Zlatko Petrić: "Unatoč svemu, vjerujem u budućnost ugostitelja"

O radu Ceha ugostitelja i turističkih djelatnika Karlovačke županije, problemima s kojima se sve susreću, poslovanju vlastitih ugostiteljskih objekata i planovima, razgovarali smo sa Zlatkom Petrićem, predsjednikom Ceha ugostitelja i turističkih djelatnika Karlovačke županije i dugogodišnjim uspješnim karlovačkim ugostiteljem.

* Već ste četvrtu godinu na čelu Ceha ugostitelja i turističkih djelatnika Karlovačke županije. Što je po vama najviše obilježilo to razdoblje? Koji su danas najveći problemi ugostitelja i turističkih djelatnika?

-Najgora stvar što nam se mogla dogoditi je povećanje PDV-a sa 10 na 13, pa na 25 posto. Tada su počeli problemi, ali oni stvarni. Smatram da su ugostitelji teško oštećeni, usudio bi se reći čak i prevareni. Razlog je jednostavan, napravljena je strategija za razdoblje od 2013.-2020. godine koja je jednoglasno izglasana u Hrvatskom saboru, u kojoj se jasno kaže da povećanje PDV-a neće biti. Svi ugostitelji koji ozbiljno rade i koji ozbiljno misle, krenuli su putem razvoja ugostiteljskog obrta, proširenje restorana uz što dolaze i nova zapošljavanja, nabava opreme, digli su kredite i mogu zasigurno reći konsolidirali poslovanje. Upravo ti brižni i marljivi ugostitelji-obrtnici našli su se u velikim problemima i poteškoćama. Jednostavna je matematika; novca za sve nema. Povećanje PDV-a je još jedna rata kredita što ugostitelji ne mogu nositi ili nose vrlo teško. Opet su ugostitelji dužni bankama, dobavljačima, državi i što kaže jedan naš bivši premijer „u banani smo“. Takve neozbiljne stvari se ne smiju događati, pravila igre ne mogu se stalno mijenjati, ozbiljni smo ljudi. Zašto je to tako veliki problem? Razlog je jednostavan, sami punimo svoj proračun da bi mogli sve servisirati, krvavo za to radimo. Da smo mi obrtnici barem dio državne firme pa da imamo tu famoznu riječ- rebalans. Toga kod nas obrtnika nažalost nema, nego surova stvarnost ili imaš ili nemaš. Samo vraćanjem PDV-a na 13 posto još nas možda može nekako iščupati iz ponora.

Dakle, prvi i najveći problem je PDV, a onda sve dalje; zasigurno razni parafiskalni nameti, cijena energetike i nabave. Bojimo se smanjenja PDV-a na meso, povrće i drugo. Ukoliko cijene ne padnu, to je još jedan udar na nas jer ćemo mi plaćati istu cijenu, a u predporezu odbiti samo 13 posto a ne 25 posto. Porez na potrošnju koji je prebačen na lokalnu upravu, smatramo da se mora ukinuti jer to samo plaćaju ugostitelji. Zatim, pad potrošnje gostiju iz Hrvatske, smanjenje je oko 30 posto na prijašnje četiri godine. Nedovoljna razvijenost destinacije, to je nešto na što mi možemo malo utjecati ali mogu lokalne uprave. Problem je i nepriznavanje reprezentacije u 100 postotnom iznosu, kao i nelojalna konkurencija budući se u sezoni rashlađena pića i razna jela prodaju se na svakom „ćošku“.  Tu je i nemogućnost zapošljavanja (preko vauchera) djelatnika za proširenje poslova kroz vikend i određene dane. Problem je i izjednačavanje obrta i poduzeća. Obrtnik garantira sa svojom cijelom imovinom, a direktor neke tvrtke ničim. Ceh se bori sa problematikom koja je svima znana, godinama se traže zahtjevi ugostitelja, ali dosta se loše to rješava u resornim ministarstvima-naravno opet pitanje zašto?

