"Normalno, da nije to kraj za mene, ja sam tek počeo, tako da će biti još toga"

Krunoslav Karin ima trenutno najvišu funkciju u sportu od svih karlovačkih sportskih djelatnika, predsjednik je Europske baseball i softball federacije, to treba cijeniti. Do toga je došao dugotrajnim, marljivim radom u hrvatskom i europskom baseballu.  Kruno je rođen u Karlovcu, 22. svibnja 1961. godine, diplomirao je na Fakultetu strojarstva i brodogradnje 1986. godine. Nakon bavljenja košarkom i rukometom u svojim mlađim danima, bio je jedan od osnivača Baseball kluba "Olimpija" u Karlovcu, 1983. godine. Trener momčadi bio je trideset godina, od 1983. do 2013. godine i u tom razdoblju osvojio je dvanaest državnih prvenstava, trinaest natjecanja Hrvatskog kupa, šest Interliga te Europski CEB Cup 2006. godine u  Barceloni. Od 1983. do 1994. godine Kruno je kao igrač s "Olimpijom" osvojio naslov prvaka Hrvatske te igrao za reprezentacije Hrvatske i Jugoslavije. Puno je još razloga zbog kojih je dobio nagradu na dugogodišnji rad u sportu, a dosta toga Krunoslav Karin otkrio nam je u razgovoru.

Kada se dobije nagrada za životno djelo, obično se misli da je zaokružena jedna cjelina, kod tebe to nije slučaj. Kako si primio informaciju da si dobio ovu nagradu?

-Rekao sam da nisam znao da sam toliko star da bi dobio nagradu za životno djelo, ali dobro to je u biti nagrada za dugogodišnji rad u sportu i ja sam u svakom slučaju zahvalan i drago mi je i velika čast da sam dobio tu nagradu i kao što sam rekao u Zorin domu, nije puno ljudi dobilo tu nagradu, a znamo koliko se stotina tisuća ljudi u Karlovcu bavilo sportom. Normalno da nije to kraj za mene, ja sam tek počeo, tako da će biti još toga.

Obično te vežemo uz bejzbol, ali ti si se bavio i drugim sportovima, nekima se i danas baviš. Koji su to sportovi?

-Pa da jesam, ja sam se bavio s puno sportova to malo ljudi zna. Mene su molili iz atletskog kluba, kada sam bio u osmom razredu da treniram desetoboj, otišao sam bez ikakvog atletskog treninga i pobijedio u pet disciplina na tom natjecanju. Igrao sam košarku cijeli život, mislim, dok sam bio mlađi, prije bejzbola igrao sam rukomet jedno vrijeme za "Švarču", kasnije sam se bavio svim i svačim, sada igram tenis i golf, a igrao sam i inline hokej, svašta sam nešto probao. Sport mi je uvijek bio nekakva okupacija.

Golf je obično sport kad se dođe u neke godine, kako si se ti počeo baviti tim sportom?

-Mene je to zainteresiralo tamo 1997. godine kada smo osnovali klub, naučio sam da mogu igrati na nekoj razini, nisam baš neki golfer kao ovi naši Žiga ili Brajković, ali sam naučio da mogu igrati bilo gdje na svijetu, na bilo kojem terenu, što mi je nekada pomoglo malo u tim kontaktima s ljudima, i poslovnim i sportskim, pogotovo u Americi je to normalno da odeš nekuda odigrati rundu golfa i onda malo popričaš o nekim temama, koje se tiču drugih stvari, a ne samo o golfu. Gdje god da odem po svijetu pokušam nešto malo odigrati golfa. Sada sam nešto malo u zadnje vrijeme opet počeo, bio sam neko vrijeme stao, ali sada sam se opet malo više aktivirao, to je dobro, šetnja, priroda, zrak, pa hodaš desetak kilometara, a nije ono samo da hodaš nego imaš nekakav sport ispred sebe tako da mi je to dosta veliki gušt, moram priznati.

Nekada je postojao teren tu blizu kod Ozlja, pa ste mogli bez problema igrati golf, kako je to bilo?

