"Tata i ja nekada se natječemo na treningu jedan protiv drugoga, to nam daje neku tu motivaciju"

Streljački klub "Policajac" ostvaruje već godinama sjajne rezultate, a najznačajniji uspjeh je naslov državnog prvaka u zračnom pištolju, Karlovčani su uvjerljivo osvojili u prošloj sezoni prvo mjesto u 1. Walther hrvatskoj ligi. Ukupno su karlovački strijelci na pet državnih prvenstava karlovački strijelci osvojili četiri ekipna naslova prvaka Hrvatske i jedno drugo mjesto. Najistaknutiji član momčadi bio je Matija Cindrić, koji je osvojio i naslov pojedinačnog prvaka Hrvatske u gađanju zračnim pištoljem. Matija i njegov otac Vlado Cindrić članovi su reprezentacije Hrvatske. Streljački klub "Policajac" tako je osvojio dvije glavne nagrade na proglašenju najboljih u karlovačkom sportu, klub je najbolji ekipno u muškoj konkurenciji, a Matija Cindrić najuspješniji je pojedinačno. O zaista sjajnim rezultatima kluba i njegovim pojedinačnim razgovarali smo s Matijom Cindrićem.

Koji ti je bio najveći uspjeh prošle godine, zbog čega si i proglašen najboljim sportašem grada Karlovca?

-Najveći uspjeh prošle godine bio je definitivno naslov državnog prvaka u zračnom pištolju, to je naša glavna pištoljaška disciplina, to je olimpijska disciplina. Mislim da sam najviše po tome zaslužio tu nagradu. U Kupu Hrvatske osvojio sam drugo mjesto u toj disciplini, bila je borba u finalu, tu je Željko Posavec na kraju osvojio naslov, ali bilo je blizu, mogla je titula pobjednika kup natjecanja za malo doći u moje ruke. Na Međunarodnom turniru u Trzinu sam isto tako osvojio drugo mjesto, isto u toj disciplini, a ove ostale sve su popratne discipline i tu je isto tako bila dobra sezona, osvojio sam niz nagrada u tim disciplinama, ali mislim da je ipak ovo bila glavna disciplina, zbog koje sam osvojio tu nagradu najuspješnijeg u karlovačkom sportu.

I kao ekipa bili ste u prošloj godini najbolji u Karlovcu u prošloj godini, što ste sve osvojili u ekipnoj konkurenciji?

-Prošla godina bila je fantastična za nas, bili smo prvaci u 1. Walther hrvatskoj ligi u zračnom pištolju. Još smo uzeli dodatna tri naslova prvaka i još par drugih mjesta, tako da je stvarno fantastična godina iza nas. Mislim da smo zasluženo osvojili naslov najuspješnije muške ekipe u gradu Karlovcu.

U ovoj sezoni ste drugi u 1. Walther hrvatskoj ligi u zračnom pištolju iza "Dalmacijacementa", možete li ipak do prvog mjesta?

-Ustvari, "Dalmacijacement" bi morala dosta kiksati, oni bi na zadnjem natjecanju zapravo morali biti treći, a mi bi trebali uzeti prvo mjesto i tu bi onda išli na broj krugova tijekom cijele godine, tijekom svih tih pet kola lige. Jako je teško vjerovati u to, no mi ćemo dati sve od sebe da pucamo najbolje što možemo, a onda možemo se samo nadati, što je ružno za reći, da će "Dalmacijacement" kiksati.

Kako se snalazite za oružje, pištolji su skupi?

-Da, sve su skuplji i evo hvala Bogu prošle godine kupili smo meni novi malokalibarski pištolj, izdvojili smo za njega više od 2.500 eura, ali eto pokušavamo nekako, tražimo sponzora da nam na bilo koji način pomognu, jer stvarno je teško. Skupi su ovi pištolji, a i municija, stvarno zahvaljujem i dalje svima koji su nas znači sponzorirali prošle godinu da smo uspjeli kupiti pištolj, koji će nadam se biti uspješan u budućnosti i pomoći mi da radim još bolje rezultate.

Koliko metaka ispucaš na treningu?

-Na primjer zračni pištolj, ovisi isto o treningu koji radim, ali neki minimum je oko stotinjak metaka znači po treningu, nekada više, nekada manje, sve ovisi kažem opet o vrsti treninga. Tako da tjedno oko 500 pa na više metaka se sigurno ispuca, to se nakupi. Počeli smo dobivati na kraju sezone metke od Hrvatskog streljačkog saveza i to prva tri kluba u 1. Walther hrvatskoj ligi u zračnom pištolju. Prošle godine ili pretprošle, nisam siguran, dobili su klubovi koji su osvojili prvo, drugo i treće mjesto. Dobili smo određenu količinu metaka, tako su na taj način pomogli, ali to je malo, možda za jedan mjesec treninga.

Koja ti je disciplina najdraža, je li zračni pištolj ili mali kalibar?

