"Planova ima, nekakav životni cilj sam postavio da jednog dana odem na Olimpijske igre"

Za Veslački klub "Korana" ova natjecateljska sezona bila je najuspješnija u gotovo 90 godina djelovanja ovog sportskog kolektiva. Ostvareni su vrhunski rezultati na međunarodnim regatama u Münchenu i na Bledskom jezeru. Zatim su postignuti sjajni rezultati na državnom prvenstvu za kadete i juniore, gdje je osvojeno pet medalja. Josip Jakšić, Ema Hodak i Luka Hajdin nastupili su na Balkanskom prvenstvu, koje je održano u Pantelimonu u Rumunjskoj. Svoj doprinos sjajnoj sezoni kluba dao je Luka Hajdin. Prema riječima trenera Zlatka Katušina, on je u početku sezone bio malo iza, ali kako je išlo dalje, tako je otišao naprijed u odnosu na konkurenciju, za kojom je zaostajao. Na državnom prvenstvu osvojio je drugo mjesto. Drugog dana Bledske regate u samcu je bio drugi u A finalu, a bila su prijavljena 44 veslača. Stručnjaci tvrde da je kod Luke Hajdina jedna stvar neupitna, da se radi o kapacitetu i potencijalu, on je postizao neke brzine kao kadet, kao Sinkovići u toj dobi. Luka Hajdin imao je pauzu od godinu i pol u veslanju, ali je uspio nadoknaditi ono što je propustio. Razgovarali smo s mladim veslačem o dosadašnjem tijeku karijere i planovima za budućnost.

Jesi li zadovoljan dosadašnjim tijekom veslačke karijere?

-Pa, evo iskreno rekao bih da jesam, naravno, ima još puno mjesta za napredak, moram nastaviti ozbiljno trenirati i dati sve od sebe. Kako se kaže, malo po malo i mislim da bi to moglo dobro funkcionirati.

Imao si pauzu u veslanju, bio si u nekoj dilemi u svom životu između dva sporta košarke i veslanja, ipak je veslanje na kraju pobijedilo. Kako sada gledaš na to?

-Od davnih dana, odnosno od malena je košarka bila moja prva ljubav, ali evo nekako sam se našao u veslanju, došao sam s bratom na trening, onako radi probe i jako mi se svidjelo i nekako sam znao da će to biti moj put. Onda kada je stigla korona malo je motivacija pala i htio sam se bavi košarkom, pa sam opet pokušao u tome, ali sam shvatio u jednom trenutku da je ipak veslanje moj pravi put.

Tvoj pokojni otac Žarko Hajdin-Žora gotovo je cijeli život posvetio košarci, pa je on bio taj koji te uvukao u taj sport, kako je to bilo?

-Da, pa sjećam se od malena, uvijek nam je garaža bila puna košarkaških tenisica i lopti, u autu su isto uvijek bile lopte. Kako ljudi stalno meni govore o njemu da gdje je bio on, tu je bila i košarka, košarkaške lopte su uvijek bile uz njega.

Ipak si se vratio veslanju i to su pozdravili mnogi u Karlovcu, ali i u Hrvatskoj, jer su veslački stručnjaci još dok si bio kadet zaključili da si ti zaista veliki potencijal, imao si kao kadet neka vremena kao braća Sinković u toj dobi. Kako je to na tebe utjecalo?

Sjećam se još tog državnog prvenstva kada da mi je trener kasnije spominjao da stvarno ima potencijala u meni i da treba jako puno raditi, ali da bi mogao daleko dogurati. Kada sam čuo da su braća Sinković bili tu negdje u mojim godinama, to mi je bila stvarno motivacija da dalje nastavim i da se što više trudim.

Napravio si zaista puno, postao si i reprezentativac, kada bi trebao nešto istaknuti u svojoj veslačkoj karijeri što bi to bilo?

-Stvarno treba puno odricanja, u biti od večernjih izlazaka i raznih rođendana, kada moji prijatelji idu vikendom negdje, pa me stalno zovu, a ja im kažem da ne mogu da imam ujutro trening i da ću ostati doma. Tako da ima puno odricanja, ali na kraju se to isplati i eto mislim da me to zapravo i dovelo do ovog rezultata. Isto bih izdvojio kao najveću motivaciju, zapravo ima dosta padova u tom sportu i dosta loših treninga i loših natjecanja, ali nekako to je onda motivacija za dalje, da se još više trudim.

Došao si do reprezentacije, koliko ti to znači?

-Da, došao sam u juniorskoj dobi do reprezentacije, jer u veslanju u kadetskoj dobi nema reprezentacije, jer smo još premladi, ali da je bilo sigurno bi već tada bio reprezentativac. Bio  sam u toj generaciji među najbržima, ako ne i najbrži, onda sam imao stanku od godinu i pol, taman sam te prve juniorske dane propustio, ali evo otkad sam se vratio veslanju, ja sam u juniorskoj reprezentaciji.

Ove si godine imao niz nastupa za reprezentaciju u kategoriji juniora A, na kojim si natjecanjima sve nastupio?

