"Ova je sezona konačno izgledala kako treba, imali smo petnaest utakmica i petnaest pobjeda"

Završnica državnog prvenstva u inline hokeju održana je u dvorani Inline hokej kluba "Karlovac" u bivšoj vojarni u Luščiću. Odigrane su utakmice za treće i četvrto mjesto u državnom prvenstvu. U susretu za treće mjesto "Srake" iz Samobora nadigrale su "Koprivnicu" s 12:4. U utakmici za prvo mjesto "Karlovac" je bio bolji od "Tapira" iz Zagreba s 9:4. Tako je "Karlovac" osvojio naslov prvaka države, drugo mjesto izborili su "Tapiri" iz Zagreba, a treće "Srake" iz Samobora. Najbolji strijelac prvenstva bio je Antonio Markezić iz "Karlovca", najbolji golman Karlo Bujanić iz "Tapira", a MVP prvenstva Luka Kirš iz "Karlovca". Tako su Karlovčani obranili naslov prvaka osvojen prošle godine, a to im je treća titula zaredom. S prvim čovjekom kluba Matijom Ratkajem razgovarali smo o novom uspjehu te o aktivnostima u Inline hokej klubu "Karlovac".

Osvojili ste titulu prvaka Hrvatske, točnije obranili ste naslov, kako je bilo?

-Tako je, obranili smo naslov, ovo je treća sezona, tri put za redom osvojili smo naslov prvaka Hrvatske. Ova je sezona konačno izgledala kako treba, imali smo petnaest utakmica i ostvarili petnaest pobjeda.

Koliko je klubova sudjelovalo?

-Bila su četiri kluba, znači "Koprivnica", "Tapiri" iz Zagreba, "Srake" iz Samobora i "Karlovac". Nadam se da će iduće godine biti šest klubova u prvenstvu, imamo nekih naznaka za to, tako da će biti još bolje. "Tapiri" su osvojili drugo mjesto, "Srake" treće i "Koprivnica" četvrto. To je realno. Nama su pripale i dvije pojedinačne nagrade, Luka Kirš je MVP prvenstva, a Antonio Markezić najbolji strijelac.

Jesi li zadovoljan sezonom?

-Pa, jesam što se tiče svih kategorija i seniora zadovoljan sam, možda bi šlag na tortu, kako se kaže, bilo da smo ušli u doigravanje u slovenskom prvenstvu, ali za to nije bilo snage, ni malo sreće i prva sezona je to bilo. Nastupili smo u ovoj sezoni s mladom ekipom i druga će biti sigurno bolja.

Ove je sezone bilo i puno više utakmica u prvenstvu, koliko ste ih više odigrali u odnosu na prošlu sezonu?

-Da. ove godine smo odigrali puno više utakmica, u prošloj sezoni prvenstvo je bilo skraćeno, sve smo odigrali u petom i šestom mjesecu kroz nekih četiri, pet vikenda. Mislim, ne znam koliko, odigrali smo sedam, osam utakmica, deset maksimum. Ove godine sveukupno je odigrano 30 utakmica, igrali smo od rujna prošle godine, kada je počelo prvenstvo, do lipnja ove godine kada je završilo. Igralo se jednom mjesečno, tako nam je bilo optimalno, sa svim klubovima smo u dogovoru i tako je bilo najoptimalnije za sve.

Koliko znači klubu ovo prvo mjesto?

-To je nagrada za sve ovo što radimo već dugi niz godina i za sav trud ekipi koja igra. Nije jednostavno, pola nas radi, pola ih je srednjoškolaca i studenata, tako da je kombinacija uvijek puno. Skupljamo se pogotovo za Sloveniju kada idemo, praktički jedan dolazi s Krka, neke kupimo u Zagrebu, tako da kombinatorika igra. Na kraju sezone ta medalja i naslov prvaka je nagrada ujedno i pokazatelj klincima zašto treniraju, da jednog dana mogu i oni igrati na visokoj razini ovaj sport.

Kakva je situacija sa ženama, jesu li one imale državno prvenstvo?

