"Ja nisam išao na ekskurzije, na logorovanja, na neka vjenčanja, sve to radi košarke i stvarno sam se dao tome"

Goran Starčević imao je dugu i uspješnu igračku karijeru, koja je trajala dvadesetak godina. Starčević je u sezoni 1999./2000. igrao za Košarkaški klub "Karlovac" u Hrvatskoj košarkaškoj A-1 ligi, a po završetku prvenstva otišao je igrati u Belgiju. Zatim je igrao u Grčkoj, pa se vratio u Hrvatsku i igrao u niz klubova. Jednu sezonu igrao je u ABA ligi za "Borac" iz Banja Luke. Bio je šest godina u Košarkaškom klubu "Jadranka" iz Malog Lošinja, gdje je bio igrač i trener. Na kraju se definitivno vratio u Karlovac i u ljeto 2022. godine postao trener Košarkaškog kluba "Šanac". U prvoj sezoni pod njegovim vodstvom košarkaši "Šanca" ostvarili su u osamnaest utakmica jedanaest pobjeda i sedam poraza. Počela je nova sezona u kojoj Starčević očekuje borbu za gornji dio tablice. Razgovarali smo s Goranom Starčevićem o njegovoj igračkoj karijeri, o trenerskom poslu, o prvenstvu i o planovima za budućnost.

Kakva je bila igračka karijera?

-Igračka karijera trajala je sigurno nekih dvadesetak godina. Karijera je počela naravno u Karlovcu, nakon toga sam se odlučio za inozemnu karijeru i na kraju se svi volimo vratiti kući. Tako sam se i ja odlučio vratiti kući i okušati se u tom trenerskom poslu.

Bilo je dosta klubova u tvojoj igračkoj karijeri, što možeš posebno izdvojiti iz tih igračkih dana?

-Pa, bilo me posvuda, znači krenuo sam iz Karlovca prema van, bio sam tri godine u Belgiji i stvarno mislim da mi je to bilo jedno od boljih životnih iskustava. Nakon toga bila je Grčka i to je možda bio dio koji je bio malo promašen. Nakon toga sam se vratio na domaće terene, tu sam bio u Zagrebu, u Hermesu, u Varaždinu i opet Karlovac, igrao sam u ABA ligi za Borac iz Banjaluke. Zadnjih šest godina bio sam na moru, bio sam igrač i trener u Malom Lošinju i na kraju sam se opet vratio kući.

Jesi li zadovoljan s tom igračkom karijerom?

-Ja sam mislim izgubio puno na početku kada sam imao 18 godina, kada sam bio najspremniji, dobio sam poziv za vojsku i tu sam izgubio godinu dana bez ijednog treninga. Iskreno jako se teško bilo vratiti i ja sam na kraju ipak uspio se vratiti, odigrao sam profesionalnu karijeru, jednostavno sam živio sam za tu košarku, volio sam košarku, nisam se predavao u sve u svemu tome, ustrajao sam i na kraju recimo da sam zadovoljan igračkom karijerom.

Jesi li računao da ćeš jednog dana biti trener?

-Pa, ne znam da li sam vjerovao, ustvari jesam, znači meni je košarka stvarno ljubav, svatko ima neku svoju ljubav, netko posao, netko nešto drugo, meni je stvarno od početka do kraja ljubav košarka. Uvijek sam htio biti dio toga, je li u upravi ili trener, još kao igrač uvijek sam težio za tim, tako da jednostavno pružila mi se prilika i vidjet ćemo kako će to biti, kako će to ići dalje. Kažem, želim ostati u košarci, košarku volim, to mi je prva ljubav.

Košarka je bila jaka u Karlovcu neko vrijeme, svima u Karlovcu košarka znači puno, zašto je trenutno ovakva situacija, može li bolje?

