"Nije opao interes u Karlovcu za taekwondo, mislim da smo uz nogomet drugi sport po broju sportaša"

Prošla godina bila je izuzetno uspješna za Taekwondo klub "Banija Pandas", osvojeno je pet naslova državnih prvaka. Lucio Matuzić i Sara Pejnović nastupili su u Tallinu u Estoniji na Europskom juniorskom prvenstvu, a Petar Fičko i Lucio Matuzić bili su u Rumunjskoj na Europskom prvenstvu za mlađe seniore. Zbog prelaska u više kategorije, a i zbog promjena težinskih kategorija ove su godine rezultati nešto slabiji, ali je klub i dalje uspješan, osvojene su medalje na državnim prvenstvima. Lucio Matuzić osvojio je naslov prvaka Hrvatske za mlađe seniore i plasirao se na Europsko prvenstvo. To je Matuziću bio sedmi naslov državnog prvaka. Tijekom ljeta bio je odmor za sve u klubu, a zatim se počelo s raznim aktivnostima, klub će tijekom kolovoza imati ljetni kamp u Crikvenici. O ostvarenim rezultatima, o stanju u klubu, o natjecanjima koja predstoje i o budućnosti kluba razgovarali smo s trenerom Nevenom Trbojevićem.

Nevene, je li bilo odmora ovog ljeta? 

-Pa da, ove godine smo se uzeli malu pauzu da se odmorimo i pripremimo za nove obaveze, ali radi se puno, imamo puno nekih projekata koje trebamo napraviti, neke smo već odradili. Tako da treba se odmoriti malo i pripremiti za sljedeću godina.

Jesi li zadovoljan s rezultatima u ovoj godini?

-Ova godina podijeljena je u dva dijela, inače su državna prvenstva u prvom dijelu godine, sada su u prvom dijelu natjecateljske sezone odrađena dva državna prvenstva, Državno juniorsko prvenstvo i Prvenstvo Hrvatske za mlađe seniore i mlađe seniorke. Tako da nas u drugom dijelu sezone očekuju još kadetsko prvenstvo i seniorsko prvenstvo. U ovom prvom dijelu imali smo nekih problema što se tiče tih juniora, neki su iz kadeta došli tek prvu godinu u juniore. Očekivali smo malo bolje rezultate, ali evo, tako je kako je, neki su nam prošli u drugu težinsku kategoriji, pa je konkurencija neka druga. Tako da smo se tu malo pomučili u juniorskoj konkurenciji, Marko Fičko koji je prošle godine bio državni prvak u kadetskoj selekciji, ove godine je izgubio borbu za finale od glavnog favorita, tako da je osvojio treće mjesto. Očekivao sam više, ali u biti sam zadovoljan, ipak je osvojena medalja. Nismo ponovili lijepe rezultate u juniorskoj konkurenciji od prošle godine, ali ponovili smo rezultate u konkurenciji mlađih seniora i mlađih seniorki. Znači, prošle godine smo bili ekipni viceprvaci Hrvatske u mlađe seniorskoj konkurenciji, ove godine smo obranili titulu vice prvaka. Lucio Matuzić bio je prvi, to mu je već sedma titula državnog prvaka i on se plasirao na Europsko prvenstvo. Petar Fičko nije uspio obraniti naslov, otišao je u drugu kategoriju, nije mogao zadržati kilažu u toj kategoriji, ali je osvojio naslov viceprvaka. Uz njega medalju je osvojila Nikolina Hrebac, koja je juniorka, ovo joj je bio prvi nastup u mlađim seniorkama. Kada zaokružimo tu priču, mislima da sam zadovoljan. Da, bilo je još jedno natjecanje, Studentsko prvenstvo Hrvatske, gdje je Lucija Hrebac osvojila naslov studentske prvakinje Hrvatske. Tako da mogu reći da se radi i opet su tu uvijek nekakve medalje, stalno imamo državne prvake, kada usporedim prošlu i ovu godine možda ovako ne izgleda da smo puno osvojili. Rijetko se može tko pohvaliti s rezultatima koje smo ostvarili prošle godine kada smo imali pet državnih prvaka, bio je to jedan rekord koji smo napravili s pet različitih prvaka. Imali smo četiri sportaša na europskim prvenstvima, medalje nije bilo, iako sam očekivao da bi mogla biti, no ima vremena bit će. 

