Razgovor: Stjepan Benić Štef, legenda karlovačkog nogometa
"Stjepan Lamza je jedan od najvećih igrača Hrvatske u cijeloj povijesti, ako ne i najveći"
VIŠE IZ RUBRIKE
Stjepan Benić Štef bivši nogometaš i trener odličan je poznavatelj karlovačkog nogometa, a desetljećima je vezan uz Nogometni klub "Karlovac 1919". Popularni Štef aktivan je u klubu, prati treninge i naravno sve utakmice. Benić je nedavno izgubio dobrog prijatelja još iz igračkih dana, preminuo je legendarni nogometaš "Dinama" Stjepan Lamza. Benić i Lamza šest mjeseci zajedno su igrali u Australiji. Tamo su zajedno stanovali i dijelili i dobro i loše. Štefa je potresla Lamzina smrt, a bio je i na posljednjem oproštaju od poznatog hrvatskog nogometaša. Razgovarali smo sa Stjepanom Benićem o Nogometnom klubu "Karlovac 1919" i predstojećem proljetnom dijelu prvenstva te i Stjepanu Lamzi.
Nogometni klub "Karlovac 1919" priprema se za novu sezonu, u prvom dijelu prvenstva nije bilo niti sreće, što reći o jeseni?
-Da, nije momčadi imala sreće u jesen, ova momčad sigurno više vrijedi nego što pokazuje tablica, stvarno kad pogledamo toliko tih neriješenih utakmica, zapucanih jedanaesteraca, primljenih golova u 94. minuti, sve su to faktori koji kroje tablicu, mi daleko više vrijedimo nego što ona pokazuje sada trenutačno.
Jeste li optimist uoči nastavka prvenstva?
-Jesam li optimist, ma ja sam uvijek optimist, jedna je dobra stvar što smo se pojačali i stručno i kadrovski. Optimisti su i svi ljudi u klubu. Igor Pamić je veliki optimista i nikad nema predaje i kvalitetan je trener, dobro radi i sve to će doći na naplatu, to se mora vratiti, kao što sam rekao pojačali smo se kadrovski. Došao je i novi sportski direktor Boško Županović i to je garancija za bolji rad, on je priključen prvoj momčadi, čovjek je s iskustvom. Kako kvalitetno je radio u Kopru, nema razloga da tako ne nastavi kod nas. Pripreme su kvalitetno počele, Pamić je održao jedan lijepi motivacijski govor igračima i sve ih je toliko pohvalio da je rekao da je najveće pojačanje svlačionica. Za očekivati je da će svi igrači dati puno više nego je u jesen.
Mene dosta veseli kada se istaknu naši domaći igrači koji su ponikli u klubu, od pionira pa sve do juniora i seniora. Tako je protiv "Dinama 2" dobro odigrao Ivor Ribar. Kakvo je vaše mišljenje?
-Da, Ribar je prošao sve selekcije u klubu i odigrao je tri četiri utakmice fantastično, bio je među najboljim igračima. Imamo naših juniora, koje vodi Matija Štefančić i to vrlo kvalitetno, visoko su plasirani, tu su Stepinci, tu je Mišćin, to je niz kvalitetnih igrača koji već igraju za seniore. Oni će samo napredovati, oni će se dizati i dizati. Ono što sam rekao da smo tako malo sreće imali u jesen, recimo da napomenem, nama je Bagarić odigrao šest utakmica da nije gola zabio, Čakarić je promašio dva jedanaesterca. To je ono što sam rekao da nije bilo sreće, njihova kvaliteta ipak je veća i viša i ona će doći do izražaja. U tijeku su pripreme, Igor odlično radi s njima i nadam se onom najboljem, još možemo uvijek napasti i to prvo mjesto, jer sada igramo svaku utakmicu na pobjedu i doma i u gostima. Nažalost nemamo više izbora, a u drugom dijelu prvenstva igramo u gostima s prvih osam na tablici. Ali međutim mislim da neće to biti problem, igrači se pripremaju i fizički i psihički i svi znamo što nas to čeka i što nam to nosi. Lošije igre u gostima u prvom dijelu prvenstva, to je psihološke prirode, nismo ostvarili niti jednu pobjedu, gol smo postigli u Lukavcu. To je taj faktor sreće o kojem sam govorio, nekada vas sreća pomazi, a nekada vam sve oduzme.
