Kroz Sklonište za žene i djecu žrtve obiteljskog nasilja u prosjeku godišnje prođe između 40 i 50 osoba, žena i djece

Mirjana Duduković: "Financiranje rada Udruge i Skloništa i dalje je kamen spoticanja"

VIŠE IZ RUBRIKE

    Što se promijenilo te je li bolja zaštita žrtava obiteljskog nasilja stupanjem na snagu Istanbulske konvencije;  rad Skloništa za žene i djecu žrtve obiteljskog nasilja; suradnja s policijom, sudovima , Centrom za socijalnu skrb te Gradom i Županijom; europski projekti, ali i 8. ožujka, Međunarodni dan žena bile su samo neke od tema o kojima smo razgovarali s predsjednicom Ženske grupe Karlovac „Korak“ Mirjanom Duduković.

    -Dan žena slavi se diljem svijeta, a danas je 110. godišnjica njegova obilježavanja. ŽGK „Korak“, udruga osnovana sa svrhom poboljšanja položaja žena kroz promociju i zaštitu ženskih i dječjih ljudskih prava te kroz osnaživanje žena, ovaj dan slavi se kao dan promocije ženskih postignuća i napretka u društvenom i političkom životu, našu neovisnost i samostalnost te dan ravnopravnosti žena i muškaraca. Nažalost, ova ravnopravnost još uvijek nije ostvarena u svim područjima života. Za isto radno mjesto, žene primaju manju plaću te su još uvijek u malom postotku zaposlene na rukovodećim pozicijama, mišljenja je Duduković.

    Dugi niz godina ste predsjednica Ženske grupe „Korak“. Kakva su Vaša iskustva i je li nasilje u obitelji u opadanju?

    -Smatram da nasilje u obitelji nažalost nije u opadanju. Kroz ovih 20 godina rada, moje je iskustvo da su slučajevi puno brutalniji nego prije. Brojčano je teško dokazati je li u porastu ili padu, jer nije svako nasilje prijavljeno i stoga nema stvarnih podataka. Žene se i danas teško odlučuju na prijavu, bilo iz straha ili zato što znaju da svi postupci prijave jako dugo traju i žena nažalost ima osjećaj da nema podršku institucija i da nije dostatno zaštićena. Uz to je u većini slučajeva i ekonomski ovisna o nasilniku.

    Istanbulska konvencija na snagu je stupila 1. listopada prošle godine. Što se od tada primijenilo te je li bolja zaštita žrtava obiteljskog nasilja?

    -Istanbulska konvencija je kod nas stupila na snagu 1. listopada prošle godine, ali još nema rezultata koji bi ukazivali da je nasilja manje ili da je strože procesuirano. Tek ćemo u narednim godinama moći govoriti o kvaliteti primjene i rezultatima u društvu.

    Kakva je suradnja s policijom, sudovima, državnim odvjetništvom, Centrom za socijalnu skrb te koji su Vam prvi koraci kada kod Vas u Sklonište dođe zlostavljana žena, sama ili s djecom?

    -Suradnja ŽGK „Korak“ s institucijama je krenula u povoljnijem smjeru od kada imamo zajedničke projekte i edukacije na kojima iz različitih perspektiva razmjenjujemo iskustva i znanja u radu s žrtvama nasilja. Sad nam je svima svakako jasnije koja institucija što radi i kakve ima ovlasti. Kada žena dođe kod nas, radi se procjena potreba. Zatim, s obzirom na te potrebe žene i djece, što je potpuno individualno, pružamo daljnje usluge koje mogu biti: pravna pomoć, psihološka pomoć i odvjetničko zastupanje pred sudom.  Također se povezujemo sa CZSS, policijom, vrtićima i školama (ukoliko su i djeca u skloništu), liječnicima te drugim institucijama i stručnjacima s ciljem adekvatnog rješavanja životnih okolnosti žene i djece.

    Koja institucija je najslabija karika, često ste naime upozoravali na sporost sudstva. Ima li promjena, naravno na bolje?

    -U cijelom krugu rada na izlasku žene i djece iz nasilne zajednice naše korisnice najčešće ističu kao problem sporost rješavanja predmeta kod institucija, a tu posebno napominju sporost sudskog sustava. Nadamo se da će se to ubrzati primjenom Istanbulske konvencije, jer su ženama, a i njihovoj djeci ti postupci mukotrpni i dugotrajni.

    Koliko je žena prošlo kroz Sklonište za žene i djecu žrtve obiteljskog nasilja i koliko ih je trenutno u njemu?

    -ŽGK „Korak“ ima uslugu smještaja u Skloništu od 1. srpnja 2002. godine i u prosjeku godišnje kroz njega prođe između 40 i 50 osoba, žena i djece.

    Koliko dugo mogu žene ostati u Skloništu i što nakon izlaska iz njega. Kakva su iskustva?

    -Žene u Skloništu mogu biti do godinu dana, što je ujedno i okvirni rok za rješavanje svih poduzetih radnji. Nakon izlaska iz skloništa, žena koja je odlučila da se ne vraća u nasilnu zajednicu ima mogućnost boravka u privremenom prijelaznom smještaju i to u periodu od godine dana u stanu ŽGK „Korak“ koji smo dobili na korištenje od Grada Karlovca bez plaćanja najma. Žene  plaćaju samo režije.

    Velika većina zlostavljanih žena nakon izlaska iz Skloništa vraća se nasilnicima. Zašto?

    -Žene se nažalost u velikom broju i danas vraćaju u nasilnu obitelj zbog toga što se nisu uspjele ekonomski osamostaliti, riješiti imovinsko pravne odnose, ili zbog obećanja nasilnika da to više neće biti ili zbog djece koja ne žele napustiti zajednički dom i slične situacije.