Koliki je to problem taj prelazak iz niže kategorije u višu, recimo iz kadeta u juniore ili iz juniorske u mlađu seniorsku i koliki je problem promjena težinske kategorije?

-Zato što su tu neki određeni sportaši, koji su već udomaćili u toj težinskoj kategoriji i osvajaju razne medalje, sad kada on dođe iz te lakše kategorije u veću, onda je to problem, jer treba poći vrijeme dok se malo snađe. Ovi su već iskusni, tako da je to neka druga konkurencija, dosta je teško za sportaša u početku, a kasnije kada se privikne, kada upozna te sportaše, koji su nositelji, onda je lakše. Treba proći neko vrijeme da ih ja kao trener malo prepoznam i bolje upoznam, da vidim što taj sportaš sve radi. Nismo se nikada s njim borili, niti smo ga pratili, a sada smo ušli u njegovu kategoriju i onda je tu sve novo, treba iz početka, treba vremena za otkrivanje taktike i svega ostalog. Tako da je to malo problem, a još veći je kada iz mlađe dobne skupine dođete u veću, taj mlađi koji je došao u veću, a ovi stari u toj dobnoj skupini su već neki na izlazu već za sljedeću sezonu, znači da onda se bori s tim koji je već par godina stariji od njega i već ima puno puno veće iskustva. Tako da i tu postoji problem, uvijek postoji godina za prilagodbu, tako kažem, dok se ne prilagode i dok ne upoznaju protivnike, dok se malo ne prilagode toj kategoriji, ta godina je prijelazna.

Imao si u trenerskoj karijeri sportašice i sportaše koji su imali problema s "vagom", ali i one koji nisu imali taj problem, kakvo je tvoje mišljenje o tome?

-Mogu spomenuti da Petar Fičko nikada nije vodio brigu oko kilaže, možda prošle godine zbog Europskog prvenstva je malo počeo skidati kilažu, inače nikad nije brinuo o tome, koliko je imao kilograma s toliko se borio. Pretežno svi skidaju, Oni su u razvoju, oni rastu, razvijaju se tako da je to sasvim normalno da netko tko dobije šansu hoće je iskoristiti skidanjem kilaže. Sjećam se kada je Mateja Kunović bila olimpijska kandidatkinja za Rio de Janeiro, bilo je pitanje hoće li ići na Svjetsko prvenstvo u Rusiju, a bile su tu Lucija i Ana Zaninović, dakle nije mogla ići u kategoriji do 49 kg, jer je tu bila Lucija Zaninović i rečeno joj je ako želi ići da može ići do 46 kg. Skidala je šest kilograma, a to je jako puno, ona je inače mršava, bila je to velika kilaža koju je trebala skinuti, imala je svoju nutricionistkinju, koja je vodila brigu oko nje. Nisam baš za takve neke opcije, za veliko skidanje kila, ono do kile, kile i pol da, ali ovo je drugo, ovo je puno, znam da taj sportaš nije sposoban ući u borbu, a kamoli odraditi kvalitetno borbu. Kada imate 49 kilograma i morate skinuti na 46, to je čista dehidracija vode, tako da nisam za takve kombinacije skidanja kila, ali kada sportaš to želi onda mu pomažeš.

Kakav je plan za ljeto?

-Imamo sada neke aktualnosti, kroz našu Univerzalnu sportsku školu dobili smo projekt Ministarstva turizma i sporta, koji nam sufinancira naš program. Provodit ćemo školu plivanja, koju smo radili u jednom našem centru, taj projekt je počeo, tako da se sada s tim zabavljamo. Zatim imamo još jedan tjedan pauzu i onda ćemo onda organizirati ljetni kamp za naše sportaše, koji će biti održan u Crikvenici. Ide nas oko tridesetak, sada imamo i mlađe dobne skupine. Imamo jednu dobru selekciju mlađih kadeta, tako da je sada po prvi put da ne vodimo samo seniore i juniore, nego sad vodimo i ove manje, to je sada prvi put da vodimo te mlađe, pa ćemo vidjeti kako će biti.

