"Stvarno se nadam da smo mi na ponos i našem gradu i sugrađanima i da smo na ponos sportskoj obitelji u gradu Karlovcu"

Članovi Mačevalačkog kluba "Karlovac" postižu iz godine u godinu zapažene rezultate, a posebno su uspješni na državnim prvenstvima. Klub ima i nekoliko reprezentativaca, a najbolji karlovački natjecatelj Antonio Gojak nastupio je nedavno u sastavu seniorske reprezentacije Hrvatske u floretu na najjačem natjecanju u godini, seniorskom turniru Grand Prix u talijanskom Torinu. Da je ovo najjače svjetsko natjecanje u floretu, najbolje govori podatak da je samo u Gojakovoj kategoriji nastupilo ukupno 245 seniorskih boraca iz 54 države, sa svih kontinenata. Na turniru je u konkurenciji nastupilo ukupno i više od 50 osvajača medalja na Olimpijskim igrama, svjetskim i zonalnim prvenstvima i kupovima, što dodatno govori o jačini ovog natjecanja. Već nastup na takvom natjecanju je zapažen uspjeh. Na turniru je kao trener reprezentacije bio i trener karlovačkog kluba Krešimir Profozić. Razgovarali smo s trenerom Profozićem o tom turniru, o situaciji u klubu i o natjecanjima koja ih očekuju.

Koju bi ocjenu od jedan do pet dao za klub što se tiče prošle godine?

-Pa, bila je svakakva, bila je recimo za minus četiri. Naravno, bilo je dosta dobrih stvari, ali nekako bilo je s najboljim natjecateljima turbulentno zbog školskih obaveza, zbog poslovnih obaveza i nekako ti najveći rezultati seniorski i juniorski su mrvicu možda bili nešto slabiji. To je razlog što nisam u potpunosti zadovoljan, ali kažem zbog nekakvih tih obaveza i stvari koje su otežavale ovaj ritam treninga i samu količinu treninga i nekakvih sparinga. U principu nije bilo tako loše, podloga je i dalje za nastavak rada sasvim dobra, ali s obzirom na nekakve prijašnje godine, jer navikli smo se malo na bolje, pa možda zato je taj duel sada malo takav, međutim sve u svemu je u redu. Osvajamo i dalje dosta medalja, ali to se sada malo izmiješalo po kategorijama.

Ipak je klub došao na svoje, sada ste priznati i jedan pravi sportski kolektiv i imate iza sebe dosta toga dobroga, kakva je situacija?

-Da, pa sada je to skroz neka druga priča, pa ja se stvarno nadam da smo mi na ponos i našem gradu i našem sugrađanima i da smo na ponos sportskoj obitelji u gradu Karlovcu. Evo mi se stvarno trudimo od prvog dana, jako treniramo, naporno treniramo, puno treniramo, dugo treniramo, tako da stvarno se trudimo prezentirati naš grad i naš sport što bolje, gdje god da dođemo u Europi i u svijetu. Stvarno je iz godine u godinu taj odnos i razumijevanje prema našem klubu i prema samom sportu sve bolji, počinju ljudi shvaćati da ipak to nije samo tako, da je ipak to jedan dosta konkurentan sport, da je to jedini borilački sport koji nema težinske kategorije samim tim već je komplicirano i tako dalje. Mačevanje je olimpijski sport, ali evo stvarno je situacija skroz bolja.

Mačevanje je olimpijski sport i dobro je da ga imamo u Karlovcu, što ti misliš?

