"Mi smo u Karlovcu bili pioniri, prvi koji smo se bavili rekreacijom"

Bivši sportaš i poznati sportski djelatnik Đuro Batinić nedavno je na svečanoj skupštini Hrvatskog saveza sportske rekreacije "Sport za sve", koja je održana u Sisku povodom Dana sportske rekreacije Hrvatske, dobio značajno priznanje. Batiniću je uručena Medalja za životno djelo u sportskoj rekreaciji "Mirko Relac" za 2021. godinu. Đuro Batinić nagradu je zaslužio svojim cjeloživotnim djelovanjem na razvoju sportske rekreacije u Karlovcu i Karlovačkoj županiji. Razgovarali smo s njime o vrijednoj nagradi koju je dobio i o njegovom radu u sportskoj rekreaciji.

• Nedavno ste dobili Medalju za životno djelo u sportskoj rekreaciji "Mirko Relac" za 2021. godinu. O čemu se radi?

-Pa, mogu reći, ovako, da je to najviša nagrada na razini naše države i ja sam je upravo dobio zato što sam bio prvi koji je, uz moram to spomenuti, našu kolegicu Jadranku Protić koja je imala pilot-program u Velebitu, a ja sam poslije radio u tvornici Josip Kraš i tu sam uveo drugu aktivnu pauzu. Ta aktivna pauza je uvedena u vrijeme kada se događalo najviše ozljeda u šivaonici gdje je radilo 400 žena. Metodom opservacije izračunato je da je to vrijeme 11 sati i 40 minuta, dakle 20 minuta do 12 sati. U to vrijeme uveli smo aktivnu pauzu, ja sam praktički stajao na stolu i pokazivao vježbe za sjedalne mišiće i kralježnicu. Efekt tog vježbanja je bio da smo smanjili broj ozljeda za 78 posto. Bilo je zanimljivo, muški su virili u šivaonicu, jer to se tada radilo još samo u Skandinaviji, a ja sam to uveo kao nauk koji je Mirko Relac kao takav provodio na Fakultetu fizičke kulture i ja sam jedan od pionira koji je to uveo u radni odnos.

• Što ste još uveli vezano uz rekreaciju u bivšoj tvornici Josip Kraš?

-Uveden je tada aktivni odmor i to su bili odmori gdje su ljudi sa smanjenom radnom sposobnošću od dugogodišnjeg rada išli na aktivni odmor. Tako da je 200 ljudi godišnje išlo na aktivni odmor, oko sto muškaraca i isto toliko žena. U Daruvarske toplice išle su žene, a muški su išli u Poreč. Tada su oni vježbali po jednom programu koji je tada bio razrađen na jedan jako dobar način, gdje su svi imali svoju karticu, a tim stručnjaka i liječnika, u timu sam bio i ja, provodio je testove. Bile su tri grupe s tri podgrupe, da skratim priču, netko je mogao veslati, a netko je morao samo šetati, netko je trebao trčati, tako da je svatko radio po svom programu. Znači, stručni rad koji je u tih deset dana omogućio ljudima da dođu na jednu višu razinu i oporave se za daljnji rad.

• Je li po vama Karlovac grad sportske rekreacije?

-Reći ću da se 25 posto građana cijele Hrvatske bavi rekreacijom, to je pokazala statistika. Mi smo u Karlovcu bili pioniri, bili smo prvi koji smo se bavili rekreacijom, recimo naša profesorica Franca Blašković vodila je jednu grupu, zatim Jadranka Protić, pa ja i tako dalje. To je bio pionirski posao, danas je to razrađeno i dosta ljudi se bavi sportskom rekreacijom. Moram reći jedan segment koji se zapostavlja. Gledajte, kad se uvede jednosmjenski rad u školama, znači da od 14 sati dvorane budu prazne, tada će biti puno lakše. Mi smo grad sa četiri dvorane u centru grada, to nema niti jedan grad u Hrvatskoj, a sportskog prostora fali, zato što su škole do 18 sati ili do 18 sati i 30 minuta zauzete školskim programom, onda aktivni sport ulazi u dvorane, a rekreativci preko zime vrlo teško. Ako i da, onda je to cijena malo skuplja i tako dalje. Ako se uvede jednosmjenski rad u školama, što je inače prioritet za cijelu državu, onda bi se znatno proširio broj prostora za aktivnu sportsku rekreaciju. Recimo, u Sloveniji nema nastave u školama nakon 14 sati.

