Prvi Karlovački

Dubosi – najbučnija i najpopularnija izvannastavna aktivnost u OŠ Dubovac

08.02.2019

Mozaik

Bubnjanje po kantama ili „kantarenje“ jednostavna ideja koja je oduševila klince. Dubosi su premijerni nastup imali na školskoj božićnoj priredbi. Bubnjali su uz pjesmu Pompeii skupine Bastille i publiku podigli na noge

Plastična kanta, palice za bubnjeve, puno vježbanja, dobra glazbena podloga, jedan inventivni vjeroučitelj, to je recept je po kojem je nastala jedna od trenutačno najpopularnijih, a definitivno najbučnija izvannastavna aktivnost u Osnovnoj školi Dubovac. Nazvali su se Dubosi i oni su bubnjari ili bolje rečeno „kantari“, jer sviraju na plastičnim kantama. Za ideju je zaslužan vjeroučitelj Matija Milošić.
Kako mi profesori moramo popuniti svoju satnicu, meni kao vjeroučitelji fali jedan sat i ravnateljica mi je predložila da pokrenem neku izvannastavnu aktivnost. Ideja je bila da vodim neku glazbenu radionicu, s obzirom da vodim i zbor i pjevanje u svojoj župi. Tako sam preko ljeta, za vrijeme praznika tražio i smišljao što bi zapravo napravio i kako bi ta glazbena radionica trebala izgledati. Nisam želio da to bude tipično, klasično sviranje, gitara i slično. Gledao sam malo po Youtube-u kakvih sve ideja ima. Vidio sam da je ovaj sistem sviranja na kantama vani izuzetno prisutan i da je to nešto što je jako popularno, pogotovo u školama. Čak imaju organizirana i natjecanja međusobno škola protiv škole. Tako sam odlučio ići u taj rizik i avanturu, kaže Milošić.
Potrudio se i nabavio potrebne instrumente, nešto uz pomoć donatora, a nešto i sam. Pozvao je učenike da se uključe i tako su nastali Dubosi.
Nabavio sam kante. Tražio sam donatore koji bi mi pomogli. Prije svega sudjelovala je Karlovačka pivara, naljepnice na kantama nam je napravila tiskara Pečarić-Radočaj, sve je to bila čisto dobra volja ljudi. Palice sam ja nabavio preko e-Baya. Stvarno zahvaljujem svima koji su nešto uložili. Djeca su prepoznala da to ima smisla i da to im je to fora, dodaje Matija.
U novu aktivnost trebalo je privući djecu, a za početak na nagovor i poziv pridružilo se 16 učenika koji čine originalnu postavu Dubosa. Premijerni nastup imali na školskoj božićnoj priredbi. Bubnjali su uz pjesmu Pompeii skupine Bastille i publiku podigli na noge.
Nastup Dubosa privukao je i nove članove, a od početka drugog polugodišta pridružilo ih se još 13. Članovi su uglavnom učenici petih i šestih razreda. S dolaskom novih članova trebalo je nabaviti nove kante i palice. Izradili su i majice, koje su učenici kreirali, odnosno sami su napravili logo. Veći broj članova za voditelja znači i više posla pa je jedan sat koji je nedostajao u satnici sada prerastao u dva.
Iz respekta prema trudu koji su uložili oni koji su od početka uključeni u grupu, morao sam napraviti dodatni sat za nove članove kako bi pohvatali ritam, da se mogu uključiti u pjesmu koju smo radili. S druge strane da stari članovi ne čekaju nove s njima idem dalje i vježbamo nove pjesme. Nadam se da će to novi sve pohvatati i onda ćemo se spojiti, pojašnjava Matija.
Prema početnoj ideji idealno mu je raditi s 15 do 20 učenika. Sada je ih je tridesetak koje treba uskladiti.
Što ih je više to traži više vježbanja. Može se lupati po kantama, može se svašta, ali da zvuče sinkronizirano, to traži uvježbavanje.
Dubosi su nas dočekali u školskoj dvorani gdje vježbaju i počastili su nas pravom bučnom dobrodošlicom, koju smo u bubnjićima osjećali i dobrih sat vremena nakon razgovora.
Razgovarali smo s članovima originalne postave Dubosa, a Ivan iz 6.c kaže da mu je „fora i super lupati po kanti“. Kako njegovi roditelji podnose vježbanje kod kuće, odgovorio je samo smijehom.
Pozvao nas je vjeroučitelj i oni koji su željeli su se upisali. Zvučalo je ludo, u pozitivnom smislu, ali pokazalo se da je to fora, ispričao je Krešimir iz 6.d kako se upisao u Dubose.
Ja sam mislio da će ispasti sam neka lupetanja po kanti, a na kraju mi se svidjelo i sad mi je to hobi. Tako se opustim kad lupam po kanti kad sam u stresu, rekao je njegov razredni kolega Toni.
A što se vježbanja kod kuće tiče, njihova prijateljica Maja kaže da kod kuće ne lupa tako glasno kao u školi pa se ne čuje glasno.
Profesor nam je rekao da doma ne lupamo po kantama, nego po jastuku, tako da ne smetamo ostalima, a ako lupamo po kantama onda da to bude tiho, dodatno je pojasnila Elena.
Budući da sviraju uz glazbenu podlogu, zanimalo nas je tko bira glazbu, uglas su odgovorili: „Profesor!“ Ali brzo su se ispravili, jer zapravo profesor predlaže.
On odabere pa nam pokaže i pita je li dobro, a mi se uvijek složimo, dodala je Maja.
Nina i Mona su se kasnije pridružile kolegama iz razreda. A poticaj im je bio nastup njihovih prijatelja na priredbi.
Bilo je zanimljivo kad su svirali i mene je baš dodirnuli u srce, kazala je Nina.
Meni je bilo jako dobro kad sam ih čula pa sam odlučila doći da vidim kako to rade, dodaje Mona.
No, da bi Dubosi mogli i dalje bubnjati treba im pomoć. Očekivano, svako toliko pucaju palice za bubnjanje, od prenošenja kanti naljepnice se odlijepe, majice se istroše ili jednostavno postanu premale.
Pozivam sve koji se mogu i hoće uključiti da pomognu našu grupu Dubosi, rekao je na kraju Matija Milošić. (kb)

Foto: Dinko Neskusil

A poslušajte i kako Dubosi zvuče