-Naravno, da može bolje, ali mislim da tu ima jako puno faktora, jednostavno to preko noći ne ide, jer jednostavno košarka stvarno stagnira već godinama i to nije slučajno, to stvarno nije slučajno. Tu je jedan problem, mi smo kao djeca bili stalno vani, bili smo na terenu, ne znam je li bio nogomet ili košarka, sve sportove smo radili. Ja kažem da su nas tada tjerali kući, a danas djecu tjeraju iz kuće. Mi smo uživali biti u prirodi i loptati se, družiti se. Danas toga nema, danas fali puno volje, puno mladih, puno talenata, što je isto vrlo bitno i mi smo uvijek imali konkurenciju, nas je stvarno bilo jako puno. Naravno, ne znam, voljeli smo to znači, nije bilo u biti samo voljeti to, moraš stvarno živjeti za to. Ja nisam išao na ekskurzije, na logorovanja, na neka vjenčanja, sve to radi košarke i stvarno sam se dao tome, ali vjerujem da bez toga nema, ne mogu se napraviti neke stvari i zato smo tu gdje jesmo. Mi nažalost, Hrvatska u košarci igra prekvalifikacije za kvalifikacije, tako da mislim da nam to sve govori gdje je naša košarka danas.

Neki ljudi u Karlovcu znaju reći da nema više hakla, pa onda nema ni košarke, što misliš o tome?

-Istina je, ja se sjećam mi smo prije znači uvijek dolazili ranije da bi došli na red, ako bi igrali oko šest sati, mi bi došli u pet, jer jednostavno nisi mogao doći na red. Druga stvar je bila znači, kada izgubiš prvi susret ti možeš ići kući ili ćeš čekati da si na redu za dva sata, a danas, ja živim blizu košarkaškog igrališta u Šancu i rijetko kada vidim da ima nekoga na igralištu, a prije jednostavno nisi mogao doći na red i to je to.

Što je po tebi razlog tome?

-Nema te posvećenosti, nema te ljubavi prema sportu, je li ta tehnologija uzela svoj danak, danas su stvarno drugačija vremena, mi prije čak nismo imali niti mobitel što je dobro, a nismo ni mogli. Danas znači prevladala je tehnologija, mobiteli, nema toliko druženja, nema toliko sportskih aktivnosti, nema tih haklova. Ne znam, mi smo igrali apsolutno sve, mi smo igrali nogomet na biciklima, mi smo igrali tenis, bejzbol, mi smo živjeli za tu prirodu, za druženja, a danas to sve fali.

Kada je napravljeno košarkaško igralište na Vunskom polju, očekivao sam da će biti stalno puno, no zjapi prazno, što misliš o tome?

-Da, ja sam par puta bio tamo, kada je bila neka svečanost dolje u Šancu, ali stvarno tamo nema nikoga. Znam da prije na igralištima znači nije bilo uopće mjesta, nije ni bilo prilike da dođeš, a danas kada god se sjetiš možeš slobodno doći i znaš da te koš čeka.

Ima teorija u Karlovcu gdje kažu ljudi da košarka ne može napredovati kod nas, jer ne rastu visoka djeca, kakvo je tvoje mišljenje?

-Pa, ne znam baš, nije to baš tako, ja mislim da je teško napredovati, jer nam je nacionalna košarka slaba, to je prva stvar. To je ono što se sada govori, kakav ti je sport na nacionalnoj razini, takav ti je taj sport i na lokalnoj razini. Mislim da je to najveći problem, kažem, problem je u tome. Po meni nije toliko visina bitna, mislim da je više važna volja i želja za taj sport. A uz to mora postojati neki talent.

Trenutno su tri košarkaška kluba u Karlovcu, je li ta konkurencija dobra za razvoj košarke ili to nije dobro?