Gdje vi vidite "Karlovac 1919", je li moguć napad i na prvoligaški rang?
-Pa ja osobno mislim, to je moje mišljenje, da bi ta Jedinstvena hrvatska treća liga bila za nas prava, da je to prava liga i kroz tu ligu bi se mogla stvoriti momčad, koja bi uz nekoliko pojačanja kvalitetnih igrača mogla napasti taj vrh i ići ono što se kaže korak po korak, step by step. Ta Druga liga malo je čudna, to će biti tih deset ili dvanaest klubova, od čega sedam iz Zagreba, kakav će biti interes za nogomet, ako igrate protiv "Dubrave", "Kustošije" ili "Sesveta". Mislim da je veći izazov igrati protiv, ne znam, "Vukovara", "Belišća", "Bjelovara", "Poreča" ili "Ploča". Da ne preskačemo, kao i sada, to sam uvijek govorio. Kada smo osvojili Četvrtu hrvatsku nogometnu ligu, neki su govorili da ćemo odmah osvojiti Treću hrvatsku ligu, da idemo na Drugu hrvatsku ligu. Idemo korak po korak, skoro smo se strmoglavili, skoro smo se vratili natrag, prema tome treba biti oprezan. Mislim da može ta ekipa napraviti iskorak, velim nije nemoguće ni ići prema Drugoj hrvatskoj ligi, neće ni "Zagorec" iz Krapine tako igrati u proljeće, kao u jesen. Međutim, ja bih radije tu jednu veliku ligu od 16 klubova iz različitih regija, ako se tu nametnemo, ako to osvojimo, imat ćemo kvalitetu i nešto ćemo značiti u višem rangu.
Otišla je još jedna legenda hrvatskog nogometa, preminuo je Stjepan Lamza, s koji ste bili prijatelj. Igrali ste zajedno u Australije, pa nam recite kakav je bio Štef Lamza?
-Dobro ste rekli, imao sam taj privilegije da budem prijatelj sa Stjepanom Lamzom koji je sigurno najveći ili jedan od najvećih igrača Hrvatske u cijeloj povijesti. Ja sam s Lamzom krenuo od dvanaeste godine kada sam ga gledao u Karlovcu u kvalifikacijskoj utakmici "Karlovac" - "Branik" iz Maribora. Bilo je na stadionu pet, šest tisuća ljudi, Bila je to odlučujuća utakmica za ulazak u Drugu ligu. "Karlovac" je golovima Geca i Takača pobijedio 2:0, dobro odigrao, a "Branik" je igrao dosta indolentno, kao da nisu bili zainteresirani, bili su kao na izletu. Međutim, Lamza je već tada pravio razliku, kada sam ga kasnije pitao zašto je "Branik" bio tako rezerviran, rekao mi je, "Štef da smo izgubili s 5:0 pobijedili bi u Mariboru sa 6:0". Bili su kvalitetni, a imali su i organizaciju, sve je bilo dogovoreno unaprijed. To je bio moj privilegij, da sam ja nakon toliko navijanja, nakon toliko gledanja njegovih utakmica, išao s njim u Australiju. Evo upravo je ovih dana bilo 50 godina kako smo Lamza i ja otišli u Australiju u "Croatiu" iz Melbournea, a s nama je išao i golman iz zagrebačkog "Jedinstva" Zlatko Lepan, koji je bio vratar amaterske reprezentacije. Mi smo išli preko Nogometnog saveza Hrvatske, za to su bili zaslužni Ante Pavlović i Zorislav Srebrić, a trebali smo pomoći i podignuti malo igru "Croatie". Klub je imao dobre rezultate, ali je malo Hrvata igralo u njemu, tada su klubovi u Australiji imali nacionalna obilježja, a za "Croatiu" su pretežno igrali Englezi, Škoti i Irci. Tako mi se ispunila želja da budem pored Lamze, to je trajalo šest mjeseci, nas dva dijelili smo sobu i jasno da smo pričali o svemu, od rođenja do Australije. Tako da sam se vrlo dobro upoznao sa svim njegovim zbivanjima tijekom karijere, igranjem, nesrećama, sve to sam saznao.
