Daj seljaku sve dok je na brdu jer kad siđe s brda nitko ga više na brdo vratiti neće

Stvoriti realan sustav vrijednosti mladim generacijama jedan je od preduvjeta opstanka poljoprivrede. Mladi su naučeni da je moderno živjeti u gradu, a sramotno baviti se poljoprivredom na selu koja naposljetku ne donosi očekivan prihod iz više razloga. Jedan od onih koji oči ne zatvara ni pred pozitivnim, ni pred negativnim silnicama je i Rodoljub Džakula iz Sjeverovca koji kako kaže, nije ondje po kazni već svojom voljom.

-Optimist sam jer od poljoprivrede živim. Realno je stanje poprilično loše, a kada kažem loše onda bismo trebali raščlaniti poljoprivredu na segmente jer se razlikuju sektori vinarstva i stočarstva koje je po meni u ovome trenutku najlošije, kaže Džakula.

Poljoprivredna je proizvodnja pod vedrim nebom i samim time postoje parametri na koje ne možemo utjecati, ali ih možemo nadomjestiti. Postoje i oni na koje možemo utjecati kao ljudi svjesni problema, no potrebna je volja.

- Puste su priče da se klima promijenila, ona je ovdje već godinama ista. Kod nas je jednako strašno kada je ljeti jako vruće i kada snijeg zimi padne. E to ne paše nama u našim kalkulacijama, ali najbolji odgovor daju životinje koje su to preživjele. No, prvi parametar na kojem pada život u ruralnom području su djeca. Ako otiđete u Austriju, koja je najbolji primjer u Europi, vidjet ćete koliko u dvorištima ima djece, vidjet ćete da taj prostor živi. A nakon svega toga tek onda dolaze projekti i razne mjere ruralnog razvoja što je pohvalno, ali ona prva pretpostavka je biologija, to su ljudi.

Zavaravamo sami sebe kada mislimo da se problemi preko noći mogu riješiti. Dugo je vremena trebalo da dođemo do ove točke, a potrebno je još puno da se stanje popravi.

-Morate uzeti u obzir činjenicu da 1991. nismo promijenili samo ekonomski sustav, nego smo općenito promijenili sustav funkcioniranja poljoprivrede, proizvođače, tržište, marketing, mrežu transporta robe i hladnjače, a kao otežavajuća okolnost bio nam je rat. Da bismo sada iz tog sustava izašli i izgradili novi, treba barem 50 godina i možemo mi biti ne znam kakvi optimisti, nije to tako lako.

Neravnopravnosti u cijenama poljoprivrednog rada u odnosu na ostale djelatnosti predstavlja jaz kojem je Europa doskočila brojnim mjerama.

- Sat rada u poljoprivredi danas vrijedi duplo manje, nego sat rada u bilo kojem drugom poslu. Da biste na jednom OPG-u zaradili 12.000 kuna morate biti gazda samo takav i imati kapital sa zemljom od milijun kuna s traktorima, strojevima i štalama. Europska unije ima poticaje i mjere ruralnog razvoja da bi nadoknadila određeni defekt koji postoji jer kako ćete vi kao muškarac reći ženi da se uda na selo da joj bude lošije. Nemoguća je to misija. Zato je dobra Švicarska izreka „Dajte seljaku sve dok je na brdu jer kad siđe s brda nitko ga više na brdo vratiti neće“.

Hrvatska još uvijek nije preskočila ponor neravnopravnosti navedene cijene rada, a tome treba dodati kako je vrijeme u kojem živimo stvorilo mogućnost da se s malo novca može kupiti puno, no najčešće iza toga stoji nekvaliteta. A ljudi su takvi da radije vide kvantitetu, nego kvalitetu. I kako onda mladog čovjeka zadržati na selu ili se hraniti zdravo, kad upravo to zdravo sa sobom nosi i svoju cijenu.

-Amerika je još u prošlom stoljeću shvatila da plaća ne treba biti velika, nego da se za plaću puno toga treba kupiti. Čovjeku je u mentalnom sklopu hrana prva. Danas za 1000 kuna dvoje ljudi može kupiti hrane za gotovo mjesec dana, a to je jedna petina nečije plaće danas. Dvoje ljudi koji su ’70-tih živjeli u Petrinji ili Karlovcu morali su dati jednu plaću za hranu. Danas društvo za cilj ima da taj višak od plaće potroši na fine stvari. Najljepši primjer za to je činjenica da svi imamo veći račun za telefon, nego za struju, a u tu se priču uklapa jeftina hrana jer svi imamo posteljine za tri kuće, moja žena ima garderobe za dva života, a ja alata za dvije kuće. Manje nam je bitna kvaliteta hrane, isto tako i alata, on je nekvalitetan, ali eto funkcionira.

Problemu treba doskočiti i reforma školstva, mišljenja je Džakula. Potrebno je uložiti u informiranje, ali isto tako naučiti mlade služiti se informacijama koje su u današnje doba itekako dostupne.

-U svemu je vrlo bitan odgoj. Djecu treba učiti da krava nije ljubičasta i da živi na selu. Treba odlaziti u škole i djecu učiti da postoji mlijeko i meso koje nije kao ono koje se najčešće kupuje. Nijedno dijete nije blesavo da ne razumije da živimo u državi u kojoj je litra vode skuplja od litre mlijeka. I kako ga uvjeriti da to mlijeko valja? Prijatelji mi je rekao da ima sina koji zna svaku životinju na ekranu, no da se boji da sin nikada nije shvatio koliko je puta krava veća od kokoši. Toliko velikog ekrana nema. Vi ako sada dijete u osmom razredu naučite, ono je za 10 godina potrošač,  a taj je vremenski raspon za povijest ništa.

O svemu ovome Rodoljub Džakula govorio je na predavanju  „Vizija hrvatske poljoprivrede do 2030. godine“, a koje se održalo u organizaciji Udruge ekoloških proizvođača Karlovačke županije EKOP, Gradske četvrti Turanj i ove im se godine pridružio LAG Vallis Calapis.

Ovo je četvrta godina kako se ovakva predavanja održavaju, a sve s ciljem upoznavanja zainteresiranih s novinama u poljoprivredi i novim vizijama.

-Odaziv na sva dosadašnja predavanja bio je dobar i zato ovo i radimo. Sada nam slijede nova predavanja. Iduće je na temu „Fitoplazma i bolesti vinove loze i mikoriza“, 19. veljače tema je kompostiranje. Nakon toga, svoje značenje u zajednici, projekte i suradnju s poljoprivrednicima prezentirat će LAG Vallis Colapis i zadnje predavanje bit će 5. ožujka kada će se predstaviti firma koja se bavi proizvodnjom sredstava za ekološku poljoprivredu. Nadamo se da ćemo tijekom svibnja imati praktična predavanja u nekom voćnjaku ili vinogradu, objasnio je predsjednik EKOP-a Robert Poturica.

Predavanja će se održavati svakog utorka od 18 sati u prostorijama Gradske četvrti Turanj. (a.r.)

Foto: Facebook stranica OPG Džakula