• Koji su sportovi najviše zastupljeni u rekreaciji?

-Najviše u stvari ima grupa koje igraju nogomet i košarku, ta dva sporta su kod muških najviše zastupljena. Ima žena koje vježbaju po programu, a imamo i te grupe šetača, sada i nordijsko hodanje i tako dalje. Tako da neki način mogu reći da nismo grad baš na dnu sportske rekreacije u Hrvatskoj i da imamo jednu određenu svijest o tome, a tu je prisutna i financijska moć. Moram tu pohvaliti i žene koje su prije vježbale kod mene, sada su sve uključene u planinarska društva i to je jako pozitivno. To je isto jedan vid rekreacije gdje mnogo naših građana ide svake nedjelje na neki izlet na Sjeverni Velebit, ili na Japetić, bitno je da su u prirodi i to je vrlo pozitivno. Tako da mislim da širimo taj kult rekreacije. Vidimo tu puno tenisača, tako da se praktički stvaraju samoinicijativne grupe, iako bih dobro bilo da svaka grupa ima jednog stručnjaka iz kineziologije koji bi tim dečkima pomogao da ne dođe do ozljeda. Ne bi trebalo odmah naglo početi sa svojom aktivnosti, već bi prije trebalo odraditi pola sata ili dvadeset minuta istezanja i razgibavanja. Ti ljudi bi trebali odraditi pripremu kako bi bili spremni za tu svoju aktivnost, tu je dobro što ima dosta bivših sportaša koji se bave rekreacijom pa oni dosta toga znaju. Uglavnom, dolazi do ozljeda zbog toga što jedva čekaju udariti loptu, a praktički zanemare to razgibavanje, da se prije hakla malo istegnu i zagriju.

• Mnogi kažu da je hodanje najzdraviji oblik rekreacije, što mislite o tome?

-Da, to bih istaknuo, recimo za moje godište ili malo niže, hodanje je najzdraviji oblik rekreacije i tu praktički i ne dolazi do ozljeda. Recimo, uglavnom smo pretili, imamo u starijim godištima previše kila i onda trčanje i nije adekvatno onome što mnogi misle da dobivaju, praktički je veliki udar na koljena i zglobove, tako da je najbolji vid za starije osobe hodanje. Sigurno je hodanje taj broj jedan i dovoljan podražaj za jedan aktivan život.

• Imamo u Karlovcu i dosta rekreativaca tenisača i Vi ste jedan od njih. Kako tu stojimo?

-Da, ima nas dosta i dosta smo aktivni, praktički smo imali nekakve piramide i lige, i to se sve više diže na jednu višu razinu. Tenis je sport gdje jednog protivnika lako nađeš, a i za parove ti trebaju četiri osobe i to ćeš uvijek naći da imaš tu aktivnost. Tenis nije sport sukoba, nema dodira praktički tako da su smanjene ozljede, uz to igrač mora odlučiti hoće li ići na svaku loptu ili ne, pogotovo ako je ona baš nezgodna, tako da manje dolazi do ozljeda.

• Ima dosta sportova koji su recimo jako zgodni za rekreaciju, a baš u Karlovcu i nema uvjeta za bavljenje njima, recimo kuglanje. Kakvo je vaše mišljenje?