Kako je uopće došlo do toga da Stjepan Lamza pored "Dinama" ode iz Siska u "Branik" iz Maribora?
-Da, to je malo čudno, ali se puno puta događalo, dosta je tako igrača otišlo mimo "Dinama". Čudno je i to da se Lamza kao velika zvijezda, veliki potencijal morao borit i morao dokazivati. Jedna od tih čudnih stvari je što nije došao odmah u "Dinamo", nego je došao preko "Branika". Druga stvar je da je Lamza kao stožerni igrač "Dinama", kao kvalitetan igrač dobio poziv za reprezentaciju Jugoslavije pred Svjetsko prvenstvo u Čileu 1962. godine i dogodilo se nešto nevjerojatno. Otišao je na pripreme i drugi dan dobio poziv za vojsku i to za nagradu u Prištinu. Stoički je to odradio, vratio se u "Dinamo", jasno da nije bio zadovoljan s takvom odlukom i s tim što su mu napravili. Takav igraš koji je bio potencijal da je istovremeno dobio poziv za reprezentaciju i za odlazak na služenje vojnog roka. S Lamzom je tada u "Dinamu" bio stožerni igrač i reprezentativac Željko Perušić koji nije bio pozvan u reprezentaciju za Svjetsko prvenstvo u Čileu. U njima je bio neki bunt i revolt i oni su ilegalno otišli u Njemačku, u "TSV 1860 Mȕnchen". Propisi su bili takvi da oni s 23, 24 godine nisu mogli biti registrirani, propozicije su bile takve da su morali godinu dana čekati. "Dinamo" je iskoristio taj moment i poslao svoje emisare tajnika Hoffmana i menadžera Naletilića. Oni su išli po njih da ih nagovore da se vrate, Perušić nije htio ni slučajno. On je napravio karijeru čak bio i prvak Njemačke s momčadi "TSV 1860 Mȕnchen". Lamza je prije svega volio "Dinamo" i grad Zagreb i njega su uspjeli nagovoriti i on se vratio natrag. Recimo da je još nešto čudno, da je tako kvalitetan igrač uspio skupiti samo sedam reprezentativnih nastupa za bivšu državu, to je nevjerojatno za takvog igrač. Međutim, velim, on se posvetio "Dinamu" i to što mu je dao, to je nemoguće. "Dinamo" je tada igrao dosta europskih utakmica kroz Kup sajamskih gradova i natjecanja reprezentacija gradova, tako da je Lamza imao priliku pokazati se Europi. na sreću bilo je dosta španjolskih klubova. "Dinamo" je u Kupu sajamskih gradova igrao s "Valenciom" i "Sevillom", a kao reprezentacija Zagreba izgubio je u Barceloni od reprezentacije grada Barcelone 4:3. Tada je Lamzu htjela i "Barcelona" i čekao je samo iznos, koji su mu planirali dati. Međutim on je bio, kako ono stari ljudi kažu zarečen, on je volio "Dinamo" i nije se mogao maknuti od njega. "Dinamo" je tada pobijedio "Juventus", "Celtic" i "Milan", bili su to sjajni rezultati i kao kruna svega došao je "Eintracht" iz Frankfurta. Nakon poraza "Dinama" 3:0 u Frankfurtu, on je bio najveći optimista i dalje. Lamza je čak izjavio za tiskovine da će biti 4:0 u Zagrebu i tako se to i ostvarilo uz veliki njegov doprinos, jasno, svi igrači bili su na visokoj razini. Što je Lamza napravio na toj utakmici kada je zabio za 3:0 i kada je iznudio jedanaesterac, nakon pet, šest pređenih igrača, koji nisu mogli stvarno ništa učiniti, pa su ga srušili. Bio je to prolazak "Dinama" sa 4:0. Tada se još jednom potvrdilo što znači njegova riječ i kakav je bio njegov karakter. On je upravo u to vrijeme sve dogovorio oko odlaska u "Standard" iz Liegea i potpisao predugovor. Odmah nakon utakmice s "Eintrachtom", još dok su bili u svlačionici, Lamza je još bio pod tušem, kada su došli menadžer kluba iz Frankfurta i lijevi bek i kapetan momčadi Fahrudin Jusufi i ponudili ugovor. Jusufi mu je dao flomaster i karton i rekao da napiše 100.000, a on je dogovorio odlazak u "Standard" za 55.000. Lamza je rekao da je dao riječ ljudima iz Belgije, koji su ga došli gledati na utakmici. I onda je krenulo po zlu. Kako je slavio, taj dan je malo više popio i zaspao je te ostao zaključan u sobi. Probudio se u 11 sati i 30 minuta, a u 12 sati imao je u Gradskoj kavani sastanak za odlazak u Belgiju da se riješi tamo stanovanje i svi ostali detalji. Bio je u panici i mislio je da može brže preko balkona, no pao je i završio na traumatologiji. Devet mjeseci se liječio od ozljeda, a najteža posljedica bila je što je u padu ozlijeđen centar za ravnotežu. On je prije ove nesreće bio vrlo stabilan na nogama, ali nakon te ozljede to više nije bio Lamza. Pokušao je u Rijeci, pozvao ga je Hugo Ruševljanin, ali to je više bilo psihološki da se digne moral momčadi i navijačima, probao je, ali nije išlo. Bio je i nekoliko mjeseci u Francuskoj, ali nije prošao. I onda smo prije točno pedeset godina otišli u Australiju.
Kako je igrao u Australiji?
-Prije 50 godina otišli smo u Australiju gdje je isto tako igrao promjenjivo i opet ga je nažalost pratila nesreća, to je ono kako se kaže, nekoga prati sreća nekoga nesreća. Njegovoj nesreći nije bilo kraja. Igrali smo protiv grčke ekipe "Hellasa", Lamza je odigrao utakmicu kao u najboljim danima, zabio je dva gola, jedan iz slobodnog udarca, kod drugog prešao je jedno četiri, pet igrača došao na šesnaest metar, pogodio kut i zabio gol. Nažalost jedno uklizavanje i u gležanj ga je pogodio protivnički igrač i nastradala je noga. Interesantno kroz to njegovo piće opet taj karakter. Pazite tri mjeseca on nije okusio kapi alkohola i nakon te ozljede otišli smo ujutro svaki na svoju stranu i kasnije smo se poslijepodne našli i ja sam vidio da je on pijan, da li ga je to obeshrabrilo što je noga zamotana zbog gležnja dolje i bilo je jasno da više ne može igrati. No, on je toliko bio popularan među ljudima, da su roditelji dovodili djecu da se s njim fotografiraju. Hranili smo se u restoranu "Zagreb" i vlasnik mu je predložio vlasnik da bi mogao raditi kod njega, ustvari ne mora raditi, zapravo samo da bude tamo jer je bio magnet. Kada smo dolazili na ručak, desetak, dvadesetak ljudi je došlo više, svi su ga htjeli vidjeti sve i to je tako trajalo i on je bio sretan. Tako su prošla ta tri mjeseca kako nije igrao i šest mjeseci ukupno kako smo bili u Australiji. Došlo je vrijeme da se vratimo u Hrvatsku, ja sam napravio oproštaj za pedeset ljudi, feštalo se cijelu noć, a zatim smo se svi morali baviti s njim. Naime, on je ima fobiju letenja, to je strašno bilo kod njega. Tijekom noći on je više puta rekao da se mi veselimo, a da pogledamo njegove ruke, koje su bile mokre od straha. Mi smo direktno sa fešte krenuli u pet sati, jer smo u šest morali biti na aerodromu. Kod ulaska u avion tada su već tamo bili prolazi i direktno sa s terminala ulazilo se u avion, mi smo ga držali s lijeve i desne strane da uđe u avion. Ugurali smo ga unutra, stavili pojaseve i avion je krenuo.