-Pa, mislim da smo kao reprezentacija krenuli, pa ja bi rekao na najvećem juniorskom natjecanju ili jednom od najvećih u Münchenu, tu sam nastupio u posadi četverca, kasnije sam veslao na Europskom prvenstvu isto u posadi četverca, uz mene su bili Nikola Kontrec iz Zagreba, David Medica iz Pule i Bartol Medić iz "Istre". Kasnije smo povlačili neku crtu u lipnju i za Svjetsko prvenstvo, nažalost, tu smo ostali kratki za sekundu i pol, pa nismo išli na Svjetsko prvenstvo. Također sam nastupio na Bledu u kombinaciji s Davidom Medicom u dvojcu, i na kraju sezone smo imali dva natjecanje, nastupio sam u samcu u Mariboru u Sloveniji i u Rumunjskoj na Balkanskom prvenstvu veslao sam u samcu.

Je li ti draže veslati u samcu ili u dvojcu i četvercu?

-Pa iskreno, ovako kad razmislim na prvu odmah bi rekao u samcu, iako mislim da puno ovisi i do uvjeta, ako mi je zagarantirano da će voda biti mirna i bez valova, onda bih sigurno izabrao samac, ali čim dođu malo veći valovi u samcu je teško kontrolirati veslanje. Tako da po valovitim stazama bih radije četverac ili tako neku veću posadu, a na mirnim stazama uvijek skif.

Bilo je problema s valovima na Balkanskom prvenstvu u Rumunjskoj, kako je to prošlo?

-Pa da, evo u Pantelimonu u Rumunjskoj nismo očekivali takve valove, ali eto malo nas je iznenadilo, ali kao što sam prije rekao, nakon takvih situacija zapravo je i možda veća motivacija i onda smo svi motivirani da se još više trudimo.

Kada si se nakon pauze zbog košarke svi su bili sretni u klubu što si se vratio, kakav je tvoj komentar?

-Rekao bih da smo zapravo svi tamo jedna velika obitelj, trener Katušin je stvarno velika motivacija, kada god dođe teško na treninzima ili prije natjecanja, pogotovu me zna dosta uhvatiti strah, trema, bojim se da neću iskoristiti svoje potencijale svoje sposobnosti kako treba i on je uvijek tu da nam pomogne da nas smiri. Mi smo i izvan sportskog života svi dosta dobri prijatelji, za vrijeme stanke smo znali izlaziti na vožnju biciklima i trener Zlatko Katušin s nama isto, imamo vikendice jednu uz drugu, pa smo se tamo znali vidjeti. Rekao bih da smo mi svi skupa zajedno sebi jedna velika motivacija i da to možda i olakšava taj težak sport.

Imate tu Karlovačku regatu, koja je postala sportski brend u Karlovcu, koliko tebi i ostalima u klubu znači ta regata?

-To je revijalna regata, održava se dugi niz godina otprilike oko rođendana grada Karlovca, to je također i tjedan dana nakon državnog prvenstva i taman završimo državno prvenstvo, ove godine su bili odlični rezultati i onda mirno taj tjedan dočekamo regatu. Nakon regate završavamo prvi dio sezone i kreće stanka. Rekao bih da naša regata postaje sve popularnija, prošle godine su nam došli čak veslači iz Vukovara, znači s drugog kraja Hrvatske, zato što je regata zanimljiva i poslije toga je normalno i druženje i uživamo u veslačkom druženju.

Trenirate na rijeci Kupi, da li je to kod treninga minus ili je to možda i jedan plus?

-Pa svakako, mislim da to ima i plus i minus, jedan minus je što je često vodostaj dosta visok, pogotovo kada puste branu, pa putuje dosta smeća i brza je voda puna virova, onda nismo baš u prilici veslati, tako da kada nisu ljetni dani rijetko kada izlazimo na vodu i to nam svakako otežava pripreme za vanjski dio sezone. Također bih možda rekao, što je ironično, što nemamo valova na rijeci i onda evo na primjer u Pantelimonu nismo bili spremni na takve uvjete. Kada su pripreme na moru stalno veslamo po valovima, možda smo tako naučili veslati po tome, ali isto tako kada su ljetni dani, kada se voda na Kupi spusti, takoreći je mirna kao jezero i onda možemo stvarno dobre pripreme odraditi i imati kvalitetne trening.

Je li odete koji put na treninge u Zagreb, na Jarun?

-Pa na Jarun idemo u rijetkim prilikama, ali odlazimo prije nekih velikih regata, na primjer, prije međunarodne regate "Croatia Open", za koju bih rekao da je čak i najveća u ovom dijelu Europe. Na Jarun znamo ići i prije državnog prvenstva, tamo smo odradili i pripreme prije odlaska u Rumunjsku.

Kakva je razlika između veslanja na Jarunu, na rijeci Kupi i na moru gdje imate redovno pripreme?

