"Mislim da mogu reći da smo ispunili sve našeg glavne ciljeve, koje smo si zadali u ovoj godini"

Već dvije i pol godine u gradu na četiri rijeke postoji Veslački klub "Karlovac", koji djeluje na Rakovcu, uz rijeku Koranu, u blizini Foginovog kupališta. Nakon Veslačkog kluba "Korana", koji ima tradiciju i dugu povijest, osnovan je Veslački klub "Karlovac". Veslački klub "Karlovac" osnovali su bivši veslači, zaljubljenici u veslanje, ali i osvajači različitih odličja u veslanju. Predsjednik kluba je bivši veslač olimpijac Tihomir Jarnjević, sudionik Olimpijskih igara u Sydneyu. U dvije i pol godine klub je napravio jako puno, osigurani su oni najvažniji uvjeti za rad, nabavljeni su čamci, vesla i sva druga potrebna oprema. Klub je krenuo s veteranskim veslanjem, a sada ima i školu veslanja i regatni pogon. Razgovarali smo s predsjednikom i trenerom kluba Tihomirom Jarnjevićem o dvije i pol godine djelovanja, o trenutnoj situaciji i planovima za budućnost.

Jesi li zadovoljan s učinjenim u dvije i pol godine?

-Klub je osnovan u svibnju 2021. godine, prije točno dvije i pol godine. Ja sam jako zadovoljan, obzirom što smo sve prošli, da smo krenuli od čiste nule, mislim da smo kao uprava i kao mladi klub jako puno toga napravili da bi osigurali djeci i svim zaljubljenicima u ovaj lijepi sport osnovne neke uvjete da bi se uopće mogli baviti njime. U ove dvije i pol godine zaista je jako puno toga napravljeno, krenuvši od nabave dva splava, koje smo sami izradili, krenuvši od spremišta za čamce, koji smo sami napravili, pa nabava petnaest čamaca, koliko ih sada imamo u floti, deset ergometara, sedam bicikala, puno vesala, koja nam svakodnevno služe za izlazak na vodu, tu je i nabava klupskog kombija i prikolice te nabava dva čamca za praćenje veslača na vodi. Mislim da su to sve preduvjeti za bavljenje tim sportom, mislim da možemo biti zadovoljni s onim što smo osigurali da bi netko mogao doći i početi se baviti tim sportom

Oko kluba okupila se jedna dobra ekipa, koja je odradila sve što je bilo potrebno, jesu li to sve bivši veslači?

-Ja od početka govorim da klub čine ljudi, a ne objekti, čamci i nekakva klupska imovina, već ljudi koji se kreću oko tog kluba, jer su oni ti koji će pomoći i raditi u tom klubu, taj se rad pokazao jako dobrim. Mislim da je sinergija između svih nas vrlo dobra, to su uglavnom sve bivši veslači, a ima nas oko sedamdeset i u biti to je baza ovog kluba, veteransko veslanje, s čime smo mi u biti krenuli, a evo proširilo se i na školu veslanja i na regatni pogon, ali bez ove baze toga danas ne bi bilo.

Kakva je situacija s ovim prostorom na Rakovcu, je li Korana uopće dobra za veslanje i treninge, imate li tu problema?

