Život s četiri haskija – mi smo postali dio njihovog čopora, a oni dio naše obitelji

Sibirski haski je odana i atletska pasmina koju najčešće zamišljamo kao prelijepog psa gustog bijelog krzna s prekrasnim plavim očima. Takvog će ga staviti na plakat! U stvarnosti haskiji (huskiji, od engl. husky) dolaze u svim bojama, od potpuno crne do potpuno bijele, također mogu biti i tzv. vučje boje (aguti). Češća boja očiju im je ipak smeđa, ali oči mogu biti svih boja. Mogu imati i raznobojne oči - tipa, jedno plavo, jedno smeđe, ili čak i tzv. pinto oko - dvije boje u jednom oku. Radi se o psu velike izdržljivosti koji je pripremljen za rad u čoporima za vuču tereta. Za ovu pasminu se vjeruje da je potekla od Chuckija, plemena Sibirskih nomada koji su koristili ove pse primarno u svrhu transporta. Haskiji su dovedeni na Aljasku gdje su se koristili kao psi za vuču saonica i za natjecanja u dugim utrkama. Već godinama sibirski haski je vrlo popularan pas među uzgajivačima. Glavni razlog njegove popularnosti leži u njegovoj predivnoj pojavi.

U Karlovcu ste vjerojatno lako zamijetili jedan bračni par koji ih ima ni manje ni više nego četiri, iako ste katkada njihove vlasnike (inače doktore stomatologije i vlasnike Ordinacije dentalne medicine Petričić) Natašu i Gordana znali vidjeti u šetnji ili trčanju i s više od četiri bijelo-sivih haskija. Prava su senzacija kad ih upregnu u saonice i kad se tri haski cure i jedan dečko (u verziji s plakata, znači – prekrasni) rastrče po snijegu upravo onako kako im je negdje u psećim genima i zapisano. Haskijima su, nažalost, karlovačke zime blage i nema više toliko snijega. Kakav je njihov život s vlasnicima (ili obrnuto) provjerili smo u druženju s ovom velikom sretnom ljudsko-psećom obitelji. Na znatiželjna pitanja nam je strpljivo odgovarala Nataša.

Zašto ste se odlučili za pasminu haski? Jeste li i prije imali pse, neke druge pasmine? Je li odabir bio prvenstveno zbog njihovog atraktivnog izgleda?

- Ja sam kao dijete imala erdelskog terijera, ali sam cijeli život bila okružena psima i drugim životinjama, posebno konjima. Za haskija smo se odlučili, kao i većina ljudi (dobro si to pretpostavio), jer su nam bili jako lijepi. Zatim je krenulo istraživanje pasmine i upoznavanje s njezinim manama i vrlinama. Tu smo imali velike sreće jer smo odabrali uzgajivačnicu koja nam je pružila dovoljno informacija o tomu kakvi su haskiji pasmina. Htjeli smo mužjaka, ali ostala je bila samo jedna ženkica koju je ta gospođa htjela sebi zadržati. Mislim da je mali psić odmah znao da će biti naš(a) jer se nije odvajala od nas; koliko nas je samo obasipala pusicama i mahanjem repića... I tako smo uzeli nju, od koje je sve počelo. Našu Itu.

Nije li jedan pas sasvim dovoljan, možda dva? Ali zašto, pobogu – četiri? Nije li to kao s djecom – jedva izlazi čovjek na kraj s jednim, a kamoli s više njih…