-Ja mislim da to nije dobro, da smo mi premala sredina da bi mogli imati tri kluba, mislim da kada imate tri kluba u svakom klubu imate po nekoliko dobrih igrača, a problem je u tome što oni nemaju konkurenciju na svakodnevnim treninzima, onda po meni jednostavno ne mogu napredovati. Mi smo iskreno napravili jednu veliku suradnju s Košarkaškim klubom "Roling", potpisali smo ugovor o suradnji, gdje mi njima dajemo kadete, oni nama juniore i svi oni kada se razviju dolaze nama u seniorsku košarku. Mislim da je to jedini način da napredujemo, ali kažem, bez pravih treninga, bez konkurencije, bez toga, mislim da će nam košarka još godinama stagnirati. Znači treba suradnja po meni obavezno, ako mislimo nešto ozbiljnije napraviti, tako da nam djeca napreduju, mislim da je suradnja neophodna za razvoj košarke u Karlovcu.

Počela je sezona, već ste odigrali nekoliko utakmica, kakav je ove godine igrački kadar, jesi li zadovoljan?

-Pa, s kadrom sam čak i zadovoljan, mi imamo drugih problema. Već godinama imamo puno igrača koji rade u dvije smjene, koji rade u Sloveniji, tako da se teško možemo naći, nema tjedna da smo kompletni, iskreno. Imamo policajce, imamo doktora, imamo radnike koji rade po dvije smjene i uvijek se nekako preklapamo, nikako se ne možemo skupiti, mislim da smo samo jednu utakmicu odigrali kompletni i to prvu utakmicu protiv "Kraljevice" i tada smo stvarno izgledali jako dobro, a u drugim utakmicama uvijek su nam falila po dva tri igrača. Krenuli smo u ovu sezonu, normalno, vidjet ćemo kako će se ona odvijati. Ja sam rekao meni je najvažnija utakmica bila protiv "Pule 1981", gdje sam stvarno očekivao da vidimo zapravo gdje smo i što smo. Budimo realni, "Pula 1981" je ipak malo ozbiljniji klub, što znači ozbiljniji klub, treniraju dva put dnevno, oni ne rade, nitko od njih, treniraju dva put dnevno i to je jedini način do uspjeha. Mi si to ne možemo priuštiti, mi imamo ljude koji rade i  nažalost tu smo utakmicu izgubili na jednu loptu, što se kaže, ali stvarno je tako. Tako da ne znam, vidjet ćemo što će biti dalje, imamo dobar raspored imamo dobre mogućnosti da nešto napravimo, kažem, teško je nešto obećati, teško je nešto napraviti s obzirom da mi nismo profesionalni klub, da puno ljudi radi, manje treniramo ili ne možemo se uskladiti mislim da je to za sada nama problem.

Čini mi se je momčad dobro izgledala u toj utakmici s "Pulom 1981" mogli ste pobijediti, odlučila je jedna lopta. Je li to i tvoje mišljenje?

-Dobro smo izgledali, ja mislim da po kvaliteti sigurno spadamo u sami vrh, to je moje mišljenje, mislim da stvarno spadamo u vrh, imamo stvarno kvalitetne igrače, tu su iskusni i kvalitetni stariji igrači, imamo dva vrlo dobra juniora Brozovića i Jakina. Mislim da imamo tu neku jezgru, da imamo taj neki koncept, mislim da je u toj utakmici odlučio i taj trening, odlučila je ta posvećenost, oni treniraju dva put dnevno, a mi kako se skupimo s obzirom na poslovne obaveze. Tako da mogu reći da smo izgledali dosta dobro, ali jednostavno mi je žao zbog tog poraza.

Problemi u sportu nastaju kada sportaši upišu fakultet i više ne mogu ispunjavati sportske obave, kakva su tvoja iskustva?

-To vam je uvijek tako, ja sam i na moru imao slični slučaj, mi smo isto bili jako dobra ekipa, ali ono znači kada kreće predsezona, pa sezona ljudi počnu raditi jednostavno je teško raditi i zato mislim da bez profesionalnog načina rada i posvećenosti tu nema nekog prevelikog rezultata. Tako da u globalu mogu biti zadovoljan s ekipom i kažem svi rade, ne možemo si priuštiti da imamo dva put dnevno treninge, iako mislim da bi s tim treninzima bili u samom vrhu.

