Nestanci naših kućnih ljubimaca

Ovaj tekst pišem iz vlastitog iskustva i na temelju slučajeva iz prakse.

Mladi psi i mačke koji još nisu dobro upoznali svoju okolinu često odlutaju i ne znaju se vratiti kući. Iz znatiželje vrlo često prate sve što se kreće. U takvim avanturama znaju upasti u za njih opasna mjesta iz kojih se ne mogu izvući i dobro je da se još imaju snage glasati i javiti gdje su. To javljanje može ponekad biti kobno jer ih osim vlasnika mogu čuti i grabežljivci kao što su lisice, jastrebi, vukovi i mačke lutalice kojima mogu postati slasni zalogaj. U nekoliko zadnjih godina imali smo dosta napada vukova na pse koji su se nalazili u dvorištima kuća. Najveći broj pasa je smrtno stradao, a njihovi ostaci bili su razvučeni po okolnim livadama. To je za vlasnika bio velik šok, što od tuge za izgubljenim kućnim ljubimcem, što od straha za vlastiti život. S obzirom na to da je u našim krajevima opasna i neizlječiva virusna bolest bjesnoća od koje mogu oboljeti svi ovi grabežljivci, prisutna od početka osamdesetih, mogućnost napada na ljude uvijek postoji. U dobroj namjeri da bi zaštitili ugrožene vrste kao što je vuk, stručnjaci koji prate njihov život o toj temi uvijek izbjegavaju govoriti ili negiraju mogućnost oboljenja od bjesnoće (lani je uginuo vuk od bjesnoće u Primišlju - Općina Slunj) i napada na ljude, ali praksa ih ponekad demantira.

S porastom prometa i broja automobila, porastao je i broj pasa i mačaka stradalih na cestama, dosta ih strada i na željezničkim prugama. Nažalost, imamo slučajeva da neki vozači namjerno pregaze životinje koje su zaista nezaštićene na cestama i ne znaju prometna pravila, stoga upozoravam i molim vozače da to imaju u vidu te da pokažu malo humanosti. U krajnjem slučaju, ako se dokaže njihova krivnja, mogu i kazneno odgovarati.

Često mačori i psi u vrijeme parenja i tjeranja odlaze od kuća i nema ih danima. Nakon ljubavnih bitaka najčešće se vidno smršavjeli i puni rana vraćaju kućama. Oni slabiji i manji ponekad se ne vrate jer ljubavne bitke često su okrutne i fatalno završavaju. Mačke i kuje oko kuća znaju sakupiti mnogo potencijalnih partnera što izaziva veliki urnebes ili se stvori poveća povorka pasa u obliku pseće svadbe koja se udalji od kuća i izaziva paniku vlasnika zbog nestanka životinja.

Tako je i moj pas odlučio napustiti dvorište u kojem je boravio za vrijeme našeg odsustva i kao u poznatom filmu „Lesi se vraća kući“ krenuo prema svojoj kući koja je udaljena tridesetak kilometara. Nakon dvadesetčetverosatnog očajnog traženja cijelim krajem uz poneku puštenu suzu i pomoć medija te prijatelja, uspjeli smo ga pronaći umornog i sretnog što nas je ugledao. Kao što su mnogi filmovi obrađivali tu temu, ima slučajeva da se psi i nakon više dana i mjeseci vrate svojim kućama iz kojih su odvedeni. Nažalost, takvi slučajevi su vrlo rijetki, jer, osim što nisu toliko sposobni, previše opasnosti im prijeti na tim putovima.

Jedini savjet koji mogu dati, čuvajte ih i držite na oku ili strogo ograđenom prostoru ako ne želite da se to i vama desi. 

Autor teksta i fotografija:

Damir Škrtič dr.vet.med.