Ti stvarno imaš nos za otkrivanje talenata, nisi nikada pogriješio, je li se takva situacija i dalje nastavlja?

-Da, nisam, uvijek se dobro pokazalo, ali i djeca se dosta mijenjaju, pa je sad to malo teže, ali mislim da i dalje dobro ide. Imamo baš dobru ekipicu tih mlađih djevojčica, za koje vjerujem da će biti uspješne, vjerujem da će one nastaviti put našeg kluba i osvajanje medalja na velikim natjecanjima.

Je li je teško uvjeriti dijete da mora raditi, da mora puno trenirati kako bi se došlo do kvalitetnih rezultata i medalja?

-Pa, ja gledam sada po svojoj djeci, to treba ići postepeno kroz igru. Kroz igru se razvija, kroz igru dijete to zavoli i onda to postane velika ljubav oko toga. Zatim ide nadogradnja, dijete pokazuje interes na natjecanju, tu se osvoje i neke medalje na tim ligaškim natjecanjima ili običnim kup natjecanjima i onda pokazuje veći interes za to i ide u sljedeću selekciju, gdje ima više treninga i to tako kreće. Kada ga obuzme sve to, on daje sebe u to i počne trenirati zato što želi i već ima neke ciljeve, a do tada je sve to nekako kroz igru, a mi kroz igru tu vidimo tko je za, a tko nije i tako da ih usmjeravamo.

Počele su Olimpijske igre imamo tri predstavnika u taekwondou, možemo li u Parizu doći do medalje?

-Tri natjecatelja na Olimpijskim igrama u Parizu, to nije malo, treba se izboriti za nastup, konkurencija je ogromna. Mi vjerujemo da možemo opet do medalje, ja jako vjerujem u Lenu Stojković, ona mi je velika ljubimica, jako je volim i vjerujem da ona može doći do medalje, vidjet ćemo što će biti. Bio sam u Omišu s obitelji na odmoru i obično se vidim s trenerima iz "Marjana", no ovaj put se nismo vidjeli. Ovo je bilo prvi put da se nismo vidjeli, jer su imali pripreme za Olimpijske igre, bili su u karantenama, svi su se fokusirali na to da se osvoji medalja u Parizu.

Matea Jelić nije na Olimpijskim igrama, kako to komentiraš?

-Matea Jelić nije se uspjela kvalificirati na Olimpijske igre, u kvalifikacijama je izgubila od Doris Pole, a ona se nije uspela kvalificirati na ovim europskim kvalifikacijama, u zadnjoj sekundi izgubila je borbu, doslovno u zadnjoj sekundi izgubila je borbu i nije se kvalificirala za Olimpijske igre. Tako da eto idemo s jednom ženskom natjecateljicom i dva muška predstavnika, vidjet ćemo, bit će napeto.

U drugom dijelu sezone klub očekuju dva državna prvenstva, kadetsko i seniorsko, može li tu biti medalja?

-Pa, mogu reći da smo u kadetima sada dosta slabi, zato što se opet dogodila jedna rupa, tu je bio Marko Fičko, koji je prošle godine bio državni prvak i tu je bila Nika Petrić. Tako da ove godine imat ćemo neke predstavnike, ali mislim da nemam nikog ozbiljnijeg da bi mogao konkurirati za prvo mjesto. Kažem, to su mi sada ti mlađi kadeti, koji su mi tek došli tako da će ta rupa biti zatvorena, nadam se da ćemo tek sljedeće godine moći nešto očekivati od njih. To se događa, znači nije to više onako velika baza djece, to se osipalo, imao sam prije deset kadeta, deset juniora i pet, šest seniora, sada se to osipalo. Sportaša na državnom prvenstvu sve je manje i manje, tako da na juniorskom državnom prvenstvu sada, ne znam točno, ali mislim da je bilo 100 do 120 sportaša, uvijek ih je bilo nekih 200 do 250. Najbrojniji su bili kadeti, sjećam se kada smo mi organizirali državno prvenstvo bilo ih je najviše, bilo je 360 kadeta i kadetkinja, mislim da držimo rekord, to je bilo prije možda jedno deset, petnaest godina, kada smo u Karlovcu organizirali kadetsko prvenstvo. Na ovom državnom prvenstvu za mlađe seniore bilo je sedamdeset, osamdeset natjecatelja, a seniora će biti i nešto manje. Ne znam ni sam zašto se to događa, puno djece trenira, svi treniraju, ali djeca više nisu tako jako zainteresirana. Jasno mi je da za seniore nema zainteresiranih, ali za ove mlađe kategorije to me iznenadilo, mislim da je to krenulo od korone, gledam po mom klubu, nikako se oporaviti, ne možemo se vratiti na stari broj članova prije korone. Dobro, sada je više klubova, pa je možda i to razlog. Trudimo se, prikupljamo mlade, najviše ima tih vrtićanaca, to svi imaju. Prije smo išli po školama od prvog do osmog razreda, pa smo skratili od prvog do četvrtog razreda, prošle godine smo išli samo u prve i druge razrede. Unazad tri, četiri godine iz trećeg i četvrtog razreda je sve manje članova, bazen je sve manji.