    Je li u praksi bilo slučajeva da je nasilnik prestao biti nasilan?

    -Potičemo žene koje napuste sklonište i vrate se u nasilnu zajednicu da nam se jave da znamo da su dobro, ali nažalost mi nemamo mogućnosti izlaska na teren ukoliko se prestanu javljati. Događa se da ista žena dođe i po nekoliko puta u Sklonište, a da je prethodno rekla da više nema nasilja. Ne možemo ništa sa sigurnošću tvrditi, ali smo uvijek tu i žene se mogu svaki puta javiti i dobiti pomoć. ŽGK „Korak“ u suradnji s CZSS Karlovac provodi trogodišnji program: „Promjena – korak do sigurnosti“, u sklopu kojeg je osnovano Savjetovalište za nenasilno rješavanje sukoba u obitelji, koje je započelo s radom u veljači 2018. i od tada je CZSS Karlovac uputio desetak osoba s problem u komunikaciji i s nasilnim ponašanjem, od kojih je petero bilo uključeno u tretman. Problematika je što te osobe nemaju sankcije za nedolazak u Savjetovalište ili za napuštanje tretmana pa zbog toga s vremenom i napuštaju tretman.

    Dugo već upozoravate na problem financiranja Skloništa za žene i djecu žrtve obiteljskog nasilja. Nazire li se kraj i rješenje tog problema te donošenje zakonskog rješenja na razini cijele zemlje?

    -Financiranje rada udruge i Skloništa za žene i djecu žrtve obiteljskog nasilja je uvijek bio kamen spoticanja. Nadali smo se da će primjenom Istanbulske konvencije to biti riješeno, ali to još trenutno nije slučaj. Za sada imamo otprilike 60 posto  financiranja od strane nadležnog ministarstva, Grada i Županije što nikako nije dostatno za normalan rad. I nadalje se nadamo da će se to promijeniti za što se zalažemo.

    Kakva je suradnja s Gradom Karlovcem i Karlovačkom županijom. Pomažu li oni, na koji način i može li ta pomoć biti veća?

    -Suradnja s Gradom Karlovcem i Karlovačkom Županijom je dobra, u posljednjem razdoblju se i poboljšala, te smo s toga vrlo često partneri na projektima i programima koje provodimo. Zahvalni smo na toj suradnji što znači da su uvidjeli da radimo koristan posao, odnosno da pomažemo institucijama kao produžena ruka pomoći žrtvama nasilja i sigurnosti za njihov život. Pitate da li ta pomoć može biti veća, naravno da uvijek kao i sve u životu može biti i bolja i veća.

    “Korak“, samostalno ili zajedno s partnerima provodi i nekoliko europskih projekata. Kojih i kakvi su Vam planovi za ovu godinu?

    -ŽGK „KORAK“ trenutno provodi tri projekta financirana iz EU fondova, od kojih smo nositelj na jednom dok smo na dva partneri. „Nova znanja za jednake mogućnosti“ je projekt kojem je cilj povećanje konkurentnosti na tržištu rada i socijalne uključenosti marginaliziranih skupina – žrtava obiteljskog nasilja, dugotrajno nezaposlenih i korisnika zajamčene minimalne naknade. Projekt traje 24 mjeseca i završava 6. rujna 2021. i provodimo ga u partnerstvu s CZSS Karlovac i CZSS Sisak na području Sisačko- moslavačke i Karlovačke županije. „Zapošljavanje kroz suvremeni pristup ponudi poljoprivrednih proizvoda“ je projekt čiji je nositelj LAG Vallis Colapis, a mi smo jedan od partnera. Cilj projekta je učinkovita provedba tri županijske strategije razvoja ljudskih potencijala kroz osnivanje klubova za zapošljavanje dugotrajno nezaposlenih pripadnika marginaliziranih skupina – mladi, žene i stariji u ruralnom području Karlovačke, Ličko- senjske i Zagrebačke županije. Naša uloga je vođenje klubova za zapošljavanje na području Otočca i Pisarovine za gospodarstva koja imaju vlastitu poljoprivrednu proizvodnju. Projekt traje 18 mjeseci. „P.S. Pokreni se“ je projekt čiji je nositelj KARLA – Javna ustanova razvojna agencija Karlovačke županije u partnerstvu sa HZZ Područni ured Karlovac, Gradom Karlovcem, Karlovačkom županijom, HGK Karlovačke županije, Obrtničkom komorom Karlovačke županije, Carpe Diemom te ŽGK „KORAK“. Cilj projekta je promocija deficitarnih zanimanja učenicima viših razreda osnovnih škola. Uloga ŽGK „KORAK“ je promidžba tradicionalno “muških“ zanimanja djevojčicama te razbijanje predrasuda o podjeli posla temeljenoj na rodnim ulogama. Projekt traje 27 mjeseci u svim školama Karlovačke županije.

    Koliko je trenutno zaposlenih u Ženskoj grupi „Korak“, je li to dostatan broj i koji profil stručnjaka bi još trebali imati?

    -Trenutno je zaposleno jedanaest osoba različitih profila – psihologinja, socijalna radnica, pravnica, ekonomistica i dr., što je nedostatno s obzirom sveobuhvatnost rada i broj usluga te individualan pristup korisnicima koji zagovaramo.

    Kako ćete proslaviti Dan žena?

    - ŽGK „Korak“ će ove godine obilježiti Dan žena – 8. mart,  na Trgu hrvatskih branitelja 5 (ispred Kauflanda) u 10,30. Ovim putem pozivamo sve građanke i građane da nam se pridruže te ćemo tom prigodom podijeliti cvijeće ženama.

    M. Milovanović