Kolijevku civilizacije Alep i Himalaju zamijenili gradom na četiri rijeke

Mohamed Kattae iz Sirije, točnije iz Alepa i Bishnu Bhandari iz Nepala došli su u Zagreb na školovanje pred kraj osamdesetih godina prošlog stoljeća. Zajedno su diplomirali na Medicinskom fakultetu. Dr. Kattae je ostao živjeti u Hrvatskoj, dok je dr. Bhandari prije četiri godine ponovo došao u Hrvatsku zbog rada i edukacije. Kroz godine, posao ih je razdvojio, a krajem prošle godine ponovo spojio i to baš u karlovačkoj bolnici.
Iz priča pacijenata o kirurgu dr. Kattaeu obično se može čuti da je vrlo ljubazan i susretljiv. On, naime, ima nešto više staža u Karlovcu, dok je njegov kolega dr. Bhandari, inače liječnik opće prakse u bolnicu došao potkraj prošle godine. Baš ljubaznost o kojoj pacijenti govore, bila i razlog zbog kojih smo ih zamolili za razgovor.
- To je tako kod nas, prema pacijentu moraš biti ljubazan. Kad je čovjek bolestan i kad mu je teško prvo ga liječi lijepa riječ, a onda sve ostalo, skromno je pojasnio dr. Kattae.
Mohamed Kattae vrlo je mlad stigao na školovanje, a onda ga je ovdje zadržala i ljubav.
- Došao sam na studij, imao sam 17,5 godina kad sam završio gimnaziju i maturirao. Preko ljeta sam upisao na Filozofskom fakultetu jezik, odnosno šest mjeseci je trajao tečaj jezika. Nakon toga sam upisao Medicinski fakultet i tu sam završio studij. Uz studij sam se oženio i kako se kaže; odatle ste od kud vam je žena, a moja je žena iz Zagorja.
Danas s obitelji živi u Zagrebu, ima troje djece, dvoje na fakultetu, a najmlađi sin je u šestom razredu osnovne škole. Jedan od sinova upisao je Studij mehatronike na karlovačkom Veleučilištu pa ponekad putuje s ocem.
Bishnu Bhandari sam živi u Karlovcu, obitelj ne živi s njim jer se djeca školuju u Kanadi i povremeno dolaze u Hrvatsku. Prije dolaska u Karlovac, radio je kao liječnik na Korčuli.
Što ih je dovelo u karlovačku bolnicu, obojica kažu da su došli kad se otvorilo radno mjesto.
- Znam od prije da je Karlovac jako lijep grad, s četiri rijeke, da su ljudi srdačni i divni, i tako sam odlučio doći u Karlovac, kaže dr. Kattae.
Budući da dolaze iz dalekih zemlja, trebalo se u početku naviknuti prije svega na našu klimu. Tako je dr. Kattae doživio pravi šok kad ga je dočekala jedna od hladnijih zagrebačkih zima.
- Meni se u početku bilo dosta teško prilagoditi, jer u ono vrijeme kad sam došao bila je jako hladna zima, u Zagrebu je tada bilo -19, a bio je kraj studenog. Ne pamtim takvu zimu. Tako da sam plakao od hladnoće. Imao sam samo tanku odjeću kad sam sišao s aviona, tresao sam se, suzile su mi oči koliko je hladno bilo. Poslije se čovjek navikne. Kako nismo poznavali klimu, neki put smo oblačili puno odjeće, a onda se uznojiš i ohladi te znoj, a sad već znamo kako se nositi s vremenom.
Klima nije bila toliki problem za dr. Bhandaria, jer je na hladnoću u Nepalu naviknuo.
- Podno Himalaje je dosta hladno, pa me hladnoća nije smetala. A kod nas je ekstremna klima, jer nismo daleko od ekvatora, a hladnoća je u visinama, primjerice kad se popnete tisuću metara onda je jako hladno. Tako da meni nisu bile šok klimatske promjene.
Obojica ističu da su po dolasku bili lijepo prihvaćeni, iako su možda običaji ponešto drugačiji.