-Kada je mirna voda usred ljeta i kada je vodostaj nizak na Kupi onda je skoro isto kao na jezeru na Jarunu, dok ovako u hladnim danima kad je vodostaj visok puno je veća razlika. Jarun je i službena staza Hrvatskog veslačkog saveza, koja ima bove tako da se lakše prate brzine i treninzi, a na moru je uvijek dosta veliki izazov. Često je valovito, pogotovo što su pripreme najčešće u veljači i studenom, također je hladno malo i vjetar puše, pa smo uvijek mokri do kože, ali i to je dio sporta i na to se treba naviknuti. Kada bi morao birati, mislim da je najljepše veslati na Jarunu.

Sezona je gotova, na kraju sezone održana je daljinska regata, o čemu se radi?

-Daljinska regata zapravo nije neko pravo natjecanje, nego više kao neka provjera, nema ni podjele medalja niti ničeg, nego samo provjera gdje se mjeri vrijeme i po tim vremenima zovu veslače na pripreme s reprezentacijom. Evo ja sam prošle godine imao nakon dobro odveslanog natjecanja priliku zaveslati na pripremama u Šibeniku, ove godine se nadam također pozivu na pripreme. Sada tu dolaze u priču za te pripreme također Josip Jakšić, Ema Hodak i Šime Ravnjak, Josip prelazi u juniore A, tako da svi navijamo da i on ide na pripreme. Daljinska regata je specifična, jer tu ne veslamo jedan pored drugog nego nas svaku minutu puštaju, tako da nemate nekakve velike dinamike pristizanja i toga, ali je svejedno bitno natjecanje.

Dolazi ta sezona ergometara, je li to naporno, meni se čini i da je jako dosadno, kakvo je tvoje mišljenje o ergometrima?

-Naporno je, koliko psihički, toliko i fizički, zato što to znaju biti vremenski dugi treninzi po sat, sat i pol, a nema trenutka, na primjer, kao kod trčanja da se može usporiti ili stati, nego cijelo vrijeme jednak intenzitet. Znamo si malo pomoći s glazbom u pozadini, ali kada se čovjek navikne, izgradi taj neki mentalitet i navikne se veslati tako duge dionice, onda nije toliko strašno. Kada dođu hladni zimski dani dosta slabi motivacija, ali se nekako uspijemo nagovoriti, pogotovo to što sam rekao kako smo svi povezani i svi se nekako međusobno nagovaramo i guramo na većoj razini.

Ti su rezultati na ergometrima dosta važni za iduću sezonu, koliko oni ustvari znače?

-Kad se odradi dobar zimski dio, to je dobar početak i to označava da bi vjerojatno mogao biti i vanjski dio dosta dobro dobar i kvalitetan. Uz tu daljinsku regatu, rezultati na ergometrima šalju se u Hrvatski veslački savez, pa se i po tome zovu veslači na pripreme. Rekao bih da smo mi u klubu svi dosta dobri u tim unutarnjim dijelovima, imamo dosta teške i naporne treninge preko zime i to nekako onda olakša vanjski dio sezone.

Koliko se radi u teretani?

-Imamo teretanu jednom ili dva put tjedno, imamo ustvari tri vrste treninga, imamo teretanu, imamo nekakav bazni trening dugotrajan, po sat i pol do dva, nekako kao kardija za formu, za opuštanje, imamo jak intenzitet ergometra, gdje su kao neki intervali po sat vremena otprilike sa stankama, gdje je veći intenzitet i gdje se dosta iscrpimo.

Luka, ulaziš u seniorske vode, je li kod mlađih seniora jača konkurencija, nego kod juniora, što te očekuje?

-Pa svakako mislim da je jača konkurencija, ali isto mislim da nije nešto sa čime se ne mogu nositi. Mislim da ako se budem trudio i ako budem redovno trenirao i dao sve od sebe na treninzima, da bi i ova sezona mogla biti obećavajuća. Dosta veslača kada pređe iz juniorske u seniorsku kategoriju, generacija mlađih seniora traje, odnosno, ta kategorija četiri, pet godina pa si prve godine daju oduška za opuštanje, ali meni to nije u planu, nego još jače zapeti da se odmah probam pokušati progurati među najbolje i dati sve od sebe i mislim da bi sezona mogla sigurno biti obećavajuća.

Kakvi su tvoji planovi u veslanju?

-Planova ima, nekakav životni cilj sam postavio da jednog dana možda odem na Olimpijske igre, ali do toga ima dosta i rada i muke i žrtve koju treba podnijeti, ali isto bi htio iskoristiti svoj puni potencijal, pa ako budem dovoljno dobar za takve uspjehe poput Olimpijskih igara bio bih jako sretan.

Luka, tu su i neki drugi životni ciljevi, upisat ćeš fakultet, kakva je tu situacija?

-Pa da, ove godine sam maturant, iduće godine idem na fakultet, još nisam odlučio na koji fakultet, niti u kojem gradu, pretpostavljam u Zagrebu. Vrijeme će brzo doći kada će trebati odluka pasta, ali za sada nekakva odluka bi trebali biti da idem u Zagreb, pa ću probati kombinirati nekako veslanje tamo, pa nastupanje za naš klub i tako dalje.