"Moramo podići karlovački taekwondo na višu razinu"

Taekwondo klub "Karlovac" dobio je novu trenericu, bivša vrhunska karlovačka sportašica Mateja Kunović potpisala je trenerski ugovor s Karlovačkom sportskom zajednicom za radno mjesto trenerice Taekwondo kluba "Karlovac". Mateja Kunović završila je Višu kineziološku trenersku školu u Zagrebu. Kunović je u svojoj natjecateljskoj karijeri ostavila trag u karlovačkom sportu. Osvojila je brončanu medalju na Svjetskom juniorskom prvenstvu u Egiptu i brončanu medalju na Europskom seniorskom prvenstvu u Azerbajdžanu, na Svjetskom seniorskom prvenstvu u Mexiku ostvarila je uspjeh plasmanom od petog do osmog mjesta te je tim plasmanom i ostalim rezultatima na G- turnirama ostvarila status olimpijske kandidatkinje Hrvatskog olimpijskog odbora za Rio 2016. godine. Osvajanjem svjetske medalje proglašena je najboljom mladom sportašicom Hrvatske te joj je uručena nagrada HOO-a "Dražen Petrović". Na državnim prvenstvima pet puta osvojila je titulu državne prvakinje i 5 puta viceprvakinje. U dva navrata proglašena je za najbolju županijsku i gradsku sportašicu. Sportsku karijeru napustila kao sportašica prve kategorije HOO-a i stipendistica HOO-a i Karlovačke sportske zajednice. Trenerskim pozivom počela se baviti krajem 2018. godine u Taekwondo klubu "Banija Pandas", gdje je trenirala mlađe dobne skupine, te vodila rekreaciju za roditelje. Kao profesionalna trenerica Taekwondo kluba "Karlovac" i dalje surađuje s trenerom Nevenom Trbojevićem i zajednički treniraju natjecateljski "Panda Karlovac team" sa ciljem postizanja što boljih rezultata oba kluba. Razgovarali smo s Matejom Kunović o prošloj natjecateljskoj i o sadašnjoj trenerskoj karijeri.

Kako se osjećaš kao profesionalna trenerica u Taekwondo klubu "Karlovac"? 

-Pa osjećaj je dvostruk, u jednu ruku zaista sam sretna, a u drugu ruku postoji mali strah, odnosno nije to strah nego sam svjesna odgovornosti, jednostavno želim samo nastaviti sve ono dobro što je stvoreno. Želim nastaviti s tom dobrim suradnjom s Nevenom Trbojevićem, bila sam dugo u njegovom klubu, a sada je došlo do tog spajanja, taman prije nego što sam ja došla na ovu poziciju na kojoj sam sada, tako da smo dalje smo tu i mislim da će mi to uveliko olakšati sve ono što ću pokušati napraviti u Taekwondo klubu "Karlovac".

Pomagala si već kao trenerica Nevenu Trbojevića u Taekwondo klubu "Banija Pandas", tako da imaš iskustva, a i završila si Višu trenersku školu. Koliko ti sve to pomaže sada u radu?

-Iskustva su tu, samo sada sve to moramo podići na malo veću razinu. Neven je već započeo taj jedan proces u tom zajedničkom, da tako nazovem klubu i već se vide neki rezultati. Znači treba ići tim nekim redom.

Jeste li već možda podijelili zadatke, tko će raditi s kojim dobnim kategorijama. Kakav je dogovor između tebe i Nevena?

-Za sada je dogovor da radimo zajedno znači za sada nemamo toliko sportaša, tih malih vrtićanaca, tih nekih mlađih dobnih skupina, da ih razvrstamo i da dobijemo te neke grupe kroz koje bi se onda mi rasporedili. Za sada su te dvije grupe gdje su nam spojeni u Taekwondo klubu "Karlovac" vrtićanci i školarci i imamo natjecatelje. Znači za sada zajedno radimo taj natjecateljski dio. Za budućnost plan je napraviti veći broj grupa i naravno raditi kroz sve te grupe.

Kakvi su uvjeti za rad?

-Ne možemo se potužiti, uvjeti za rad su dobri. U Atomskom skloništu moramo još neke stvari doraditi. U prostoru Taekwondo kluba "Banija Pandas" stvarno su uvjeti kvalitetni i ne možemo se požaliti. Sve je u redu.  

Povijest taekwondoa u Karlovcu je vrlo bogata, to je jedan od najtrofejnijih sportova po broju medalja s europskih i svjetskih prvenstava, no u posljednjih nekoliko godina je kriza, ispada da je tako od kako si se ti prestala natjecati. Jesi li zadovoljna svojom sportskom karijerom, što je bilo najvažnije?

