Pavle Kocanjer - kreativni vulkan karlovačke mladeži

Još jedan osebujni karlovački individualac koji svakodnevicu u gradu na četiri rijeke čini zanimljivijom je dvadesetrogodišnji Pavle Kocanjer. Kako sam za sebe kaže, Pavle je glazbeni, foto i video entuzijast.

Osim što je aktivan u društvenoj zajednici, doprinosi razvoju kulturnih sadržaja, ovaj mladi čovjek ne zanemaruje niti formalno obrazovanje. Štoviše, obrazovanje mu je izuzetno važno. Trenutno završava diplomski studij Akademije dramske umjetnosti, smjer Filmsko i video snimanje.

Ljubiteljima glazbe poznat je po organiziranju Park Sessiona koje je proširio i izvan Karlovca pa smo njegovu energičnost i inspirativnost pronašli kao dovoljno dobre razloge za razgovor.

S obzirom na sve što znaš i voliš raditi, tvoj uobičajeni dan zasigurno nije poput radnog dana prosječnog mladića u ranim dvadesetima. Kako je to provesti dan poput Pavla Kocanjera?

-Prosječan radni dan izgleda tako da ako nisam na nekom snimanju za tvrtku u kojoj radim, za fakultet, ili za nekog drugog, ako nisam na probi, odnosno koncertu s bendovima ili ako ne snimam novi Park Session, montiram sve ovo u stanu na kompjuteru, ili smišljam nove ideje za sessione i za svoj dokumentarni film na kojem radim trenutno.

Osim što ti dosta vremena oduzima formalno obrazovanje, studij kamere, snimaš filmove, sviraš u bandovima, putuješ, radiš na različitim kreativnim projektima... Što te od svega toga najviše ispunjava?

-Trenutno malo prevladava glazba, pa me ona nešto više ispunjava. Stvaranje glazbe, sviranje i snimanje iste, sve je to uključeno. U zadnje vrijeme radim i na nekim video spotovima pa mi je to super, a naravno tu su i sessioni, koji su zbog ljubavi prema glazbi i nastali. Tako da sve to me jednako ispunjava i sve je povezano jedno s drugim.

Koliko god da si angažiran na više od nekoliko “punktova”, primjećujem da u svemu spomeneš Park Session. To je, koliko shvaćam tvoja prva prava ljubav. Odakle ideja za Park Session? Kako si to pokrenuo i zašto?

-Park Sessioni su nastali 2013. godine kada sam bio 4. razred u Gimnaziji Karlovac. Kao i danas volio sam glazbu i audiovizualno stvaranje, pa sam to spojio. Tada je to bilo nešto drugačije i postojale su određene pauze kada nisam imao vremena raditi ih, ali u zadnje dvije godine pokušavam ih raditi što intenzivnije i sada sam dosta zadovoljan kako izgledaju i zvuče.

Hoćeš li i u 2019. nastaviti s ovim projektom i hoće li on dobiti neke nove elemente? Planiraš li ga nadograditi?

-Ne planiram ništa mijenjati na njima. Trenutna forma je jedan statičan kadar i to mi je super. Iako zvuči lako, puno više razmišljam o lokacijama i kadriranju tog jednog kadra, nego ikad prije. Trudim se da svaki video bude poseban. Jedino što želim je da bude još više sešna i da su lokacije i mjesta na kojima će netko svirati, još zanimljivije i raznolikije. Da osim samih autora gledatelje interesira i lokacija na kojoj će idući video biti snimljen. Volio bih jedino neku veću vidljivost, prije dok je Facebook bio drugačiji puno više ljudi je vidjelo novi video, a danas kad se sve mora plaćati da bi bilo vidljivo, osoba koja super svira i pjeva, video izgleda odlično, ima 30 pogleda. Svakako ne marim previše za to, dok god mi bar jedna osoba kaže uživo da mu je super neki video, ja ću ih nastaviti raditi. No, kad već radim to za druge, naravno da želim što veću vidljivost.

Osim što snimaš druge kako sviraju i sam stvaraš glazbu. I to poprilično predano i fokusirano. Cijeli band je vrlo strastven u vašoj glazbenoj priči. Čini se da publika dobro razumije što im poručujete jer nastupate po cijelom svijetu. Gdje je najbolje svirati? Odakle nosiš najbolje priče? Kako izgleda vaš koncert, kako turneja? Gdje ste do sada svirali i sto još imate u planu? Sve nam pričaj.

-Prošle godine u srpnju išli smo na europsku turneju od 16 dana. Španjolska, Italija, Francuska, Portugal, Slovenija. Najbolje priče su s cijele turneje, svaki grad ima nešto svoje i sve je to jedna velika priča. Mogu izdvojit kupanje na jako puno plaža na Atlantskom oceanu i noćenje na nekima jer su ponekad rute bile poveće, pa smo si tako kratili put. Koncerti su super po Španjolskoj, najbolji koncert je bio u gradiću A Guarda. Dan je tamo u to vrijeme trajao do 23 sata, svirali smo u super klubu s prekrasnim pogledom na ocean u zalazak sunca, ekipa na koncertu je bila odlična i atmosfera najbolja na turneji. S obzirom da sviramo hardcore punk koji je dosta underground, na koncerte dolazi u prosjeku 50-ak ljudi, ali to budu ljudi koji tu glazbu žive, uživaju u njoj i atmosfere često budu dosta dobre.