- S Itom smo bili vezani ugovorom o suvlasništvu i to je značilo da je morala imati jedno leglo na ime uzgajivačnice iz koje potječe. Tako smo u tom leglu dobili četiri ženkice, i odlučili si zadržati jednu, Izzy, jer smo bili oduševljeni s njima, i htjeli smo da Ita ima društvo. Naime, haskiji su jako društveni psi. Iz tog legla je i jedna danas “poznata pseća zvijezda”, Miška od Tončija i Dragane Fabris, tj. Outdoors Croatia. Tonči snima fantastične video uratke sa svojom Miškom u pratnji, po prirodnim ljepotama Hrvatske. Kad je Izzy imala četiri godine odlučili smo napraviti leglo, jer smo dobili dozvolu za parenje s jednim od meni najljepših mužjaka tada, i po temperamentu jako stabilnog (Indian Legend of Siberian Lady). I u tom leglu smo dobili 6 štenaca, 5 ženkica i 1 dečka. Gordan je bio zaljubljen u jednu kujicu koja je u njegovim očima bila jako posebna, Tikani, i naravno da ju nismo mogli prodati. I tako smo odlučili imati tri kujice. Nakon dvije godine obitelj kojoj smo prodali u suvlasništvo mužjaka nas je kontaktirala i rekla da ga na žalost mora vratiti zbog obiteljske tragedije (ugovorom su bili vezani za nas da psa moraju vratiti nama ako ga više ne žele ili ne mogu imati, kao i svi drugi vlasnici koji su uzeli pse od nas). Prvo smo ga planirali udomiti u neku dobru obitelj, ali već nakon prvog dana kad se vratio k nama znali smo da ništa neće biti od toga, da će jednostavno ostati s nama. I tako imamo četiri psa.

Odgoj haskija je jako težak, o tom bih mogla pričati satima. Mislim da smo mi ipak imali i sreće s Itom. Istina, radili smo s njom jako puno, ali ona je jedan jako poslušan haski, što je u haski svijetu veliko čudo. To su psi za društvo i rad, nisu ovčari, nisu terijeri, vole život u čoporima, i hijerarhija se mora znati, i onda sve štima. Čovjek mora naći način kako će se nametnuti, jer su strašno pametni, (iako oni spadaju u primitivne pasmine). To ne znači da vas neće svako malo testirati i pokušati “svrgnuti”, pogotovo ako osjete da ste nesigurni, ili jednostavno da vide mogu li vas zamijeniti.

Kažu za haskije: da ne laju (samo zavijaju), moraju dnevno barem dva sata trčati (inače su destruktivni), ne podnose samoću (postanu lako depresivni), vole malu djecu, nemaju mirisa, dlaka im se lako održava, sav namještaj izgrebu jer imaju oštre kandže, nisu agresivni, ne jedu puno, jako su tvrdoglavi. Što je od ovoga istina, a što mit?

- Haskiji najviše zavijaju, tako je, i pričaju, rekla bih, na svoj specifičan način. Mogu naučiti i lajati bez problema. Husky/haski inače znači ''promukli glas''. Obično u čoporu pas koji ima najdublji glas je alfa, i kod haskija su ženke preko 90% slučajeva alfe, tj. glavne. To je pasmina prvenstveno za drušvo i rad, uzgojeni su da vole čovjeka, djecu posebno (djeca su spavala u igluima s haskijima jer su ih ovi grijali), tako da haskiji nisu za držati u boxu, o lancu neću ni govoriti. Preskočit će ogradu od 180 cm, prokopati izlaz, zavijati danonoćno ako su usamljeni i ako im je dosadno. I da, mogu biti depresivni. Vole aktivnost, ali vole i jako spavati. Ako se minimalno održavaju njihova dlaka nema miris, linjaju se, doduše, jako puno! Ali, baš jako! Navodno imaju ljekovitu dlaku koja djeluje antialergijski i antireumatski. (za napunit' jastučić njihovom dlakom, ha-ha, op. a.). U stanu, ako im je dosadno, mogu napraviti enormnu stetu, za nepovjerovati! Čarobnjaci su za bježanje. Istina, ne jedu veliku količinu hrane. Oni su pasmina srednje veličine, i bitno je paziti da se ne udebljaju. Strašno su tvrdoglavi i, ponavljam, jako teški za odgoj. To znači da baš u trenutku kad želite da vam dođe natrag kad ste u šetnji, on neće, ili će biti blizu, ali ga nećete moći uhvatiti, ili će vas pogledati i jednostavno se okrenuti i otići na drugu stranu. Tada vam jedino može pomoći da u ruci imate možda živu kokoš (ha-ha), pa da mu privučete pažnju. Lovci su na sitne životinje, u želji da ih pojedu, pa čak i ove malo veće, srne i ovce, tako da i na to morate paziti. S haskijima su pune ruke posla, ali kad ih prokužite onda postane malo lakše, ali to ne znači da vam opet neće nešto smjestiti, i pokušati vas nadmudriti.

S obzirom da se radi o pasmini koja potječe iz Sibira – jesu li im naše zime preblage, odnosno kako izdržavaju ljeta? Vodite li ih na more ili moraju biti pod klimom?