Nekada je za Taekwondo klub "Banija Pandas" baza bila Osnovna škola Banija, kakva je sada situacija?

-Pa da i kada smo došli na Mažuranićevu obalu, prebacili smo se na osnovne škole "Braća Seljan" i "Dragojla Jarnević", to nam je bio krug. Kada smo došli ovdje najmanje sam ih imao s Banije. Tako da to su te tri škole gdje mi djelujemo, ove godine ćemo se isto potruditi da okupimo učenike. Dakle, mi stavimo nove programe, ali nije to to, djecu danas jednostavno morate vući u dvoranu. To je problem u svim sportovima, nije tako samo u taekwondou, taj problem imaju svi klubovi u Karlovcu.

Koliko će klub imati predstavnika na Prvenstvu Hrvatske za seniore i seniorke?

-Da, imat ćemo ekipu, jedno pet sportaša i sportašica, Lucio Matuzić, Petar Fičko, Lucija Hrebac, a mogu nastupiti i mlađe juniorke. Pripremat će se svi, pa ćemo vidjeti što će biti s kilama i kakva će konkurencija biti tamo.

Što kažu tvoji prijatelji treneri iz drugih klubova, kakva je situacija kod njih, čini mi se da samo u Splitu nema problema?

-Baš smo se okupili mi treneri na Prvenstvu Hrvatske za mlađe seniorke i mlađe seniore, zaključili smo da su samo dva, tri kluba bila s dva trenera, drugi su imali po jednog. Svi su imali do pet sportaša, dva kluba su imala više od pet natjecatelja, tako da problemi su tu. Nije tako samo u manjim sredinama, i u Zagrebu je tako. Naš prijateljski klub iz Zagreba "Osvit" imao je na prvenstvu natjecatelja kao mi, a bazu imaju veliku, imaju 300 djece u klubu, ali juniora i seniora sve manje. Tako da se svi borimo s istim problemom.

Imaš li osjećaj da je opao interes u Karlovcu za taekwondo?

-Pa mislim da nije, mislim da nije opao interes, imamo tri kluba, svi dobro rade, imaju djece, okupljaju djecu, kada se to zbroji, sva tri kluba znači imaju sigurno 400 djece možda čak nešto više od toga. Znači broj djece je i dalje velik, tako da svi idu na natjecanja, svi normalno funkcioniraju. Nikom nije baš previše nešto opao broj, ali može se to između nas zarotirati, djeca znaju mijenjati klub, no nije to mala brojka, mislim da čak sva tri kluba imaju i oko 500 članova. Po onoj strategiji sporta u Hrvatskoj, taekwondo je imao najveći broj djece, možda je sada broj nešto manji, ali i kod drugih je pao. Mislim da smo uz nogomet drugi sport u Karlovcu po broju sportaša. Mi smo u Karlovcu stvoreni za dobre rezultate kod kadeta i juniora, ali teško kod seniora. To su i veliki financijski iznosi, treba ići na brojna međunarodna natjecanja, treba jako puno novaca uložiti da sportaš uspije doći do reprezentacije.

Branko Obradović