"Većinom sam nabavljao albume na neviđeno, jer sam unaprijed znao da će biti uspješni"

Željko Lardšnajder Lari bio je glazbeni suradnik Radio Karlovca šezdesetih i sedamdesetih godina, bio je utemeljitel, urednik i voditelj kultne emisije Radio Karlovca "Ritam mladih". Lari je tu emisiju vodio deset godina i za to vrijeme ona je stekla veliku popularnost. Emisiju je naslijedio Miljenko Kessler i "Ritam mladih" bio je jedna od najdugovječnijih glazbenih emisija. Razgovarali smo s Željkom Lardšnajderom o njegovim danima provedenim u Radio Karlovcu i o kultnoj emisiji "Ritam mladih".

Počeo si surađivati s Radio Karlovcem još dok je studio bio u Šebetićevoj ulici, sada si došao u ovaj novi prostor, kakvi su dojmovi?

-Prije svega pozdravljam sve i čestitam na ovoj stvarno lijepoj obljetnici Radio Karlovcu 60 godina, znam kroz što je sve radio prolazio tako da je to super. Prvo što moram reći ovaj prostor u kome sam danas prvi put, ovakav prostor to je već tako reći svemirski brod, to je to. To je svemirski brod prema onome kada je Radio Karlovac počeo i kako je počeo, a ja sam počeo surađivati kada je Radio Karlovac bio mlad, imao je tek nekoliko godina, još nije ni dobro hodao, a zato se sjećam tih prostora i kako je to onda bilo. Drago mi je da je zabilježena sada ovako lijepa obljetnica, šezdeseti rođendan, ali u ovakvim prostorima, s ovakvim tehničkim uvjetima još će Radio Karlovac bez problema doživjeti još čitav niz godina.

Kako je uopće došlo do suradnje s Radio Karlovcem?

-Moj prijatelj Jura iz Gimnazije predložio je da odemo u Radio Karlovac, voljeli smo glazbu, slušali smo strane radio valove, malo u Hrvatskoj. Radio Karlovac je tada svira stalno neke narodnjake, to je bilo ipak doba kada je bilo jako puno narodnih pjesama i onih po željama slušatelja, to je bilo dominantno i željeli smo pitati zašto nema glazbe za mlade. Znači nije bila ideja niti tražiti emisiju ni ničega, nego da razgovaramo tako malo. Na Radio Karlovcu je glazbena urednica bila Edita Gojak Dida, ona je bila ljubitelj glazbe i bio je Ivica Sertić. Mi smo došli i razgovarali s Editom, Edita je rekla da su dolazili mladi i nadobudni, došli su dva tri puta, donijeli koju ploču, koju su negdje dobili i nakon toga više im se nije dalo dolaziti. Edita je kazala da možemo dobiti emisiju, dat će nam termin, ali rekla je i da ne digla se sa stolice ako izdržite 10 emisija. I pred Editom bih to ispričao, jer je tako bilo. Edita je bila u pravu što se tiče mog prijatelja Jure, on je stvarno možda tri, četiri puta došao, njemu se to više nije dalo, njemu je to bilo previše zamarajuće. Ja sam ostao i to ne 10 emisija nego 10 godina. Znači, koliko je to stvarno puno shvatio sam kasnije kada je Ritam mladih doživljavao neke svoje i proslave tipa 1.000. emisija, 1.200. i 1.400 emisija. Počeli smo znači od te prve emisije i od tog naziva Ritam mladih koji smo dali, nakon nekog vremena glavni dio emisije postala je lista Vrućih 13 i bile su neke dodatne emisije. To je bilo vrijeme kada je bilo jako teško doći do glazbe, za razliku od danas kada samo pritisnete i dobijete pjesmu koju hoćete.

Teško je bilo doći do materijala, kako se ti snalazio?

-To je bilo gotovo nemoguće, znači kod nas nije bilo pitanje novaca, nego kod nas nisi mogao kupiti ploče, postojale su neke prodavaonice gramofonskih ploča, ali velim to je bilo ono sa zadrškom godinu, dvije. Nisi mogao kupiti neke takve hitove i dobre stvari sa stranih tržišta. Jedini izvor za nas koji smo htjeli biti u tijeku bio je Radio Luxembourg. Današnjim mladima glazba je na dohvat prsta, dva i pred njima, samo moraju malo poraditi po ekranu i izaberu si što hoće. Jedino je Radio Luxembourg bio izvor informacija, a on je dolazio doslovno u jecajima, čujnosti je bila slaba nešto bolja preko noći i jednostavno proveo sam puno noći skrivajući se od roditelja i slušajući Radio Luxembourg, posebno kada je bila top lista. Kada je krenula emisija Ritam mladih, na početku sam imao nešto ploča što sam uspio nabaviti izvana, ali to je bilo zaista malo i skromno, ono što je svakako bilo vrlo važno, kada sam ostao tako dugo je da sam volio tu glazbu. Znači to nije bio neki moj hir, nego sam volio tu glazbu i tako je to krenulo. Ja sam počeo sve više ulagati pod navodnicima, u prvo vrijeme zaista je bilo teško nabavljati ploče iz Engleske direktno. Uspio sam naći neke adrese sa kojih sam dobivao ploče i kada sam postao stalni kupac, to je išlo. Plaćalo se u funtama, pa sam to morao rješavati s bankom. Preplatio sam se i na dva najbolja časopisa na svijetu New Musical Express i Melody Maker, oni su redovno stizali. Tako da sam bio dosta upućen, pa sam počeo naručivati ploče na neviđeno i ako sam u početku imao manjak ploča, sada sam imao i previše.