-Pa, mislim da smo mi ovaj prostor prerasli već prvu godinu kada smo počeli raditi, kada smo krenuli sa školom veslanja, gdje je došlo nekih trideset djece, danas su oni još uvijek tu i uočili smo da će biti problema sa starim prostorom. Radi se o dvije prostorije po 30 kvadrata, od kojih je teretana sa svlačionicom za izlazak na vodu, a druga je bila premala za ergometre, kada smo krenuli imali smo ukupno tri komada, sada ih imamo deset, tako da ih više nismo imali kuda staviti, plus još smo nabavili sedam bicikala, definitivno je prostor bio premali. Tako da smo se u međuvremenu skrasili u Sportskoj dvorani na Rakovcu, gdje koristimo njihovu dvoranu za treninge na suhom, ali ono sigurno što nam fali je nekakav adekvatan prostor obzirom na veličinu kluba i brzinu kojom on raste. Što se tiče hangara, to je sada po meni jedan od većih izazova kluba, jer smatramo da sva ta oprema je vrijedna. Naravno, govorimo o čamcima od 10 do 15 tisuća eura, koje bi trebalo spremiti ne samo od nekakvih lopova, nego naravno i od vremenskih neprilika, tuče, kiše, snijega, sunce u biti i najviše šteti. Sigurno je da ćemo tu tražiti pomoć Grada Karlovca, a obzirom da imamo puno bivših vojarni i nekakvih gradskih prostora, ali mislim da ćemo morati tu naći neko rješenje, jer sigurno u budućnosti nećemo moći bez toga. Što se tiče same rijeke Korane, tu smo počeli ovu cijelu našu priču, svidjela nam se ta lokacija i priča oko, ajmo reći, dva kluba, bila je ideja da se nazovemo Veslački klub "Kupa na Korani", a drugi naš stari klub je "Korana" na Kupi, ali smo odustali od toga i ovako zbunjujemo dosta ljude. Korana ima svoje prednosti i svoje mane. Prednost je ta što je manja, kraća, pa nema ni takve oscilacije u vodostaju naspram Kupe, dosta je mirna, a druga neka negativna strana što je zavojita, puna je zavoja i tu imamo školu veslanja, znači na Korani, gdje uglavnom izlazimo u čamcima s kormilarom i ona je što se toga tiče zadovoljavajuća i sva djeca, naravno, koja su potekla iz naše škole veslanja i danas su regatni veslači tu su krenuli veslati. Tu nema nikakvih ograničavajućih faktora, problem je u onom dijelu kad se krene ozbiljnije trenirati, kada se trebaju povući nekakve dionice i tu fali tih, ajmo reći 1.000, 1.500 metara ravnoga što mi nemamo na Korani, pa smo počeli tražiti odgovarajuću lokaciju. Krenuli smo dolje od Brođana i Brežana, išli od kuće do kuće i pokušavali naći neku prirodnu lokaciju, da vidimo koja bi to pozicija bila dobra za izlazak djece i regatnih veslača na rijeku Kupu, koja je puno duža i šira od Korane. U tom dijelu, znači kod Brođana Kupa je duplo šira nego kod Kvake, nekih 60 do 80 metara širine negdje seže i gotovo su idealni uvjeti za veslanje. Tamo jedino što fali to je taj prostor, na kraju smo krenuli od Brođana, pa smo na kraju završili u Kamenskom, tamo kod crkve. Znači, imamo ugovor i s MORH-om za korištenje prostora vojarne inženjerije i mogu reći da je ta pozicija idealna za razvoj veslanja, imamo sedam pristupnih rampi. Jedino bi sada trebalo vidjeti da se tamo naravno započne nekakav razgovor s MORH-om možda o izgradnji hangara i obzirom da se ta lokaciju gotovo ni ne koristi, a recimo blizu je grad. Govorimo o poziciji na Rakovcu, gdje sada od veslačkog kluba do Kamenskog imamo zračne linije tri kilometra, znači ništa.

Je li to možda razlog da razmišljaš o kompletnoj selidbi kluba?

-Apsolutno, ja sam od početka bio za tu ideju, makar se moji bune, njima je tu lijepo, to je centar grada, ljudi prolaze, šetaju, slikaju s mosta uvijek je nekakav muving, dok je tamo ipak mir, tišina, priroda, nema nekog muvinga, ali uvjeti su ti koji će diktirati na kraju krajeva, makar vjerojatno će jedan dio kluba uvijek ostati ovdje, bez obzira da li mi završili na Kupi ili Korana ili negdje treće, jedan dio će uvijek ostati ovdje, znači ovaj rekreativni pogon, jer je stvarno ovaj dio prelijep, znači gore prema Turnju do slapa je predivno.

Je li sportski gledano bolja solucija Kamensko od ove sadašnje lokacije?

