Mladi poduzetnik Albert Gajšak kreće s proizvodnjom MAKERphone-a

Albert Gajšak, jedan od najmlađih poduzetnika u Hrvatskoj, osnivač tvrtke Circuitmess, nedavno je uspješno završio svoju drugu Kickstarter kampanju u kojoj je prikupio novac za proizvodnju novog proizvoda - MAKERphone. Kampanju je pokrenuo na svoj 20. rođendan, 10. listopada. Ciljani iznos bio je 15.000 dolara, a na kraju kampanje sakupio je 324.000 dolara ili gotovo dva milijuna kuna. Nakon igraće konzole MAKERbuino, koja je prodana u više od šest tisuća primjeraka, na sličnom principu je osmišljen i novi proizvod pojašnjava Albert, no ciljano tržište je ipak šire.
- Radi se o „uradi sam“ telefonu. To je edukativni telefon, odnosno alat. Kupci ga dobiju nesastavljenog, u kutiji se nalaze komponente i poanta je da ga sami kupci sastave, prateći edukacijske materijale, uče kako telefoni funkcioniraju i dobiješ vlastiti mobilni telefon. Poanta je u tome da napravimo novi edukacijski alat koji će približavati tehnologiju djeci i mladima na zabavan način. I igraća konzola i telefon su namijenjeni za jednake dobne skupine, odnosno za 11+, jer je potrebno lemljenje. No, igraća konzola je namijenjena specifičnoj publici, ljudima koje vole igrati igrice. Skužili smo da su to većinom dečki, odnosno muškarci, koji se još „pale“ na videoigre, dok je mobilni telefon nešto univerzalno. Svi imaju mobilne telefone i po tome smo proširili i samu tematiku, koncept i zapravo ciljanu publiku i ciljane kupce. Dakle, dobili smo ih više s ovim proizvodom i to se odrazilo i u količini prikupljenog novca, odnosno broju prodanih jedinica.
Prve isporuke MAKERphone-a, koji dolazi u dvije varijante predviđene su u ožujku za 2G varijantu i u svibnju za 4G varijantu.
- Sad još dovršavamo softverski i hardverski dio tog uređaja što je pri kraju. Negdje krajem ovog mjeseca krećemo u masovnu proizvodnju, kako bi to mogli isporučiti, jer je nekih 2.000 telefona prodano. Pojedinačni uređaj u kickstarteru je bio nekih 100-tinjak dolara, ovisi o varijanti, u konačnici će to biti nešto malo više, oko 140 dolara. Koja će biti konačna maloprodajna cijena uređaja vidjet ćemo kad krenemo u masovnu proizvodnju.
Mlada tvrtka, ne samo kad je u pitanju vlasnik, nego i kad je u pitanju dob zaposlenika narasla je do 11-ero ljudi, odnosno sedmero je zaposleno na puno radno vrijeme, a ostali su vanjski suradnici, zaposleni na pola radnog vremena ili rade preko studentskog i učeničkog servisa. Potrebno je još ljudi, bar još jedna osoba koja će se baviti hardverom i softverom, ali i netko zadužen za logistiku. Budući da se traže programeri, kojih u Karlovcu nema dovoljno, spominje i moguće preseljenje u Zagreb.
- To je otvorena mogućnost. Najveći problem kod Karlovca, ma koliko to tužno zvučalo, je da ga Zagreb dosta „siše“. Ljudi odlaze na fakultete u Zagreb, Rijeku, Osijek, Varaždin, Split i često se ne vrate u Karlovac. Jednostavno ostanu tamo. Ako trebaš programera, stručnjaka za automatizaciju, problem je takve ljude pronaći u Karlovcu. Ne kažem da ih nema, ali repertoar je definitivno manji. Nedavno se jedna cura preselila iz Zagreba u Karlovac samo da bi radila s nama. Ideja je da bismo mogli u jednoj fazi preseliti u Zagreb. Nismo sigurni kad će se to dogoditi i hoće li se uopće dogoditi. Vidjet ćemo kako se stvari budu razvijale. Trenutačno nam je u Karlovcu jako dobro i ima definitivno prednosti, zbog puno manjih troškova režija, prireza i općenito troškova života.
U potrazi za programerima, Albert nije morao ići daleko. Naime, najmlađi suradnik u Cirucitmess-u, a i jedan od glavnih programera za novi MAKERphone je 16-godišnji gimnazijalac Emil, Albertov mlađi brat.
- On je bio od početka u cijelom tom projektu i prije nego je sama tvrtka postojala. Radio je sa mnom i na razvoju igraće konzole, pa je u jednoj fazi pakirao kutije s nama, išao po sajmovima, kao i na radionice robotike na koje sam i ja išao. S vremenom se profilirao i sad je vrlo bitan član tima koji se bavi razvojem softvera novih proizvoda.
