Egipćanka Amena do kraja godine radi s izbjeglicama iz Sirije

Volonterka Europskih snaga solidarnosti iz Egipta boravi u Karlovcu mjesec dana. Ime joj je Amena ima 22 godina i dolazi iz Kaira. U Karlovcu ostaje do kraja godine, a onda kud ju noge, odnosno drugi volonterski projekti odnesu. Amena je u grad na četiri rijeke došla putem europskog volonterskog programa Erasmus+ s kojim je umrežena udruga Carpe Diem. Svake godine putem takvih programa u Karlovac dolazi mladi iz različitih krajeva svijeta. S ciljem boljeg upoznavanja stranih volontera i Karlovčana Carpe Diem organizira „Interkulturalne večeri“ na kojima posjetitelji uče o običajima, kulturi i gastronomiji zemlje iz koje dolazi volonter. Tako je bilo i kad je Amena došla. Mlada Egipćanka dolazi iz milijunskog sjevernoafričkog grada Kaira, pa smo ju upitali zašto je odabrala baš Karlovac, manji grad u Hrvatskoj, za svoj boravak.

-Uvijek sam živjela u Kairu, a kada sam putovala uvijek bi otišla u glavni ili drugi veliki grad određene zemlje. Ove godine sam htjela iskusiti život u manjem europskom gradu. Želim kroz njega upoznati kulturu i ljude ove zemlje. Karlovac je idealan grad za to, odgovara Amena.

Velika je razlika između Karlovca i Kaira. Karlovac je grad koji broji malo više od 55 tisuća stanovnika, dok Kairo 15,2 milijun. Karlovac je manji grad u Hrvatskoj, a Kairo je glavni grad Egipta. Karlovac u Europi, Kairo u Africi. Stil života i mentalitet građana tih dvaju gradova samim time i drukčiji.

- Ovdje je sve je mirno, nema velike užurbanosti kao u Kairu. Tijekom ovih sad već četiri tjedna u Karlovcu baš osjećam mir. Nema buke kao u Kairu, iskreno nisam baš navikla na to. Neki dan dok sam šetala Koranom nije bilo puno ljudi, razumljivo ipak je bio radni dan i svi su vjerojatno na poslu, ali ipak sam se nadala da će biti bar male gužve. Tada sam imala videopoziv sa sestrom u Kairu i obje smo se čudile kako je drukčije, kod mene mir, kod nje galama velegrada.

Uz geografske odrednice, ova dva grada dijeli i gastronomija.

-Egipatska hrana je jako začinjena. Koristimo začine uz sve, volimo miješati razne okuse i boje u hrani. Koliko sam do sada vidjela hrvatska je hrana blaža, lakša negoli naša. Nažalost nisam još probala domaću hrvatsku kuhinju, ali hoću! Svi mi preporučuju ribu, kažu mi da je ovdje najbolje probati neku riblju poslasticu.

Amena je upoznala i raznolikost naše klime, odnosno raznolikost mjeseca veljače. Čas je bilo toplo, a čas hladno. Prije nekoliko dana pao je i snijeg, bio je to prvi snijeg Ameninom životu.

-Klima se dosta razlikuje. Naravno radi se o dvama kontinentima, vremenskim zonama. U Egiptu vrijeme ima svoje krajnosti. Kada je zima onda je zima, mi nemamo u prostorijama toplinske sustave, kao što vi ovdje imate. Tijekom zime u Kairu je hladno. Tu je toplo zahvaljujući grijanju. Zanimljivo mi je kako imate grijanje u svakoj prostoriji. Drugačije su i zime, ovdje sam prije neki dan prvi put u životu vidjela snijeg.

Amena trenutno uči hrvatski, kaže – nije baš lako. Za sada zna reći „hvala“, kroz osmijeh dodaje kako ima još vremena. Njen materinji jezik je arapski, prema tome njen je projekt u Karlovcu usmjeren na izbjeglice iz Sirije. U Kairu je završila fakultet političkih znanosti. Sveučilišno joj znanje pomaže u provođenju projekta.

-Moj projekt je orijentiran na Sirijce koji ovdje žive kao izbjeglice. Šest obitelji živi ovdje u Karlovcu, s njima provodim radionice i predavanja. Materinski jezici su nam donekle slični, sve su to arapski jezici koji se razlikuju u nekim riječima, dijalektima. Volim raditi s njima. Inače zanima me rad s izbjeglicama, to je nešto što bih voljela raditi i u budućnosti. Polje migracija i pitanje izbjeglica se širi, u zadnje vrijeme to je u fokusu javnosti. Zanima me ta problematika.

Iako je ovdje kratko nedostaje joj obitelj, ali utjeha su joj društvene mreže koje omogućavaju laku komunikaciju.

-Na kraju godine, nakon što mi završi projekt ne znam hoću li se vraćati u Egipat ili ću otići u neku drugu zemlju. Nisam još o tome detaljno promislila, sada sam ovdje i radim na projektu najbolje što mogu, zaključuje Amena.