-Dosta naših kolega iz Zagreba, trenera i i zaljubljenika u veslanje vozilo se u Žitnoj lađi i kazali su, vi imate ovo tu, a ne koristite i nismo ni koristili. Što se događa u zimskom razdoblju, Jarun se znao smrzavati, ljeti izbija lopoč i onda nije bilo uvjeta za veslanje, dok mi na Kupi nemamo tih problema, imamo dovoljno dugu dionicu, dovoljno široku. Mi smo prije maksimalno išli s Kvake do Kamenskog, u biti onaj najbolji dio je od Kamenskog do Brođana. Tako da taj dio kroz tu Žitnu lađu i ljudi izvan Karlovca tek sada upoznaju i vide u biti što sve imamo. Ja isto nisam bio prije nikada na toj poziciji, bio sam do Kamenskog i kada sam došao dolje i proveslao, mislio sam da sam na Dunavu što se tiče širine.

Selidba je uvijek veliki posao, a pogotovo kada seliš cijeli klub, to je sigurno veliki trošak, je li razmišljaš o tome?

-Kontinuirano tražim rješenje i razmišljam o tome, ali iskren ću biti, očekujem tu pomoć Grada Karlovca. Mislim da ovaj klub se digao u ove dvije i po godine rekordnom brzinom i da smo mi ne samo u Karlovcu, nego na razini Hrvatske jedno lijepo pozitivno iznenađenje s obzirom koje smo rezultate ostavili iza sebe i kojom brzinom rastemo. Smatram da bi tu trebalo očekivati s razlogom pomoć Grada Karlovca da nađemo soluciju da se napravi hangar ili ne znam što drugo. Tu vjerojatno klub nema uvjeta da to odradi sam, jer se radi o većoj cifri.

Očekujete li dozvolu MORH-a?

-Oni tu lokaciju koriste jednom ili dva put godišnje, kada mi ne moramo biti tamo, ima dovoljno mjesta za sve, tri su ulaza. Tako da u biti može se birati gdje se hoće biti. Mislim da mogu stati svi koji su zainteresirani za tu lokaciju.

Je li lakše bilo biti veslač ili sada kada si prvi čovjek kluba i moraš o svemu voditi brigu i o sportskom dijelu, ali i organizacijskom i financijskom dijelu priče?

-Pa, meni je ovo definitivno teža uloga obzirom da mi je nepoznata, ali imam veliku želju učiti i razvijati ovaj sport u gradu Karlovcu, vidim tu puno potencijala i ne mislim stati na ovom što smo do sada napravili. Zato smo evo moj kolega i ja ove godine završili Hrvatsku olimpijsku akademiju za trenere, stekli smo zvanje trenera veslanja, licencirani smo treneri i tu nije kraj. To je samo početak ovog putovanja, jer se veslanje mijenja kao i cijeli svijet oko nas, treba pratiti što se događa, gledati što drugi rade, vidjeti što se može preslikati na naš sustav, ako ga mogu tako nazvati i kako možemo pomoći našoj djece i da u biti ostvarimo što bolje rezultate. Tako da definitivno meni je teže danas u ovoj ulozi trenera, nego što mi je bilo u ulozi veslača, tada sam došao na trening, odradio što mi je bilo rečeno i nakon toga sam išao kući, a danas prije i poslije treninga traje priprema, poslije treninga priprema za sutrašnji i analiza današnjeg. I uvijek ispitivanje, da li to najbolje što smo mogli napraviti, postoji li nešto bolje i tako je svaki dan.

Od svih članova kluba tvoj sin Tin je najviše napredovao i postao je reprezentativac, jesu li to geni?

-Jesu, čak bih rekao da je on ozbiljniji u tim godinama nego što sam bio ja, ima strašnu želju i ambiciju da bude dobar u tom sportu i da pokaže koliko vrijedi. Ja uvijek  naglašavam da ovisi samo o njemu koliko će daleko stići, ako će ovako raditi, truditi se i zalagati kao što je to radio do sada, mislim da može napraviti solidnu karijeru, a gdje će to biti, to jest do kuda će doći to ovisi na kraju samo o njemu. Mi smo tu da im pomognemo i osiguramo najbolje uvjete, a o njima ovisi do kuda žele ići, jasno da tu treba dosta odricanja.

