Josip Granić: HGSS narastao do organizacije koja ima 25 stanica, ima više od 100 vozila i tisuću članova

Na čelu Hrvatske gorske službe spašavanja od 8. prosinca je Josip Granić. Karlovački gorski spašavatelj na mjestu pročelnika naslijedio je Vinka Prizmića, koji je na toj dužnosti bio čak 16 godina i odlučio se povući i vođenje HGSS-a, kako je sam rekao, prepustiti mlađima.
Granić je rođen u Splitu i prije dvadesetak godina je s obitelji doselio u Karlovac. Tada kao tinejdžer uključio se u Speleološko društvo Karlovac koje ga je na poziv karlovačke stanice HGSS-a predložilo za člana. Trinaestu je godinu član HGSS-a, a osim SD Karlovac, član je i Planinarskog kluba Horizont. Karlovački Splićanin s navršenih 35 godina najmlađi je pročelnik HGSS-a od kad Služba djeluje samostalno izvan Hrvatskog planinarskog saveza. Veseli ga što je prilikom izbora dobio podršku većine od 25 stanica. Svjestan da to nije jednostavna zadaća ipak ju je odlučio prihvatiti.

•Prvi put su vas mediji zapazili po akciji traganja za dječakom kod Požege koja je sretno završila.

- To je bilo 2007. godine. Evo, još malo i ovog mjeseca je obljetnica te akcije. Radilo se o nestanku tada trogodišnjeg dječaka Branka Aleksića. Njegovo ime još pamtim i nikad ga neću zabraviti. Tada sam sudjelovao u potrazi sa svojim potražnim psom Hosan, border collie-m. Ona je došla iz Engleske i za nju je vezana cijela priča, no ona više nije s nama. Dakle, da se vratim na akciju, uspjeli smo pronaći dječaka nakon 24 sata potrage uz pomoć lokalnog stanovništva. To je završilo u medijima, čak je Hosan bila i osoba godine za tu 2007. godinu.

•Niste tada imali puno spašavateljskog staža.

- Tada sam bio spašavatelj nepunih godinu dana.

•Osim te akcije, pamtite li još neke?

- Ako uzmemo da Stanica Karlovac u kojoj djelujem ima godišnje od 80 do 100 akcija, teško je sjetiti se nečega jako značajnog, ali bilo je nekoliko helikopterskih akcija koje su mi se definitivno urezale u pamćenje i zbog kompleksnosti, ali i teškoća ozljeda i slično. Kad su u pitanju neke veće traume zapamtiš i te akcije, a naravno i potrage i sve akcije sa lijepim završetkom. Moram reći da 90 posto naših akcija ima lijep završetak. No, izdvojio bih najveću akciju koju smo imali, a to su bile potrage u županjskoj Posavini 2013. godine. Budući da su nama u Karlovcu poplave nešto čime se bavimo, tada smo dali dosta veliki obol. Konkretno, tada sam kao pročelnik Komisije za spašavanje na vodama i poplavama proveo 30-ak dana na terenu i to je definitivno najveća stvar u kojoj sam sudjelovao.

•Vaš prethodnik Vinko Prizmić, odradio je zaista dug mandat u kojem se za gorsku službu spašavanja puno toga promijenilo. Kakav ste HGSS naslijedili?

- Ako uzmem Vinkov mandat od njegovog početka do sada, HGSS je jedna potpuno druga organizacija. Drugačija u smislu legislative naših obaveza, naših ovlasti, ali i naših prava. Mi smo i dalje volonterska organizacija i imamo tendenciju ostati takvi. Ne želimo profesionalizaciju, premda sada imamo već više od 30 osoba koje su zaposlene unutar HGSS-a. Prvenstveno su to ljudi u administraciji, jer tako veliki sustav, danas uz hrvatske zakone, uz sve ono što kači udruge, nemoguće je bez toga. Dakle, HGSS kao organizacija razvila se od nečeg što je bilo dio Hrvatskog planinarskog saveza, od tadašnjih nekakvih manjih ekipa mi smo danas organizacija koja ima 25 stanica, ima više od 100 vozila, više od tisuću članova, ujednačenu edukaciju, relativno stabilno financiranje koje je nemjerljivo veće nego tada. Kako to Vinko voli spominjati, kad smo krenuli bilo je nula kuna u proračunu i imali smo vlasništvo nad polovicom jednog vozila, a danas samo stanica Karlovac ima pet vozila u svom vlasništvu.