-Nisu nažalost ove godine, nije se igralo državno prvenstvo za žene u inline hokeju. One su igrale državno prvenstvo u hokeju na ledu. Pokušavamo dogovoriti neke utakmice, tražimo nekakve turnire po vani, korona je to sve usporila, dosta klubova se i raspalo, sada ćemo vidjeti. Možda će se sljedeće sezone igrati prvenstvo, nadam se da ćemo uspjeti riješiti nacionalni savez za inline, konačno da nađemo svoje mjesto pod suncem. Nacionalni savez za inline bi nam puno značio, a onda ćemo sigurno krenuti sa ženskim inlineom. Cure treniraju i inline hokej i hokej na ledu. Kombiniramo, dok možemo dok ima leda, treniramo na ledu, kada nema leda, onda smo na rolama i to se pokazalo jako dobro za sada. Praktički sada cura ima možda i više nego dečki u klubu i to je baš super, što se toga tiče. Sa curama smo zaokružili cijeli proces, znači od škole rolanja gdje upisujemo i curice i dječake, nije nikakav problem i one mogu znači do veterana proći kroz sve selekcije. U U 10 ekipi, koja je osvojila treće mjesto imamo više cura nego dečki, tako da nema neke razlike i sve je super, djeca se zabavljaju i to nam je najbitnije.

Ono što je mene ugodno iznenadilo da je na završnici kod vas u dvorani atmosfera bila odlična. Kako to objašnjavate?

-Stvarno sve ekipe koje igraju, svi se dugo poznajemo i uvijek je dobro raspoloženje. Praktički tako je svako kolo, svaki taj turnir je za nas zadovoljstvo. Mislim da je 107 ljudi prijavljeno, seniora, od tih 107 igrača, 15 ih nije igralo niti jednu utakmicu, ostali jesu, znači to je već zavidan broj igrača i svi se već poznajemo jako dobro i družimo je poslije svakog turnira, uvijek je neka mala feštica ili barem druženje. Kraj sezone uvijek tako završi kako je ove sezone završilo, znači feštom za sve klubove i bila je jako dobra atmosfera, u inlineu što se tiče i klinaca poštuju se svi, svi navlačimo na istu stranu praktički.

Bio sam na završnici i čini mi se da ste dvoranu još malo dotjerali, jeste li zadovoljni s dvoranom?

-Ima još puno posla, mi smo zadovoljni mislim, mogli smo i više, vučemo stalno, uvijek još nešto, svaki put kada je nekakav turnir još nešto novo napravimo. Uređeno je koliko je moglo biti ove godine, imali smo obaveza zbog slovenskog prvenstvo i utakmica s klincima i seniorima i nismo pretjerano radili u dvorani. Održavamo koliko možemo, a sada po ljeti kada nema utakmica i službenog natjecanja vjerojatno ćemo se uhvatiti posla.

Treba reći da je to jedina dvorana za inline hokej u Hrvatskoj, kakva je uopće situacija s igralištima za inline hokej?

-Tako je, to je jedino natkriveno igralište, jedina dvorana, postoje još tereni na otvorenom u Samoboru i Zadru i nadamo se da će biti uskoro u Koprivnici. Dok je bilo igralište u Zagrebu, bilo je čini mi se neko vrijeme čak šesnaest klubova u državnom prvenstvu, to je bilo najviše, igrali su u našem prvenstvu "Partizan" iz Beograda i "Metalurg" iz Skoplja. To su bili vanjski klubovi, a naših je igralo četrnaest. Stvarno je veliki problem što nema igrališta u Zagrebu. S druge strane mi smo išli pet godina u Zagreb, imali smo tu igralište na otvorenom, a pet godina smo i subotu i nedjelju išli u Zagreb igrati utakmice, sada kada treba potegnuti od Zagreba do Karlovca 40 kilometara, sad nema nikog više osim "Tapira".

Radi li se na tome da Zagreb dobije igralište?

-Tapiri pokušavaju da bi napravili igralište, kako će to riješiti teško je znati. Situacija sa zemljištima u Zagrebu i sa svim ostalim je komplicirana, to je prevelika investicija, nema praktički nikakvog povrata. S druge strane neće nitko dati zemlju tamo da nešto napravite korisno i za djecu.

U Karlovcu se ipak pokrenulo zahvaljujući vama koji ste podmetnuli leđa, mislim da ste sada  zaslužili da vam se pruži nekakva ruka. Kakvo je tvoje mišljenje?

-To bi bilo krasno, sada s ovim rezultatima i s ovim brojem ljudi. nadam se da će Grad Karlovac i Karlovačka sportska zajednica popratiti to financijski, da nam bude lakše i da možemo još više ulagati u dvoranu i u opremu za klince.

Postavljanje ploča za podlogu u dvoranu bilo je ključno. Kako sada gledaš na to?

