Kakav otac takav sin – Ljubav prema pticama grabljivicama od malih nogu

Da jabuka ne pada daleko od stabla, pravi je dokaz sedmogodišnji Maks Šegrt, sin Viktora Šegrta koji se baš kao njegov otac zaljubio u ptice grabljivice.Maks je inače učenik prvog razreda OŠ Dubovac, a dok većina njegovih vršnjaka za kućne ljubimce ima pse i mačke, Maksov omiljeni ljubimac je sokol Harty. Harty je inače mali sokol, vjetruša, a Maks se imena dosjetio jer mu je najdraža životinja orao harpija inače jedan od najvećih orlova na svijetu čiji raspon krila doseže do zastrašujućih dva metra. Maks imena ptica grabljivica „baca“ iz rukava, a i ne čudi jer većinu slobodnog vremena provodi s ocem. Društvo s pticama prave im i njihova četiri psa; jedna koker španijelka i tri ptičara.

Iako se većina ljudi boje ptica grabljivica jer misle da će ih napasti, gledajući sedmogodišnjeg Maksa kako se druži s Hartyem to ne možemo ni zamisliti.

-Najviše volim kad ga puštam i dolaze mi na rukavicu i jede. Svaki dan ga puštam, a uvijek mu pripremim meso pilića. Iako me ponekad ugrize, ja ga se nimalo ne bojim.

Za razliku od njega, toliko hrabra nije baš njegova majka koja svaku put osjeća nervozu kada se Maks druži sa svojim nesvakidašnjim kućnim ljubimcem. Hrane se tako pilićima, fazanima, prepelicama, pa i štakorima.

-Svojedobno smo uzgajali i laboratorijske štakore, što baš nije oduševljavalo moju suprugu. Jedva se naviknula na ptice, ali uzgoj štakora za nju je ipak bio previše, kroz smijeh nam prepričava Viktor.

Za razliku od njega, toliko hrabra nije baš njegova majka koja svaku put osjeća nervozu kada se Maks druži sa svojim nesvakidašnjim kućnim ljubimcem. I ne čudi, jer mu je prva ptica grabljivica sletjela na ruku kad je imao samo četiri godine.

Iako bi se većina djece u školi pohvalila neobičnim ljubimcem, Maks nam otkriva da tek nekolicina njegovih prijatelja zna da ima sokola, a najviše ih zanima lovi li miševe.No, ne bave se samo uzgojem sokola, već i jastrebova.

- Puno mi znači da se moj sin zaljubio u ptice grabljivice, baš kao i ja, ali moram priznati da to nisam nikada forsirao. Čak sam ga neko vrijeme držao po strani. Uvijek sam htio da radi ono što voli, ali sokolarenje mu se svidjelo. No, cijela poanta priče je da ne provodi vrijeme uz televizor i mobitel. Prioritet je škola naravno, a kada napiše svu zadaću i odradi sve zadatke vezane uz školu idemo u prirodu s našim pticama.

Iako je većina mišljenja da ovaj hobi oduzima puno vremena, Viktor nam kaže da je sve stvar prilagodbe.

- Ako ima volje i načina, onda za sve ima vremena.

Ove životinje ipak ne zahtijevaju toliko vremena kao primjerice psi. Dok psa svaki dan morate izvesti u šetnju, s pticama grabljivicama je ponešto drukčije.

- Postoje ptice koje su isključivo za uzgoj i borave u nastambama, dok s jednom treniramo svakodnevno, nekad 15-tak minuta, a nekad i više od sat vremena. Ovisi naravno je li sezona u tijeku. Polovicom osmog mjeseca počinje lov na prepelice i traje do kraja siječnja kada završava sezona lova na svu divljač. Tada ptice stavljamo u nastambe i idućih šest mjeseci mijenjaju perje.

Iako je prije postojala pretpostavka kako se sokolarenjem bave samo bogati šeici, Viktor nam kaže kako odavno nije tako.

- Cijena sokola prije par godina bila je otprilike 800 eura, dok se danas cijene kreću oko 250 do 300 eura, a cijena je niža zbog umjetnog uzgoja.

Viktor Šegrt nije jedini sokolar u Karlovcu, ali je zato Maks najmlađi sokolar u Hrvatskoj, na što njegov otac definitivno može biti i više nego ponosan. Sokol Harty odan je Maksu, sa svakog slobodnog leta vrati se na njegovu rukavicu, kao da mu je baš tu mjesto. Rekli bi neki; Ima neka tajna veza.

Foto: Dinko Neskusil