-Draži mi je zračni pištolj, nekako sam s njim krenuo prvo, to mi je prvi pištolj s kojim sam krenuo, tako da možda mi je taj najdraži, a i tu mi najbolje ide, tako da mi je to za sada najdraža disciplina.

Bila je prilika da odeš na Europsko prvenstvo u zračnom pištolju, ali nisi uspio, o čemu se tu radilo?

-Da, bila je neka šansa da odem na Europsko prvenstvo u zračnom pištolju, nažalost nisam uspio, bio jesam blizu par puta da ispunim normu, ali eto jednostavno nije išlo. Možda nisam očito dovoljno trenirao, nisam bio dovoljno skoncentriran, to su te neke male nijanse, ali eto ovaj put je odlučilo na tu stranu. Ostaje mi ove godine Europsko prvenstvo u malom kalibru, imam novi pištolj, imamo elektronske mete, to je nešto novo, hvala Gradu Karlovcu i svima koji su pomogli da nam se stvore bolji uvjeti. Tako da sada imamo dobre uvjete, kao svi ostali, možda čak i bolje uvjete, pa evo novi pištolj nove mete, nova streljana, pa se nadam da ću uspjeti izboriti na ljeto Europsko prvenstvo u malom kalibru.

Streljana je obnovljena, dobili ste i elektronske mete, je li sada puno lakše?

-Da, sada su uvjeti stvarno fantastični, a to je bitno i zbog djece. Klinci, neka nova djeca još dodatno će doći, sada već ima dosta klinaca, dobro se radi. Lijepi su uvjeti, stvarno ne mogu ništa reći, stvarno je sada lijepo doći na trening i nadam se da će tako i ostati dalje da će možda biti u budućnosti još malo i bolje.

Je li sada lakše raditi na treningu?

-Da, lakše je zato što nema više te velike prilagodbe, koja je bila prije to su stvarno bile vizualne i psihičke prilagodbe, tempo treninga, ritam sve je bilo drugačije, ovako sad je sve isto, samo normalno nije isti presing i trema, ali sve ostalo je isto. Nema više velike razlike, kako je bilo prije, stvarno mogu se raditi različite vrste treninga, puno je lakše, sve je stvarno bolje.

Kakav je odnos s ocem Vladom, je li to odnos trenera i strijelca ili ste protivnici?

-Pa, kako kada, nekada se natječemo na treningu jedan protiv drugoga, to nam daje neku tu motivaciju, nekakav je tu žar na treningu, koji nam pomogne na natjecanju, tako da kako kada, ovisi o situaciji. On mi ne pušta, nema puštanja i bolje da mi ne pušta, jer ipak to onda meni daje neki taj motiv da njega pobijedim, jer ipak je on godinama bio najbolji sportaš grada Karlovaca i općenito hrvatskog pištolja, tako da je to jedan cilj da njega pobijedim. Dobro, trebat će puno napornog rada na treningu, morat ću se zalagati, stvarno bi bilo dobro stići njegove rezultate, a možda ga i prestignem jednog dana.

Prošle godine, negdje krajem godine, bilo je proglašenje ali za 2022. godinu, gdje si bio proglašen najboljim pištoljašem Hrvatske, koliko ti je to značilo?

-Da malo smo kasnili ovaj put, ne znam iz kojeg razloga, nadam se da ove godine neće kasniti to proglašenje. Moram reći iskreno, da me je to iznenadilo, nisam se nadao da ću biti najbolji, znamo svi smo tu negdje, to su bile neke male nijanse u vrlo kratkom vremenu, ali sada se nadam da bi trebalo biti uskoro za prošlu 2023. godinu. I u prošloj godini bio sam u vrhu pištoljaša u Hrvatskoj, ali vidjet ćemo, bilo je puno turnira i različitih natjecanja. Tako da u svakom slučaju konkuriram opet, u prva dva ću biti, ajmo reći 100 posto.

Streljaštvo je trofejni hrvatski sport, ali puškaši su puno bolji od vas pištoljaša, možete li vi pištoljaši do kakve velike medalje?

-Stvarno, to je tako, ne samo tata i ja nego i ova ostala trojica pištoljaša, od nas pet stvarno koji smo se malo izdvojili od ovih drugih, na treninzima i ovako kada smo neki put zajedno to baš komentiramo. Ne znamo što se događa, na treninzima svatko od nas pet ostvaruje fantastične rezultate, zašto se to događa na natjecanjima, da mi ne možemo puknuti takav meč kao na treningu, ne znam. Evo, puškaši stvarno rade fantastičan posao, odlični su, stvarno ima tu četiri, pet isto tako dobrih dečki koji se isto međusobno bore koji će biti u reprezentaciji, rade vrhunski posao, ali evo nadam se da ćemo i mi uspjeti da bilo tko od nas četiri, pet pukne neki vrhunski rezultat, dat ćemo sve od sebe da to bude ove godine, ako ne ove iduće godine, a nadam se da ću to biti ja.

Jednom prilikom mi je Vlado rekao da kada bi se računali rezultati na treningu da bi on bio europski prvak, što misliš o tome?

