"Bilo bi lijepo ovu ekipu zadržati za sljedeću sezonu"

Stolnoteniski klub "Aquaestil" i u ovoj sezoni ostvaruje zapažene rezultate. Klub uspješno nastupa u Superligi za žene i pri vrhu je tablice. Dugoreške stolnotenisačice nastupile su u ovoj sezoni u Europskom kupu i ušle su među šesnaest najboljih klubova. "Aquaestil" je bio domaćin prva dva kruga ovog elitnog natjecanja. Turnir prvog kola odigran je u Dugoj Resi, a turnir drugog kola u Vodicama. 2021. godinu Marla Vidaković završila je na prvom mjestu rang liste najboljih hrvatskih mlađih juniorki, a Leeloo Vukelja prva je kod mlađih kadetkinja. Članica kluba Amy Wang jedna je od najboljih svjetskih juniorki i seniorska je prvakinja SAD-a. O svim aktivnostima i novostima razgovarali smo s trenerom Stolnoteniskog kluba "Aquaestil" Nikicom Vukeljom.

Ova cijela sezona puna je aktivnosti, a i 2022. godina počela je vrlo radno, o čemu se radi?

-Da, puno je aktivnost, pogotovo ako znamo da okolnosti nisu normalne s obzirom na situaciju s pandemijom. Zaista je puno aktivnosti. Evo, već odmah nakon Nove godine, 2. siječnja došli su nam članovi jednog kluba iz Amsterdama dosta dobrog koji je bio kod nas tjedan dana na treningu. Tako da je već od početka godine puno aktivnosti.

Jeste li zadovoljni s nastupom kluba u Europskom kupu?

-Pa mislim da trebamo biti zadovoljni, nakon više godina igrali smo ponovno Europski kup. Nismo ušli s nekim ogromnim ambicijama, jer to nije niti bilo realno, ali da smo imali dobru ekipu, odnosno imamo još uvijek, da smo mogli možda još korak dva dalje, vjerojatno jesmo. Mislim da je tu možda nedostajalo i malo sreće. U svakom slučaju plasman u osminu finala Europskog kupa može se proglasiti uspješnim nastupom. Turnir za plasman u četvrtzavršnicu bio je vrlo jak, imali smo doista najjaču grupu, ako usporedimo s drugim grupama, naša je stvarno bila najkvalitetnija. Čak i ako uzmemo u obzir da ekipa iz Francuske nije došla, opet se može reći da je to bila najjača grupa, a s francuskim ekipom bila bi daleko najjača grupa. Dakle i unatoč tome bili smo doista mali korak do četvrtzavršnice. Sa španjolskom ekipom "Cartagene", koja će vjerojatno osvojiti na kraju Europski kup, oni su doista favoriti, to je po imenima daleko najjača ekipa, jedina ekipa sa četiri igračice praktično iz samog svjetskog vrha, bili smo doslovno na jednu loptu od pobjede. Amy Wang imala je s Yu Fu, švedskom Kineskinjom dvije meč lopte, da je dobila, to bi nas sigurno odvelo u četvrtfinale. Mislim da to govori da smo jaki, da nismo slaba ekipa i mislim da će te meč lopte pogotovo dobiti na značaju ako "Cartagena" osvoji Europski kup a mislim da će ga osvojiti.

Složena je dosta jaka ekipa, uz Han, koja je konstantno na visini zadatka, tu je Amy Wang, a došla je i Lea Rakovac koja se u vašem klubu vraća stolnom tenisu. Jeste li bi zadovoljni s posloženom ekipom?