-Slažem se, mačevanje je dosta zanimljiv sport, to je dosta intelektualan sport, stimulirajući i  fizički u drugu ruku iznimno naporan, tako da je za sami razvoj djeteta dobar što fizički, jer mi jako radimo na tom dijelu na pripremi i tako dalje, kognitivno je vrlo stimulirajući tako da je opet dobro za dijete. Traže se nekakva rješenja tijekom borbe, koja moraju biti brza, efikasna i tako dalje, tako da je to jedan stvarno super sport i za glavu i za noge, što bi se reklo. Nažalost, stvarno nažalost, ja bih da ima što više klubova, nema svaki grad u Hrvatskoj priliku imati mačevalački klub i to je jedna vrlo bitna stvar koju možda ljudi ne razumiju. Recimo, jedna Rijeka nažalost uopće nema kluba, tako da se tamo djeca ne mogu baviti mačevanjem, ni u Varaždinu nema kluba, sada se nešto pokušava. Ako odemo još mrvicu dalje i gledamo da se u Karlovcu bavimo floretom, koji je jedan od tri discipline, uz mač i sablju, i koji je najzahtjevnija disciplina fizički, taktički i mentalno s brzim reakcijama, a to je vrlo bitno.

Tu je i tradicija mačevanja u Karlovcu, tu je djelovao i Milan Neralić koji je iz Slunja, koliko je važna tradicija?

-Pa gledajte, prije svega Karlovac je bio kroz svoju povijest oduvijek vojni grad, koliko ja znam i uvijek je bio tu mač, pa mislim da je u grbu naše županije sablja u povijesnom grbu, tako da Karlovac i veliki dio Karlovačke županije je oduvijek bio povezivan i s vojskom i s nekakvim i vojnim utvrdama i obranama i tako dalje. Tako da bi bilo šteta da samim time nemamo neko mačevanje, kako bi rekao kroz povijest se Karlovac branio s hladnim oružjem, kasnije s vatrenim oružjem, to bi bila ista stvar da u Karlovcu nemamo streljaštvo. Poveznica je možda čak kod mačevanja još veća, jer se stotinama godina branilo s hladnim oružjem i  utvrde oko Karlovca, tu je Dubovac i tako dalje, tako da su to poveznice u svakom slučaju.

Kako je trenutno s treninzima?

-Treniramo u dvorani Osnovne škole Dubovac, za vrijeme školskih praznika trenirali smo u Atomskom skloništu zahvaljujući Taekwondo klubu "Karlovac", koji nam uvijek izađe u susret. Tako da hvala Bogu ne fali nam ni dvorana, ne fali nam niti termina za trening i najbitnije je da se radi punom parom.

Najbolji član kluba Antonio Gojak radi, pa i tu ima nekih problema, on sad ima dosta tih radnih obaveza, kako uspijevate to sve uskladite?

-Pa, još je to malo brdovito, ali doći će na svoje, neke stvari se rješavaju i tako dalje, a to je teško uskladiti i tako dalje, pogotovo što ima takav posao, on radi u tri smjene, jutarnja, poslijepodnevna i noćna, to su smjene od osam, deset i dvanaest sati. Tako da malo dok se to ne uskladi, dok se malo ne izregulira treba vremena, ali opet s druge strane neki treninzi su u vremenskom razdoblju kada njemu odgovara i tako dalje, većina treninga je njemu prilagođena. Tako da zadnjih jedno pola godine, godinu malo je taj broj treninga i sparinga smanjen, na nama je da to podignemo opet nazad na prvobitnu razinu. Antonio Gojak je mlad, ima 23 godine, ljudi u mačevanju nastupaju do 40 godina na svjetskim prvenstvima, tako da za tih pola godine, godinu neće propasti svijet. Tako da mi se u principu ne sekiramo, gledamo da to dugoročno ustabilimo kako se spada.

Je li voljni moment kod njega jak?

-Antonio Gojak je pravo oličenje jednog sportaša i jednog, kako bih rekao, pravog dečka i stvarno smo ponosni da ga imamo u klubu. On pokušava uskladiti sve svoje obaveze, a na treninzima se maksimalno trudi i pravi je primjer mladima.

Kako su se uklopili dečki koji su iz Zagreba došli u klub?

