Prije šest godina napustio nas je čuveni general Petar Stipetić

General Stipetić bio je načelnik Glavnog stožera OS RH od 2000. do 2002. godine, a s te dužnosti umirovljen je u činu stožernog generala.

Rođen je 24. listopada 1937. u Ogulinu gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Završio je Vojnu akademiju Kopnene vojske JNA.

Na poziv predsjednika Franje Tuđmana u rujnu 1991. general Stipetić prelazi u Hrvatsku vojsku gdje je obnašao najviše zapovjedne dužnosti: zamjenik načelnika Zapovjedništva zbora narodne garde, zamjenik načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga RH, zapovjednik Sektora Zapovjedništva slavonskog bojišta Đakovo, zapovjednik Zbornog područja Zagreb. Bio je i zapovjednik Hrvatskog vojnog učilišta te pomoćnik načelnika Glavnog stožera Hrvatske vojske za borbeni sektor.

Za aktivno sudjelovanje u Domovinskom ratu i doprinos u stvaranju Hrvatske vojske dobio je brojna odlikovanja: Spomenicu Domovinskog rata, Red Nikole Šubića Zrinskog, Red bana Josipa Jelačića, Red hrvatskog pletera, Red kneza Domagoja s ogrlicom i Velered kralja Petra Krešimira IV. s lentom i Danicom.

Zaslužio je i medalje Oluja i Bljesak te pohvalu i nagradu ministra obrane i načelnika Glavnog stožera.

Evo kako su ga u medijima opisivali:

''Bio je jedan od najpopularnijih hrvatskih generala, onako smiren, širokog i bistrog pogleda i dobroćudnog izgleda. Kada bismo radili anketu među građanima s pitanjem o najupečatljivijoj ratnoj fotografiji, mnogi bi se sjetili i odabrali onu s Banovine iz kolovoza 1995., kada se generalu Stipetiću predao cijeli korpus protivničke vojske RSK s 5000 vojnika i punim naoružanjem, koju je Stipetić izborio poštujući sva pravila ratovanja i upotrebljavajući briljantnu vojnu taktiku.

Nakon predaje, general Stipetić je svim oficirima poražene vojske dozvolio da zadrže svoje osobno oružje i pozivao sve srpske civile u bijegu da ostanu na oslobođenom području uvjeravajući ih da će biti sigurni i da ih nitko neće maltretirati.

Svega tri dana prije taj isti korpus s vatrom je dočekao napad hrvatskih postrojbi kod Petrinje i uništio pet tenkova, nekoliko oklopnjaka, 18 je gardista poginulo, među njima i dva hrvatska zapovjednika.

Jedino je na tom pravcu prema Petrinji zastao HV u Oluji. Predsjednik Tuđman je preko noći prekomandirao Stipetića iz Đakova, gdje je on sa svojim gardistima čekao eventualni napad iz Srbije te mu dao zapovijed da konsolidira uzdrmane postrojbe HV-a. Stipetić je preuzeo vojsku i drugog dana sve je krenulo 'kao podmazano''', pisao je Večernji list o njegovom ratnom putu.

General  Stipetić bio je stvarni autoritet, vojnik i zapovjednik, ljudska i moralna vertikala, častan i pošten čovjek, primjer svim časnicima.

Središnja vojarna Hrvatske kopnene vojske u Karlovcu i mjesto operativnog zapovjedništva od prije tri godine, njemu u čast nosi ime generala Petra Stipetića.

Osim što je bio vrhunski profesionalac, bio je i veliki domoljub i doživio je san svakog vojnika da znanje i iskustvo iskoristi za ono što mu je bilo najvažnije – domovinu. Za njega je vrijedila maksima da se bori, jer voli ono što je iza njega, njegov narod, a ne zato što mrzi ono što je ispred njega.