Jesi li zadovoljan s ovom ligom, koju igrate, neki je zovu morska liga?

-To je ta Druga liga, zadovoljan ili nezadovoljan, ne znam, liga nije loša, bilo bi bolje da smo možda u ligi Centar baš zbog tih putovanja i zbog toga što kažem imamo policajca, doktora, ljude koji rade vikendima, onda je teško sve to uskladiti. Nama bi bilo bolje da igramo A2 ligu Centar bila bi nam putovanja na pola sata što bi išli najvjerojatnije svi. Iskreno tko će ići subotom i nedjeljom u večernjim terminima na dva, tri i više sati vožnje, ljudi jedva čekaju da se odmore. Ovako znači izgubi se po pola dana, ali i troškovi bi bili manji da igramo A2 ligu Centar. Ova liga koju igramo nije loša, ali mislim da bi bilo jednostavnije da igramo A2 ligu Centar, ovako nam putovanju uzmu cijeli dan, mi nismo profesionalci, da skratim priču, nekada smo znali otići u Zagreb, odigrati i odmah se vratiti.

Kakva su tvoja predviđanja, što očekuješ do kraja sezone, čime bi bio zadovoljan?

-Pa, ja sam ovdje došao i prihvatio sam iskreno, jer želim da mi budemo ekipa, opet se ponavljam, to je moje gledište, kada ste ekipa, onda dođu i rezultati. Želim stvarno napraviti neki spoj mladih i starih da izgledamo kao ekipa, ja uvijek želim da kući budemo nepobjedivi, nažalost izgubili smo tu utakmicu od "Pule 1981" kod kuće. Znači želim jednostavno napraviti ekipu, kada imaš ekipu po meni dolazi i rezultat.

Ima li u mlađim selekcijama talenata, koji bi mogli igrati u seniorskoj momčadi?

-Već sam rekao da smo napravili sporazum s Košarkaškim klubom "Roling" u vezi tih mlađih kategorija, mi njima dajemo kadete oni nama daju juniore, tako da se nadopunjujemo. Sve to se jako dobro radi, radimo mi dobro i rade u "Rolingu" dobro, mislim da je to jedan dobar put, koji naravno će trajati, koji ne ide preko noći, ali dugo smo stagnirali, mislim da se dobro radi, da je to jedino rješenje da košarka napreduje. Kažem, imamo jako dobra dva juniora Jakina i Brozovića, ali jednostavno mislim da im fali to natjecanje u juniorskom dijelu, da igraju te prve lige da zapravo vide gdje su i što su. Ponavljam, nemaju na treninzima konkurenciju, nema njih pet šest koji su baš jaki, njih dvojica stvarno odskaču i onda tu se bojim da će time samo stagnirati. Oni igraju u seniorskoj konkurenciji i sve to stoji, ali mislim da trebaju proći neki put koji svi moraju, dakle kroz sve selekcije.

Ovog ljeta za vrijeme Ljetne lige Šanac je bio dobro popunjen, igrali su i tvoji igrači, to znači da Karlovčani vole košarku. Kakvo je tvoje mišljenje?

-Istina je, Karlovčani sigurno vole košarku, ja to znam. Mi smo utakmicu protiv "Pule 1981" igrali u srijedu i bilo je dosta ljudi, ali vjerujte mi oni svi prvo očekuju rezultate, naravno što je normalno. Svi čekaju rezultate, čekaju dobru klapu i mi ćemo njih privući naravno s našim pristupom i s našim rezultatima. Kada nemate rezultata nemate ni publike, dokaza za to je "Zadar", svi košarkaški gradovi jednostavno žive košarku i očekuju rezultate, ja ih u potpunosti razumijem.