-Mi smo igralište na Vunskom polju napravili 2007. godine, umjetni led je mislim od 2002. ili od 2003. godine, počeli smo aktivno igrati od 2004. godine, od 2005. godine traži se podloga. Prvo se tražila za igralište kod Sokolskog doma, bio bi led po zimi, a kasnije bi se igralo na plastici, onda je bilo u planu da se podloga stavi na igralište na Vunskom polju. Prošlo je petnaest, sedamnaest godina i prije tri, četiri godine odlučili smo to riješiti. Uzeli smo polovnu podlogu iz Zagreba, tamo su raskopali teren i stavili led, i smo uzeli tu polovnu podlogu i vraćamo u ratama svake godine od članarina. Mislim, razgovaramo o pedeset tisuća kuna, da je bilo dobre volje, odavno smo mogli imati tu podlogu.

Imate svoj prostor u vojarni Luščić, u kakvom je stanju zgrada, imali ste problema kada je padala kiša. Kakva je sada situacija?

-Promijenili smo krov iznad cijelog igrališta, ima još nekih stvari za napraviti, ali igralište je suho što nam je najbitnije. Ovo sa strane, gdje curi, podmetnemo kantu i rješavamo na "a je to" način za sada, ali ako se dogovorimo s Gradom Karlovcem, imamo mi planove i za taj hangar. Jedino što bi trebalo sada znači nakon tog Urbanističkog plana, tu nismo uspjeli progurati da ta zgrada ostane za sportske namjene, odnosno da se ne ruši, ali nastavit ćemo se boriti za to, pa ćemo vidjeti.

Kakva je situacija sa svlačionicama?

-Svlačionice su u redu, imamo tuševe i svlačionice, ima još puno posla, ali tu smo. Uvjeti su takvi, kakvi jesu, ne možemo mi puno preko toga, uređujemo svake godine nešto. Naravno da bi moglo biti bolje, ali financije nam diktiraju priču, tako da tu nema pretjerivanja.

Razmišljate li o tome da vam se taj prostor može oduzeti, ako će se graditi po projektu i ako će tu biti škole i vrtići?

-Činjenica je da smo mi išli u to, jer nije bilo drugog drugog načina. Teško da će nam Karlovačka sportska zajednica odnosno tvrtka Mladost dati da igramo inline u Sportskoj dvorani na Rakovcu, teško da će nam platiti toliko termina, koliko nama treba i utakmice. Mi nismo imali druge opcije, mogli smo ili zatvoriti klub i prestati ili smo mogli ući u to.  Praktički već 10 godina svaki put kad dođemo do plafona i kad želimo nešto učiniti, malo nam se otvore vrata i onda opet četiri, pet godina, pa ćemo vidjeti kako će biti dalje.

Kakvi su bili rezultati mlađih uzrasta u sezoni?

-Bila je jako dobra sezona što se njih tiče. Igrali smo Državno prvenstvo Slovenije i problem je što se sve odigralo u tri, četiri vikenda. Sada nam je plan od devetog mjeseca pokrenuti opet Regionalnu ligu za mlađe kategorije, kao što smo imali prije korone i to je bila super priča, svi su bili zadovoljni. Imali smo tri dvorane u Horjulu i Lukavcu u Sloveniji i Karlovcu i vanjski tereni u Samoboru, Zadru i Dolenjskim Toplicama. Kako je bilo dosta lokacija i dogovor je bio da se igra jednom mjesečno kategorija, a to je puno bolje od ovoga ove sezone, kada se igralo sve u petom mjesecu i to u tri vikenda. U natjecanju smo jedini uz Prevojce sudjelovali u svim kategorijama, što je još jedan dokaz kako se radi u klubu i koliko imamo klinaca. Ekipa U 8 bila je četvrta, U 10 selekcija treća, U 12 četvrta, ekipa U 14 uzela je naslov državnog prvaka Slovenije i selekcija U 16 bila je četvrta, to su zaista jako dobri rezultati mlađih uzrasta.

U Zadru ima taj teren za koji kažu da je jako dobar, ali je vanjski, hoće li se Zadrani uključiti u idućoj sezoni u državno prvenstvo?

-Oni su ove godine nastupili kao seniori zajedno s "Koprivnicom", a na godinu planiraju igrati samostalno. Počeli su konačno ove godine radite s djecom tako da su oni prijavili ekipu U 10 u Sloveniji, odigrali su od četiri kola dva, no i to je dobro, jer treba potegnuti od Zadra do Ljubljane, nije baš blizu i nije jeftino. To je naznaka da su se oni trgnuli i da će vjerojatno biti tamo nešto. Mi pomažemo koliko možemo i s opremom i sa svime, tako da vjerujem da ćemo početkom rujna otići u Zadar napraviti ili nekakav kamp ili zajednički trening. To je dobra priča, praktički oni mogu deset mjeseci trenirati na otvorenom bez problema, a u zimi imaju led na istom mjestu, tako da to može jako dobra priča.