•To je proteklo vrijeme obilježilo i osnivanje novih stanica, HGSS je dobio svoj zakon, prošireno je djelovanje, više to nije samo spašavanje u planinama i špiljama, spašavate i na vodama…

- Kad sam ušao u HGSS bilo je 16 stanica, sada ih imamo 25 jer kako smo širili svoje djelovanje i kako smo popunjavali rupe u sustavu zaštite i spašavanja ili u sustavu civilne zaštite, tako smo vidjeli potrebu za većim brojem članova. Sve je kulminiralo sa Zakonom o HGSS-u koji je donijet 2006. godine. Pokazala se potreba da svaka regionalna ustrojbena jedinica, dakle županija ima svoju stanicu kako bi mogla pokriti to područje. Tako smo došli do sadašnjeg broja od 25 stanica, a u nekim županijama su i po dvije. Sada pokrivamo cijelu Hrvatsku, što ne znači da je i prije nismo pokrivali, ali sada je to efektnije.

•Dok je gorska služba djelovala u sklopu planinarskog saveza, uglavnom su u članstvo ulazili planinari, alpinisti i speleolozi. Već smo spomenuli šire područje djelovanja, pa koje su to još „struke“ danas tražene u HGSS-u?

- Taj krug se definitivno proširio, ali mi i dalje imamo obavezu regrutirati članove Hrvatskog planinarskog saveza, članove speleološkog saveza, odnosno kako stoji u našem Statutu, vrhunske speleologe, alpiniste, planinare, gorske skijaše i slično. Sve te aktivnostima su nama bitne, jer je jednostavnije usavršiti takvu osobu nego uzeti nekoga tko nema ta znanja. Sada uzimamo u Službu ljude koji nisu striktno planinari, speleolozi i alpinisti, kao što je bilo tradicionalno tako sad uzimamo i članove ronilačkih klubova, ali i IT stručnjake, marketinške stručnjake i za svakoga od njih imamo mjesto. Primjerice, u stanici u Karlovac lani smo uzeli , što nam je jedan od najboljih poteza u zadnjih deset godina, dvije osobe koje se bave off road-om i koji su se pokazali savršeni učitelji za vožnju i savršeni članovi za održavanje logistike, a nisu planinari ili nešto slično.

•Spominjali ste ujednačenu edukaciju za sve članove, da pojasnimo znači li to da će se primjerice spašavatelji iz kopnenih dijelova jednako dobro snaći na moru i obrnuto?

- Svaki je član HGSS-a obavezan proći četiri obuke, prvo obuku prve pomoći, pa onda tečaj spašavanja u stijenama koji mi zovemo ljetni tečaj, onda zimski tečaj ili spašavanje u zimskim uvjetima i na kraju tečaj speleološkog spašavanja. Nakon toga slijede specijalistički tečajevi, tu spada spašavanje na vodama, helikoptersko spašavanje, rad sa psima i slično. To ne znači da svi članovi rade na vodama ili sa psima zato su to specijalnosti. Međutim, osnovne stvari, spašavanje u brdima, potrage, ne računajući rad sa psima, nego hodanje po terenu uz korištenje GPS-a i karti, ta znanja ima svaki član koji prođe bazičnu obuku. Tako kad tražimo pomoć jedni od drugih znamo točno od koga ćemo tražiti pomoć za određeni problem. Primjerice, kad smo ovdje imali poplave uvijek smo zvali u pomoć ekipe iz Novske i Ogulina jer su to ljudi koji rade na vodi. Nema potrebe zvati ljude iz Pule ako imamo susjedne stanice koje su specijalističke za to. Ako pak imamo kompleksnu speleološku akciju onda ćemo zvati Stanicu Zagreb ili Pula. Definitivno se nadopunjujemo, a kroz zajedničke vježbe mi s kontinenta možemo naučiti spašavati na moru, a kolege s mora spašavat na rijekama, kao i naučiti dobro skijati i slično.