-Leo Li i Leo Smrekar nisu se trebali uklapati, oni surađuju s nama već godina, dolazili su k nama na treninge, putovali smo zajedno na natjecanja, sada su samo i službeno članovi našeg kluba. Mi se poznamo od početka rada kluba, od 2009. godine ili 2010. godine, od prvog natjecanja Antonia Gojaka. Antonio se za medalje borio i protiv njih, a zajedno smo prošli cijelu Europu i bili na brojnim natjecanjima. Tako da u principu mi smo oduvijek u jako dobrim odnosima, samo smo to finalizirali na papiru nekako u zadnjih godinu, dvije. Leo Li nedavno je i nagrađen od Karlovačke sportske zajednice.

Dolaze li oni iz Zagreba na treninge u Karlovac?

-Pa dođu ili oni dođu k nama ili mi kada idemo u Zagreb im javimo pa oni dođu u dvoranu u Zagrebu na sparing. Sve radimo u dogovoru, ali u principu kada treba ili kada se spremamo za neko natjecanje, dođu u Karlovac, nije problem.

Antonio Gojak bio je sa seniorskom reprezentacijom turniru Grand Prix u Torinu, bio si s njim, kakva je bila konkurencija?

-Konkurencija je bila boli glava, strašno, užas, kada sam počeo brojati te države, kada sam nabrojao 54 države od Hong Konga, Japana, Kine, Koreje, Singapura, da ne pričam, Brazil, Argentina, Čile, Peru, Meksiko, Kanada, Amerika, ne znam, pa do Australije, Tunisa, Alžira, Egipta, Južne Afrike. Stvarno to čovjek ne bi vjerovao da se tolike države i toliki ljudi bavi mačevanjem, uz te 54 države sa svih kontinenata, u kategoriji seniora bila su 254 natjecatelja. Strašno, baš veliki broj natjecatelja, strašna konkurencija, nešto grdo.

Je li tu svaka pobjeda uspjeh?

-Naravno, svaka pobjeda je važna, svaka pobjeda je uspjeh, kada ti dođe deset do petnaest najboljih Francuza i Amerikanaca, čak su bili i Rusi, koji su nastupili pod olimpijskom zastavom. Deseti, dvadeseti Talijan može biti iznimno konkurentan, isto vrijedi i za Amerikance i za sve velike mačevalačke sile tako da svaka pobjeda puno znači.

U tijeku je u Zagrebu Liga floreta, kakva je situacija?

-Nažalost, nikada nismo bili gori, da iskreno kažem, ali isto zbog određenih stvari je tako. To je liga za mlade, koja je  počela u devetom, desetom mjesecu, da budem iskren na zadnja dva natjecanja nisam bio, na jednom jer sam bio u Torinu, a na jednom zbog jednog drugog natjecanja. Nešto su oni mijenjali koncept te lige tako da ove godine, da ne kažem, da smo tu ligu već malo i zaboravili, otpisali, gledam samo na to kao dobar sparing, ali ove godine zbog nekih određenih stvari neće biti baš tu nekakvih prevelikih rezultata.

Državno prvenstvo vam je važno, koja ćete ustvari natjecanja imati do ljeta?

-Državno prvenstvo je uvijek bitno, ja bih rekao, ne postaje se prvakom države svaki dan, tako da je državno prvenstvo uvijek bitno i bit će za nas bitno ove godine i u maču i u floretu. Nadam se da će Antonio Gojak izboriti Europsko prvenstvo u Bernu u Švicarskoj u šestom mjesecu, to bi nam recimo bilo vrlo bitno. Svjetskog prvenstva nema one godine kada su Olimpijske igre, tako da Svjetskog prvenstva ove godine nema. Idemo u Wroclaw u Poljsku na natjecanje za mlađe uzraste, to je uz Pariz najveće natjecanje na svijetu, to idemo u ožujku. Tako da nam je to još recimo bitno i bit će još prije toga neki turnir u Zagrebu, a poslije toga još turnir u Mađarskoj. U principu su nam najbitnija ta dva državna prvenstva, u maču krajem svibnja, a u floretu početkom lipnja, moramo se dobro spremiti za to. Važna je i Poljska, zato što je najkonkurentnija jednostavno i eventualno krajem šestog mjeseca Europsko seniorsko prvenstvo, to bi naravno ipak bio lijep završetak sezone.