-Stvarno na treninzima i on i ja radimo lijepo, pogotovo sada kada imamo te elektronske mete, stvarno se lijepo odrađuje na treninzima, ali eto nadam se da ćemo ove godine uspjeti to s tom elektronikom, uskoro će biti godinu dana kako je imamo, pa se nadamo da ćemo uspjeti to prenijeti na natjecanja.

Matija, kada si se počeo baviti streljaštvom, jesi li očekivao da ćeš biti tako uspješan?

-Pa, nisam nešto očekivao, prvi put mi se svidjelo, svidjelo mi se to što je tata stalno na putovanjima, bio je u vrhu, htio sam biti kao on, da budem tu negdje. Dosta brzo sam došao do razine da budem u konkurenciji za juniorsku reprezentaciju, tako da nekako od početka sam dobro krenuo, ali nisam očekivao da ću biti u samom vrhu, ali evo tako se posložilo i lijepo sam krenuo. Imao sam dobrog trenera od početka, tako da sve se lijepo posložilo i ispalo je na kraju sve dobro.

Bavio si se rukometom i streljaštvom, kako si se odlučio za streljaštvo?

-Da, igrao sam rukomet, bili smo dobra ekipa, ali nisam jednostavno mogao trenirati i rukomet i streljaštvo. Prekinuo sam trenirati rukomet kada sam krenuo na Policijsku akademiju i kada sam se zaposlio u policiji, nisam mogao sve stizati. Još sam neko vrijeme išao na treninge rukometa i onda sam prekinuo, nisam se mogao dovoljno skoncentrirati na jedan trening i jednostavno sam morao nešto prekinuti, da bi u nečemu bio bolji.

Čuo sam da voliš igrati mali nogomet, kako stojiš s drugim sportovima?

-Pa volim sve sportove, sve volim, na poslu znamo igrati košarku, nogomet, tenis i odbojku, stvarno igram sve i sve volim, općenito volim sport gledati na televiziji, nema sporta koji ne gledam, stvarno pratim sve sportove.

Kada razgovarate tata i ti o tvojoj streljačkoj karijeri, što bi željeli, koji su ciljevi?

-Tata bi htio da budem još bolji, kao i sam što želim, htio bih još napredovati, htio bih taj uspjeh koji mi fali na toj europskoj i svjetskoj razini, naravno i olimpijskoj, tu se sada trudimo da preskočimo tu neku ljestvicu, na kojoj se i on muči. On je vrhunski na toj državna razini, ali nije imao neki veliki iskorak na toj europskoj i svjetskoj razini da osvoji neku medalju, tako da se trudimo da sada ja probam doći na tu razinu da osvojim neku medalju na velikom natjecanju.

Sada su u pištolju na Olimpijskim igrama dvije discipline zračni pištolj i rapid fire, a vi za tu disciplinu nemate uvjete, o čemu se radi?

-Nemamo uvjete za rapid fire, to je zahtjevna disciplina, za koju treba jako puno metaka i veliki prostor, jer samo jedan strijelac koristi pet meta odjedanput, a mi to na našoj streljani nažalost nemamo, ne možemo to trenirati i nemamo tolika sredstava i municiju da to treniramo i zato se ne bavimo tom disciplinom.  

Jesu li u Hrvatskoj dečki specijalizirani za određenu pištoljašku disciplinu ili svi pucaju sve discipline?

-Ima dosta ljudi, koji su dobri samo u velikom kalibru i ostale discipline ne diraju. Mi, "Dalmacijacement" i "Osijek" najviše se trudimo u zračnom pištolju i malom kalibru, pokušavamo biti podjednako dobri u svim disciplinama, neki jesu, neki nisu. Možemo reći da većinom nisu svi dobri u svakoj disciplini, uvijek je netko predodređen za nešto. Neki su dobri samo u nekoj disciplini.

Sada je vama pištoljašima najvažnija disciplina zračni pištolj, koja je i olimpijska disciplina, a u malom kalibru imate europska i svjetska prvenstva, hoće li biti kakvih promjena?

-Na nekoj međunarodnoj razini najvažnija disciplina nam je taj zračni pištolj, nadamo se da će uskoro, od idućih znači Olimpijskih igara 2028. godine, da će otvoriti novu disciplinu 30x30, to bi mi mogli trenirati. Tome se nadamo, pa bi imali dvije olimpijske discipline i bile bi nam povećane šanse za odlazak na Olimpijske igre.

Uspiješ li uskladiti treninge s poslom, koliko ustvari treniraš?

-Pokušavam svaki dan trenirati, ako ne, pokušavam barem raditi na suho, znači na bijeli zid odraditi nešto, barem nešto, ako se ne može, ali četiri puta tjedno imamo trening, tako da toliko puta i treniramo. Vikendom su natjecanja, najčešće treniramo nekih dva sata. Pokušavam uskladiti treninge i posao, neki put uskladim, neki put ne, nažalost, takvi su uvjeti posla, ali opet zahvaljujem se stvarno nadređenima na poslu, koji uvijek nađu način da me oslobode i da mogu ići na treninge i na natjecanja.