Nedovršena šetnica u Novom centru

Od Šetališta grada Vukovara prema Državnom arhivu, odnosno prema Ulici Ljudevita Šestića pruža se  nedavno napravljena  šetnica s duplom biciklističkom stazom. Izdignuta iznad tla, lišila je građane bojazni da će u kišnim razdobljima morati preskakati brojne lokve na nekad polumočvarnoj livadi. Šetnica je izgrađena dužinom nekadašnjeg zemljanog a kasnije pijeskom nasutog puta, kojim su si građani sami prirodno kratili relacije ka svojim dnevnim odredištima.

Kao takva i mimo generalnog urbanističkog plana Grada Karlovca, prepoznata je, nakon dugog niza godina, od gradskih vlasti kao potrebna te je napokon i realizirana, ali kako? Realizirana je tako da vas naprosto bole uši od prigovora, upita i pritužbi građana. Naravno, daju građani i razloga za iskren smijeh, jer zdrav i inteligentan sarkazam je nešto uz što vam lakše prođe dan. Tako šetnicu neki uspoređuju i s "Vukelićevim mostom", možda pretjerano, ipak je to samo šetnica pa  pitamo gradske vlasti, zašto je uopće ostala nedovršena?

Po kuloarima kruže objašnjenja da je Grad istu realizirao do granice katastarske čestice čiji je vlasnik Državni arhiv, odnosno Ministarstvo kulture RH, dakle do spoja gradske i državne čestice. U istoj državi! U redu, ako je tako, a za pretpostaviti je, da poznavajući osnove vlasničko pravnih odnosa, Grad Karlovac nije smio ili htio graditi nešto na čestici koja nije u njegovu vlasništvu. No, unatoč tome, zar je do ovog apsurda zaista trebalo doći.

Da li je moguće da se odgovorni iz Grada i odgovorni od strane Državnog arhiva nisu mogli sporazumjeti još prije nego  li se uopće krenulo u realizaciju ove „slijepe“ šetnice? Mogućnosti su sigurno postojale, jer neshvatljivo je da bi ovakvo groteskno stanje bilo u interesu jednoj ili drugoj strani. Da li se moglo ići na postupak parcelacije ili je Grad mogao u dogovoru s nadležnima od strane Državnog arhiva dovršiti šetnicu, ostavljamo nadležnima da nam odgovore?  Ako je od strane odgovornih i stručnih ljudi iz Grada bio prisutan bojazan od načela Superficies solo cedit – odnosno da građevina tj. ono što je podignuto kao trajan objekt na zemljištu, dijeli sudbinu zemljišta tj. pripada njegovu vlasniku, shvatljivo je s pravne strane, ali je smiješno i deplasirano u realnom kontekstu. Čega se je trebalo bojati, da će se za naše novce, novce građana grada Karlovca, povećati vrijednost katastarske čestice Državnog arhiva koja će onda zajedno s Državnim arhivom biti prodana, kome?

Gospodo, riječ je o putu, sada nedovršenoj šetnici, koju građani grada Karlovca koriste od kad je niknuo Novi Centar kao gradska četvrt i sada će tih pedesetak metara nedovršene šetnice, posute pijeskom, još koliko godina predstavljati problem za majke s kolicima, starije i slabije pokretne osobe, invalide i bicikliste. Čekajući da na vrbi rodi grožđe, prolaznici su po travnjaku sa strane spontano ugazili usku stazicu jer zaista je nezgodno s fino popločene šetnice, naglo s biciklom ili pješice „uroniti“ u prilično dubok sloj sitnog pijeska. A možda je došlo i vrijeme da stanovnici Novog Centra konačno dobiju davno obećani park sportsko društveno –rekreativnog sadržaja na livadi koja se veže uz spomenutu šetnicu koji bi bio na korist kako stanovnicima Novog Centar tako  svima građankama i građanima grada Karlovca.

Odgovorni, zaokružite ovu priču, dovršite jednu cjelinu da bude funkcionalna u cijelosti.

Voditelji  GI #ProbudiKa   Alen Kristović i Goran Turk