-Da, ovo je bila neka eksperimentalna sezona. Poklopile su se neke okolnosti, da je Amy Wang bila zainteresirana doći kod nas, prošle sezone igrala je u Njemačkoj. Ustvari, sami su to predložili, otac je pitao da li Amy može igrati za nas. To je jedna činjenica koja nas je pomalo iznenadila, jer Amy Wang trenutno je možda čak najtraženija mlada igračica na svijetu. Usudim se to reći, s obzirom da je imala značajne rezultate, osvojila je naslov seniorske prvakinje SAD-a, prije dvije godine bila je prva juniorka svijeta i tako dalje. Dakle, može se reći da je najtraženija ili jedna od najtraženijih mladih svjetskih igračica. Da je iskazala želju da igra kod nas, to nije palo s neba. Mi surađujemo već nekoliko godina, ona je prvi put bila na treningu kod nas još 2016. godine, to je neka suradnja od četiri, pet godina. Dakle nije to tek tako došlo, a da je tome kumovala i ova situacija s koronom i to je činjenica. Tako da ta korona kao korona, nije imala samo negativne posljedice imala je i neke pozitivne, tako da kažem, to se poklopilo. Poklopio se i povratak Lee Rakovac, koji smo svi u hrvatskom pa i europskom stolnom tenisu očekivali već par godina. Poklopilo se, ona je kazala da se želi vratiti i to kod nas u klubu. Tako da se jednostavno formirala jedna dobra ekipa, da li je bilo realno očekivati i nešto više možda je, ali opet treba uzeti u obzir da se Lea Rakovac vratila nakon četiri godine pauze i dakle nije bilo realno očekivati da ona ima neku konstantu u igri, ali da ima kvalitetu u igri. To se pokazalo i ovdje, ona je pobijedila u Europskom kupu Doru Madarasz, igračicu koja je u europskom vrhu, ali je isto tako imala poraze od slabijih igračica, što nije neočekivano upravo zbog te pauze od četiri godine. Ono što nije realno, nije realno očekivati kontinuitet, dakle njoj treba godina dvije da bi ona takve mečeve dobivala u kontinuitetu. Dakle, mi nismo mogli sada očekivati da Lea može igrati u kontinuitetu svoj najbolji stolni tenis. S Amy Wang je malo drugačija priča, ona je još uvijek juniorka, posljednju godinu juniorka i taj juniorski program, je da tako kažem, koštao je nekih jačih mečeva u seniorskoj konkurenciji. Jednostavno se poklopilo da je ona u razdoblju prije ovog drugog kruga Europskog kupa, praktično, pa više od mjesec dana bila bez normalnog treninga. Nastupila je za reprezentaciju SAD-a na Svjetskom seniorskom prvenstvu u Houstonu, gdje je sjajno igrala, dobila je Ninu Mittelham, najbolju njemačku igračicu. Iz Houstona izravno je otišla u Portugal na Svjetsko juniorsko prvenstvo, gdje je osvojila medalju u parovima. Dakle, možemo reći da klub ima svjetsku medalju u juniorskoj konkurenciji. Sve to je ostavilo trag na Amy Wang, ona je direktno došla iz Portugala u Vodice, gdje smo igrali Europski kup. Ona je praktički nastupila na dva jaka turnira zaredom bez treninga i došla na Europski kup. Sigurno se nataložilo dosta toga i ne treniranja, samo je igrala mečeve, a falilo je i malo sreće. Doći do dvije meč lopte s Yu Fu govori o njenoj kvaliteti, a Yu Fu je trenutno trideseta na svijetu. Protiv Ruskinja, recimo s jednom iskusnom Prohorovom falilo je i malo tog iskustva. Što ne možeš očekivati od igračice koja je još juniorka, da odigra nekakve takve mečeve uvijek na najvišoj razini. U svakom slučaju mislim da je bilo sjajno, u prvom krugu bila je Wang naša najbolja igračica bez poraza. Zaista, moram biti zadovoljan. Bilo bi lijepo tu ekipu zadržati za sljedeću sezonu, Amy Wang više neće biti juniorka, tako da neće imati  tog juniorskog programa, koji joj je bio ponekad teret u ovoj sezoni. Amy Wang koncentrirana na seniorski program, Lea Rakovac s godinom treninga iza sebe i još uvijek solidna Han, pa budimo realni ove naše mlade igračice kao što su Marla Vidaković, Sena Smailji i Leeloo Vukelja će napredovati. To bi već bila jedna ekipa i za možda korak ili dva više.