-Da, to je bilo idealno, mi smo imali tamo godišnje karte, za 20 minuta si bio tamo, ali dobro ni Zagreb nije daleko, Blato je OK, lijepe su terene napravili, sada je i jedan manji uz onaj veći, pa kada sam u Karlovcu odem predvečer, pogotovo kada su duži dani odigrati jednu rundu.

Kako je biti predsjednik Europske baseball i softball federacije?  

-Pa, dosta je naporno, intenzivno, stalno su neki sastanci, stalno su tu nekakve odluke koje treba donositi. Svijet se jako promijenio pogotovo nakon korone, stalno imamo neke video sastanke, gotovo svaki tjedan imam tri, četiri ili pet video sastanaka, neki su se ljudi malo i razmazili, nema više onih telefonskih razgovora, nego hajde odmah video sastanak i tako. OK je, ono mislim počeli smo, nova je organizacija iako su stari ljudi unutra iz oba sporta, ali je nova organizacija i treba to sve skupa poslužiti. Mislim da smo puno napravili u ovih godinu dana, imamo kongres u Beogradu, to je znači prvi godišnji kongres nakon naših izbora gdje isto tako dolazi puno zemalja tako da mislim da smo napravili dosta velike korake pogotovo u marketinškom smislu, gdje smo bili dosta slabiji. Prodali smo prava prijenosa svih naših europskih turnira za američko tržište, tako recimo da će ovaj karlovački turnir, koji smo dobili, Confederation Cup u šestom mjesecu ići isto tako u Ameriku, gdje ga može gledati veliki broj ljudi, pokriva područje u kojem živi više od 200 milijuna ljudi. Tako da smo u svakom slučaju zadovoljni, a i konačno bi trebali dobiti nekakve novce, što će u svakom slučaju pomoći za unapređenje sporta dalje.

Koliko si aktivan u Baseball klubu "Olimpija", stižeš li im pomoći?

-Dečki su to preuzeli, dobro rade, mene pitaju tu i tamo za savjete, žao mi što sam dosta utakmica prošle godine propustio nisam bio čak ni na zadnjoj finalnoj utakmici prvenstva, što mi se mislim nikada nije dogodilo i tako, ali sva sreća pa su sada ti video stream-ovi, pa onda ja pogledam i u Meksiku i ne znam gdje sam sve bio u Americi neku tekmu. To mi je najveći gušt, kada sam doma, ja sam uvijek na terenu i tako da pogledam i treninge i utakmice klinaca i tako. U svakom slučaju puno manje nego što sam prije bio.

Ima li klub čvrstu budućnost?

-Pa ima, mislim da ima, dobro se radi, iako djece ima sve manje i manje, nije to samo kod nas problem, to je veliki problem u sportu, ne postoji samo kod nas. Baš sam čitao jedan dan jedan dobar članak o nogometu u Slavoniji, gdje masovno lažiraju utakmice klinaca od petnaest, šesnaest godina, odnosno nemaju klinaca. To je neko doba kad klinci dolaze u pubertet, imaju nekakve svoje druge stvari i jednostavno veliki je odljev te djece iz sporta. Nije problem okupiti djecu od deset, jedanaest godina, ali ih je problem zadržati nakon petnaest godina. Mi smo tu dosta dobro prošli, nije kao što je bilo prije znači, ali ono držimo se toga da napravimo iz svake generacije tri, četiri igrača, što je nama sasvim dovoljno na neki način da upotpunimo ekipu, ali da je teže nego što je bilo, teže je puno.

Kakav je europski bejzbol, je li napreduje, ima li igrača u Europi koji bi mogli igrati u Americi?

