"Iskreno još uvijek ne mogu vjerovati da sam ostvario svoj san i da sam osvojio dvije medalje na Europskom prvenstvu"

Denis Velimirović iz Sportskog društva slijepih "4 rijeke" Karlovac, koje djeluje pri Udruzi slijepih Karlovačke županije, ostvario je fantastičan uspjeh na 23. Europskom prvenstvu u kuglanju na devet čunjeva za slijepe i slabovidne osobe. Europsko prvenstvo održano je u gradu Sierakow u Poljskoj, a Velimirović je nastupio u sastavu muške reprezentacije, nakon što se uspješno plasirao tijekom priprema koje su prethodile Europskom prvenstvu. U kvalifikacijskom nastupu, koji se ujedno računao i u ekipnom dijelu natjecanja, Velimirović je srušio jako dobrih 542 čunja te se s tim rezultatom plasirao u finale kao osmi. Denis Velimirović posljednjeg dana prvenstva u iznimno jakoj konkurenciji srušio je odličnih 612 čunjeva i ostvario svoj najveći uspjeh osvojivši broncu u pojedinačnoj konkurenciji te u kombinaciji četvrto mjesto, a pojedinačno srebro izbjeglo mu je za svega dva čunja. Uz broncu, Velimirović je kao član muške reprezentacije osvojio i odlično drugo mjesto te srebrnu medalju. Hrvatska ženska i muška reprezentacija osvojile su na Europskom prvenstvu u kuglanju ukupno 13 medalja, od čega 7 zlatnih, četiri srebrne te dvije brončane, čime je Hrvatska prvenstvo završila kao najuspješnija nacija. Denis Velimirović predsjednik je Sportskog društva slijepih "4 rijeke" i Udruge slijepih Karlovačke županije. Razgovarali smo s Velimirovićem o ovom velikom uspjehu, ali i o Sportskom društvu slijepih "4 rijeke".

Denis, osvojio si dvije medalje na Europskom prvenstvu u kuglanju u Poljskoj, kakvi su dojmovi?

-Pa, iskreno još uvijek ne mogu vjerovati da sam ostvario svoj san i da sam uspio osvojiti medalju, što ekipno, što pojedinačno na Europskom prvenstvu. Ovo su mi znači prve medalje s Europskog prvenstva, koje je bilo održano u Poljskoj od 11. do 18. svibnja. Bilo je zaista sjajno.

Ti si bio član reprezentacije Hrvatske koja je bila dosta uspješna, ali bio si i ti uspješan, dakle pojedinačno je bilo bila bronca, a ekipno srebro, kako je ustvari bilo?

-Tako je, dosta je bilo uspješno za našu mušku i žensku reprezentaciju, ukupno je osvojeno 13 medalja, od toga sedam zlatnih, tako da svakako su i muška i ženska ekipa odradile odlično posao u Poljskoj.

Kakva je bila konkurencija u Poljskoj?

-Znači svake godine je jaka konkurencija, a ove godine bila je posebno jaka, nisam baš pratio prošlih godina, ali ove godine stvarno znači palo je puno europskih rekorda u sve tri kategorije i u muško i u ženskoj konkurenciji. Padali su rekordi, čak su neki rekordi srušeni u prvom, pa onda i u drugom nastupu u finalu. Kuglana je bila odlična, tu stvarno nema nikakvih zamjerki, a samim time kada su dobri uvjeti i onda dobre igre i sve to jedno drugo povuče.

Je li kompletan boravak na Europskom prvenstvu bio na visini?

-Sve je bilo super, to je jedno veliko iskustvo, stvarno uspomena za cijeli život i vrijeme nas je poslužilo, jer koliko sam čuo u Hrvatskoj i u Karlovcu bilo je i kiše i svega, u Poljskoj je bilo suho vrijeme, bilo je nešto malo vjetra, ali ono bitno da je bilo suho. Od hotela do kuglane imali smo pet minuta pješke, tako da znači s te strane bilo je dosta blizu, sve u svemu stvarno je to fenomenalno iskustvo.