•Gdje je mjesto HGSS-a u sustavu civilne zaštite sada?

- Po trenutnom Zakonu o sustavu civilne zaštite, a mislim da se to neće mijenjati niti u novome zakonu, tri su osnovne operativne snage civilne zaštite, to su vatrogastvo, HGSS i Crveni križ. Tek nakon toga su sve ostale ustrojbene jedinice, odnosno udruge od interesa, komunalna poduzeća i slično. Ova tri segmenta drže vrh te piramide, jednako smo bitni, jedni druge podupiremo i tu suradnju, koja je nekad možda u prošlosti i „štekala“, pokušavamo dovesti na višu razinu.

•Novine u sustavu nastupaju već u prvim danima 2019. godine. Što je novo u organizaciji sustava civilne zaštite?

- Negdje u kolovozu je donijeta je odluka o ukidanju 100-tinjak agencija i nekih drugih ustrojbenih državnih jedinica. Među njima se ukida i Državna uprava za zaštitu i spašavanje. Po najavama unutar Ministarstva unutarnjih poslova bit će osnovano Ravnateljstvo za civilnu zaštitu i tamo će prijeći dobar dio ljudi iz DUZS-a, tako da će civilna zaštita biti pod MUP-om. Mislim da bi negdje do ožujka trebao bit gotov novi zakon o sustavu civilne zaštite, koji bi se zapravo samo treba prilagoditi tim promjenama. Ne očekujemo krucijalne promjene, nego se nadamo poboljšanju. To poboljšanje unazad dvije godine je definitivno vidljivo. Naučili smo nešto na velikim poplavama, na velikim požarima i slično. Sustav civilne zaštite, sustav domovinske sigurnosti funkcionira i počeli smo raditi puno bolje svi zajedno unatrag dvije godine i nadamo se nastavku takvog rada.

•Sustavu se mijenjaju nazivi, mijenja se nadležnost, luta li se previše u tome? Naravno kad gledate iz pozicije HGSS-a, koji je jedan od tri stupa tog sustava.

- Kad općenito pričamo o Hrvatskoj kažemo da imamo te „dječje bolesti“, ali pitanje je do kad ćemo više imati te bolesti? Gotovo je trideset godina kako država postoji, a nije nastala iz ničeg, nastala je iz nekog sustava koji je postojao, a tako i taj sustav civilne zaštite. Taj je sustav nakon rata uništen. Jasno da je nemoguće imati isti sustav kao prije, jer jedno je socijalizam, a drugo je danas. Taj se sustav zapravo stalno prilagođava i kako sam već rekao vidi se napredak u zadnje dvije godine. Napredak vidim ne iz pozicije pročelnika, nego iz pozicije spašavatelja i osobe koja je u to uključena. Vidim da mi je puno jednostavnije komunicirati sa DUZS-om, s vatrogascima, vidim puno više zajedničkih vježbi, počeli smo se podupirat i nadam se da će se to i nastaviti.

•Kad spominjemo MUP, aktualna su tema migranti, a u suradnji s policijom i Stanica Karlovac je sudjelovala u potragama i spašavanjima gdje su u pitanju bili migranti.

- Bilo je takvih akcija. Naime, kad smo pozvani, bilo to od Centra 112, od nekog civila ili Operativno komunikacijskog centra policije izaći ćemo da teren. Davali smo suport u nekoliko situacija, spašavali smo migrante kako bi im se mogla pružiti pomoć na terenu, a nakon toga ih preuzima MUP.

