Miroslav Lončar Karlovcu se vraća svakog ljeta i odlazi inspiriran za novu skladbu

Međunarodna ljetna škola gitare dio je gradske kulturne ponude koja u Glazbenu školu dovodi mlade glazbenike, polaznike, ali i poznate etablirane gitariste profesore. Krenula je kao novi način rada s učenicima glazbe i skromno i nenametljivo održala se 20 godina. Naime, ovih dana u tijeku je jubilarna 20. Međunarodna ljetna škola gitare, a za njezino pokretanje zaslužan je Karlovčanin Miroslav Lončar, ujedno i njezin umjetnički voditelj.
Lončar sa suprugom, također gitaristicom živi 30 godina u Americi. Oboje su završili glazbenu akademiju u Grazu i nakon magisterija, odlučili su nastaviti sa školovanjem, a mogućnost se otvorila u Americi. Tamo su oboje završili doktorat i zaposlili se. Danas žive u blizini Washingtona DC, a Miroslav Lončar profesor je glazbe u srednjoj školi Park View.
Prije samog početka ljetne škole gitare na kavi u pauzi finalnih dogovora našlo se troje profesora gitare, Darinka Drenjačević, Miroslav Lončar i Tena Bunčić, što je bila prilika da s inicijatorom porazgovaramo o počecima škole i njegove gitarističke karijere, a u pomoć su priskočile i kolegice.
Lončar je počeo u Glazbenoj školi učiti gitaru 1975. godine (čini mu se), a zapravo je krenulo od zanimanja za električnu gitaru. Slušajući radio i ono što se u to vrijeme puštalo, zvuk električne gitare jako mu se svidio.
- Kako nije bi mogućnosti učiti električnu gitaru nego klasičnu, preko Glazbene škole sam probao klasičnu da vidim kud će me to odvesti. U početku nisam bio ni zainteresiran za školu sve dok nisam bolje upoznao nastavnike i repertoar pa sam zavolio klasičnu gitaru u cijelom tom procesu i odlučio sam da mi to čak bude poziv, kaže Lončar, a interes za klasičnu gitaru svakako je potakla prva profesorica - Darinka Drenjančević.
Svirao je i dalje električnu gitaru, a kao dijete je osnovao dječji bend u školi dok se kao srednjoškolac priključio nekoliko karlovačkih grupa koje su bile aktivne u to doba. Ne može se sjetiti imena bendova, ali svirao je sa Srđanom Uzelcem, Željcom Maćešićem, a drugi bend je bio sa Stepijem koji je živio u Nazorovoj, prisjeća se. Za vrijeme studija više ga je privukla jazz gitara, a kad je otišao u Ameriku više se posvetio proučavanju i usavršavanju klasične gitare.
- Konačno si se uozbiljio, ubacuje se profesorica Drenjančević.
Karlovac nije zaboravio, a tako je krenula i Međunarodna ljetna škola gitare.
-Počeo sam slične ljetne škole održavati u Americi i to mi se dopalo i djeci se dopalo jer smo radili malo izvan razrednog plana, nešto popularnije. To sam radio nekoliko godina i onda kad sam bio u mogućnosti vratiti se nakon rata u Karlovac, posjetio sam Darinku i predložio sam Glazbenoj školi da bi me zanimalo da takav jedan projekt pokrenem u Karlovcu. Čisto da pokažem jedan malo drugačiji pristup i tako smo krenuli prije 20 godina, ali i zbog toga jer sam emotivno vezan za Karlovac i Glazbenu školu pa sam se želio na neki način vratiti, nešto raditi i da se družimo nakon svih tih godina.
Kad je Međunarodna ljetna škola gitare krenula bio je ogroman interes polaznika , jer je to bila novost, vremenom se interes mijenjao, ali najvažnije je da se održala, mišljenja je Lončar, a iznjedrila je dosta kvalitetnih gitarista.
-Neki od naših polaznika su studenti na glazbenim akademijama, neki su završeni studenti, a neki su već i profesori. Istaknuo bih Armina Abdihodžića, iz Bihaća koji dolazi možda svih 20 godina i profesor je gitare na univerzitetu u Anchorageu, na Aljasci, istaknuo je Lončar.
Na trećoj godini studija Lončar se počeo baviti i skladanjem, a prvom kompozicijom koju je napisao u studentskim danima, uz manje preinake zadovoljan je i danas.
- Napisana je za mog kolegu koji je te godine imao prilično veliku turneju po Jugoslaviji. To su bile tri latinoameričke impresije. Ta je kompozicija dosta pala u zaborav dok me na nju nije podsjetio drugi kolega. Prošlo je tada deset godina i bio sam već u Americi, kako je prošlo vremena, a ja sam sazrio kao kompozitor malo sam je promijenio i doradio i on ju je koristio i dosta je često svira. Nakon te prve kompozicije počeo sam pisati jednostavne kompozicije za đake, za djecu, etidice..
- Među našim đacima su to omiljene skladbe, kad dođu do Jazzy steps onda su presretni. A onda tek kad dođu do „Everyday blues“ … Definitivno Jazzy steps i Everyday blues su hitovi među našim đacima, kaže Tena Bunčić
- „Everyday blues“ sam ja prva izvela. S tim smo išli u Dubrovnik i tamo su svi pitali: „Jel' imate note?“, ubacuje se i Darinka Drenjančević.
Bunčić dodaje da ih sviraju svuda.
-Odem na Hvar, cijeli orkestar svira, odem na koncert od Petra Čulića on za bis odsvira „Everyday blues“, gdje dođem proganja me…
Pisao je Miroslav Lončar dosta kompozicija za ansamble, za orkestar gitara, duet za suprugu i sebe, a sve je opet na neki način vezano uz Karlovac.
- Prva kompozicija koju sam napisao na nju me potakla knjiga „Zvijezda u školi“, koju sam dobio od Tene. Dojmilo me se što sve djeca mogu proučavati u Zvijezdi, od povijesti do matematike i to je bilo toliko fantastično i nekako me inspiriralo da se glazbeno prošećem po tim punktovima i tako je nastala prva stvar koja se zove „Šetnja kroz Zvijezdu“, drugu sam napisao u suradnji s komornim orkestrom „Četiri rijeke“. Netko mi je šapnuo da će biti neobičnih događanja u Karlovcu pa me to inspiriralo da napišem treću kompoziciju „Kradljivac paviljona“. Ovogodišnja skladba se zove „Celebration“ (Proslava) i posvećena je 20. Međunarodne ljetne godišnjici škole i 440. godišnjici Karlovca.(kb)

Foto: Dinko Neskusil