-Pa teško, zato što je problem utakmica. Bejzbol je izuzetno tehnički sport i ti moraš jako puno igrati, recimo, naši klinci od dvanaest, trinaest godina odigraju 20 utakmica, a mali Amerikanci odigraju 90 u godini i sada što ideš dalje, to je još veća razlika. Tako da je problem tih igrača koji igraju na pozicijama gdje nemaju dovoljno tih izlazaka na udaranje, moraš skupiti neko iskustvo, da si ne znam kako fizički ili mentalno spreman moraš imati određeno iskustvo, koje se skupi utakmicama. Tako da iz Europe uglavnom uspijevaju bacači,  pičeri, ima dosta visokih ljudi mogu bacati brzo i tu je na neki način put prema tome. Teško se boriti s ovim latino zemljama, a pogotovo što su Karibi izvor strahovite puno velikih igrača. Tamo je veliko siromaštvo, Dominikanska Republika, Venezuela, Kuba, znači oni svi žive samo da znaju igrati bejzbol i da odu jednog dana igrati u Ameriku, tako da se teško s njima boriti. No, bejzbol u Europi napreduje, u svakom slučaju napreduje i sada je izašla ta nekakva street inačica bejzbola što je sada dosta popularno u sportu, recimo kao košarka 3 na 3, koja se igra na malom terenu koji je kao pola rukometnog terena. Tu su velike rezultate napravili oni prvi koji su krenuli tipa Francuzi, Česi, Nizozemci koje su strahovito puno novih klinaca dobili kroz to. Mi znači sada isto u Hrvatskoj krećemo u taj program tako da mislim da je tu nekakva budućnost tog nekog street bejzbola da iz njega dobiješ više igrača, a i tu je nekakva kvaliteta. Nije tolika razlika u kvaliteti pa se recimo dogodilo prošle godine na Europskom prvenstvu do 17 godina u Bugarskoj da je Turska ušla u finale, koja je u bejzbolu, ne znam 37. zemlja Europe. Tako da se može uz dobar rad postići kvalitetan rezultat.

Dolaze li i dalje stranci u Europi?

-Da dolaze i to je uglavnom koliko je dobro na neki način za kvalitetu bejzbola, toliko nama ustvari predstavlja probleme i malo smo i mi s tim zatečeni. Španjolska ima taj nekakav Iberia savez koji se odnosi na savez s latinskim zemljama, ja nisam znao da Španjolska ima totalno otvoren kanal prema Venezueli, jer je navodno za vrijeme Građanskog rata u Španjolskoj jako puno ljudi odlazilo u Venezuelu, pa sada oni vraćaju taj dug. Tako da se stvorila jedna ogromna masa tih latino igrača koji su dobili europske putovnice pogotovo španjolske i koji su se onda zbog Bosmanovog pravila raspršili po Europi i mogu igrati kao domaći igrači u svim drugim ligama, tako da se kvaliteta klubova digla i nekih reprezentacija, pogotovo se tu radi o Španjolskoj, koja ima 24 igrača, od kojih nitko nije rođen u Španjolskoj znači svi su rođeni negdje u Venezueli, Kubi, Kolumbiji. Tako da je to mali problem, kažem, s jedne strane je dobro što se diže kvaliteta, s druge strane su oni u startu puno bolji od europskih igrača, pa tu moramo pokušati naći nekakav omjer, kakav je recimo našla košarka, s tim da može igrati jedan naturalizirani igrač, mi razmišljamo o pet i da limitiramo na pet. To je proces koji će trajati par godina i u kojem treba biti pametan i nekako ga već progurati na kraju.

Koliko je problem bejzbola u Hrvatskoj manjak igrališta, kakva je situacija u Europi?

-U Europi to nije toliko izraženo, dobar dio zemalja ima igrališta. U Njemačkoj, u Regensburgu je kompleks koji je na visokoj američkoj razini, Nizozemska ima stadione, Italija ima stadione, Češka ima fenomenalne stadione, mislim svaka država manje, više ima jedno dobro igralište bar jedno ili dva dobra. Mi sada u Hrvatskoj trenutno imamo četiri dobra igrališta, koja su stvarno OK, možemo možda organizirati i neka veća natjecanja, ako hoćemo. Tako da nije to toliki problem, problem je nepoznavanje pravila, ljudi su odbojni prema tome, ja uvijek ljudima kažem, voliš gledati tenis, nemaš pojma šta se događa kada tamo netko servira kod 15:30. Pravila nisu komplicirana, treba ih malo proučiti i onda se uživa u bejzbolu.

