Prvi Karlovački

Irena Lukšić ostat će nepročitana i otvorena knjiga

14.03.2019

Kultura

Na komemorativnom skupu u dugoreškoj gradskoj vijećnici od preminule književnice i prevoditeljice oprostili su se prijatelji, rodbina i suradnici

Uvijek je bila drugačija od nas ostale djece koje su odrastala u dugoreškom dvorištu kod osnovne škole, prisjetila se svoje prijateljice Irene Lukšić, Višnja Lasić. Ona se, uz ostale suradnike i prijatelje, oprostila od književne prevoditeljice, spisateljice i znanstvenice na danas održanoj komemoraciji u dugoreškoj gradskoj vijećnici.
Irena Lukšić preminula je na svoj 66. rođendan, 10. ožujka u rodnoj Dugoj Resi. Pisala je prozu, drame, eseje, TV i radio drame, filmske scenarije, stručne i znanstvene radove, te prevodila s ruskog djela Aksjonova, Berberova, Bunina, Harmsa, Čehova, Platonova, Brodskog, Koljadu, Tolstoja, Puškina i drugih.
Koliko je ta žena učinila i koliko je radila, to je zbilja čudo. Ona je ostavila više od 40-ak knjiga, ostavila je antologije, na desetke knjiga ona je prevela i tko danas govori o rusoj književnosti, pogotovo o imigrantima ruskim, onda moraju pročitati ime Irene Lukšić. Ona je ostavila toliki opus, nabrajati bi sad bilo nemoguće. Mi danas u Dugoj Resi i Lijepoj našoj nismo svjesni koliko je ta žena zadužila kulturu i književnost. Generacije ne naprave toliko koliko je u svojih 66 godina napravila Irena, ona je jednostavno živjela književnost i živjela je za književnost, riječi su ravnateljice dugoreške knjižnice Mirjane Bašić.
Višnja Lasić prisjetila se mnogih zajedničkih radova s Irenom Lukšić, napominjući da je imala brojne talente, ne samo za pisanje, već i za slikanje, fotografiranje i istraživanje.
Hrvojka Božić ispred Matice hrvatske Ogranka Karlovac podsjetila je na povezanost Irene Lukšić i Karlovca, posebno kroz uređivanje časopisa Svjetlo. No, kao kapitalno djelo Lukšićeve izdvojila je objavljivanje Dnevnika Dragojle Jarnević.
Karlovčane je prvenstveno osvojila objavljivanjem Dnevnika. Kapitalno djelo Irene Lukšić koje obasiže 1.194 stranice omogućilo je tek 2000. godine cjelovito vrednovanje Dragojlinog djela, koje je tek u 21. Stoljeću našlo svoj smisao i svoje čitatelje. Spona Dragojle i Irene kroz Dnevnik mnogo je čvršća i kompleksnija od pukog uredničkog posla. Kako to u životnim pričama obično biva, očito nije ni slučajna. Upravo na dan kad su lokalni mediji objavili vijest o smrti Irene Lukšić, 12. ožujka, Matica hrvatska na svojim mrežnim stranicama objavila je spomen na smrt Dragojle Jarnević, istaknula je Božić.
U ime kolega ispred Hrvatskog društva književnika govorio je Vladimir Halovanić, a ispred naklade Disput, za koju je Lukšić radila 17 godina, Josip Pandurić. Kako su svi govornici na komemoraciji naglasili Irena Lukšić ostala je u Dugoj Resi, za koju je bila vezana i o kojoj je pisala. Pandurić je naglasio da je time pokazala „da se kultura ne stvara samo na potezu od HNK u Zagrebu do Jelačić placa“. Govoreći o preminuloj suradnici on je na kraju konstatirao da što ju je duže poznavao ona je bila sve tajanstvenija.
Irena će ostati nepročitana i otvorena knjiga, rekao je na kraju Josip Pandurić. (kb)