A kako funkcionira bratsko-poslovna veza, Albert kaže da nemaju problema.
- Funkcioniramo jako dobro, s obzirom da više ne živimo zajedno, on živi s roditeljima, a ja s djevojkom. Kad smo na poslu to je više profesionalni odnos, jednak kao i prema svim ostalim zaposlenicima i ako se nešto ne napravi dobro i ako se nešto napravi dobro i ako treba povećati neku plaću, urediti satnicu, ne favoriziram ga. Treba uzeti u obzir da on nije zaposlen na puno radno vrijeme još ide u školu.
MAKERbuino i MAKERphone nisu kraj priče, Albert ima planove i za nove proizvode.
- Dugoročni plan je napraviti jedan brand, odnosno niz tih „uradi sam“ proizvoda koji će na zabavan način približavati edukaciju djeci i mladima i ne samo mladima. Otkrili smo jedno novo tržište koje se otvorilo i koje je sada friško, nema velikih igrača koji bi držali monopol na tom tržištu i u tome se mi možemo profilirati i napraviti uspjeh s tim nekim čudnovatim proizvodima. Htjeli bi ostati u tom sektoru edukacije i razviti se u tih nekoliko različitih proizvoda i pod imenom Circuitmess stvoriti jedan brand.
Za Alberta, ali čini se i za većinu mladih ljudi okupljenih oko njega nije glavni motiv zarada preko noći, jednostavno radi ono što voli i što ga zabavlja.
- Hobi se preko noći pretvorio u nešto više i ovaj biznis je nastao iz zabave. Mi se zabavljamo u tom procesu stvaranja tih novih proizvoda i razmišljanja. Stresno je kao i svaki posao i ima trenutaka kad ti je dosta svega. Ne smatram se nešto pretjerano naprednim i pametnijim u odnosu na ostale. Jednostavno sam odlučio svoje vrijeme rasporediti drugačije, odnosno ne posvetiti se fakultetu. Dobio sam priliku kad je Tomislav Car odlučio investirati u cijelu tu priču. On je suvlasnik Infinuma, Karlovčanin koji je krenuo u tu priču kao investitor, a kasnije je postao strateški partner, no dao mi je nešto puno vrjednije od novca, a to je znanje, mentorstvo, koji me vodio da projekt koji sam radio preko vikenda, a to je ta igraća konzola, bude održiv biznis, koji može zapošljavati ljude, generirati novce i isplaćivati plaće, plaćati porez.
Zanimljivo je što Albert kaže o onoj drugoj strani posla, a koja podrazumijeva administraciju, birokraciju, propise, zakone, na koje se domaći poduzetnici vrlo često žale kao na nešto što ih koči.
- Poreze i zakone imaju svi i mislim da kad Hrvati kad pričaju o „šumi“ propisa, malo previše drame oko toga. Mislim da su to ljudi koji nikad nisu pokušali napraviti nešto u poduzetništvu. Nedavno samo morali prijaviti PDV u pet zemalja u Europskoj uniji, u Njemačkoj, Francuskoj, Španjolskoj, Velikoj Britaniji i Italiji i uspjeli smo se dotaknuti i strane birokracije i zapravo skužiš da je EU dosta standardizirala birokraciju i u Njemačkoj su slični zakoni kao u Hrvatskoj i nije ništa liberalnije. Ne vidim hendikep u tome što smo mi u Hrvatskoj, porezi i zakoni jednostavno su svuda tlaka i nitko ne voli poreze. Ako znaš i možeš uspjeti, uspjet ćeš i u Hrvatskoj i Britaniji i SAD-u, a ako nisi materijal za poduzetnika ništa se neće promijeniti seljenjem tvrtke. Mi prodajemo na globalnoj razini i ne ovisimo o hrvatskom tržištu, mi ovisimo o hrvatskim zakonima, ali to vidim kao jedan vrlo mali utjecaj. Samim time što u Hrvatskoj imamo niže troškove života, a gospodarsko stanje je lošije u odnosu na zapadnije zemlje, to je prednost nama koji otvaramo neki biznis jer ovdje možeš otvoriti tvrtku, unajmiti prostor i platiti ljude „za kikiriki“ u usporedbi koliko bi morao primjerice plaćati u SAD-u ili Njemačkoj.
Na pitanje kako sebe vidi kao poslodavca, kaže da nastoji biti fer, ali i stvoriti drugačije radno okruženje i klimu.