Ostale su tradicionalne sredine u bejzbolu, postoji li mogućnost za širenje u nove sredine?

-Sve ovisi o čovjeku, bio je klub u Osijek, čovjeku koji je to vodio više se nije dalo i klub je umro. Imali smo klub u Slavonskom Brodu, bio je isto čovjek super, Amerikanac koji je živio tamo, on je bio tamo pet godina, napravio je klub, okupio je klince i igrali su Drugu ligu, on je otišao i sve je stalo. U Šibeniku, recimo, bila je slična situacija, tako da ono mi smo krenuli u više centara, ali jednostavno ako nemaš neku čvrstu jezgru, ako nemaš nekoga tko će se s tim boriti cijelo vrijeme, onda je to problem. Zato pokušavamo kroz taj školski sport ući u Baseball Five, da na neki način uđemo više u škole, da napravimo veću bazu, ali opet moraš, po meni, u jednom gradu naći nekoga tko hoće, tko će biti zaljubljen u to kao što smo mi tu kod nas. Tako da smo mi ostali na tim našim centrima Varaždin, Zagreb, Karlovac, Split, Sisak i Zadar. Sada su u Gračacu osnovali klub, što će biti ne znam, ja se nadam da će biti OK, da su ljudi tu uporni. Kažem, pokušali bi planski kroz te škole i onda pokušati iz tih škola izvući klince koji bi onda eventualno igrali u nekim klubovima,  problem su tereni, danas su ljudi razmaženi, drukčije je to, gdje smo mi igrali, bolje da ne pričam na kakvim terenima, ovi danas moji ne bi sigurno tamo odigrali niti jednu utakmicu, nema šanse. Tako da je to isto malo problem, recimo ako nemaš neku dobru infrastrukturu, neće ti ljudi ni doći, a problem je što se ne može igrati na nogometnom terenu, odnosno može, ali onako bez veze. Sve je u ljudima u biti, i onda ako nemaš ljude, a ja se bojim za buduće generacije, ne samo zbog bejzbola, nego se općenito bojim za klubove, tko će to jednog dana preuzeti, da ulaže milijune sati besplatno i to iz čiste ljubavi prema sportu, bojim se da tako neće biti, ne mislim. Ako se gleda malo u povijest, zna se dobro, nekad su predsjednici košarkaškog, nogometnog i rukometnog kluba bili ugledni ljudi i to je bila čast da budeš predsjednik Nogometnog kluba "Karlovac" ili Košarkaškog kluba "Željezničar", danas to nitko neće prihvatiti, više nije neka čast to biti.

Ostavio si duboki trag u karlovačkom i županijskom sportu, jer si bio na nekim tim funkcijama koje su bile dosta bitne. Koliko ja znam bio si prema svim sportovima isti, koje su to bile funkcije?

-Bio sam prvi predsjednik u dva mandata Županijskog sportskog saveza, kada smo to sve skupa osnivali. Da, to su ti bili počeci, slatki, dobro smo radili. Bio sam u dosta tih upravnih odbora u Karlovačkoj sportsko zajednici, radio sam jedno vreme kao tajnik Karlovačke sportske zajednice, mislim da sam dobro radio posao, mnogi i dalje imaju pozitivno mišljenje, siguran sam da nisam zakinuo niti jedan sport. Mi smo nastojali pomoći koliko god smo mogli i boriti se na fronti između Karlovačke sportske zajednice i gradske uprave, a ne unutar Karlovačke sportske zajednice. Neprijatelj je pod navodnicima bila gradska uprava, jer smo morali dokazati da nam treba više sredstava, da se mora u sport više ulagati, tako da je nekako bila ta borba. Mislim da sam bio uspješan, a imao sam sreću da je u to moje vrijeme bilo i Svjetsko prvenstvo u rukometu za žene, nažalost, zbog naše infrastrukture se to više nikad neće dogoditi. Ja i dalje ne mogu vjerovati da je dvorana proglašena nekakvim kulturnim dobrom, ta dvorana je meni draga, ali ona nema više veze sa životom, to je dvorana koja je rađena od stakla, prekrasna, ali ona je nefunkcionalna, skupa. Tu dvoranu treba srušiti napraviti neku modernu Arenu, ali eto ne znam zašto se to tako nas događa, meni to inače u Hrvatskoj nije jasno, ali eto što se može, da Karlovcu treba veća dvorana, jer mi nećemo nikad više dobiti niti jedno veliko natjecanje. Mi smo tada dobili Svjetsko prvenstvo u rukometu za žene, jer Osijek nije imao dvoranu, Varaždin nije imao dvoranu, tako da smo mi uletjeli, mi smo imali kakvu takvu dvoranu u kojoj su bili zadovoljeni neki uvjeti, da u redu ona se i sada uređuje, ali ona se nikada ne može urediti da bude funkcionalna, na onoj razini na kojoj bi trebala biti da se održavaju neka sportska natjecanja. Treba sagraditi neku novu dvoranu, neku arenu, ali ne kao  u Splitu što su napravili arenu, a nemaju sporta za nju, zatvorena je i taj projekt je propao, meni je to suludo.