*Što Ceh ugostitelja i turističkih djelatnika u tom smislu poduzima, odnosno za što se zalaže i ima li u tome uspjeha?

-Neke stvari na zahtjev ceha su i odrađene. Sjetimo se, zabrana pušenja koja je djelomično riješena, uspjeli smo i PDV smanjiti, ali nažalost kratkoga je to bilo daha, ukinuta je ovjera normativa i cjenika, ukidanje uzanci, aktivan rad odboru za turizam, otvoreni dijalog sa inspekcijskim službama, vezivanje rješenja MTU na objekt a ne na vlasnika, zatim imenovanje predstavnika HOK-a u vijeće TZ, kalo, lom, rastep, sporazum sa ZAMP-om, ukidanje 0 promila…

*Kakva je po vama budućnost ugostitelja i turističkih djelatnika na području Karlovačke županije?

-Budućnost ugostitelja naše županije je, treba biti optimističan, dobra, najjači su ostali, pojavljuju se neki novi, neki zatvaraju i tako u krug. Sve naše ugostitelje muči ista problematika koju sam već ranije spomenuo, borimo se više sa sporednim stvarima nego sa samim poslom, ali to je nažalost tako, živimo u nadi da će sutra biti bolje.

 Lovački rog 21. godinu među 100 najboljih restorana u Hrvatskoj

*Dugogodišnji ste poznati karlovački ugostitelj čiji je renomirani restoran Lovački rog već 21. godinu među vodećih 100 restorana u Hrvatskoj.

-Vjerujte, nije lako održati razinu tj. kvalitetu restorana. Evo ja sam mogu reći uspio da smo dugi niz godina, točnije 21. godinu, među najboljima restoranima u Hrvatskoj. Klub 100 je između 2.900 restorana zasigurno visoko mjesto. Bili smo učesnici raznih natjecanja, osvojili smo 3. mjesto u RH na Kupu kuhara koji je trajao cijelu godinu u raznim gradovima Hrvatske. Generalno smo bili treći u sve tri kategorije natjecanja, kuhar nam je nakon toga ušao u državnu kuharsku reprezentaciju.

„Bavimo se i turizmom“

*Kako danas posluju vaši ugostiteljski objekti?

-Mogu reći da poslujemo relativno stabilno, imamo oko 20 zaposlenika, imamo sreće što je radna snaga dosta stabilna za sada. Nikada ne mirujemo tako da od sljedeće godine pripremamo novi projekt-Paviljon za 350 osoba. Želja nam je da tu održavamo svadbene svečanosti, to je nešto novo, interes mladenaca je veliki. Imamo sreće što smo u prirodi i povezivanje prirode i paviljona koji će biti vrhunski uređen, sa našom vrhunskom kvalitetom je zasigurno jedan veliki iskorak za budućnost obrta. Pozivam sve buduće mladence i ostale da nam se jave radi dobivanja ponuda i prezentacije naše nove usluge. Želja nam je da pokrijemo i dio Zagrebačke županije. Dosta se rade takve svadbe u obiteljskim velikim dvorištima, taj vid svadbene svečanosti je duplo skuplji jer paviljon dosta košta. Kod nas će paviljon biti složen šest mjeseci tako da će i cijena biti svakome pristupačna. Uglavnom, idemo stalno naprijed, polako, ali sigurno. U Novalji smo u sastavu obrta napravili Villu ZORA koja je luksuzno uređena i bavimo se turizmom. Vila ima 18 ležaja. Odlično je popunjena kroz sezonu i možemo se pohvaliti da su gosti uglavnom stranci.

*Vaš restoran Tempo već godinama ima ugovor s nadležnim Ministarstvom za prehranu studenata karlovačkog Veleučilišta dok ne profunkcionira menza na drugoj lokaciji. Kako to zasad funkcionira?