Što je bilo sa Stjepanom Lamzom po povratku u Hrvatsku?
-Da, po povratku, krenuo je taj život u Zagrebu, u "Dinamu" je malo skautirao, ali to je trajalo jedno godinu dana, pratio je djecu i te mlađe potencijale. Jako bih se zahvalio "Dinamu" koji je 40 godina vodio skrb o njemu, sve do smrti. Klub iz Maksimira stvarno vodi brigu o svim svojim igračima. "Dinamo" je organizirao njegov pogreb i pokrio sve troškove.
Gdje je po vama mjesto Stjepana Lamze u povijesti hrvatskog nogometa?
-Sigurno mu je mjesto među tim legendama. Gledajte, ja sam bio dobar s našim kultnim sportskim kroničarem pokojnim Zvonimirom Magdićem Amigom. Za njega je bio igrač svih igrača i najjači igrač Stjepan Bobek, a ja sam ga pitao zašto, jer je bio i jedan Bernard Vukas i bilo je niz kvalitetnih igrača, koji su igrali za selekciju svijeta i za selekciju Europe. Amigo je rekao da kada je Bobek uzeo loptu, on ju je držao koliko je htio, nitko mu je nije mogao uzeti, a kada je davao loptu, onda je uvijek dao upotrebljivu loptu. Rekao sam da je takav bio i Stjepan Lamza. Imao je lijevu i desnu, zabijao je, imao je tu snagu. Pa gledajte, možda je to malo teško reći, to je laički, možda je ulogu odigralo i to njegovo piće. On je meni govorio da nije nikada pio prije utakmice, da tri dana prije utakmice nije okusio alkohol. Da li je on možda imao neki poticaj s tim alkoholom, ne znam. Na jednom međunarodnom seminaru trenera u Švicarskoj Otto Lutrop, koji je odigrao više od 50 utakmica za Njemačku i bio je uspješan trener, rekao na pitanje koji je najbolji igrač na svijetu, da je to Stjepan Lamza. Lutrop je rekao trenerima da zapišu da je Lamza najbolji igrač na svijetu, to je bilo veliko priznanje.
Evo počinje uskoro prvenstvo, nadamo se da "Karlovac 1919" neće imati pehove kao u jesen i da ćemo uživati u dobrom nogometu. Što vi očekujete?
-Apsolutno, nadam se da će biti puno bolje nego u jesen, garancija je da imamo pravog trenera, imamo sportskog direktora. Ono što ja kažem, uvijek su tri strukture u svakom klubu to je uprava, to je struka i to su igrači, Bit će uspjeha koliko će se one međusobno nadopunjavati. Imamo kvalitetan igrački kadar, imamo vrlo dobrog trenera, da ne kažem odličnog, imamo afirmiranog sportskog direktora, znači sa svim segmentima smo zadovoljni. Velim, u jesen je bilo stvarno puno nesreće. Tako se dogodilo da Sušilović radi poslovnih obaveza nije odigrao više od pola prvenstva, a on je naš stožerni igrač i strijelac. Pa sada ja mislim da je kraj tim svim pehovima. Dobro ozračje je u momčadi, a došla su tri igrača i to kvalitetna pojačanja. Klub je uvijek spreman dovesti još kojeg igrača, ako zatreba. Klub je dobro organiziran i nadamo se da sigurno idemo u viši rang, da li u Drugu hrvatsku ligu ili u Jedinstvenu treću hrvatsku ligu, ja bih bio vrlo zadovoljan i s tom Jedinstvenom trećom ligom, pa neka iz nje izađemo kao jaka momčad. Tako smo krenuli od Treće hrvatske lige, kada smo napravili onaj pohod prema Prvoj hrvatskoj ligi. Osvojili smo Treću hrvatsku ligu, pa onda preko Druge lige ušli u Prvu hrvatsku ligu i tamo učinili nešto, naročito u prvoj sezoni.