-Pa, najprije sam se iskazala na Svjetskom juniorskom prvenstvu u Egiptu, tu sam ajmo reći debitirala i osvojila brončanu medalju. Malo sam pokazala da postojimo i mi iz Taekwondo kluba "Banija Pandas" i da možemo konkuritati na takvim nekim razinama europskim i svjetskim. Zatim je uslijedilo Europsko seniorsko prvenstvo u Azerbejdžanu, gdje sam također osvojila brončanu medalju. U Meksiku na Svjetskom seniorskom prvenstvu, opet sam napravila ogroman rezultat, koji nitko nije očekivao, plasirala sam se od petog do osmog mjesta i time sam osvojila kandidaturu za Olimpijske igre 2016 u Rio de Janeiru. Malo je falilo da odem na Olimpijske igre. Bila sam u toj generaciji u kojoj su bile Ana i Lucija Zaninović i stvarno sam puno naučila od njih, ali oni su bile bolje. Često smo zajedno trenirale, jer je Neven Trbojević organizirao odlaske na treninge u Split.

U Karlovcu je veliki interes za taekwondo i to je nakon nogometa i rukometa, možda i najmasovniji sport. Trenutno traje rezultatske kriza, a po tebi zbog čega je došlo do nje, možda nedostaje sportašica kao ti koja će se u potpunosti posvetiti sportu?

-Da mala kriza je, za to je dosta kriva i pandemija. Trenera ima, trenira se, Neven Trbojević cijelo vrijeme radi, na primjer, ali nemamo tu generaciju seniora. Klinci kada dođu u srednju školu odmah razmišljaju koji će fakultet upisati, odlaze nam u Zagreb. Ja sam na primjer bila sportašica koja je rekla OK škola sa strane, idem vidjeti što mogu napraviti u sportu. Danas toga nema, roditelji više tjeraju svoju djecu da se školuju, što poštujem maksimalno, a sve manje roditelja zapravo će reći radi ono što tebe zanima, što ti želiš. Znači, moji su roditelji bili uz mene, ja sam rekla da želim staviti školu na stranu, jer osjećam da mogu nešto napraviti u sportu. Trener Neven Trbojević imao je jednu takvu sportašicu s kojom je mogao što je god htio. Imali smo viziju i jedan i drugi i to je živi dokaz da se sve može. Trenera ima, svi su stručni, samo nema djece koja su zainteresirana za učiniti nešto više u sportu, jer treba puno rada i odricanja.

Završila si Višu trenersku školu, planiraš li se još školovati i usavršavati u taekwondou, nešto kao cjeloživotno školovanje?

-Naravno da ću se usavršavati i školovati, ali bit će to kroz razne tečajeve, neće to više biti kroz fakultet ili nešto kroz takav neki sustav, ali ono što me zanima to su neki tečajevi, pogotovo vezani za moj sport taekwondo. Rado ću se odazvati na sve te tečajeve putem kojih ću moći napredovati.

Jesi li definitivno odlučila da je trenerski posao u taekwondou za tebe trajno rješenje?

-Da odlučila sam, ostaću trenerica, to je to što me zadovoljava, vidim se u tome, to je ono što mi odgovara, kako bi se reklo, to mi radi zadovoljstvo, to mi treba, jednostavno kao i Neven, nekako živim kroz te klince. Trenirala sam mlađe dobne kategorije, ali sam morala nažalost otići u jednom razdoblju zbog škole i zbog drugog posla. Bilo mi je toliko teško, jer kroz njih sam jednostavno doživljavala sve ono što sam i ja prošla i to me ispunjavalo zadovoljstvom. Vidim se u tome i ne mogu si zamisliti bolji posao za sebe. Mislim da je to posao za cijeli moj život.

Jesi li zadovoljna s natjecateljskim dijelom karijere, s tim medaljama, bila si naravno više puta i državna prvakinja, osvojila si prva mjesta na brojnim međunarodnim turnirima. Je li moglo i bolje, je li ti žao zbog propuštenih Olimpijskih igara?

-Mogla sam bolje, uvijek se može bolje, ali kada razmislim da je moja karijera bila dosta kratka i da sam kasno ušla u taj sport onda sam zadovoljna. Sve se nekako brzo odvijalo, došla je brzo reprezentacija, stres zbog škole i treninga, u isto vrijeme skidanje kilograma. Sve to imalo je utjecaja na mene i dođe vrijeme kada sportaš pukne i onda je gotovo, onda je kraj.

Bila si najbolja sportašica grada i županije, a tu je konkurencija uvijek jaka, tu su gimnastičarke, tebe je naslijedila Petra Furač. Možeš biti zaista zadovoljna, jesi li ponosna na sve to što si učinila?