Kako je došlo do kraja, kako si i zašto prestao voditi Ritam mladih?

-Meni je to bio i ostao hobi. Neko vrijeme bilo je nešto ozbiljnije, kada sam uz rad na Radio Karlovcu nadovezao rad u disco klubovima. Tada je disco financirao nabavu ploča. Ja sam ustvari išao svojim zacrtanim putem, završio sam Građevinski fakultet i htio sam se posvetiti radu u struci, nisam nikada razmišljao o tome da se ozbiljno i profesionalno bavio poslom na radiju. Nekoliko puta sam davao do znanja da ću prestati s vođenjem Ritma mladih, a onda bi nas zasipale dopisnice da ostanem. Tako je bilo do desete godine vođenja emisije, tada je došao poziv za vojsku i to je bio kraj. No, to nije bio kraj Ritma mladih, emisija je nastavljena, ostavio sam je u rukama Miljenka Kesslera, koji je čekao u niskom startu da preuzme Ritam mladih. Znao sam da stvarno završavam jedan ciklus, znao sam da kada se vratim iz vojske da neću više ići u tom smjeru i da ću se u potpunosti posvetiti svojoj struci za koju sam se školovao.

Tako je i bilo, nakon vojske, posvetio si se struci, jesi li zadovoljan učinjenim?

-Ja sam građevinske struke, znači završio sam Građevinski fakultet, volio sam to, napravio sam dosta lijepih objekata ili ono kad ne biraš, ali velikih objekata kojih ima i po Karlovcu i po Zagrebu i po moru. To su bile prvenstveno, što se i najviše gradilo, stambene zgrade, stotine i stotine stanova, ali i poslovnih centara, recimo trgovački centar u Karlovcu, pa isto najveće stambene zgrade i uz njih atomska skloništa, pa nadvožnjak željeznički između Rakovca i Grabrik, sada se ni ne mogu sjetiti, bilo je čak i mostova. Bio sam na rukovodnim mjestima, od rukovoditelja gradilišta do rukovodnih položaja po firmi, ali nikad se nisam odlučio da odem privatno raditi uvijek sam ostao u firmama, nisam imao taj dovoljan osjećaj da je to nešto što trebam napraviti. Bio sam zadovoljan što radim posao koji volim i uglavnom u njemu sam dočekao mirovinu.

Imaš li još neke ploče iz doba Ritma mladih?

-Moram reći slabo i u lošim uvjetima, najviše sam nešto sačuvao albuma i to sam i češće znao si zavrtjeti. Sačuvao sam neke singlice iz sentimentalni razloga, jer su se najviše vrtjele i najviše sam radio s njima u emisiji. U početku sam jedan dio sačuvao, koji nisam prodao, ono tekuće što je Miljenko rekao to sam prodao, jer nisam živio od toga, nisam dobivao plaću, pa sam morao i nešto prodati kada je bilo povoljno. Bili smo vezani uz te ploče, kada sam radio u disco klubovima, morao sam svaku pjesmu, svaku singlicu, staviti na gramofon, spustiti iglu i zatim startati, pa na drugom gramofonu pripremiti novu ploču. Ti to sve znaš jako dobro. Danas je nešto sasvim drugo. Tako da sam to sve čuvao manje i onda su te ploče smetale te su završile u nekim neadekvatnim uvjetima, tek toliko da kažem da ih nisam bacio, ali nema toga puno.

Koji su bili tvoji glazbeni favoriti, koliko znam ti si bio rocker, što si najviše volio?