No, kad je tvoje sviranje u pitanju, ne sviraš samo u karlovačkom bandu, zar ne?

-Sviram u dva benda, karlovački Left to Starve i karlovačko-zagrebački Rules. LTS ima par izdanja, od čega su dva albuma izašli na kazeti, a jedan na split 12" ploči sa srpskim bendom Eagle Has Landed. Uskoro snimamo stvari za dva nova albuma koji bi također trebali biti na pločama.

Odradili smo više od 80 koncerata i tri ili četiri europske turneje (više ni ne pratim). Rules ima dva albuma, jedan na kazeti, a drugi će biti uskoro na 7" ploči. Također odradio preko 80 koncerata sa nekoliko europskih turneja. Sveukupno s oba benda obišli smo jako velik dio Europe, a planiramo pokriti i one dijelove koje još nismo. Super je bio koncert s oba benda na Češkom festivalu Fluff. Uvijek sam htio ići na taj festival, a sada smo čak i svirali i to sa oba benda, bilo je ludnica.

Trenutno radim i na foto knjizi u kojoj ću objaviti fotografije sa turneja i koncerata. Fotkao sam sve na 35mm film i tih se fotografija već nakupilo dosta, a osobno ih baš i ne objavljujem, tako da sam jako uzbuđen oko toga i jedva čekam realizirati to i pokazati svima gdje smo sve bili i kako je to izgledalo.

Pišeš i scenarije, režiraš i snimaš filmove. O kakvim je filmovima riječ?

-Što se režije tiče, uglavnom su to videovježbe za faks, ili video spotovi koje smišljam u zadnje vrijeme. Radio sam na nekim svojim dokumentarnim stvarima i to mi je dosta interesantno u zadnje vrijeme.

Radio sam i jedan filmić o napuštenim dijelovima Karlovca, onda jedan dugometražni film s europske turneje 2016.od 26 dana na koju su išla oba moja benda (više zezancija, dostupno na DVD-u, ne online) i sada radim intenzivno na još jednom dugometražnom, nešto ozbiljnije i profesionalnije složenom - filmu o Straight Edge sceni na području cijele bivše Jugoslavije.

To je u procesu pisanja i snimanja, dobio sam već neke nagrade za poticaj od HAVC-a i Društva Hrvatskih Filmskih Redatelja, tako da bi to moglo bit interesantno. Uglavnom često budem sam svoj majsor, pa sve što režiram i snimam, ili ono što snimam - režiram.

 Nagrade koje sam osvojio su bile na hrvatskim festivalima mladeži, neke za snimanja neke za režiju, to je bio super poticaj u to vrijeme. Sada sam prešao u kategoriju OD 21, pa je konkurencija malo veća. Dobio sam te dvije nagrade za scenarij i poticaj za film o Straight Edge-u, pa eto možda taj film negdje prođe okej.

Odakle crpiš inspiraciju?

-Ne znam za inspiraciju, puno toga još želim raditi što ne stignem jer je dan prekratak, sve mi je inspiracija. Ne mogu biti na miru, to sam valjda naslijedio od roditelja.

Kada bi na jedno mjesto stavio sve što je proisteklo iz tvog stvaralačkog opusa, bila bi to ozbiljna zbirka kreativnih poslastica. Kako je biti umjetnik u ranim dvadesetima u Hrvatskoj?

-Uh, ne smatram se nekim umjetnikom, tako da ne znam. Ali znam da su ljudi preopterećeni sadržajem na internetu, pa se malo teže probiti i ostati zapažen. Sve nove stvari se zaborave u roku od 20 sekundi, dobar dio stvari se ni ne pogleda do kraja, već se ide dalje. Zato i radim foto knjigu, printam foto fanzine, printam fotografije i dijelim ih na koncertima - jednoj osobi koja uzme taj fanzin ili fotku, uzme doma i stavi negdje, ostat će više u pamćenju nego da samo prolista na instagramu.

Tko želi svirati na Park sessionu, neka se javi na mail parksessions13@gmail.com, ili na facebook/instagram profil od Park Sessiona. Kog zanima moj ostali rad, neka me nađe i priča samnom uživo o tome, jer osobne profile na instagramu ili facebooku nemam. Na koncerte donosim svoje foto fanzine, fotografije, DVD i sve ostalo od bendova i vezano uz glazbu i moj rad, pa svratite i na pokoji koncert. O foto knjizi i dokumentarcu će još biti riječi kada se približi realizacija i finale svega toga.

Dijana Ljubanović