-Da, sve su to moji uspjesi. Treba spomenuti i nešto vrlo važno, a to je državna nagrada za mlade sportaše "Dražen Petrović", što je razina više. Moram reći da sam jedina iz Karlovca koja je dobila tu nagradu. Uvijek dobro dođu te nagrade, jer znaš da nešto radiš dobro i da je to prepoznato.

Kako ustvari vratiti karlovački taekwondo na višu razinu?

-Za sada je plan ići korak po korak, znači, prvo omasoviti klub, dovesti djecu u dvoranu, a danas je to teško. Da za sada je plan ići korak po korak. Danas je problem dovesti djecu u dvoranu, jer ih više zanimaju računala, mobiteli i neke druge stvari od ovog našeg sporta, jednostavno sada ih treba prvo dovesti  kod nas, zatim je plan urediti sve što se tiče Atomskog skloniša, "Banija Pandas"  je uređena, tu je sve kako treba. Idemo  korak po korak, jednostavno treba im pokazati što je taekwondo da se što prije opuste, da steknu samopouzdanje i da onda na kraju krajeva možemo s njima krenuti na neka natjecanja. Treba dovesti djecu svih dobnih uzrasta, od pet, šest godina. Potencijala ima, samo treba raditi.

U Karlovcu i Karlovačkoj županiji dugi niz godina borilački sportovi su vrlo popularni, a možemo posebno istaknuti taekwondo. Kakva je sada situacija?

-Da, borilački sportovi su kod nas jako dobro zastupljeni, ja sam od prvog razreda osnovne škole u borilačkim sportovima. Znači, stvarno zainteresiranosti ima. Na nama trenerima je da ta djeca ostanu u klubovima, da ne izgube tu želju i volju za učenjem. Mislim da smo ja i Neven Trbpojević dobitna kombinacija i da možemo to učiniti.

Neven Trbojević u tome je jako uspješan, uz tebe, imao je i nekoliko drugih sportašica koje su osvajale medalje na velikim natjecanjima. Znanja i iskustva ima, samo treba puno djece. Je li masovnost pravi način da se dođe do kvalitete?

-Tako je, tako je lakše, iz masovnosti je lakše izvući kvalitetu, nego da imaš neku manju skupinu iz koje onda moraš vrlo pažljivo pogledati tko ti je taj potencijal. Tu ćeš možda naći jedan ili dva potencijala, a kada imaš masu možda ih nađeš deset. Što više djece u dvorani, to je lakše doći do kvalitetnih rezultata, ali je jako bitan rad.

U  trenerskom poslu imaš iskustva, što ti je značajnije u radu sa mladima, da li to iskustvo ili školovanje ili jedno i drugo jedno?

-Rekla bih i jedno i drugo. Znači stvarno i prije nego što sam započela to školovanje radila sam kod trener, ali sam nadopunila sve to svoje iskustvo s tim što sam dobila na tom fakultetu, što se tiče psihologije i tako nekih stvari da znaš kako pristupiti djetetu, kada mu je teško kada treba pomoć, a i onda kada je i sve super. Pa kako da ga ne uzdigneš previše gore, nego da ostane na zemlji. Tu je vrlo važna uloga trenera, da učini sve da natjecatelj napreduje i da se ne obeshrabri u porazu i ne uzvisi u pobjedi.

Taekwondo se dosta promijenio, napredovao je kao sport, a i dalje napreduje. Kakvo je tvoje mišljenje o tome, jesi li zadovoljna sa smjerom u kojem ide ovaj sport?

-Ja sam zadovoljna, to je neki moj smjer, gdje sam ja nekako i počela u tom novom taekwondou, kako svi vole reći, onaj stari ne znam, nikad nisam bila ni u doticaju s njim, jer velim ja sam dosta kasno ušla u taekwondo 2011. godine kad je to već lagano i krenulo u tom smjeru tako da sam ja više za to i ja volim promjene. Promjene su uvijek dobrodošle.

Sada je u taekwondou elektronika, prije je bilo dosta prigovora na suce. Kakva je sada situacija, mogu li suci i dalje odlučivati?

-Da elektronika je u taekwondou, mečevi se snimaju, no sudac je još uvijek na tatamiju i on može i dalje odlučivati. Dakle, može imati utjecaj na rezultat, tu su opomene i neki drugi načini, ali sve manje, jer je elektronika tu.

Održavaš li formu?

-Da, kako ne, treniram za sebe. To nije taekwondo, možemo reći da je to neki fitness. Održavam svoju formu, kondiciju, a naravno treniram i zbog zdravlja.