Spomenuo si Savez, kakvo je tu stanje, kuda pripadate?

-Mi smo praktički sad između dva saveza, inline spada pod Hrvatski koturaljkaški savez koji nas trenutno ne želi, zašto, ne znam. Hokejaški savez ne može nas primiti, je IHF nema više granu inline hokeja pod sobom, tako da smo mi između dva saveza, trenutno smo nigdje. No, nešto se ipak pokrenulo, obavio sam razgovor s Hrvatskim koturaljkaškim savezom i nadam se da će to biti sređeno, a taj savez je u World Skate-u, koji je globalna federacija. Tako da ako se uspijemo dogovoriti s njima da nas puste da nešto radimo, mislim novac nije problem jer sve ovo do sada smo radili praktički bez nikakvog novca od Saveza, nastavit ćemo raditi ono što radimo. Sada nam samo treba krovna organizacija da možemo sudjelovati konačno na svjetskim i europskim prvenstvima. Nama je prioritet opet slati U 16 i U 18 ekipe, a mi seniori ako se skupimo, ako nađemo kakvog sponzora ili ćemo sami financirati, možemo i mi ići.

Zašto ne može biti osnovan Hrvatski inline savez?

-To je jedan način, samo neće nas pustiti u World Skate, zato što je Hrvatski koturaljkaški savez već unutra i ne mogu biti dvije nacionalne federacije. Sada mi pregovaramo, vjerojatno bi na taj način išli da napravimo Hrvatski inline hokej savez koji bi onda ušao u Hrvatski koturaljkaški savez i onda bi bili u sklopu World Skate-a. Na tom smo tragu, sada ćemo vidjeti kako će se to raspetljati u idućih mjesec, dva, To će nam puno značiti, ako se to sve dobro završi i onda bi sigurno možda dobili nešto financijskih sredstava od Hrvatskog olimpijskog odbora, ovako ne dobijemo ništa. Nacionalni savez je bitan, kada se u gradu traži teren za neki klub to je drugačije, nego kada klub sam obija vrata.

Je li sezona gotova?

-Odradili smo zadnje treninge, sada ćemo deset dana malo se odmoriti i onda krećemo dalje. Planiramo ići s klincima u Češku na kamp, tako da 27. lipnja počinjemo s dvotjednim pripremama za kamp. Poslije kampa ćemo opet stati dvadesetak dana i zatim startamo s priprema za novu sezonu. Odlazak u Češku je tradicija i ja sam išao kao klinac, zadnje dvije godine nismo mogli ići zbog pandemije, ali prije smo išli redovno, mislim da je sad već deseta ili jedanaesta godina da idemo tamo. Ide miješana ekipa, dečki i cure. Trener ide s njima, tako da je jako dobra stvar da vide malo kako to izgleda u profesionalnom svijetu u Češkoj, da vide kako rade profesionalni klubovi, to je njima šok, a ujedno kada vide kako to izgleda u usporedbi s našim uvjetima, koji su sada isto dobri, dobit će još veću volju za radom i treniranjem.

Kakva je budućnost inlinea u Hrvatskoj, može li već u idućoj sezoni biti bolje?

-Čini mi se da ipak se neke stvari pokreću, da možemo očekivati u idućoj sezoni šest klubova. Naravno da ne možemo mi utjecati hoće li "Zadar" igrati ili ne. Naša seniorska momčad napravila je u ovoj sezoni više od 9.000 km, a samo što smo išli na turnire u Ljubljanu i u Zadar. Nadam se da će se na godinu priključiti još netko iz Zagreba, pa za dvije godine još netko, da dođemo na nekih osam kvalitetnih stalnih ekipa, to bi bilo jako dobro. Moram se zahvaliti Karlovačkoj sportskoj zajednici, jer smo od dvadeset putovanja, sedamnaest puta imali njihov kombi. Kupili smo godišnju vinjetu, to je bilo isplativije nego svaki put kupovati, a to znači da tko god je išao tim kombijem imao je slovensku vinjetu. Sami financiramo gorivo, a ono je sve skuplje, pa sada imamo drugu računicu.