-Tako je. Recimo u našem osmogodišnjem planu u novoj Strategiji razvoja sporta nije predviđena niti jedna kuglana, a imamo dvadeset kuglačkih klubova gdje bi praktički jedna kuglana puno značila. Ja sam zagovarao na tom jednom sastanku taj moderni trias, tako se zvalo kad sam ja studirao davno prije pedeset godina, kuglana od dvanaest staza uz klizalište i bazen. To je trebalo biti u jednom okružuju gdje kompresor s jedne strane grije bazen, a s druge strane hladi led, a ispod leda je trebalo biti i skladište za tržnicu, znači za voće, povrće i tako dalje. Mi imamo sad priliku to napraviti u sklopu ovog programa u Luščiću o kojem se govori, a na neki način minimum bi trebalo sredstava iz proračuna za održavanje. Tako da se ova dva naprave, barem da isti kompresor radi za jednu stranu i za drugu i da bude skladište dolje i već će smanjiti troškovi. Pošto smo mi grad na četiri rijeke, kad pogledamo mi imamo vrlo malo čamaca na rijekama, vrlo malo ljudi se vozi čamcima. Kad dođeš u Osijek na Dravu ili ne znam gdje drugdje, to je sve puno čamaca i veslača. Veslački klub je pun djece, ali to je sportski dio, ali vrlo malo ljudi vidite da se vozi u čamcima, što je meni malo čudno za naše rijeke i tako da, ne znam, morat ćemo napraviti neki program ili neki apel da se neki čamci ''stvore'' da se mogu koristiti. Recimo, ona druga obala gdje smo mi nekada haklali da se pokrene neki centar preko ljeta i da se uvedu sandoline, nekako mi je žao da naše rijeke nisu pune ljudi u smislu rekreativnog veslanja.

• Neki govore, što će nam bazen kad imamo četiri rijeke. Kakvo je Vaše mišljenje, treba li Karlovcu bazen, čije je održavanje skupo?

-Gledajte, baš zato što imamo četiri rijeke, ima puno djece koja hvataju ribe na obali od malena, a ne znaju plivati… padnu dolje i nastane problem, hoće se utopiti ili neće. Zakon o sportu, zapravo Zakon o osnovnim školama govori da nisi mogao završiti osnovnu školu ako nisi naučio plivati. Normalno, to je samo bilo na papiru, praktički smo bili zemlja bez puno bazena i tako dalje, sada je prilika da se to napravi. Ja želim da moj grad, da naš grad dobije bazen, kako smo to svi uvijek željeli, da sve škole imaju program plivanja i praktički ćemo tu na neki način dobiti neki prihod. Ne bi trebao biti pritisak na roditelje, to košta ali tu treba participacija Grada Karlovca. U svakom slučaju sva naša djeca trebaju naučiti plivati i to mislim da bi bilo jedno od rješenja popunjavanja termina, s time da su tu i drugi vodeni sportovi koji bi zauzeli jedan dio, ali mislim da prije svega treba ići na školsku djecu.

• Vaš prvi sport u životu bio je nogomet, za rekreaciju u nogometu je lako jer se uvijek može naći neki komad livade ili bilo kakav prostor gdje se može haklati, a to je dobra rekreacija. Što Vi mislite o tome?

-Da, nogomet je dobra rekreacija, s tim što bih naglasio da bi trebao biti jedan dio, tih prvih dvadeset minuta da odradite taj pripremni dio, jer to je kontaktni sport i onda tu kad se malo zaoštri i svi hoće pobjedu, jedan drugog zna udariti, a ne mogu se jednostavno izmaknuti jer su već malo stariji, onda je tu potrebna priprema. Barem da se prije toga istegnu i tako dalje, da ti mišići otrpe taj udar, iako, velim, ima grupa u kojoj zbilja igraju kako bih rekao - čisto, znaju da im je potrebno da trče i da se igraju, da se ne zakrve da tako kažem, oko toga je li bio gol ili nije. Uz ovu opasku, smatram da je rekreacija u nogometu poželjna.

• Ima li u Karlovcu rekreativaca skijaša?

