to super osjećaj, to su naši ljudi, što je baš fascinantno da u Kanadi postoji tako nešto.

Obično prijemi kod generalnog konzula traju sat vremena, a vi ste ostali dva i pol sata, jeste li se napričali?

-Svi su nam rekli da prijemi kod generalnog konzula traju sat vremena, a mi smo ostali dva i pol sata, bilo nam je drago i konzul je bio jako zadovoljan. Mi smo ga pozvali na turnir i on je došao na završnicu u nedjelju sa hrvatskim šalom oko vrata kako bi nas bodrio i navijao za nas. Ostao je do kraja turnira, a ljudi iz Kanadskog stolnoteniskog saveza bili su sretni što je došao.

Zvone, što te očekuje do kraja godine i u drugom dijelu sezone?

-Bit će dosta turnira, nadam se i nekima izvan Hrvatske. Državno prvenstvo je u svibnju iduće godine, bit će ustvari dva prvenstva, jedno za mlađe juniore i jedno za juniore. Nadam se najbolji rezultatima, osim u pojedinačnoj konkurenciji, igrat ću i u mješovitim parovima s mojom kolegicom Leeloo Vukelja. Dobro se slažemo i nadam se da ćemo osvojiti još jednu zajedničku medalju

Obično problemi u sportu nastaju nakon srednje škole, jer se mnogi sportaši odlučuju za fakultet, kakva su tvoja razmišljanja?

-Pa, naravno da razmišljam o fakultetu, jer idem u srednju školu u gimnazijski program, a nakon toga pod navodnicima obavezan je fakultet. Sada sam drugi razred, pa imam vremena razmišljati o tome. Želim ostati što duže u "Aquaestilu", ali vidjet ćemo što će biti kada upišem fakultet, hoću li moći dolaziti na treninge u Dugu Resu. U svakom slučaju želim ostati u stolnom tenisu, nakon što prestanem igrati, želim biti trener u "Aquaestilu", to mi je velika želja.

U tvojoj igri što ti ide najbolje, a u čemu želiš napredovati?

-Najbolje mi ide forhend spin, a htio bih više napredovati u servisu i u bekendu. Na tome sam ozbiljno radio i u Kanadi na treninzima. Tamo je bila prilika, jer je bilo različitih sparinga i različitih načina igre.

Kakva je bila hrana u Kanadi?

-U Kanadi hrana je dosta drukčija od naše, jeli smo najviše kinesku hranu, meni se dopala kineska hrana, ali dosta ima onaj zadnji okus, koji je ljut ili slatko kiseo, nešto je drukčije od naše hrane. U Karlovac parku bila je hrvatska hrana, pripremili su nam kotlovinu, koja je bila super. Ali ima dosta od dvorane gdje smo igrali na turniru do Karlovac parka, nekih 35 minuta čini mi se.

Kako su vas primili ljudi u Karlovac parku?

-Jako mi se svidjelo, lijepo su nas ugostili i bili smo isto dosta dugo, nekakvih tri, četiri sata smo bili tamo. Jako mi se svidio Karlovac park, to je ogroman prostor i odmah me oduševio, ljudi su bili vrlo druželjubivi, dali su nam i poklone, imali smo u planu još neke obilaske, ali nismo stigli. Lijepo su nas ugostili i Ana Bačić iz Duge Rese i njezin suprug Zdravko Bačić, koji je iz Novigrada.

Je li bi mogao živjeti u Kanadi?

-Sada ne, možda kasnije. Kod nas u Dugoj Resi sve je blizu, idemo pješke u školu, pa na trening, a tamo je to nemoguće, tamo je sve daleko. Moraš svakako imati auto, jer su razdaljine velike.

Jesi li pratio Olimpijske igre, još uvijek su Kinezi najbolji, ali Europa se malo približila, tko se tebi svidio?

-Da, Kinezi su još uvijek najbolji, u muškoj konkurenciji približile su se Francuska i Švedska, kod žena Kineskinje su još uvijek neprikosnovene. Meni se najviše svidio švedski igrač Truls Moregard, on igra odlično. Volio bih igrati kao on, Moregard je bio drugi na Olimpijskim igrama u Parizu.