- Sirija je mediteranska zemlja i tada je bila otvorena zemlja i stanovništvo je vrlo miješano, deset naroda, razne religije i tada to nije bio problem što se tiče prilagodbe. Bliske su i kuhinja i tradicija tako da to meni nije bio problem, pojašnjava Mohamed Kattae.
- Mogu reći da sam srdačno bio prihvaćen od prvog dana kad sam došao, iako nije uobičajeno, da dođe netko s Himalaje, odnosno iz Nepala. Tako je i danas, ne vidim razliku. Osjećam se potpuno kao kod kuće u Hrvatskoj, dodaje Bishnu Bhandari.
Na pitanje nedostaje li im domaća kuhinja, kažu da se situacija nakon osamostaljenja Hrvatske dosta promijenila.
- Imamo dosta orijentalnih dućana gdje možemo kupovati. Prije smo kupovinu namirnica morali obavljati u Grazu da bi mogli kuhati nešto domaće, ali sad ima i u Zagrebu nekoliko supermarketa. Obično te specijalitete ja spremam, ali i supruga je naučila spremati dosta orijentalnih jela, ističe dr. Kattae, a kaže da djeca više vole orijentalnu kuhinju koja se bazira na povrću.
Nepalska je kuhinja vrlo slična indijskoj, a kako indijskih restorana ima u Hrvatskoj i dr. Bhandariju je danas lakše doći do nekih tradicionalnih jela. Iako začine još uvijek donosi iz Nepala.
Također njih su dvojica i izvor novih znanja o manje poznatim kulturama iz kojih dolaze, a sličnosti ima i tamo gdje ih čovjek ne bi očekivao, kako nam je pak rekao ravnatelj OB Karlovac, prim. Ervin Jančić.
- Naučili smo da ima nekoliko istih riječi u hrvatskom jeziku i na sanskrtu, kaže Jančić.
- Sanskrt je jezik kojim se danas služe samo u hramovima i nije u svakodnevnom govoru, ali ima riječi u hrvatskom jeziku koje vjerojatno vuku podrijetlo od tog starog indoeuropskog jezika. Kad vidim koliko su neke riječi slične za mene to znači da smo negdje u korijenima zajedno. Primjerice, „agni“ je na sanskrtu vatra, što podsjeća n hrvatsku riječ oganj. Tama i tma opet su vrlo slične riječi, a vrlo su slični i nazivi za brojke, priča Bhandari.
Budući da u blizini Kathmandua žive njegov brat i sestra, još održava veze s Nepalom i putuje tamo. Zanimljivo je da mu do Kathmandua treba oko 11 sati avionom, a kaže da mu je izvan turističke sezone od Korčule do Zagreba bilo potrebno oko 12 sati, jer nema letova.
- Sad kad sam u Karlovcu imam osjećaj da sam u Zagrebu, a kad sam putovao s Korčule, činilo me da sam prevalio jako dalek put, rekao je Bhandari.
Od Mohameda Kattae kolege su naučili da u arapskom jeziku ne postoji riječ za kišobran, jer nema kiše, već samo za suncobran. On se posljednjih godina pokazao kao neprocjenjiva pomoć kako je počela migrantska kriza, kako kaže prim. Jančić.
- Kolega Mohamed se stavio odmah na raspolaganje i svaki put kad imamo jezičnih tegoba, on žrtvuje svoje vrijeme i uvijek je dostupan kad nam treba prijevod. Tu smo mu vrlo zahvalni jer smo naučili kako pristupiti ljudima koji su potrebi i koji su u strahu u zemlji gdje ne govore jezik, a uglavnom ne znaju niti engleski, niti njemački. Puno nam pomaže i kad znamo običaje i kako pristupiti prema tim ljudima, kazao je Jančić.
Osim pacijenata, kazao je prim. Jančić i većina stažista traži da budu kod dr. Mohameda Kattae, dok idemo do hitnog prijema radi fotografiranja, dr. Kattae objašnjava da voli podijeliti znanje.
- Kad sam počeo raditi bilo mi je teško zato uvijek volim pomoći mladima, isto tako razmišljam da će i moja djeca danas sutra početi raditi i volio bi i da se njima nađe netko tko će im pomoći, kaže dr. Kattae.(kb)

Foto: Dinko Neskusil