Inline hokej klub "Karlovac" opet na meti vandala

Priopćenje donosimo u cjelosti.

Provala, oštećenja i ostale gluposti!!!

Inline hokej klub Karlovac sinoć je oštećen za jednu lijepu donaciju, nekoliko umivaonika i wc školjki koje su članovi kluba namjeravali postaviti u svlačionice i wc-e. Netko ih je u noći (ujutro) iz čiste zlobe porazbijao jednim običnim utegom. Ušao kroz prozor koji je prethodno razbio i uništio nečiju muku, želju i trud da djeca i mladi ovog grada imaju neke kvalitetnije sadržaje na kojima mogu uživati, učiti o upornosti i zajedništvu, poštenju i predanom radu.

Karlovački roditelji, znate li gdje su vam djeca kad nisu s vama?

Ako su osnovnoškolskog uzrasta, vjerojatno više ne idu u Mekić, jer vojarna u Luščiću je nova hit destinacija. Zašto? Zato što se tamo može pušiti trava (da, i osnovnoškolci puše travu, vjerovali vi ili ne), zato što se tamo mogu verati po krovovima dotrajalih i poluruševnih zgrada, zato što tamo mogu ulaziti u prostor udruga i klubova, devastirati, paliti, razbijati prozore i imovinu, a da za to baš nikome ne odgovaraju.

Najčešće su to djeca osnovnoškolskog uzrasta ili mlađi srednjoškolci. Viđeni su nebrojeno puta kako ulaze u neku od zgrada ili dvorane preko krovova, penjući se na zahrđale i trošne požarne ljestve. Na susjednoj zgradi dva osmogodišnjaka ljuljala su betonski stup koji visi samo na armaturi, par dana kasnije dvojica su zapalila vrata na zgradi pored, a kad ih opomeneš ili izgrdiš, neki samo navuku kapuljaču, spuste glavu i zbrišu iza ugla. Ako nemaju gdje zbrisati, glavno opravdanje je: "Nismo mi."

Neki od njih u školi u ponedjeljak osvanu sa ozljedama koje su šivane u bolnici jer su "slučajno" pali na staklo u vojarni.

Ne, nisu slučajno pali, nisu slučajno skakali po krovovima, nisu slučajno išli tamo razbijati i uništavati. Njima je to zabava. I bojim se da dok netko tamo ne daj Bože ne pogine neće biti ikakvog pomaka u svijesti, reakciji ili barem nekoj prevenciji nadležnih.

Kakve to generacije, dragi roditelji, odgajate? Generacije koje provaljuju, razbijaju tuđu muku i trud iz čiste zabave? Generacije koje sa 10,13 ili 16 godina ne znaju same razlučiti što je u redu raditi da bi bio faca u svojoj ekipi, a što definitivno nije?

Dođemo na školu rolanja ili trening malih hokejaša, dvorana prepuna klinaca i roditelja, svi sretni da imaju gdje trenirati, zezamo se i smijemo, a ni ne znaju da smo pola sata prije pomeli hrpe stakla s poda da netko od njih ne strada. Sklanjamo cigle koje su proletjele prethodnu noć kroz to isto staklo, slažemo razbacanu opremu.

I tako svaki tjedan iznova. Trud šačice entuzijasta skoro svaku je večer uništavan od uzorne gradske djece.. Vjerujte mi na riječ, uzorne. Solidnog ili odličnog uspjeha u školi, uzornog ponašanja pred učiteljima i roditeljima. A kad se malo smrači, druga slika. U mraku vojarne Luščić iz fore se provaljuje u prostore udruga svakodnevno. Niti lampi, niti policijskih vozila u blizini. Jasno je kao dan da policija ne želi imati posla s maloljetnicima, to je vrlo osjetljivo područje njihova djelovanja. No pitanje koje se svima nama koji tamo prolazimo nameće samo je ; koliko će još materijalnog nastradati dok ne nastrada nečiji život, iz čistog neopreza, gluposti, dječje naivnosti.. Hoće li se tada reagirati iz bilo kojeg smjera? Vjerujte, bit će prekasno.

Za Inline hokej klub "Karlovac" Matija Ratkaj