-Rock je tada bio mlad, doslovno mlad i ja sam bio mlad. Jedna stvar je da sam volio glazbu, pokušali smo napraviti bend, ali bio sam samokritičan, nisam svirao tako dobro, nisam imao volje toliko to učiti, ali sam volio to slušati i onda sam upravo izabrao slušanje i prezentiranje glazbe drugima. Vidim da sam dobro napravio, jer je došlo vrijeme kad ti bendovi više nisu mogli napuniti prostore, došlo je vrijeme dj-eva i disco klubova, koji su mogli onda redovno puniti prostore. Tako da sam u tom formatu radio u disco klubovima, prošao iz malih do većih disko klubova, to je bilo vrijeme velikih disko klubova, koji su stvarno bili masovni, to su bili dani, ne žalim zbog toga, ali nisam nikada komercijalno to iskoristio, niti zaradio, nego gledajući da sam ja bio taj koji je bio pokretač toga i koji je napunio klub, ovo možda ovako zvuči možda i prepotentno, ali nije mi to bila namjera. Radio sam disco s dečkima iz benda koji su imali tehniku, pojačala i idemo napraviti disco. Oni su dali taj svoj dio, međutim ja sam se najčešće s njima dogovarao koliko će oni meni dati neki honorar, jer mi je trebalo za nabavu ploča, ja sam bio s tim honorarom zadovoljan i to je teško vjerovati nekome tko tako nešto radi ne iz ljubavi nego iz komercijalnih razloga. Ja nisam nikada ušao u sve razgovore, iako je bilo momenata kada smo morali doslovno zaključavati veliku dvoranu, jer je već bila toliko puna da nije bilo sigurno pustiti još mladih da uđu. Konkurencija je pokušavala dovesti dj-eve iz Zagreba, evo možda da spomenem jedan slučaj, da su konkurenti koji su isto imali uređaje, doveli iz Zagreba jednog tadašnjeg popularnog zagrebačkog dj-a profesionalca, koji je radio u drugoj dvorani, ne moramo imenovati, postavili su plakate po gradu i reklamirali ga. No, nije išlo, gostovao je jedan vikend u Karlovcu, ne što nije želio više, no on je bio profesionalac, a radilo se o nekih desetak prodanih ulaznica, a kod nas je bilo sve puno, da se moralo zaključavati. Znači ljubav prema rocku, počeo sam od toga, pa sam možda otišao u drugom smjeru, ljubav prema dobroj glazbi, prvenstveno ja uvijek kažem, volim dobru glazbu, ali ona koju sam posebno osjećaju i volio to je bila rock glazba. Znači strana glazba s engleskog govornog područja prvenstveno, isto engleska i američka glazba, koja je imala opet utjecaj bluesa, soula i country-a, ali sve to u rocku i onda je počeo i taj psihodelični zvuk, pa, ne znam, heavy metal zvuk, bilo je raznih bendova i svih tih pravaca.

Imao si tada sigurno neke svoje favorite, tko je to bio?

-Tada sam stvarno puno pratio glazbu, imao sam svoje favorita i većinom sam nabavljao albume na neviđeno, jer sam unaprijed znao da će biti uspješni. To su bili dani kada sam čitao da će biti svjetska premijera u Londonu, recimo, albuma Led Zeppelina, koji su se već dignuli visoko i ja čitam da će biti premijera albuma u subotu u Londonu, a ja sam naravno već naručio taj album i kao poznavatelj benda i njihov fan. Naručio sam album, on je stigao i bila je karlovačka premijera prije londonske. To je taj osjećaj, to je nešto neviđeno, nisam inače toliko pričljiv. Ali ovaj razgovor me vratio u te godine, tako da sada nemam svoje sadašnje godine, već sam se vratio u mlade dane.

Sjećaš li se pjesme koja je bila najduže na broju jedan liste Vrućih 13?

-Teško je to sada reći, nisam to pripremio, ali kažem iskreno, nekada su se neke zadržale i dulje na broju, nego što su stvarno bile dobre, ali nisam imao dovoljno dobrih novih pjesama, jer mi nisu mi pristizale. Bilo je momenata kada su ostale i kraće nego što bi trebale biti, ne zato što sam imao veći izbor, nego sam znao da će postati hit i recimo na listi Vrućih 13 bila je broj jedan, a tek kasnije postala je broj 1 u Engleskoj. Znači, to je taj jedan feeling, ali i poznavanje i prepoznavanje dobroga ili onoga što voliš. Moram reći da sam imao dosta tih premijera, koje su bile ili prije svjetskih premijera ili u isto vrijem Bio je to taj osjećaj i kada se to dogodilo bio sam presretan.

Moram reći da si ti probio led s Ritmom mladih i otvorio put Miljenku Kessleru i meni, a i prije mene s krenuo s discom, drago mi je što si došao išto smo se vratili u ta vremena. Obožavatelj sam grupe Queen i prvi put sam čuo za njih od tebe u Ritmu mladih.  Kakvi su tvoji dojmovi?

-Grupa Queen je jedan od mojih omiljenih bendova, film sam gledao više puta, a i još niz dokumentaraca o njima. Što se tiče Ritma mladih i te moje radijske karijere, čovjek postane kasnije svjestan da je napravio neke značajne stvari, ali velim ispričavam se onima kojima se možda učinilo da previše pričam, a čovjek ima još toga puno za pričati kada se ovako malo podsjetim, jer velim tu je bilo puno toga, od proširenja te emisije, popularnosti koju je imala ta emisija, pa nastavila se, do toga da nisam mogao sanjati da ću doživjeti toliko emisija Ritma mladih, koji ste onda Miljenko i ti nastavili. To su zaista bile velike brojke, drago mi je što sam bio gost na Radio Karlovcu za ovu lijepu 60. obljetnicu. Želim vam i dalje puno uspjeha.