Za Amy Wang vlada veliki interes, mnogi klubovi su zavidni što je ona u "Aquaestilu". Kakva je situacija?

-Sada već imamo nekoliko poziva, pitaju klubovi iz Španjolske i Portugala, koji su zainteresirani da Amy Wang dođe kod njih. Tako da je to sigurno velika stvar za nas. Vidjet ćemo da li ćemo je uspjeti zadržati za sljedeću sezonu, razgovarali smo već i postoji šansa da ostane. Bilo bi lijepo da ostane još godinu dana kod nas.

Na početku Superlige za žene iznenadio vas je poraz od "Varaždina". Zbog čega je došlo do tog poraza?

-Kao što sam rekao, Lea Rakovac se tek vraća, a taj meč u Varaždinu došao nam je u nezgodnom trenutku. Amy Wang nije mogla doći zbog obaveza u američkoj reprezentaciji. Lea je tu, vraća se, ali još uvijek nije spremna pobjeđivati kvalitetne igračice u kontinuitetu. Petra Petek uvijek je neugodna za Han, tako da je to bio neugodan poraz, Varaždinke su pobijedile s 3:0. Teško je očekivati naslov prvaka u ovoj sezoni, a naslov viceprvaka imamo gotovo svake godine. Slično treba gledati stvari kao u Europskom kupu, u ovoj sezoni nije realno očekivati kontinuitet rezultata. Mi smo dobri, mi smo opasni, možemo svakoga pobijedili, ali isto tako ne bih još stavljao u ovoj sezoni pred igračice nekakva velika očekivanja.  

Dvije mlade igračice najbolje su u Hrvatskoj, Marla Vidaković kod mlađih juniorki, a Leeloo Vukelja kod mlađih kadetkinja. Jeste li zadovoljni s njihovim napretkom?

-Njihov uspjeh govori o kontinuitetu rada s mladima i s njihovim napretkom sam izuzetno zadovoljan to govori o tom način kontinuitetu rada sa mladima. Marla Vidaković završila je godinu na prvom mjestu na hrvatskoj rang listi kod mlađih juniorki i to je zaista lijep rezultat. Marla je inače iz Osijeka, u prošloj sezoni bila je kadetska državna prvakinja. Prošle sezone igrala je za zagrebačku "Mladost", ove sezone prešla je kod nas, mislim da je to dobar potez i za nju i za naš klub i ona stvarno dobro radi, zaista dobro radi i vidi se napredak. Mislim da ima u Dugoj Resi dosta bolje uvjete općenito života nego u Zagrebu, u smislu da je sve vrlo blizu stana, dvorana za trening i škola, sve je praktično u par stotina metara. Mislim da je to velika prednost u odnosu na Zagreb. Odigrala je dobru polusezonu, očekivali smo da neće biti lagano, jer došla je u novi sustav, drugačiji način rada i obično je tada realno za očekivati neko razdoblje prilagodbe, koje zna biti stresno i frustrirajuće, ali mislim da je ona to iznenađujuće dobro prošla i nije bilo problema u tom razdoblju u smislu adaptacije na novi način rada. Marla je završila prošlu godina kao prva, pobijedila je uvjerljivo sve protivnice u svom godištu. Slično se dogodilo s Leeloo Vukelja, koja je također imala jako dobru polusezonu. Dogodio se neki klik kod nje, ja bih možda nekako to povezao s dolaskom Amy Wang, doista bih to povezao s tim, s dolaskom i boravkom Amy Wang kod nas. Leeloo se baš dobro sprijateljila s njom i nekako mi se čini da je Amy Wang utjecala na motivaciju kod Leelool i ona je bila puno motiviranija na treningu. Kod nje nije bila toliko sporna njena tehnička i taktička kvaliteta, ali baš mi se nekako čini da je taj dolazak Amy Wang utjecao na njezinu motivaciju vrlo pozitivno i to se na neki način i osjetilo na rezultatima. Leeloo je odigrala dva turnira i oba je osvojila preskočila je i Lanu Benko, od koje je redovno gubila u prošloj sezoni, a sada ju je uvjerljivo pobijedila. Leeloo je prva na rang listi kod mlađih kadetkinja i mislim da od nje možemo puno očekivati u idućem razdoblju.