Kako si ušao u reprezentaciju?

-Svake godine po završetku Hrvatske lige slijedi Pojedinačno prvenstvo Hrvatske i na temelju rezultata izbornica pozove kuglače i kuglačice za koje smatra da bi trebali biti u kvalifikacijama, na kuglačke pripremama. To su bila znači tri kruga kuglačkih priprema, prvi krug je bio u Brčkom u Bosni i Hercegovini, pa je onda drugi bio u Koprivnici i treći krug je bio u isto tako u Brčkom. Nakon što sam na državnom prvenstvu osvojio broncu, imao sam dobar rezultat, dobio sam poziv za te pripreme. Rezultati su mi bili dobri kroz pripreme, ne mogu reći, stvarno na nekoj konstanti, što je bilo tu negdje oko 540, 550 oborenih čunjeva, što je neki moj prosjek i što želim da tako bude i dalje, znači naravno više je dobrodošlo, a manje baš i ne.

U Poljskoj si u drugom nastupu imao puno bolji rezultat, nego u prvom nastupu, kako to objašnjavaš?

-To me je malo iznenadilo, u tom prvom nastupu, koji je ujedno bio i kvalifikacijski za finale, srušio sam znači 542 čunja, što je nekako moj prosjek i bio sam stvarno zadovoljan s tim rezultatom. Naravno, nastupio sam prvi put baš direktno i za ekipu za reprezentaciju i to nosi svoje, nisam imao još takvo iskustvo. Do sada nastupao sam za reprezentaciju, ali sam nastupao kao rezerva ili pojedinac i samim time to mi je bio teret, bojao sam se da možda malo ne zeznem ili nešto, to je samo sve onako u glavi, na kraju sam odradio znači taj svoj rezultat. U finale sam se plasirao kao osmi, ali tada sam se osjećao kao da sam na treningu, to stvarno nisam očekivao, a samim time kada si opušten dođe rezultat, to nisam stvarno očekivao. Bilo je stvarno lijepo, dva drva su mi nedostajala da osvojim srebro, čak mi je malo u početku bilo žao, ali onda sam razmišljao da sam osvojio broncu na Europskom prvenstvu i da moram biti sretan, kada se sve sleglo, stvarno osjećaj je bio super. U tom finalu srušio sam 612 čunjeva i to je stvarno i mene iznenadilo.

Je li kod slijepih i slabovidnih osoba u kuglanju kugla iste težine kao kod videćih osoba?

-Znači, kugle su skroz iste, jedino što mi bacamo samo u pune čunjeve, to je 120 hitaca u pune, dok recimo za videće natjecanje je 15 prema 15, 15 u pune i 15 za čišćenje. Kod slijepih osoba je sve u pune, svih 30 hitaca i moja kategorija ima pravo na tri probna hica na svakoj stazi.

Da, ti si kategorija bez ostatka vida, kada si se kvalificirao, kako su dalje išle pripreme do odlaska  u Poljsku na Europsko prvenstvo?

-Znači, praktički sam prije trećeg kruga kvalifikacija osigurao nastup na Europskom prvenstvu, već nakon drugog kruga sam znao da sam u reprezentaciji, ali i na trećem krugu u Brčkom rezultati su bili dobri. Normalno, bila je trema pred put, daleki je to put, nikad nisam bio u Poljskoj, neko novo iskustvo. U Zagrebu smo se okupili 10. svibnja, smjestili smo se u hotelu i poslijepodne smo još odradili jedan trening prije puta u Kuglani "Grmoščica" i tada sam isto imao dobar rezultat. U subotu ujutro krenuli smo na put, grad Sierakow udaljen je od Zagreba 1.200 kilometara.

Gdje je točno u Poljskoj grad Sierakow?

-Dosta je to daleko, 1.200 kilometara od Zagreba, u gornjem dijelu Poljske, prema sjeveru, prvi veći grad je Poznan, on je 70 kilometar od Sierakowa. Smještaj je bio odličan, sve je bilo na visokoj razini, uglavnom su to lijepa iskustva.

