Dubosi – najbučnija i najpopularnija izvannastavna aktivnost u OŠ Dubovac

Plastična kanta, palice za bubnjeve, puno vježbanja, dobra glazbena podloga, jedan inventivni vjeroučitelj, to je recept je po kojem je nastala jedna od trenutačno najpopularnijih, a definitivno najbučnija izvannastavna aktivnost u Osnovnoj školi Dubovac. Nazvali su se Dubosi i oni su bubnjari ili bolje rečeno „kantari“, jer sviraju na plastičnim kantama. Za ideju je zaslužan vjeroučitelj Matija Milošić.
- Kako mi profesori moramo popuniti svoju satnicu, meni kao vjeroučitelji fali jedan sat i ravnateljica mi je predložila da pokrenem neku izvannastavnu aktivnost. Ideja je bila da vodim neku glazbenu radionicu, s obzirom da vodim i zbor i pjevanje u svojoj župi. Tako sam preko ljeta, za vrijeme praznika tražio i smišljao što bi zapravo napravio i kako bi ta glazbena radionica trebala izgledati. Nisam želio da to bude tipično, klasično sviranje, gitara i slično. Gledao sam malo po Youtube-u kakvih sve ideja ima. Vidio sam da je ovaj sistem sviranja na kantama vani izuzetno prisutan i da je to nešto što je jako popularno, pogotovo u školama. Čak imaju organizirana i natjecanja međusobno škola protiv škole. Tako sam odlučio ići u taj rizik i avanturu, kaže Milošić.
Potrudio se i nabavio potrebne instrumente, nešto uz pomoć donatora, a nešto i sam. Pozvao je učenike da se uključe i tako su nastali Dubosi.
- Nabavio sam kante. Tražio sam donatore koji bi mi pomogli. Prije svega sudjelovala je Karlovačka pivara, naljepnice na kantama nam je napravila tiskara Pečarić-Radočaj, sve je to bila čisto dobra volja ljudi. Palice sam ja nabavio preko e-Baya. Stvarno zahvaljujem svima koji su nešto uložili. Djeca su prepoznala da to ima smisla i da to im je to fora, dodaje Matija.
U novu aktivnost trebalo je privući djecu, a za početak na nagovor i poziv pridružilo se 16 učenika koji čine originalnu postavu Dubosa. Premijerni nastup imali na školskoj božićnoj priredbi. Bubnjali su uz pjesmu Pompeii skupine Bastille i publiku podigli na noge.
Nastup Dubosa privukao je i nove članove, a od početka drugog polugodišta pridružilo ih se još 13. Članovi su uglavnom učenici petih i šestih razreda. S dolaskom novih članova trebalo je nabaviti nove kante i palice. Izradili su i majice, koje su učenici kreirali, odnosno sami su napravili logo. Veći broj članova za voditelja znači i više posla pa je jedan sat koji je nedostajao u satnici sada prerastao u dva.
- Iz respekta prema trudu koji su uložili oni koji su od početka uključeni u grupu, morao sam napraviti dodatni sat za nove članove kako bi pohvatali ritam, da se mogu uključiti u pjesmu koju smo radili. S druge strane da stari članovi ne čekaju nove s njima idem dalje i vježbamo nove pjesme. Nadam se da će to novi sve pohvatati i onda ćemo se spojiti, pojašnjava Matija.
Prema početnoj ideji idealno mu je raditi s 15 do 20 učenika. Sada je ih je tridesetak koje treba uskladiti.
- Što ih je više to traži više vježbanja. Može se lupati po kantama, može se svašta, ali da zvuče sinkronizirano, to traži uvježbavanje.
Dubosi su nas dočekali u školskoj dvorani gdje vježbaju i počastili su nas pravom bučnom dobrodošlicom, koju smo u bubnjićima osjećali i dobrih sat vremena nakon razgovora.
Razgovarali smo s članovima originalne postave Dubosa, a Ivan iz 6.c kaže da mu je „fora i super lupati po kanti“. Kako njegovi roditelji podnose vježbanje kod kuće, odgovorio je samo smijehom.
- Pozvao nas je vjeroučitelj i oni koji su željeli su se upisali. Zvučalo je ludo, u pozitivnom smislu, ali pokazalo se da je to fora, ispričao je Krešimir iz 6.d kako se upisao u Dubose.
- Ja sam mislio da će ispasti sam neka lupetanja po kanti, a na kraju mi se svidjelo i sad mi je to hobi. Tako se opustim kad lupam po kanti kad sam u stresu, rekao je njegov razredni kolega Toni.
A što se vježbanja kod kuće tiče, njihova prijateljica Maja kaže da kod kuće ne lupa tako glasno kao u školi pa se ne čuje glasno.
- Profesor nam je rekao da doma ne lupamo po kantama, nego po jastuku, tako da ne smetamo ostalima, a ako lupamo po kantama onda da to bude tiho, dodatno je pojasnila Elena.
Budući da sviraju uz glazbenu podlogu, zanimalo nas je tko bira glazbu, uglas su odgovorili: „Profesor!“ Ali brzo su se ispravili, jer zapravo profesor predlaže.
- On odabere pa nam pokaže i pita je li dobro, a mi se uvijek složimo, dodala je Maja.
Nina i Mona su se kasnije pridružile kolegama iz razreda. A poticaj im je bio nastup njihovih prijatelja na priredbi.
- Bilo je zanimljivo kad su svirali i mene je baš dodirnuli u srce, kazala je Nina.
- Meni je bilo jako dobro kad sam ih čula pa sam odlučila doći da vidim kako to rade, dodaje Mona.
No, da bi Dubosi mogli i dalje bubnjati treba im pomoć. Očekivano, svako toliko pucaju palice za bubnjanje, od prenošenja kanti naljepnice se odlijepe, majice se istroše ili jednostavno postanu premale.
- Pozivam sve koji se mogu i hoće uključiti da pomognu našu grupu Dubosi, rekao je na kraju Matija Milošić. (kb)

Foto: Dinko Neskusil

A poslušajte i kako Dubosi zvuče