U klub je došla još jedna mlada igračica Sena Smailji, koja igra u Superligi, kakva je situacija s njom?

-Ustvari dolazak Sene Smailji dogovoren je čak prije dolaska Marle Vidaković, dakle taj njihov dolazak nije bio vezan, one su isto godište, a prošle godine bile su dvije najbolje kadetkinje u državi. S Rijekom, sa "Srdočima" imamo dobru suradnju godinama, s trenerom Mladenom Škrapcem, to nije nešto novo i oni su pokazali interes da Sena igra kod nas. Zaključili smo da ona već može igrat Superligu, koliko može pobjeđivati o tom, potom, no imala je nekoliko pobjeda i za njen napredak je bolje da igra Superligu nego Prvu hrvatsku ligu. Sena Smailji je jedna kvalitetna ambiciozna mlada igračica, ali s njom je jedan drugi problem, a to je što od prvog razreda osnovne škole ide u Talijansku školu u Rijeci i nije tako jednostavno sada promijeniti školu. To je jedan od razloga, ustvari glavni razlog zašto nije došla i kod nas trenirati i živjeti. Solidno je odigrala ovaj ligaški dio i to će joj koristiti u napretku. Ono što joj je na neki način obilježilo ovu sezonu je ozljeda, ima rupturu mišića koja se dogodila tamo negdje početkom sezone i sada miruje već nekoliko tjedana, otac joj je liječnik i najbolje zna kako zaliječiti tu ozljedu, da bi mogla krenut normalno u sljedeću sezonu. Ona je jedna od naših najboljih mladih igračica, da li će u perspektivi doći kod nas na trening, bilo bi dobro, mislim to bilo dobro i za nas i za nju, pojačala bi našu grupu imala bi kod nas dobre uvjete. Mladim igračima i igračicama puno je teže u Zagrebu, oni su konstantno vezani na to da ih neko vozi na trening, da ih neko vozi s treninga, gube vrijeme na transport, na prijevoz i tako dalje, mi smo tu u velikoj prednosti. Kod nas je doista sve praktično u nekoliko stotina metara, a to je vrlo važno za mlade igrače koji treniraju dva ili čak tri puta dnevno. Velika je prednost ako igrač ili igračica od stana do dvorane potroše nekoliko minuta, u Zagrebu je to često i po nekoliko sati dnevno, tramvaj, autobus i tako dalje. Mi smo tu u dosta velikoj prednosti, tu treba svakako naglasiti dobru saradnju sa Srednjom školom u Dugoj Resi, koja omogućuje jutarnji trening, dakle igračice mogu izaći iz škole na sat ili dva i odraditi jutarnji trening, tako da mislim da je to u konačnici zaista velika prednost.

Klub je sve poznatiji po suradnji s para stolnotenisačima, o čemu se radi?

