Prvi Karlovački

Lokalpatriot Marko Marković osmislio originalni sat u obliku šesterokrake zvijezde

27.09.2019

Mozaik

Inženjer građevine voli sakupljati ručne satove, a onda je odlučio napraviti svoj sat, drugačiji od ostalih

Na ovogodišnjoj Izložbi inovacija Karlovac priliku da županiju predstavlja na Sajmu inovacija u Zagrebu dobio je i sat u obliku karlovačke zvijezde Marka Markovića. Originalni sat prvi je put javno predstavljen na IKA-i, a možda od hobija postane i nešto ozbiljnije kaže njegov autor, inače inženjer građevine.
Što je građevinca potaklo da napravi sat, Marko kaže prvenstveno želja da ima originalni sat. Naime, sakuplja ručne satove i ima ih dvadesetak, ali tri je „žrtvovao“, no o tome nešto kasnije.
Ideja je bila da sebi napravim sat i eto prvi cilj je ispunjen. Napravio sam funkcionalni prototip. Najveći broj satova je nekakvog sličnog oblika, kružnice, valjka i nisam htio tako nešto pa sam onda tražio oblik, ideju, motiv koji bih mogao koristiti. Karlovačka zvijezda je zanimljiva, a kako sam iz Karlovca pokušao sam to uobličiti tako da je prihvatljivo za takav jedan uporabni predmet kao što je ručni sat.
Sate i sate potrošio je prvo za računalom, a onda u potrazi za nekim tko će ideju „s papira“ pretvoriti u stvarnost.
Prvo je ideja bila na papiru pa kako jesam tehničke struke i bavio sam se projektiranjem i onako amaterski 3D animacijom i 3D vizualizacijom onda mi je bilo najlakše naći strojarski program u kojem sam direktno projektirao i modelirao. Prvi model je nastao u kompjuteru, kao 3D model, a onda sam kupio 3D printer pa sam printao nekoliko varijanti dok nisam fizički vidio da mi je to na ruci prihvatljivo. Prvi je okvir bio plastičan jer sam to mogao napraviti na 3D printeru. Ovo što imam na ruci je aluminij i rađeno je na CNC glodalici po mom dizajnu. Bilo je teško naći nekoga tko će to izvesti. Htio sam da se to napravi lokalno, jer je to ipak karlovački motiv i ako to bude išlo u nekakvu proizvodnju, želim što više napraviti u Karlovcu. Zapravo sam najviše vremena izgubio tražeći tko će to napraviti, ispričao je Marko put od ideje do prvog sata.
Kućište sata u obliku zvijezde programirano za CNC stroj na Veleučilištu. Koliko je ili nije ovaj hobi skup, Marko Marković pojašnjava da bi bio puno skuplji da ga razvija neka tvrtka koja se time bavi, a on ne računa svoje slobodno vrijeme, znanje, trud i prvenstveno tvrdoglavost koja je možda bila i presudna da dođe do svog originalnog sata.
Sve to ide po modelu pokušaja i pogreške, 3D printeri, materijali, sve to košta i sat košta sigurno desetak puta više, nego što bi koštao u proizvodnji samo zato što treba isprobati razne materijale i razne oblike, a i skuplje je kupiti jedan ili dva satna mehanizma, nego 100 ili tisuću.
Do funkcionalnog prototipa nije mogao bez pomoći urara, a angažirao je Ivana Kralja kod kojeg su završila ona tri „žrtvovana“ sata s početka priče.
Sat je sastavio urar Ivan Kralj kojeg sam jako izgnjavio. On ima stvarno veliko iskustvo, kuži se u to i ne znam koliko sam puta bio kod njega. Donio sam mu par satova koje je rastavio da ja vidim kako to izgleda iznutra, na njegov užas. Nisam sam mu čak u početku niti rekao što radim pa me čudno gledao zašto mora rastavljati satove. I kod sastavljanja sata htio sam da to napravi netko domaći, a on će sat sasvim sigurno bolje sastaviti nego ja.
Dizajn kućišta sata je zaštitio u Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo. Uz oblik kućišta motiv zvijezde se pojavljuje i na stražnjem poklopcu sata, ali u modificiranom obliku. Radi se naime o tri luka i strijele koji opet podsjećaju na šesterokraku zvijezdu, a simboliziraju horoskopski znak u kojem je Marko rođen. Na pitanje što dalje s idejom Marković odgovara da razmišlja o nekoliko smjerova.
Jedan smjer je da to bude gradski suvenir, a drugi smjer je to bude sat baš za one kolekcionare satova koji ga nose bez obzira je li on oblikom karlovački ili nije, a razlika je i u cijeni. To ovisi o materijalu i mehanizmu koji se ugrađuju. Ako će to biti nekakav kvarcni mehanizam na bateriju to je jeftinije i prihvatljivije kao suvenir za širu populaciju. Automatik mehanizmi, pogotovo švicarski su dosta skupi pa je za taj modelu pitanje koliko cjenovno može biti prihvatljiv suvenir.
Na IKA-i su sat imali prilike vidjeti i predstavnici Grada i Županije i zainteresirao ih je. Marku Markoviću se ne žuri pa o razvoju, kaže, želi dobro promisliti.
Nekakve rokove si nisam zadao budući da to nije moj osnovni posao. Nisam se htio opterećivati da to bude za mjesec, dva, tri ili pet, pogotovo jer se radi o industriji koja je ultraprecizna, nije se s tim za šaliti.
No, Marko uporno uči dalje, proučava literaturu, nastoji naći načine kako bi se kućište sata koji je osmislio moglo što kvalitetnije proizvesti. Budući da sat nosi kad ide na posao, on definitivno privlači poglede i dobar je poticaj za početak razgovora, a obično slijedi pitanje: „Gdje si ga kupio?“
Pa za sad se kupiti ne može, ali tko zna…(kb)
Foto: Dinko Neskusil