- Sebe vidim kao mladog poslodavca koji pokušava raditi više, vući i motivirati druge zaposlenike. Mi smo mala tvrtka, nestabilan smo biznis i ne možemo dati velike plaće. No, možemo dati ljudima osjećaj i motivaciju, da se osjećaju ugodno, da rade tamo gdje imaju nekakvu svrhu, u okruženju gdje uče novo, gdje se mogu razvijati i mogu doći na neku poziciju gdje ne bi mogli zbog manjka iskustva. Mi smo ekipa mladih ljudi koji pokušavaju nešto naučiti, napraviti i zaraditi novac. Nemam plaću drastično veću od ostalih i čak nemam najveću plaću tvrtki i novac kojim zaradimo još uvijek reinvestiramo u nove ljude, strojeve, širenje kapaciteta. Mislim da svatko tko je poduzetnik zna da prvih nekoliko godina moraš jako puno raditi i ulagati da se tvrtka razvila u nešto profitabilno.

Emil Gajšak najmlađi suradnik u Circuitmess-u: Naši bratski dobri odnosi prenose se i na suradnju u poslu

Učenik drugog razreda Gimnazije Karlovac, Emil Gajšak sa samo 16 godina najmlađi je suradnik u Circuitmess-u. Sa starijim bratom surađivao je još na prvim proizvodu MAKERbuinu.
- Bio sam u početku uključen u cijelu priču za izradu softvera za prijašnju igraću konzolu i za trenutni projekt MAKERphone. U početku sam više pomagao bratu s nečim s čim se on nije imao dovoljno vremena pozabaviti. Sad sam u cijelu priču uključen kao glavni programer i izrađivač koda. Na projektu sam počeo intenzivno raditi s 15 godina. To je većinom bio preko zimskih i ljetnih praznika kada sam imao previše vremena i jednostavno sam pitao Alberta treba li mu kakva pomoć. I tako je krenulo, priča Emil.
Iako dobiva honorar, novac i zarada nisu glavni motiv da se pridružio starijem bratu, a što planira dalje, nastaviti raditi ili nešto drugo, kaže da je sve još otvoreno.
- Više mi je želja da naučim nešto novo, da steknem neko iskustvo koje će mi kasnije trebati za neku zaradu, za preživljavanje. A planovi? Mislim upisati neki fakultet, ali do tada još imam vremena. Još imam dvije godine do mature tako da su sve karte još otvorene.
Kako je raditi kad ti je šef stariji brat i prenose li se bratske razmirice na posao i obrnuto te kakav je Albert šef, Emil ima zanimljiv odgovor.
- Albert? Kao šef definitivno je osebujan. Ne dolazi često na vrijeme. Rekao bih da je to na neki način bonus, jer kad čovjek redovito kasni onda možeš računati na njega. Imam u redu odnos s njim i dobro komuniciramo. U ovoj izradi softvera on mi definitivno dosta pomaže. Njegova pozicija u firmi je direktor, ali on se bavi svačime unutar svog kruga djelatnosti, pa pomaže i meni kod izrade softvera, kad zapnem negdje. Bratskih sukoba baš i nema. Rekao bih da se više naši bratski dobri odnosi prenesu na našu suradnju u poslu. Lakše komuniciramo i šalimo se tako da je atmosfera opuštenija nego da nismo braća.
Činjenica da je najmlađi u tvrtki, kaže Emil ne utječe na njegov status i odnos ostalih prema njemu, sasvim je ravnopravan. Ne očekuje niti smatra da treba imati poseban status s obzirom da je Albertov brat. Vjeruje da će doprinijeti i razvoju novih proizvoda.
- Želim sudjelovati definitivno u razvijanju softvera, a namjena i planovi koje Albert ima mi nisu od neke važnosti. Dobro je znati da softver koji radim i koji ću raditi služi u edukativne svrhe, jer na kraju tako sam i ja ušao u ovu priču, kroz nekakvu edukaciju o programiranju u Zajednici tehničke kulture, a što više ljudi se uputi u to mislim da će budućnost biti svjetlija.
Pitam ga je li ga već neka druga tvrtka pokušala preoteti.
- Baš i ne. Nisam imao drugu ponudu za posao. Još sam u srednjoj školi tako da definitivno nisam još kadar za zapošljavanje. Bratu ne smeta što mi škola oduzima toliko vremena, dajem koliko mogu i on to razumije.
Također ne smeta ga što je Albert medijski eksponiraniji i što za njega svi znaju.
- Neka znaju. Definitivno je nadaren za to. Ne smeta mi to jer to nije nešto što bih želio. Naši interesi definitivno nisu isti u tom pogledu. Primjerice ne želim hodati po televizijskim kućama i davati intervjue, ne zanima me to. (kb)

Foto: Dinko Neskusil