-Što se tiče zime i ljeta, istina više vole hladnoću i jako uživaju u snijegu, ali njihova dlaka (poddlaka i pokrovna dlaka) im služi kao izolator zimi i ljeti. Ne smiju se nipošto usisavati. Haskiji lakše podnose ljetnje vrućine nego bilo koji crni pas. I od brahiocefaličnih pasa (psi koji nemaju dugačku njušku, poput mopseva, francuskih i engleskih buldoga, boxera…), jer dužina njuške je bitna za cirkulaciju zraka i hlađenje samog psa. Naravno da ne žele biti vani u podne kad je +35 , tada im je potreban hlad i dostupna voda, ali vjerujte mi, nekad vas šokiraju i po najvećem suncu umjesto hlada izaberu upravo sunčani dio i tu se legnu sunčati.

Kako se zove svaki od vaše četvorke veličanstvenih i kakvog je svaki/svaka pojedinačno karaktera, po čemu su različiti, po čemu su posebni?

-Ita (Discworld Ayita Honehe - Vuk koji pleše) je najstarija, sad je u 13-oj godini, i ona je alfa. To je valjda pas kakav nam se neće više nikada ponoviti. Strašno je pametna, sve uvijek promatra i pazi, jako staložena, poprilično opasna ženka, brani ih sve. I dobrostojeća gospođa, sada već bakica. Nitko ne vjeruje koliko ima godina. Izzy (Discworld Coco Puffs) je Itina kćerka, zovemo ju Queen Needy, ha-ha. Najviše se voli maziti, mami je prepustila da se brine o svemu, pa i o odgoju njezinih štenaca. Jedina koja zna lajati, mirna i kad joj se ukaže prilika zbrisat će u avanturu. Treća je Tikani (Discworld Tikani Halona - Sretna Vučica), 5 godina ima, iako će zauvijek ostati štene u glavi, ništa ju ne može izbaciti iz takta. Spavat će najtvrđim snom iako pored nje horda djece trči i vrišti. Strašan je lovac na štakore, i mudrica. I na kraju naš dečkina Koda (Discworld Takoda Nuttah - Prijatelj velikog srca). Jako nježne naravi, nevjerojatno poslušan za muškog nekastriranog haskija, nije uopće dobar primjer haski mužjaka, jer oni nisu uglavnom takvi. I to stalno naglašavam. Neće se potući ni sa drugim odraslim mužjacima. Strašno se voli maziti, da može valjda bi u krilu sjedio stalno.

Idete li s njima na neka natjecanja i jesu li osvajali kakve nagrade?

- Ita, Izzy i Koda su išli na izložbe. I Ita i Izzy su bile uspješne, Tikani nije išla jer je išao Koda koji ima zatvoren Hrvatski šampionat.

Može li se dobro zaraditi na prodaji štenaca ili vas taj dio ne zanima? Nije li srcedrapajuće odvojiti psiće iz legla od mame i (pro)dati ih dalje nekom drugome? Jeste li razmišljali o steriliziranju nekih od cura?

- Što se tiče prodaje haski štenaca, mislim da nitko samo od toga ne može živjeti. Postoje svakakvi uzgajivači, i kvalitetni koji se brinu o svojim psima, a i nekvalitetni tzv. štanceri. Imati kvalitetno leglo iziskuje veliki trošak. Mi sa svojim nismo dosegli ni pozitivnu nulu, ha-ha-ha, jer smo valjda premekani i nismo za taj posao očigledno. Cijene kvalitetnih haski štenaca se danas kreću od 1.200 € na više. Ženke su kastrirane, jedino je Koda dalje za uzgoj. Ali mi više nećemo imati legla.

Koliko uopće imaju godina vaši psi? Koliki im je životni vijek? Jesu li zdravi, imaju li inače haskiji nekih tipičnih psećih zdravstvenih problema?

- Ita ima 13 godina, Izzy 8 i pol, a Koda i Tikani 5 godina. Životni vijek haskija je oko 13-14 godina. Oni su poprilično zdrava pasmina, ako se uzima od provjerenih uzgajivača. Skloni su određenim bolestima, problemi s kukovima i očima, i to se mora jako kontrolirati u uzgoju.

