Na komemorativnom skupu u dugoreškoj gradskoj vijećnici od preminule književnice i prevoditeljice oprostili su se prijatelji, rodbina i suradnici
Irena Lukšić ostat će nepročitana i otvorena knjiga
VIŠE IZ RUBRIKE
Uvijek je bila drugačija od nas ostale djece koje su odrastala u dugoreškom dvorištu kod osnovne škole, prisjetila se svoje prijateljice Irene Lukšić, Višnja Lasić. Ona se, uz ostale suradnike i prijatelje, oprostila od književne prevoditeljice, spisateljice i znanstvenice na danas održanoj komemoraciji u dugoreškoj gradskoj vijećnici.
Irena Lukšić preminula je na svoj 66. rođendan, 10. ožujka u rodnoj Dugoj Resi. Pisala je prozu, drame, eseje, TV i radio drame, filmske scenarije, stručne i znanstvene radove, te prevodila s ruskog djela Aksjonova, Berberova, Bunina, Harmsa, Čehova, Platonova, Brodskog, Koljadu, Tolstoja, Puškina i drugih.
- Koliko je ta žena učinila i koliko je radila, to je zbilja čudo. Ona je ostavila više od 40-ak knjiga, ostavila je antologije, na desetke knjiga ona je prevela i tko danas govori o rusoj književnosti, pogotovo o imigrantima ruskim, onda moraju pročitati ime Irene Lukšić. Ona je ostavila toliki opus, nabrajati bi sad bilo nemoguće. Mi danas u Dugoj Resi i Lijepoj našoj nismo svjesni koliko je ta žena zadužila kulturu i književnost. Generacije ne naprave toliko koliko je u svojih 66 godina napravila Irena, ona je jednostavno živjela književnost i živjela je za književnost, riječi su ravnateljice dugoreške knjižnice Mirjane Bašić.
Višnja Lasić prisjetila se mnogih zajedničkih radova s Irenom Lukšić, napominjući da je imala brojne talente, ne samo za pisanje, već i za slikanje, fotografiranje i istraživanje.
Hrvojka Božić ispred Matice hrvatske Ogranka Karlovac podsjetila je na povezanost Irene Lukšić i Karlovca, posebno kroz uređivanje časopisa Svjetlo. No, kao kapitalno djelo Lukšićeve izdvojila je objavljivanje Dnevnika Dragojle Jarnević.
- Karlovčane je prvenstveno osvojila objavljivanjem Dnevnika. Kapitalno djelo Irene Lukšić koje obasiže 1.194 stranice omogućilo je tek 2000. godine cjelovito vrednovanje Dragojlinog djela, koje je tek u 21. Stoljeću našlo svoj smisao i svoje čitatelje. Spona Dragojle i Irene kroz Dnevnik mnogo je čvršća i kompleksnija od pukog uredničkog posla. Kako to u životnim pričama obično biva, očito nije ni slučajna. Upravo na dan kad su lokalni mediji objavili vijest o smrti Irene Lukšić, 12. ožujka, Matica hrvatska na svojim mrežnim stranicama objavila je spomen na smrt Dragojle Jarnević, istaknula je Božić.
U ime kolega ispred Hrvatskog društva književnika govorio je Vladimir Halovanić, a ispred naklade Disput, za koju je Lukšić radila 17 godina, Josip Pandurić. Kako su svi govornici na komemoraciji naglasili Irena Lukšić ostala je u Dugoj Resi, za koju je bila vezana i o kojoj je pisala. Pandurić je naglasio da je time pokazala „da se kultura ne stvara samo na potezu od HNK u Zagrebu do Jelačić placa“. Govoreći o preminuloj suradnici on je na kraju konstatirao da što ju je duže poznavao ona je bila sve tajanstvenija.
- Irena će ostati nepročitana i otvorena knjiga, rekao je na kraju Josip Pandurić. (kb)