Moramo reći da je veslanje izuzetno naporan sport i da je teško napraviti nešto više bez dva treninga dnevno. Kakvo je tvoje mišljenje?

-Pa, evo mi smo sada došli do te kategorije juniora A, za dva tjedna kreće već prva regata za sljedeću sezonu, gdje Tin prelazi u tu višu kategoriju juniora i sada sa sadašnjih šest do sedam treninga tjedno mi prelazimo praktički na osam do deset treninga tjedno. Trening je sada od sata do dva, ovisi što se radi, to znači ako će biti do četiri sata dnevno treninga uz nekakve školske obaveze i učenje treba naći vremena i za to. Naravno to nije jednostavno, ali ako postoji dobra volja i evo mislim da mi uspijevamo naći način da je kod naše djece uvijek škola na prvom mjestu, da zadovolje te uvjete prvo, da bi mogli onda lijepo uživati na treningu. Mi smatramo da je trening taj koji ih oslobađa od sve te energije i stresa iz škole, da mi nalazimo taj dobar balans, što naša djeca i pokazuju, jer su dobra i u školi i dobra su znači i na stazi, to jest na veslanju.

Glavni problem za sve trenere u svim sportovima da sportaši kada završe srednju dolaze do prekretnice, počinju studirati ili počinju raditi. Kakva je situacija u veslanju?

-Veslači su statistički među najobrazovanijim sportašima, više od devedeset posto završi fakultete, pa oni još veslaju i u tom razdoblju svog života, što isto nije jednostavno, ali sigurno da je moguće. Sigurno da bi bilo jednostavnije da možda sustav nešto napravi i omogući djeci da se duže bave sportom, da im se promijeni status, kao što je slučaj u svijetu, kod nas su oni u istom rangu kao i svi drugi učenici, nemaju povlašteni status. Tako da to baš nije održivo, ali to je nešto za što ćemo se morati boriti, jer ja ne vidim tu nekakve naznake da će se to uskoro u budućnosti mijenjati. Mi kao treneri i veslači, to jest djeca, morat ćemo naći nekakav način da to proguramo. Problem je velik, jer već u juniorima se gubi veliki broj veslača i sportaša i vrlo mali broj u biti dođe do seniora, ne znam, gledao sam neku statistiku između 200 do 300 veslača u Zagrebu koji krenu u školu veslanja, možda ih troje dođe do seniora i to je poražavajuća činjenica, jer mi danas seniora gotovo da ni nemamo. Tako da ja u biti kada vrednujem nekakav rad vrednujem onaj u juniorskoj i seniorskoj kategoriji ovo sve ostalo bi trebalo biti igra i u biti predigra za nešto ozbiljnije.

Jesi li zadovoljan s rezultatima u ovoj godini?

-Pa, ja sam zadovoljan i bez rezultata, nama nije imperativ rezultat, rezultati uvijek dođu nakon nekog rada i smatram da je uspjeh da smo mi danas tu, da naša djeca veslaju. Mi trenutno imamo upisano 47 djece. Ne da sam zadovoljan, ja sam prezadovoljan, naravno, to nosi neke nove odgovornosti, neke nove obveze da idemo dalje, da još više radimo, da osiguramo još bolje uvjete. Mislim da mogu reći da smo ispunili sve našeg glavne ciljeve, koje smo si zadali u ovoj godini, a jedan od njih sigurno je bio izlazak ne međunarodnu scenu, gdje smo dobili jednog reprezentativnog člana. Tu je i vođenje što većeg broja mladih sportaša na regate da iskuse što to znači, jedno je treniranje, a drugo boriti se na na stazi. Cilj je bio i osigurati uvjete da bi se sve to izvelo i ja sam ponosan na sve što radimo i što smo napravili, nadam se da ćemo tako nastaviti i dalje.