- Imamo u prosjeku oko 500 obroka. Cijena obroka(juha, glavno jelo, prilog, salata, desert, kruh) sa PDV-om iznosi 22 kune. Godinama je cijena ista i vrlo teško ćemo moći dalje raditi u takvim uvjetima, ne samo mi nego i drugi privatni restorani u RH. Državne studentske menze ne plaćaju PDV i još mislim da imaju poticaj, dok mi privatnici toga nažalost nemamo. Tražili smo da nas se stavi barem u poziciju pansiona i da nam je PDV 13 posto,  ali nismo uspjeli. Vrlo je teško raditi jer nemamo dnevne narudžbe, ugovor nas obavezuje da moramo imati stalno izbor jela, nekad imamo 200 studenata, nekada 600, ne znamo kada će doći, koji dan radi Veleučilište, koliko ih je otišlo doma itd.  Pravo na otpis nemamo. Povezani smo sa sustavom SRCE Zagreb preko kojih sve ide, cijeli program i fiskalizacija i obračun, mi ne možemo ništa mijenjati. Prema informacijama koje dobivamo, kvaliteta hrane je odlična, studenti su jako zadovoljni i nismo imali nikada nekakvih većih neugodnih situacija.

*Već godinama niste zastupljeni na Danima piva. Kakva je po Vama budućnost te manifestacije?

-Dani piva su jedna lijepa priča, uvijek se rado sjećam svakog izlaska na teren, način na koji smo se organizirali i posao koji smo tamo radili. Nekada je restoran moj i ostali bili puni od 10 sati ujutro, do kasno u noć. Nažalost, napravljene su krupne greške, nekoliko godina unatrag nestalo je kompletno restoraterstvo, pojavili se neki štandići, maknuti su svi poslovni sastanci i druženja i napravljena nepopravljiva šteta. Vrlo će to biti teško vratiti u onom obimu. Jako bih volio da dani piva budu mjesto poslovnih susreta, gastro druženja kao što je to bilo. Na danima piva prije je bila pružena visoka gastronomija, svi su ugostitelji uglavnom bili zadovoljni. Postoji model kojim se to ponovno može vratiti, nadam se da će nas netko nešto pitati, da ćemo moći iznijeti svoja razmišljanja i svoju viziju. Čujem u kuloarima da se priprema neka nova strategija, nisam upoznat kakva, a mislim da će svaka biti bolja od ovih prijašnjih pet godina.

 „Povelja Grada Karlovca je vrlo visoko priznanje za moj rad“

*Lani ste dobili i Povelju Grada Karlovca. Što Vam ona znači i je li Vam to dodatni motiv da ustrajete u ovom poslu?

-S obzirom da sam potekao iz radničke obitelji, Povelja Grada Karlovca je zasigurno vrlo visoko priznanje koje sam dobio za svoj rad. Moram zasigurno zahvaliti Udruženju obrtnika grada Karlovca, upravnom odboru koji me je kandidirao. Posebno sam sretan zbog Povelje Grada Karlovca jer je moj otac isto dobio pred 40 godina takvu sličnu povelju. Zasigurno da povelja motivira i da je važna u ustrajnosti za dalje, ali vjerujte mi, 20 zaposlenika je još veći motiv.

Cijeli život sam u ugostiteljstvu

-Dugi niz godina, tj. cijeli život sam u ugostiteljstvu. Trenutno sam član upravnog odbora udruženja obrtnika grada Karlovca, član sam upravnog odbora Ceha ugostitelja i turističkih djelatnika kod Obrtniče komore Republike Hrvatske, predsjednik sam Ceha ugostitelja i turističkih djelatnika Karlovačke županije. Bio bih najsretniji da nema tih silnih funkcija ne samo mojih nego i svih drugih. Bio bih najsretniji kada bi mogli nesmetano raditi, da nam se prilagodi cijeli sustav, da nam olakša poslovanje, da budemo poslovni partneri države čiji proračun punimo. Neke stvari koje nas strašno opterećuju u našem poslovanju nikako da se riješe ili prolaze kroz iglene uši, ističe Petrić.