Kruno, kada se osvrneš unatrag, jesi li zadovoljan svojom sportskom karijerom?

-U svakom slučaju jesam, ja sam stvarno bio zaljubljen u košarku od malih nogu, tata je moj bio košarkaši i igrao sam od malih nogu, ali eto tako nije išlo, možda, ne znam, da nije bilo tog bejzbola možda bi ostao neki trener u košarci. Meni je pokojni Drakšić znao reći da je najveća nesreća što sam otišao iz košarke. Ja i dalje volim košarku i gledam, žao mi je sada u Karlovcu što se događa da imaju šest igrača na klupi. mislim da je to tragično. Košarka je imala apsurd, da je napravljena dvorana za košarku i da je onda propala košarka, zato što je košarka prelaskom u dvoranu izgubila termine, jer je jednostavno ušla u školsku sportsku dvoranu. U Šancu se moglo trenirati cijeli dan, od jutra do navečer, a u dvorani sat i pol i to je bila gotova priča, svi su u međuvremenu otišli naprijed. Možda bi bilo bolje da su napravili neku manju dvoranu za košarku, jer ja se sjećam kada sam kao junior došao na Gripe, pa smo gledali raspored treninga, od jutra, od sedam sati do ponoći bili su termini samo za košarku. Mi smo trenirali u dvorani MUP-a, ne znam, ono triput tjedno po sat vremena i kako ćeš ti sad igrati s njima, nikako.

Što očekuje u ovoj godini prvog čovjeka europskog bejzbola?

-Dosta je toga, mi imamo Europsko prvenstvo ove godine što nam je najjači turnir, koji imamo svake dvije godine u Češkoj. Imamo i to Svjetsko prvenstvo, znači World baseball classic, koji se igra na tri kontinenta ove godine i to vrlo brzo dolazi, počinje za pet tjedana, četiri su grupe, jedna na Tajvanu, jedna u Japanu i dvije su u Americi i finale u Americi. Ja sam isto član Svjetske baseball federacije, upravnog odbora odnosno komisije baš za baseball, tako da tu imam isto dosta posla oko toga. Tu je i veliki projekt koji guramo, a to je Winter liga. Na Tenerifima je fenomenalna situacija gdje je vrijeme odlično, bio sam tamo prošle godine i stvarno je fantastična situacija, klinci u studenom dođu tamo i još treniraju dodatnih 10 dana s puno trenera. Imamo dosta velike planove s europskim fondovima, baš sada na kongresu će nam doći potpredsjednik Europske komisije za europske fondove, tako da tu isto imamo dosta velike planove kroz taj Erasmus program napraviti neke regionalne trening centre, normalno da bi Karlovac bio jedan od tih centara za ovaj dio Europe. Tako da imam baš jako puno posla, popunjen mi je raspored. Major Baseball League ove godine se vraća u Europu, nakon pandemije, imaju u Londonu dvije utakmice u šestom mjesecu, tako da ću biti stalno na putu, što mogu to sam izabrao.