-Ima, ja sam jedan od njih. Ja sam jedan od tih koji stalno organiziraju jednodnevne izlete kad su povoljne vremenske prilike. Ali inače, uvijek idemo na otvorenje sezone, uvijek ide naša grupa rekreativaca. Ima mnogo ljudi koji samoinicijativno idu na skijanje i tako dalje. Tako da tvrdim da u Karlovcu imao jako puno skijaša i jednostavno su ovisni o vremenskim prilikama. Ove dvije godine je to bilo malo zatvoreno zbog pandemije, a mislim da će se sad sve to otvoriti. Ja sam npr. koristio Mrkopalj na par dana, tako da smo se okrenuli našim skijalištima, što ljudi zanemaruju. Nije sve u tome da imaš 100 kilometara staza, dovoljno je što Mrkopalj ima tisuću metara ili Sljeme pa da zadovoljiš neke svoje uvjete. Tako da mislim da ne treba tu pretjerivat, ali jasno da kad odeš na velika skijališta u Austriji i Italiji, to je jako lijepo.

• Vratimo se malo ovoj nagradi za životno djelo "Mirko Relac", tu nagradu Vam je uručio predsjednik Hrvatskog saveza sportske rekreacije Vladimir Findak, a to vam je bilo posebno drago. Zbog čega?

-Da, to mi je bilo posebno drago jer mi je on bio profesor na Fakultetu fizičke kulture, kod njega sam iz didaktike i metodike dobio pet, a kod njega svakih deset godina netko dobije peticu, da se malo pohvalim. Drago mi je da je on taj koji mi je uručio nagradu jer stvarno su ideje našeg faksa bile da se rekreacija u cijeloj Hrvatskoj razvije i dođe na skandinavsku razinu. Oni su u tome u to vrijeme prednjačili i mislim da mi puno toga prihvaćamo. Prije dvije godine bio je skup u Poreču na temu zdravstvenog turizma kroz rekreaciju, a mi smo to imali razvijeno kroz ono što sam rekao da samo radili u Josipu Krašu i kroz aktivne odmore. Sada su tu Skandinavci, da ne kažem htjeli mudro preuzeti taj dio, a na tom skupu, gdje su i mene pozvali da kažem svoja iskustva rada u praksi, bilo je rečeno da imaju primat u tome. Onda smo mi dokazali da mi sve te papire imamo i da mi imamo sve složeno, da tražimo od njih da oni ulože u naše hotele, a ovaj drugi stručni dio već imamo. Na tom skupu bilo je malo više borbe tko bi to vodio. Mi smo zemlja koja se zbilja digla u tome, ali mislim da bi u budućnosti ''prave gazde'' svojih firmi trebali bi prijeći na taj program brige za svoje ljude koji rade, jer zadovoljan radnik je bolji radnik.

• Mnogi kažu da je je bitna formula: zdravlje = rekreacija, rekreacija = zdravlje. Je li tako u praksi?

-Da, reći ćemo da može biti tako, zato što pravi sport on poprilično ''uništava'' čovjeka. Mislim da ne bi netko krivo shvatio ovo ''uništava''. Sportaš se troši i praktički su tu i česte ozljede, a tko hoće danas postići neke vrhunske rezultate, to je zbilja rudarski posao, a on ima i negativne učinke na tijelo čovjeka. Dobro, to se sve danas radi pod strukom. Rekreacija je ta koja bi trebala biti baš korisna, a ona je korisna ako je struka vodi. Znači, ako ti dođeš sam trčati danas tempo 5 km pa sutra 10 km, a nemaš neke parametre izmjerene, onda tu može doći do kontraindikacija. Ako te vodi stručnjak, onda je vrlo smanjena mogućnost da ti se nešto dogodi, jer on ide na to da ti razviješ svoje tijelo na jedan prirodan način i bez nekih udara na tijelo u smislu ozljeda i tako dalje. Ja bih stvarno volio da rekreaciju vode ljudi iz struke i nadam se da će tako biti.