Sportsko društvo slijepih "4 rijeke" vrlo je aktivno, koji su sve sportovi kod vas zastupljeni, kojim se sportovima bave slijepe osobe?

-Znači kod nas su sada prvenstveno zastupljena dva sporta, bazirani smo na kuglanje i pikado, šah više nije aktivan u našem društvu, nekako smo ove godine uspješni i u kuglanju i u pikadu. Očito svake druge godine imamo dobre rezultate, pa ove godine smo bili ekipno treći u pikadu, sada smo se plasirali u polufinale Kupa Hrvatske u elektronskom pikadu. Kolega Slavko Kralj opet je bio prvi, znači kroz cijelu ligu bio je najbolji pojedinac. Tako da imamo dosta dobre rezultate ove godine i uskoro slijedi Prvenstvo u Hrvatskoj u pikadu i nadamo se dobrim rezultatima.

Društvo ima treninge pikada u prostorijama Udruge slijepih Karlovačke županije, a gdje trenirate kuglanje?

-Da, pikado treniramo u prostorijama Udruge slijepih Karlovačke županije, a kuglamo dva put tjedno na kuglani Doma Oružanih snaga "Zrinski", imamo treninge ponedjeljkom i srijedom. Treniramo sami, kolega Božo Vergaš dodaje meni kuglu, asistira, a dečki sami bacaju, tako da imamo tri sata tjedno treninge u kuglanju i ponekad si uzmemo malu pauzu. Nastojimo biti što češće u kontinuitetu, jer mislim, ili znaš ili ne znaš, ali ako izgubiš kontinuitet, opet ti treba malo vremena da se vratiš, tako da je najbolje biti u kontinuitetu što se tiče treninga i tako nekako to održavamo.

Sportsko društvo slijepih "4 rijeke" u vrhu je u sportu slijepih osoba u Hrvatskoj, pogotovo u pikadu i kuglanju, kako gledaš na to?

-Da, tako je, imamo sada jedan dobar niz, u kuglanju jesmo malo slabiji, vrtimo se oko četvrtog, petog mjesta, jedne godine smo bili i treći, jer u kuglanju je strašna konkurencija. Isto tako je strašna konkurencija i u pikada, ali u pikadu smo uvijek nekako tradicionalno u vrhu, ako ne prvi, bili smo doduše jednom i prvi, ali ono budemo treći, četvrti ili drugi. Evo, ove godine smo bili treći, malo je falilo za drugo mjesto, ali nema veze opet imamo pehar i medalju na kraju sezone, što je super. Ljudi su sve aktivniji, prije deset, petnaest godina sve je to bilo u razvijanju, bilo je u razvoju, kuglanje je puno prije krenulo, pikado se još i dalje razvija, ljudi su to ozbiljno shvatili i sada više to nije nekakva rekreacija, nego jednostavno sport. Kada se tako postaviš, onda jednostavno grizeš, želiš biti najbolji, želiš biti u vrhu. Ove godine u Ligi pikada uoči zadnjeg kola, četiri ekipe borile su se za plasman, nije se znalo tko će biti na kojem mjestu.

Čini mi se da slijepim i slabovidnim osobama ipak pikado nekako više odgovara, kakvo je tvoje mišljenje?

-Možda zbog toga što si u pikadu puno samostalniji, znači sam aparat je govorni i kada baciš strelicu u koji broj pogodiš, aparat ti kaže koji broj je u pitanju. Tako da nekako puno je veća samostalnost, dok je na kuglanju teže, ne znaš što se događa oko tebe i na samoj stazi, moraš se korigirati. Težak je jedan i drugi na svoj način, svaki ima svoje pluseve i minuse, ali bitna je volja. To treba shvatiti kao zabavu, a onda kao rekreaciju i samim time kao sport.

U kuglanju su tri kategorije, kuglači bez ostatka vida to je B1 kategorija, B2 su kuglači s malim ostatkom vida i B3 s malo većim ostatkom vida, u kojim kategorijama imate pomagače?  