-Možemo reći da je možda najveća novina u radu kluba, koji djeluje 60 i nešto godina, ako govorimo o prošloj 2021. godina je neka ozbiljnija suradnja sa para reprezentacijama. Moramo reći da je sve u stvari počelo još u četvrtom mjesecu prošle godine dolaskom nizozemske para reprezentacije. Moji kontakti s Nizozemskim stolnoteniskim savezom i s trenerima iz te zemlje datiraju još iz vremena kada sam radio u Nizozemskoj. Treba reći da je već tada Han, prije svega bila uključena u rad njihove para reprezentacije i da je dosta  pomagala, prije svega Kelly van Zon, a ona je trostruka paraolimpijska pobjednica. I prije dok smo bili u Engleskoj radili smo s njihovom para reprezentacijom, koja je trenirala u Sheffieldu u Engleskom institutu za sport i ti neki kontakti su napravljeni, dakle nije to nešto potpuno novo, ali je činjenica da nismo ozbiljnije radili s para stolnotenisačima do četvrtog mjeseca prošle godine. Tada se dogodio taj prvi dolazak reprezentacije Nizozemske u to vrijeme je kod njih bio potpuni lockdown. Ustvari, oni su bili zainteresirani doći u Dugu Resu na trening, ali je grupa bila dosta velika, njih petnaestak, što je previše za našu dvoran. Nekako je to na neki način bio glavni uzrok početka te suradnje s Hotelom Olympia u Vodicama, koji ima veću dvoranu. Tako smo s tim krenuli, a u tom prvom kampu koji smo organizirali u Vodicama bile su reprezentacije Nizozemske i Hrvatske. Pripreme su prošle jako dobro i već za praktično mjesec i pol organizirali smo novi kamp na koji je došla reprezentacija Velike Britanije i nekoliko najboljih igrača Francuske, tako da je na neki način zaživjela ta priča. Nakon toga je Kelly van Zon zajedno s još jednim igračem iz Nizozemske, u tom momentu prvim na svjetskoj rang listi, došla je u Dugu Resu na trening. Tada nas je posjetila ministrica turizma i sporta Nikolina Brnjac. Naša reprezentacija predvođena Mijom Šikoronjom i Emilom Gubicom izbornikom para reprezentacije odradila je kod nas završne pripreme za Tokio. Naše dvije glavne igračice Anđela Mužinić Vincetić i Helena Dretar Karić boravile su u Dugoj Resi na tim završnim pripremama. Tako da se cijela priča zakotrljala i na kraju je to rezultiralo i s tim da je Helena Dretar Karić jedna od tog našeg sjajnog dvojca Helena Dretar Karić i Anđela Mužinić, koje su u krajnjoj liniji osvojile u Tokiju medalju, a evo sada su pred nekoliko tjedana od Sportskih novosti i proglašene sportskom ekipom godine u Hrvatskoj, iskazala želju da u idućem razdoblju do Pariza, do sljedećih Paraolimpijskih igara dobar dio programa odradi kod nas u Dugoj Resi. Naravno da smo mi za to zainteresirani i recimo da je to sada pred realizacijom. Mislim da tu svakako treba istaknuti i Jadranku Blagus, koja inače vodi Uriho u Zagrebu i koja je ustvari bila jedna od glavnih poveznica u čitavoj priči. U tijeku su pregovori s predsjednikom Hrvatskog paraolimpijskog odbora Ratkom Kovačićem oko realizacije tog projekta. Možemo reći da je to sad već dogovoreno i da će Helena Dretar Karić dobar dio programa u idućem razdoblju, ne samo u ovoj godini nego skroz do Pariza određivati u našem klubu u Dugoj Resi u sklopu naših programa. Mislimo da je to da je to dobra stvari i za klub i za Helenu Dretar Karić. Ponavljam da su Helena Dretar Karić i Anđela Mužinić Vincetić proglašene najboljem ekipom u Hrvatskoj, općenito u sportu, ne samo u para sportovima. Drago nam je da možemo pomoći.

Han Xue Vukelja najbolja je dugoreška sportašica, a "Aquaestil" je najbolji klub. Koliko vam to znači?

-Da, priznanja uvijek raduju. S druge strane mislim da je naš klub puno dao i dugoreškom i županijskom sportu. Ne mislim to samo u tom nekakvom smislu rezultata i promocije, već i u tom nekakvom ekonomskom smislu. Većina tih klubova i reprezentacija, koji dolaze kod nas na treninge, sami rješavaju smještaj u Dugoj Resi i mislim da mi kao klub pomažemo i gradu i županiji u tom nekom smislu. Smatram da bi to trebalo još više biti prepoznati i da bi Grad Duga Resa i Karlovačka županija trebali razumjeti da se u takve priče isplati ulagati.