Imaš ustvari tri reprezentativca, Jakov Božić je kadetski, Luka Bublić juniorski i Antonio Gojak seniorski, kakva je situacija s njima?

-Da, oni su još uvijek u reprezentaciji i to je sve u redu, tu je najstabilniji, daleko najstabilniji Antonio Gojak. S ovim ostalima ćemo vidjeti kako će odrastati, što će i kako će ići dalje. To se s djecom nikada ne zna.

Je li novi članovi kucaju na vrata kluba, je li porastao interes za mačevanje u Karlovcu, ima li novih članova?

-Interes je manje-više, ajmo reći, uvijek nekako standardan svake godine, dođe svake godine netko novi, dođe netko, pokuca na vrata kluba, s time da mi ne radimo više prezentacije kao prije i ne idemo više toliko po školama. Ustvari, nemamo mjesta za više ljudi, to jest za više djece, da trenutno nemamo previše baš mjesta dok se neke stvari još malo ne poslože. Pa, neću reći da nemamo termina nego jednostavno nemamo mjesta u dvorani, kada ih je previše onda se razvodni kvaliteta, a mi zapravo najviše dajemo na tu kvalitetu. Onaj tko nam je u dvorani i onaj tko nam je u dvorani dugo vremena, njemu se daleko više posvećujemo, nego nekome novom, ali naravno ozbiljno radimo i s novima u klubu. S godinama se zavređuje i veća pažnja, nekakav odnos i na taj način se vidi s kim se treba jače raditi. Djeca vole mačevanje, nema djeteta, koje se nije igralo mačevanja, djeca vole mlatiti s mačem. Neki roditelji smatraju da ovo nema veze s pravim mačevanjem, zapravo je to pravo mačevanje koje se razvijalo kroz povijest. Neki možda misle da je to preskup sport što zapravo u Karlovcu apsolutno nije istina, ustvari nema jeftinijeg kluba u Hrvatskoj, a i šire. Puno stvari nekima ne paše, što trening traje dva tri sata, pa im je to predugo i tako dalje, mislim da je više tu problem možda nekakve druge stvari koje prije svega roditelji razumiju, nego da sama djeca se ne bi htjela baviti mačevanjem.

Kakva je situacija s opremom, ima li je dovoljno u klubu?

-Opreme hvala Bogu imamo dosta, stvarno nismo doslovno imali ništa prije četrnaest, petnaest godina. Sada stvarno imamo opreme, pa na razini jednog pravog europskog kluba, da ne kažem. Stvarno ne možemo se požaliti, imamo zaista sve, od utega do oružja, što se tiče opreme sve je u redu.

U nekim sportovima oprema se razlikuje po kvaliteti, ima li u mačevanju razlike između floreta i floreta?

-Ima razlike, ima floret za 30 eura, a ima i floret za 150 eura, a mi koristimo onaj za 120 eura. Oružja se u mačevanju dijele prije svega na dvije vrste, na ona oružja koja imaju licencu od Svjetske mačevalačke federacije i na ona željeza koja nemaju licencu. Recimo da se s takvim oružjima ne može boriti na Grand Prix turniru, ona su po 40 eura, a mogu ih koristiti djeca. Onda postoje ta olimpijska oružja koja idu od 100 do 150 eura po željezu i mi uzimamo ta oružja, to smo, ajmo reći prekopirali od Zagrepčana, to se zove klinga. To željezo koje uzimaju Zagrepčani, zapravo uzimamo godinama i mi i pokazalo se najbolje, najkvalitetnije, najizdržljivije i tako dalje. Tako da uglavnom razlika postoji, ali mi već godinama uzimamo to koje je pri vrhu, to oružje je pri vrhu i sa cijenom, ali je pri vrhu i s kvalitetom.