-Da, ja nastupam u kategoriji B1 bez ostatka vida i imam dodavača. B2 kategorija to su kuglači s manjim ostatkom vida i oni isto imaju dodavača. B3 kategorija to je malo veći ostatak, ali opet nije tako velik, ali oni bacaju sami, idu sami po kugle, oni imaju znači trenera ili asistenta ili nekoga tko im ili obriše kuglu ili im kaže recimo gdje su bacili, ali sami moraju uzimati kugle i bacati.

Kako se orijentiraš na kuglani, kakav je osjećaj kada si na stazi?

-Ja kada bacam pokušavam sam sebi pomoći, kuglane su u biti iste, ali podloge nisu iste, neke zahtijevaju drugačiji hitac, pa se moraš korigirati. Bitno je imati povjerenje u svog trenera, dodavača, asistenta, to je prvenstveno. Ja kada položim kuglu, kada bacim, on će mi reći što moram napraviti, baciti malo više u lijevo, centimetar ili tako nešto, to su sada korekcije. Ja si pokušavam stvoriti neku mentalnu mapu u glavi, kako da spustim kuglu, kako da je bacim. Moraš sat vremena biti koncentriran, ja još nisam očito bio na toj razini, ove godine mi se poklopilo da sam uspio, malo je iskustvo došlo na naplatu. Ima dana kada baš nisam na stazi, onda padne i rezultat. Kroz pripreme i na Europskom prvenstvu asistent mi je bio kolega trener iz Požege, malo smo radili na pripremama, neke korekcije smo napravili i to je urodilo plodom.

Koliko je bitna koncentracija?

-Da, bitna je koncentracija, moraš biti u tom trenutku koncentriran samo na to, jer ako misli malo odlutaju, odmah baciš u "grabu" ili tako nešto. Tako je i u pikadu, ali on je puno brži, u prosjeku partija traje pet minuta, a u kuglanju jedna staza traje u prosjeku 12 do 15 minuta i tako još puta četiri, znači sat vremena.

Kako se pokrivate za odlazak članova društva na natjecanja, kako se Sportsko društvo slijepih "4 rijeke" financira?

-Znači, financiramo se isključivo putem projekata i programa, javljamo se na natječaje gradskih tvrtki i na natječaje Karlovačke sportske zajednice i Zajednice sportova Karlovačke županije. Redovno se javljamo na natječaje i na taj način pokrivamo naše odlaske na natjecanja. Što se tiče logistike, tu nam kolegice uskaču kao volonterke kada nas treba voziti na natjecanja i oko administracije nam uskače Udruga slijepih Karlovačke županije. Ovaj odlazak reprezentacije u Poljsku financirali su Hrvatski sportski savez slijepih i Paraolimpijski odbor. Treba istaknuti da je Hrvatski sportski savez slijepih uključen u Paraolimpijski odbor.

Koliko tebi osobno znači bavljenje sportom?

-Pa mislim, neopisivo je, ne znam što bi rekao, zahvaljujući samom sportu proputovao sam Hrvatsku, putovao sam po Europi, sada sam bio u Poljskoj, a bio sam i u Rumunjskoj, da nije bilo samog bavljenja sportom pitanje kad bih i da li bi ikad posjetio sve te gradove i te države. Upoznao sam mnoge ljude i puno proputovao, tako da je to divno iskustva, to je jednostavno neusporedivo.

Kako privlačiš nove članove da se bave sportom, kako okupljaš slijepe osobe da se bave sportom?

-Znači, imamo članova koji su zainteresirani za bavljenje sportom, naravno da ne bi bilo na odmet danas ima i više. Kada je više članova, onda je i veća konkurencija i veće društvo i onda se bolje i zabaviš i opustiš. Općenito i na razini Hrvatske teško je nekako privući nove slijepe osobe da se bave sportom, uvijek su nekakve izlike ili nemam vremena ili mi se ne da ili mi se to ne sviđa, ali treba dati šansu, treba samo probati, pa onda odlučiti sviđa li ti se to ili ne.