Kako uspijevate uskladiti rad u ordinaciji, obveze u mladoj obitelji i brigu oko pasa? Tko čuva pse kad idete negdje ili kad Vam obveze nameću da vas nema dugo kući, tko ih šeće, hrani, brine o njima?

- Naš život je poprilično zanimljiv, sa četiri psa i dvoje malene djece. Ima i boljih i nekad malo više napornih i lošijih dana, kao i svima. Najbitnije je da su svi zdravi i onda sve ide lakše. Psi su stvarno jako pametne životinje i točno znaju kako se treba ponašati u određenim situacijama. Tako da sve to ipak funkcionira. Imamo dosta prijatelja koji nam znaju uskočiti ako negdje ne možemo povesti pse sa sobom, i onda ih čuvaju i brinu se o njima.

Kakve vaši psi imaju zube? Održavaju li ih dobro? Profesionalna deformacija podrazumijeva i da na njihov osmijeh gledate drukčije, ili se u kinološku dontologiju (ako se to tako uopće zove) ne razumijete, he-he!

-Ha-ha-ha, naravno da se brinemo i o njihovim zubima. Na svu sreću nemaju nikakvih problema. Pregledamo ih tu i tamo. Bitno je da psi nemaju kamenca na zubima. Žvakalica za čišćenje kamenca uvijek dobro dođe. A svaka pasmina ima svoje karakteristike što se tiče pravilnog položaja zubi i zagriza.

Za kraj, kad biste nekome preporučili da odaberu upravo haskije za svoje kućne ljubimce, koje biste tri prednosti tog odabira izdvojili, a koje bi tri mane ipak iskreno podijelili s budućim vlasnikom? I generalno, kako su psi utjecali na vaše živote? Neko će na pse gledati kao na ''obične'' kućne ljubimce ili kao na hobi-zanimaciju, eventualno kao na dobru zaradu ukoliko se bave uzgojem pasa. Što i koliko vam oni znače i kako je živjeti s njima?

- Kad mi se netko obrati da bi htio haskija ja prvo ispričam sve što je jako loše o njima. O tomu kakvi oni zapravo jesu i što se od njih može očekivati, a tek na kraju kažem lijepe stvari. Jer mislim da je bitnije se upoznati s lošim stranama i procijeniti mogu li se nositi s tim karakteristikama pasmine ili ne. Loše stvari su: tvrdoglavost, neposlušnost, bježanje, selektivno slušanje, mogu ih jos nabrajati (a pitao si me samo tri mane), ha-ha-ha. Lijepe karakteristike: prepametni su, dobri s djecom i ljudima, lijepi su, aktivni psi, i čitaju vam misli kad žele, ha-ha-ha.

Za pse treba imati prvenstveno volje i vremena, ako netko želi određenu pasminu onda se je dobro raspitati o svim manama i vrlinama pasmine, ne kupovati preko noći, i dobro se raspitati u svijetu uzgajivača tko što radi. Obavezno treba vidjeti majku štenaca, cijelo leglo, kako ti štenci žive prije nego će doći kod budućeg vlasnika, što uzgajivač traži od vas itd… Ako vas ne zanima pasmina kao takva - onda je bolje udomiti i spasiti nekog psa iz azila, jer se svi ti psi u azilima nisu stvorili sami od sebe, već nažalost ljudskim postupcima.

Naši psi su na naš život stvarno jako utjecali, u pozitivnom smislu riječi. Oni su dio obitelji, a ne neki hobi i zanimacija. Iza tih pogleda je stvorenje koje razmišlja, koje ti se veseli, koje se hoće maziti, koje je sretno što te vidi, stvorenje koje isto osjeća i bol i tugu. Toliko lijepih i veselih trenutaka je s njima, naravno bilo je i onih malo manje veselih, pojedenog namještaja, sunčanih naočala, ključeva, laminata, da sad ne nabrajam jer bi potrajalo. Preko njih smo stekli i upoznali puno dragih ljudi i prijatelja. Nauče te ti psi svačemu. Promijeni ti se pogled na svijet. Posebno je i gledati kako rađaju štence, kako ih odgajaju, kako se brinu jedni za druge. Jer to sve dolazi do izražaja kad ih je više, i kad su oni čopor. Ali vjerujem da i na nas ljude gledaju na neki način kao dio svog čopora. Baš kao što i mi njih smatramo dijelom naše obitelji.