Grobovi i kripta nisu pronađeni, ali jesu drugi vrijedni nalazi

U sklopu konstrukcijske obnove crkve Presvetog Trojstva provode se i arheološka istraživanja u zvoniku. Istraživanja provode arheologinje tvrtke Arheo plan iz Konavala, a vodi ih Maris Mesarić.

Ona je pojasnila da je u zvoniku trebalo iskopati zemlju uz temelje do dubine 1,70 metara kako bi se statički učvrstili temelji, a to je bila prilika i za arheologe da otkriju što skrivaju slojevi ispod poda.

-Kad smo krenuli s istraživanjima očekivali smo grobove i mjesto za ukope jer se u arhivskoj dokumentaciji spominje da je tu bila izgrađena kripta polovicom 18. stoljeća. Zapisi spominju jednu kriptu u zvoniku, a jednu u Lauretanskoj kapeli, ali grobove nismo pronašli, niti jedan. Možda su  odustali od te ideje da se u zvoniku izgradi kripta i zapravo ne znamo što se dogodilo tako da grobove nismo pronašli ispod zvonika, niti ostatke kripte, istaknula je voditeljica istraživanja.

Iako nisu pronašle grobove i kriptu, ne znači da nisu pronašle druge vrijedne nalaze koji svjedoče i slažu mozaik o životu u samostanu u prošlosti.

-U arheologiji je to uvijek slično, ono što očekujemo to obično ne pronađemo, ali uvijek pronađemo nešto drugo. Svaki dan nailazi netko i pita jesmo li pronašle nešto senzacionalno? Većina tih stvari koje mi u svakodnevnom poslu pronađemo nije senzacionalna, ali sve je to neki ostatak ljudske djelatnosti i iz toga se može puno podataka dobiti. Većina ove keramike koju smo pronašli je ona koja je bila u svakodnevnoj upotrebi, ali sve to nosi neku određenu vrijednost. Dakle nije senzacionalno, ali je kulturno vrijedno. Osim nalaza u tim površinskim slojevima najvrijednije što smo pronašli je ostatak starijeg poda koji je bio rađen od opeke većih dimenzija i iznad je imao drvene daske koje su dosta istrunule, ali su ostale toliko očuvane da možemo reći da su funkcionirale kao pod u jednoj fazi. Trenutačno još ne znamo koja je to bila faza. Je li to bio originalni pod zvonika kad je napravljen? To nam je sada teško reći, ali kad obradimo sav pokretni materijal koji smo pronašli,  a pronašli smo jako puno ulomaka keramičkih posuda, životinjskih kostiju, staklenih posuda, pećnjaka kalijevih peći i kad sve to obradimo znat ćemo iz kojeg je vremena, pojasnila je Maris Mesarić.

Nakon obrade svih nalaza oni se predaju nadležnom muzeju, a u ovom slučaju to je Gradski muzej Karlovac.

U zvoniku su uglavnom radile Maris i jedna kolegica, a povremeno im pomažu tehničari, ali i radnici građevinske tvrtke koja radi na obnovi samostana. Naime, u zvoniku je tijesno pa ih više niti ne stane. Posao ne izgleda nimalo lako, u tačke se tovari mokra zemlja koju je potrebno kroz cijeli samostan izvesti na van. Nema četkanja i pažljivog kopanja.

Maris i njena kolegica nasmijale su se i rekle da ima i takvog „finog“ posla što viđamo u filmovima, ali glavnina je ipak fizički posao.

-To vam je „akademska bauštela“, kažu arheologinje.

Zaposlene su u privatnoj tvrtki koja se bave arheologijom, a više sličnih tvrtki otvoreno u Hrvatskoj nakon početka gradnje autocesta, 2005., 2006. godine. Tada muzeji nisu mogli pokriti sva iskapanja pa su osnovane privatne tvrtke, što je u inozemstvu uobičajeno.

U razgovoru s Maris komentiramo da su radovi nakon potresa otvorili nove mogućnosti za istraživanje, koje inače ne bi bila provedena. Slično je, kaže ona, bilo i u Dubrovniku nakon potresa.

-U Dubrovniku je 1979. godine bio veliki potres i slijedile su velike obnove palača i crkvi po starom gradu pa su tada zaista senzacionalni nalazi pronađeni. Primjerice ispod katedrale je otkriveno nekoliko starijih crkvi, pa ispod raznih poljana, rekla Maris Mesarić.