•Izuzevši situacije kad se radi o ozljedama ili nepristupačnom terenu, koja je svrha angažiranja HGSS-a ako se radi jednostavno o potrazi za migrantima. Naime, zašto tragati za osobom koja ne želi biti pronađena?

- Rijetko ih idemo tražiti, pozivi koji su bili uglavnom su se odnosili da ih spasimo, jer su migranti našli na nekom području gdje se ne može doći do njih ili pružiti im adekvatnu pomoć ako ne može hitna pomoć prići, jer je tren nepristupačan. Imali smo svega jednu ili dvije svega situacije gdje je traženo da tragamo za njima i onda je to prestalo. Ponavljam uglavnom se radilo o situacija kada migrante trebalo spasiti, pružiti im liječničku pomoć i onda ih dovesti do djelatnika MUP-a. Na žalost, radilo se o nekoliko situacija kada smo vadili tijela iz rijeka prema Sloveniji i prema Bosni i Hercegovini.

• Pitanje koje se uvijek postavlja kad su pitanju spašavanja turista ili drugih avanturista, ne baš pripremljenih za avanturu - treba li to naplaćivati?

- Odgovor na to pitanje je kompliciran. Trenutačno HGSS ne može izdati račun, ne možemo naplati nekome našu uslugu ako nisu napravljeni svi preduvjeti da bi se taj čovjek mogao negdje sigurno kretati. Na primjer, ako ne stavite znak STOP, onda ne možete kazniti čovjeka jer je ušao u križanje. Da određene stvari treba naplatiti to sigurno, ali ne naplaćuje se to krajnjem korisniku odnosno unesrećenoj osobi, to se naplaćuje gotovo uvijek od osiguranja. To je nešto što bi država trebala napraviti. Mi možemo činiti i činimo da te preduvjete stvorimo, ali država je ta koja se treba naplatiti, ne da mi uzmemo novac, nego da ide u državni proračun u svrhu spašavanja.

•Sad ste na čelu HGSS-a za cijelu Hrvatsku, poznajete rad i drugih stanica pa gdje je među njima Stanica Karlovac?

- Stanica Karlovac jako visoko kotira sa znanjem, stručnošću i svojim djelovanjem, a to se može vidjeti i po sastavu Stanice, gdje mi imamo doktora znanosti, jednog člana koji treba za koji dan postati doktor znanosti, imamo tri instruktora HGSS-a, a četvrti je prešao u Stanicu Zagreb, imamo dva međunarodna instruktora za spašavanje Search Managment, četiri instruktora za spašavanje u poplavama s međunarodnim certifikatima i slično… To pokazuje da se u stanici jako dobro radi, kao i u Stanici Ogulin. Oni također dobro kotiraju i u samom su vrhu po svemu.

•Ne zaboravimo da imate ispostavu i u Slunju.

- Tako je imamo ispostavu Slunj-Rakovica. Kako ljeti put do Slunja cestom D1 može potrajati i duže od sat vremena tamo smo prije nekoliko godina uvidjeli potrebu i oformili jednu ekipu koja će uskoro imati i prve gorske spašavatelje, koji su prošli obuku. Dobili smo i prostor u Slunju gdje je smješteno vozilo i oprema. Prošle zime u veljači za vrijeme većih snježnih padalina imali su više od 70 intervencija u okolici u suradnji s gradskim društvom Crvenog križa grada Slunja. Tako mi iz Karlovca nismo morali ići tamo, jer imamo ljude tamo koji su to odradili.

•Na kraju, razgovarali smo o Službi kakvu ste naslijedili, a kakva je vaša vizija Hrvatske gorske službe spašavanja?

- Moja se vizija se u principu ne razlikuje od sadašnjeg rasta i razvoja. Definitivno zadržavanje ovih sposobnosti, unapređivanje tih sposobnosti i dodatne specijalizacije. Imamo toliko dobrih ljudi koji su unutar HGSS-a i iskoristiti taj potencijal, treba im dati malo tereta na leđa i da odrade ono za što su spremni. (kb)